Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-289/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Garac, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5584/2018-45 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5584/2018-45 od 19. siječnja 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II Preinačava se odluka o troškovima sadržana pod točkom III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5584/2018-45 od 19. siječnja 2023. i rješava:

"Nalaže se tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tuženiku SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove prouzročenog parničnog postupka u iznosu od 11.427,43 EUR, u roku od 15 dana".

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5584/2018-45 od 19. siječnja 2023. pod točkom I. izreke tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je suvlasnica u 551/1000 dijela na 1/2 udjela prava vlasništva uknjiženog na ime tuženika i to nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta kuća br. 6 i dvorište, u površini od 446 čhv, kao i sa zahtjevom da na temelju presude izvrši upis prava svog suvlasnog dijela na opisanoj nekretnini. Ujedno je tužiteljica odbijena i sa zahtjevom da joj tuženik nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Pod točkom II. izreke tužiteljica je odbijena i s drugopostavljenim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom kojim traži da se tuženik obveže isplatiti joj novčani iznos od 41.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 16. studenog 2018., te iznos od 291.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 16. studenog 2018. Ujedno je tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Pod točkom III. izreke tužiteljica je obvezana nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.855,86 EUR, u roku od osam dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako je odluka nepravilna, zakonski neutemeljena, da prvostupanjski sud pojedinačno valorizira iskaze saslušanih svjedoka, ali iskaz tuženika samo citira bez njegove valorizacije. Ističe da je nejasno smatra li prvostupanjski sud iskaz tuženika vjerodostojnim, a po njenom stajalištu, iskaz tuženika je neživotan, kontradiktoran izvedenim dokazima i kontradiktoran sam sebi. Smatra da je teret dokaza da je novac koji je dobiven od njenog oca vraćen na strani tuženika, koji ne zna koliki je iznos postignut kod prodaje kuće u [adresa], kako je uopće financirana kupnja prvog dijela kuće i dr. Osporava pravilnost primjene materijalnog prava kao i pravilnost odluke o troškovima postupka, predlaže žalbu usvojiti i preinačiti prvostupanjsku presudu usvajanjem prvopostavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno usvajanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (po prvopostavljenom tužbenom zahtjevu) na utvrđenje da je suvlasnica u 551/1000 dijela na 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] - kuća br. 6 i dvorište, u površini od 446 čhv, upisanih kao suvlasništvo tuženika u 1/2 dijela, kao i zahtjev za uknjižbu prava navedenog suvlasnog dijela na nekretninama uknjiženim u suvlasništvu tuženika. Predmet spora je i (po drugopostavljenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu) zahtjev tužiteljice za platež novčanog iznosa od 41.750,00 EUR, kao i zahtjev za platež novčanog iznosa od 291.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na oba iznosa od 16. studenog 2018.

6. U predmetu nema spora da su stranke zaključile brak 1998., te da je njihova bračna zajenica faktički prestala u rujnu 2018. Nema spora da su za trajanja braka stranke stekle nekretninu – kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su na navedenoj nekretnini upisani kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela. Nadalje, neprijeporno je da je osnov stjecanja navedene nekretnine bio pravni posao, Ugovor o kupoprodaji zaključen s prodavateljicom ŠN **.**.2012., te da je kupoprodajna cijena isplaćena u dva obroka (iznos od 131.500,00 EUR plaćen pri potpisu kupoprodajnog ugovora i iznos od 83.500,00 EUR plaćen u lipnju 2012.), a nesporno je nakon kupnje nekretnina adaptirana, radovi adaptacije trajali su u vremenu od jeseni 2012. do lipnja 2013., te da je radove na određen način koordinirao otac tužiteljice.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je prije svega je li iznos od 83.500,00 EUR koji je nesporno uplatio prodavateljici otac tužiteljice bio pozajmica tužiteljici i njenom suprugu, te je li isti vraćen, odnosno prijeporno je da li je navedeni iznos darovan tužiteljici po njenom ocu. Prijeporno je nadalje je li adaptacijom kuće došlo do promjene suvlasnog dijela tužiteljice, a prijeporno je je li tužiteljica aktivno legitimirana potraživati isplatu polovine iznosa od 83.500,00 EUR, kao i polovine iznosa utrošenog za adaptaciju kuće.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 8. ZPP-a, koju tužiteljica opisno navodi tvrdnjom kako je izostala ocjena svih izvedenih dokaza.

