Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-82/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik iza pok. IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Željki Čović Latin odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan i dr. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-512/2021-24 od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-512/2021-24 od 27. studenog 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I, II i IV izreke, dok se u odnosu na točke III, V i VI izreke žalba tuženika djelomično usvaja, te se u tom dijelu presuda Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-512/2021-24 od 27. studenog 2023. preinačuje i sudi:
Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljedniku iza pok. IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 263,55 EUR / 1.985,34 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 3,70 Eura / 27,89 kuna teku od dana 01.12.2007. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,58 Eura / 26,98 kuna teku od dana 01.01.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,65 Eura / 27,50 kuna teku od dana 01.02.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,56 Eura / 26,80 kuna teku od dana 01.03.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,59 Eura / 27,03 kuna teku od dana 01.04.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,47 Eura / 26,14 kuna teku od dana 01.05.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,98 Eura / 37,50 kuna teku od dana 01.06.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,93 Eura / 37,15 kuna teku od dana 01.07.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,88 Eura / 36,74 kuna teku od dana 01.08.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,73 Eura / 35,62 kuna teku od dana 01.09.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,69 Eura / 35,30 kuna teku od dana 01.10.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,80 Eura / 36,17 kuna teku od dana 01.11.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,74 Eura / 35,68 kuna teku od dana 01.12.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,63 Eura / 34,87 kuna teku od dana 01.01.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,80 Eura / 36,17 kuna teku od dana 20.02.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,77 Eura / 35,92 kuna teku od dana 19.03.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 9,25 Eura / 69,67 kuna teku od dana 01.04.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 9,09 Eura / 68,48 kuna teku od dana 01.05.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 8,89 Eura / 66,99 kuna teku od dana 01.06.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 8,58 Eura / 64,63 kuna teku od dana 01.07.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 8,40 Eura / 63,28 kuna teku od dana 01.08.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 8,16 Eura / 61,49 kuna teku od dana 01.09.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,90 Eura / 59,50 kuna teku od dana 01.10.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,65 Eura / 57,64 kuna teku od dana 01.11.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,51 Eura / 56,56 kuna teku od dana 01.12.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,31 Eura / 55,11 kuna teku od dana 01.01.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,19 Eura / 54,15 kuna teku od dana 01.02.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,00 Eura / 52,71 kuna teku od dana 01.03.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,89 Eura / 51,93 kuna teku od dana 01.04.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,61 Eura / 49,79 kuna teku od dana 01.05.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,36 Eura / 47,92 kuna teku od dana 01.06.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,55 Eura / 49,34 kuna teku od dana 03.07.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,20 Eura / 46,68 kuna teku od dana 07.08.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,10 Eura / 45,94 kuna teku od dana 01.10.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 5,78 Eura / 43,54 kuna teku od dana 04.11.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 5,37 Eura / 40,47 kuna teku od dana 04.11.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 5,31 Eura / 40,01 kuna teku od dana 09.12.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 5,29 Eura / 39,85 kuna teku od dana 18.01.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,77 Eura / 35,97 kuna teku od dana 24.02.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,52 Eura / 34,03 kuna teku od dana 16.03.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,12 Eura / 31,06 kuna teku od dana 30.04.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,82 Eura / 28,76 kuna teku od dana 20.05.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,74 Eura / 28,17 kuna teku od dana 22.06.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,41 Eura / 25,70 kuna teku od dana 19.07.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 2,82 Eura / 21,23 kuna teku od dana 23.08.2011. godine pa do isplate; - na iznos od 2,41 Eura / 18,18 kuna teku od dana 20.09.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 2,02 Eura / 15,22 kuna teku od dana 22.10.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 1,68 Eura / 12,66 kuna teku od dana 26.11.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 1,35 Eura / 10,19 kuna teku od dana 29.12.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 1,04 Eura / 7,81 kuna teku od dana 19.01.2012. godine pa do isplate;
- na iznos od 0,70 Eura / 5,27 kuna teku od dana 18.02.2012. godine pa do isplate;
- na iznos od 0,26 Eura / 1,95 kuna teku od dana 03.03.2012. godine pa do isplate; po kamatnoj stopi od 14% godišnje za period do 30. lipnja 2011. godine, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.".
Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.085,06 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja na taj iznos teče počam od 27. studenog 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka zajedno s kamatom na isti, tužitelj odbija kao neosnovanim.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-512/2021-24 od 27. studenog 2023.
II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,16 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-512/2021- 24 od 27. studenog 2023. odlučeno je:
"I Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 128-50-2667199 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15.02.2005. godine, i to:
u odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, koja glasi:
„…godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 128-50-2667199 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15.02.2005. godine, i to:
u odredbi čl. 1. Ugovora o kreditu koja glasi:
„Kunska protuvrijednost... po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja...“; pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 263,55 Eura / 1.985,34 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje:
- na iznos od 3,70 Eura / 27,89 kuna teku od dana 01.12.2007. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,58 Eura / 26,98 kuna teku od dana 01.01.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,65 Eura / 27,50 kuna teku od dana 01.02.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,56 Eura / 26,80 kuna teku od dana 01.03.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,59 Eura / 27,03 kuna teku od dana 01.04.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,47 Eura / 26,14 kuna teku od dana 01.05.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,98 Eura / 37,50 kuna teku od dana 01.06.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,93 Eura / 37,15 kuna teku od dana 01.07.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,88 Eura / 36,74 kuna teku od dana 01.08.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,73 Eura / 35,62 kuna teku od dana 01.09.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,69 Eura / 35,30 kuna teku od dana 01.10.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,80 Eura / 36,17 kuna teku od dana 01.11.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,74 Eura / 35,68 kuna teku od dana 01.12.2008. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,63 Eura / 34,87 kuna teku od dana 01.01.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,80 Eura / 36,17 kuna teku od dana 20.02.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,77 Eura / 35,92 kuna teku od dana 19.03.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 9,25 Eura / 69,67 kuna teku od dana 01.04.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 9,09 Eura / 68,48 kuna teku od dana 01.05.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 8,89 Eura / 66,99 kuna teku od dana 01.06.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 8,58 Eura / 64,63 kuna teku od dana 01.07.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 8,40 Eura / 63,28 kuna teku od dana 01.08.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 8,16 Eura / 61,49 kuna teku od dana 01.09.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,90 Eura / 59,50 kuna teku od dana 01.10.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,65 Eura / 57,64 kuna teku od dana 01.11.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,51 Eura / 56,56 kuna teku od dana 01.12.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,31 Eura / 55,11 kuna teku od dana 01.01.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,19 Eura / 54,15 kuna teku od dana 01.02.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,00 Eura / 52,71 kuna teku od dana 01.03.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,89 Eura / 51,93 kuna teku od dana 01.04.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,61 Eura / 49,79 kuna teku od dana 01.05.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,36 Eura / 47,92 kuna teku od dana 01.06.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,55 Eura / 49,34 kuna teku od dana 03.07.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,20 Eura / 46,68 kuna teku od dana 07.08.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,10 Eura / 45,94 kuna teku od dana 01.10.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 5,78 Eura / 43,54 kuna teku od dana 04.11.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 5,37 Eura / 40,47 kuna teku od dana 04.11.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 5,31 Eura / 40,01 kuna teku od dana 09.12.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 5,29 Eura / 39,85 kuna teku od dana 18.01.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,77 Eura / 35,97 kuna teku od dana 24.02.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,52 Eura / 34,03 kuna teku od dana 16.03.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,12 Eura / 31,06 kuna teku od dana 30.04.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,82 Eura / 28,76 kuna teku od dana 20.05.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,74 Eura / 28,17 kuna teku od dana 22.06.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 3,41 Eura / 25,70 kuna teku od dana 19.07.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 2,82 Eura / 21,23 kuna teku od dana 23.08.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 2,41 Eura / 18,18 kuna teku od dana 20.09.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 2,02 Eura / 15,22 kuna teku od dana 22.10.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 1,68 Eura / 12,66 kuna teku od dana 26.11.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 1,35 Eura / 10,19 kuna teku od dana 29.12.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 1,04 Eura / 7,81 kuna teku od dana 19.01.2012. godine pa do isplate;