11. Žalbeni navodi tužiteljice zapravo se svode na iznošenje svoje ocjene izvedenih dokaza, koja se suprotstavlja ocjeni dokaza provedenih po prvostupanjskom sudu, no takvim žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje pravilnost primjene članka 8. ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je, naime, sve odlučne činjenice utvrdio na temelju sveobuhvatne pojedinačne analize iskaza saslušanih parničnih stranaka i svjedoka, koji su razmatrani u međusobnoj vezi, kao i u vezi s ispravama priležećim u spisu, izvodeći pri tome logične i uvjerljive činjenične zaključke, dakle, upravo na način kako to nalaže odredba iz članka 8. ZPP-a.

13. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud provođenjem svih dokaza ponuđenih po parničnim strankama pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite i pravilne odluke.

14. Tako je u postupku utvrđeno da je za trajanja života stranaka u Kanadi bračna zajednica stranaka bila potpomagana po roditeljima tužiteljice pozajmicama, time da su se pozajmice uvijek vraćale. Utvrđeno je, nadalje, da su stranke novčana sredstva za platež kupoprodajne cijene ostvarile povećanjem iznosa hipoteke na kuću u [adresa] (prvu ratu kupoprodajne cijene), da su kuću u [adresa] prodali, nakon prodaje zatvorili dugovanja vezana za kuću, te su prema tvrdnjama tužiteljice preostalim novčanim iznosima vratili dug njenim roditeljima (dug nastao pri kupnji kuće u [adresa] u visini od 100.000,00 CAD). Utvrđeno je, nadalje, da je tužiteljica za života stranaka u [adresa] "vodila računa" o obiteljskim financijama.

15. Neosnovano tužiteljica u žalbi osporava pravilnost utvrđenih činjenica tvrdnjom kako je tuženik iskazivao da je prvi dio novčanog iznosa za kupovinu sporne nekretnine pozajmljen od njenog oca. Naime, kod nesporne činjenice da je tužiteljica vodila sve financije obitelji, te kada tuženik niti u odgovoru na tužbu ne osporava da je prva rata podmirena zajedničkim novcem stranaka, ova žalbena tvrdnja tužiteljice nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

16. Prvostupanjski sud kod proturječnih iskaza tužiteljice i svjedoka ponuđenih po tužiteljici u odnosu na vrijeme darovanja novčanog iznosa od 83.500,00 EUR tužiteljici (tužiteljica tvrdi da je darovanje izvršeno u studenom 2012.), te darovanje novčanog iznosa utrošenog s osnova adaptacije (tužiteljica tvrdi da joj je otac i ovaj novčani iznos poklonio krajem 2012., dok otac tužiteljice iskazuje da je zajedno sa suprugom tužiteljici darovao 2013., te da su time sva dugovanja koja postoje izbrisali), pravilno nalazi kako tužiteljica nije dokazala da je drugi dio isplaćene kupoprodajne cijene, kao i trošak adaptacije njena posebna imovina stečena darovanjem od oca pravilno pri tome nalazeći i nelogičnu tvrdnju tužiteljice da je novcem ostvarenim od prodaje kuće u [adresa] vraćen dug njenim roditeljima pa su i morali uzeti pozajmicu od 83.500,00 EUR od oca za platež drugog dijela kupovnine za kuću u [adresa]. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nelogično je da roditelji tužiteljice traže povrat pozajmice od prodane kuće, a istovremeno daju pozajmicu za kupnju sporne nekretnine. Osim toga, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, nelogičan je navod oca tužiteljice da joj je u ljeti 2013. "izbrisao sva dugovanja" ne znajući točno koji novčani iznos poklanja, kada su mu tužiteljica i tuženik uvijek vraćali sve pozajmice, te kada svjedok točno barata novčanim svotama koje je tuženik zarađivao, kojima je kupio vozilo, te precizno iskazuje u kojim je novčanim iznosima plaćao majstore pri adaptaciji.

17. Ponovno se ističe da je obzirom na suprotstavljene iskaze stranaka kao i u bitnom nepodudarne iskaze tužiteljice i po njoj ponuđenog svjedoka prvostupanjski sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev jer iz dokaza koji su u postupku provedeni nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi je li iznos od 83.500,00 EUR bio poklon samo tužiteljici razmjerno kojem bi se povećao njen suvlasni dio, te je li vraćen, a nije bilo moguće utvrditi da li su troškovi adaptacije kuće predstavljali dar roditelja tužiteljice samo tužiteljici.