- na iznos od 0,70 Eura / 5,27 kuna teku od dana 18.02.2012. godine pa do isplate;
- na iznos od 0,26 Eura / 1,95 kuna teku od dana 03.03.2012. godine pa do isplate; po kamatnoj stopi od 14% godišnje za period do 30. lipnja 2011. godine, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 842,84 Eura / 6.350,59 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje:
- na iznos od 4,77 Eura / 35,94 kuna teku od dana 20.02.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,29 Eura / 54,92 kuna teku od dana 19.03.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 0,18 Eura / 1,39 kuna teku od dana 01.05.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 0,47 Eura / 3,56 kuna teku od dana 01.06.2009. godine pa do isplate;
- na iznos od 0,17 Eura / 1,26 kuna teku od dana 01.01.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 2,89 Eura / 21,81 kuna teku od dana 01.02.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 4,04 Eura / 30,47 kuna teku od dana 01.03.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 7,76 Eura / 58,44 kuna teku od dana 01.04.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,96 Eura / 52,47 kuna teku od dana 01.05.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 6,97 Eura / 52,50 kuna teku od dana 01.06.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 20,37 Eura / 153,50 kuna teku od dana 03.07.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 17,95 Eura / 135,28 kuna teku od dana 07.08.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 24,03 Eura / 181,05 kuna teku od dana 01.10.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 22,94 Eura / 172,84 kuna teku od dana 04.11.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 18,78 Eura / 141,51 kuna teku od dana 04.11.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 27,67 Eura / 208,46 kuna teku od dana 09.12.2010. godine pa do isplate;
- na iznos od 38,99 Eura / 293,76 kuna teku od dana 18.01.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 31,05 Eura / 233,97 kuna teku od dana 24.02.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 33,91 Eura / 255,53 kuna teku od dana 16.03.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 30,38 Eura / 228,87 kuna teku od dana 30.04.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 31,08 Eura / 234,14 kuna teku od dana 20.05.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 46,36 Eura / 349,28 kuna teku od dana 22.06.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 47,92 Eura / 361,09 kuna teku od dana 19.07.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 60,83 Eura / 458,35 kuna teku od dana 23.08.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 54,34 Eura / 409,43 kuna teku od dana 20.09.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 47,20 Eura / 355,62 kuna teku od dana 22.10.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 46,49 Eura / 350,31 kuna teku od dana 26.11.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 46,00 Eura / 346,59 kuna teku od dana 29.12.2011. godine pa do isplate;
- na iznos od 49,53 Eura / 373,17 kuna teku od dana 19.01.2012. godine pa do isplate;
- na iznos od 52,61 Eura / 396,42 kuna teku od dana 18.02.2012. godine pa do isplate;
- na iznos od 52,91 Eura / 398,66 kuna teku od dana 03.03.2012. godine pa do isplate; po kamatnoj stopi od 14% godišnje za period do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.391,10 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na taj iznos teče počev od 27.11.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.
VI Odbijaju se, tužitelj prema tuženiku preko iznosa dosuđenog parničnog troška iz stavka V izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženik prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška,kao neosnovani.
r i j e š i o j e
Dopušta se objektivna preinaka tužbe učinjena u podnesku tužitelja od 2.5.2023.godine."
2. Pravovremeno izjavljenom žalbom tuženik pobija u cijelosti navedenu presudu i rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Osporava pobijanu odluku u odnosu na osnov, visinu, osobito zastaru i u odnosu na odluku o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka, a podredno da ukine pobijanu presudu i da predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na utuženu tražbinu s osnova preplaćene kamate i troškova postupka.
5. Nakon zaključenja glavne rasprave i donošenja prvostupanjske presude umro je tužitelj IV (**.**.2024.), pa je prvostupanjski sud odredio prekid postupka, te isti nastavio rješenjem poslovni broj P-512/2021-32 od 24. siječnja 2025. u odnosu na nasljednika GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, niti nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.
8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.
10. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi i iz predmetnog ugovora o kreditu, da je ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 18.641,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od 84 mjeseca, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,85 %, time da je člankom 2. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.
11. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji je veći od iznosa prema anuitetu definirano obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je sporna zastara.
12. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CFH, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi vezano za valutnu klauzulu, kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud, dok stav suda glede zastare potraživanja temeljem promjenjive kamatne stope ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio.
13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala korisnika kredita o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdili na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je pravni prednik tužitelja preplatio kredit s osnove promjene kamatnih stopa u iznosu od 263,55 EUR, a s osnove tečajne razlike 842,84 EUR, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinog anuiteta.
14. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 – dalje: ZZP/22), te članka 502.c ZPP.
15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
16. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
17. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
18. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - dalje: ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).
19. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj (odnosno prednik tužitelja) kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.
20. Kako, nema dokaza da je prednik tužitelja bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).
21. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom VSRH broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
22. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) u vezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.
23. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a pa se primjenjuje opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.
24. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.
25. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 24. lipnja 2021., tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 24. lipnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je u tom dijelu predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare u odnosu na potraživanje s osnove valutne klauzule ukazuju u cijelosti neosnovanima.
26. U odnosu na tražbinu tužitelja s osnova promjenjive kamatne stope, slijedom naprijed iznesenog objedinjenog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF s prve sjednice Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. broj Su IV-33/2022-2, ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio pravna shvaćanja koja je u vezi zastare iznio prvostupanjski sud u odlomku 15. i 16. obrazloženja pobijane presude, nego proizlazi da je u odnosu na potraživanje razlike kamatne stope nastupila zastara jer je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 24. lipnja 2021. proteklo više od pet godina. Stoga je temeljem članka 373. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu u točki III izreke na način da je u odnosu na potraživanje isplate s osnove promjenjive kamatne stope tužbeni zahtjev odbijen.
27. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
28. Suprotno stavu tuženika prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir tuženikove navode o negativnoj razlici, jer prema stavu ovog suda, u tom slučaju je tuženik bio u obvezi postaviti bilo prigovor prebijanja, bilo protutužbeni zahtjev, što nije učinio, već jedino ističe da je sud dužan uzeti u obzir iznose za koje je tužitelj plaćao manje anuitete obzirom je tečaj CHF bio niži od početnog.
29. Obzirom da je preinačena prvostupanjska odluka, valjalo je u skladu s odredbom članka 166. stavak 2. u svezi članka 154. stavak 2. ZPP-a preinačiti i odluku o trošku. Tužitelj je glede osnove uspio sa 100 %, a glede visine je odbijen s 236,55 EUR, a uspio je sa 842,84 EUR, odnosno sa 78 %, pa proizlazi da je tužitelj uspio sa 89 %. Slijedom toga tuženik je uspio s 11 %. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a (89 % - 11 %), onda proizlazi da je tužitelj uspio sa 78 %. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i obrazložio ukupni trošak tužitelja u iznosu od 1.391,10 EUR, što nije osporio niti tuženik konkretnim prigovorima u žalbi, pa proizlazi da je odluku o trošku iz točke V i VI izreke valjalo preinačiti na način da je tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 1.085,06 EUR, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova tužitelj odbijen.
30. U odnosu na točke I, II i IV izreke prvostupanjsku presudu je, slijedom iznesenog, valjalo potvrditi pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, obzirom da je u tom dijelu na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
31. Pravilno je rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja datiranog s 2. svibnja 2023., jer je istim tužbeni zahtjev usklađen s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa proizlazi da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, te da je preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sve u skladu s odredbom članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a. Nadalje, prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV- 162/2021 od 26. studenog 2021. zauzet je jasan stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Stoga je potvrđeno i rješenje iz prvostupanjske odluke, s time da isto žalitelj nije pobijao obrazloženim razlozima, već samo općenito.
32. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe je djelomično osnovan. Isti je uspio s 11 % sa žalbom, imajući u vidu uspjeh u odnosu na osnov i visinu zahtjeva iz pobijane presude. Imajući u vidu VPS od 1.106,39 EUR, tuženiku pripada trošak od 75 bodova uvećano za 25 % (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: OT)) odnosno 93,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 187,50 EUR, a uvećano za PDV po stopi od 25 % iznosi 234,38 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe u iznosu od 39,82 EUR, koji je tuženik platio, što ukupno iznosi 274,20 EUR. Kako je tuženik uspio sa žalbom s 11 % to mu je priznat trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,16 EUR, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen, pa je odlučeno kao u izreci rješenja u skladu s odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a.
U Karlovcu 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Britvec