18. Osim toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da (obzirom je otac tužiteljice "uskakao" strankama u situaciji kada nisu imale novca) da je novac davao za potrebe obitelji bivših supružnika, a ne samo za potrebe svoje kćeri, jer darovanje nije izvršeno za njene osobne potrebe koje su odvojene od potreba obiteljske zajednice tužiteljice i tuženika, ovo posebno obzirom na činjenicu da je svjedok iskazivao kako je novac davao u vrijeme dok su stranke "živjele u ljubavi" te da se i nije miješao u njihovu odluku da nekretnina glasi na svaku od stranaka u jednakim suvlasnim omjerima. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako su parnične stranke uknjižbom nekretnine u zemljišne knjige u jednakim suvlasnim omjerima izrazile volju da utvrde svoju stečevinu osnažujući pritome zakonsku presumpciju iz članka 36. stavak 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15 – na snazi od 22. srpnja 2003. do 31. listopada 2015.) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja spornih nekretnina.

19. Stoga, u kontekstu navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda koji su u cijelosti prihvaćeni i po ovom sudu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZOVDSP), prema kojoj se adaptacijom zgrade ne može steći pravo vlasništva osim ukoliko nešto drugo nije odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine. Slijedom navedenog pravilno je odbijen prvopostavljeni tužbeni zahtjev.

20. Iz stanja spisa proizlazi da su troškovi adaptacije sporne nekretnine iznosili 583.000,00 kuna i to na dan 24. lipnja 2021. (na dan izvršene procjene nekretnina). Prvostupanjski sud, obzirom na iznesena činjenična utvrđenja, pravilno nalazi kako je otac tužiteljice pri adaptaciji ulagao novčana sredstva i u suvlasnički dio svoje kćeri, ali i u suvlasnički dio tuženika, da se radi o ulaganjima koja su vršena tijekom trajanja bračne zajednice i radi održavanja te bračne zajednice, slijedom čega tužiteljica nije aktivno legitimirana od tuženika zahtijevati isplatu uloženog. Pritom prvostupanjski sud pravilno upire na činjenicu da se i tužiteljica koristila rezultatima ulaganja, te da ulaganje (označeno po tužiteljici kao adaptacija) zapravo predstavlja podmirivanje tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice stranaka kojim je u cijelosti regulirano njihovo stambeno pitanje. Slijedom svih navedenih utvrđenja i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužiteljica nema pravo na povrat utuženog iznosa od 41.750,00 EUR, kao i utuženog iznosa od 295.500,00 kuna, pa je i drugopostavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen.

21. Slijedom iznešenog, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odluku potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

22. Osnovano tužiteljica osporava pravilnost odluke o troškovima postupka. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tuženiku kao trošak postupka priznao trošak sastav odgovora na tužbu i podneska od 11. svibnja 2021., zatim troškove pristupa na ročište 6. ožujka 2019., 20. svibnja 2019., 16. listopada 2019., 1. lipnja 2020., 16. rujna 2020., te 8. prosinca 2020. za svaku od pobrojanih poduzetih radnji u visini od 574 boda, što ukupno iznosi 5166 bodova. Naime, radi se o ukupno osam poduzetih radnji odnosno zbroj bodova za poduzete parnične radnje ne iznosi 5166 bodova kako to navodi prvostupanjski sud, već 4592 boda. Kada se ovaj iznos uveća za vrijednost boda od 15,00 kuna dobiva se novčani iznos od 68.880,00 kuna koji uvećan za iznos PDV-a od 17.220,00 kuna čini parnični trošak od 86.100,00 kuna, odnosno iznos od 11.427,00 EUR.

23. Stoga je u ovome dijelu na temelju odredbe iz članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci.

24. Tužiteljica je uspjela sa žalbom samo u dijelu protiv odluke o troškovima postupka, pa je u smislu odredbe iz članka 166. ZPP-a nisu priznati troškovi žalbenog postupka (radi se o razmjerno neznatnom uspjehu oko kojeg nisu nastali posebni troškovi).

25. Obzirom na sve iznešeno odlučeno je u kao izreci.

U Karlovcu 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Alenka Laptalo