Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1360/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĐĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija br. 6, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi broj P-179/2023-33 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi broj P-179/2023-33 od 10. travnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2. i 4. Ugovora o kreditu, broj 166-114/2008, koji je tužitelj ĐĐ, [adresa], zaključio sa tuženikom Addiko bankom, d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, dana 21.04.2005. godine, koje glase:

"Članak 2.

Iznos, namjena i korištenje kredita

Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.508,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF, Hypo-Alpe-Adria Bank, d.d. važećem na dan korištenja kredita i to pod niže navedenim uvjetima:

Članak 4.

Otplata kredita

Kredit se otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 586,19 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank. d.d. na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanja vrši prije isteka roka.

II. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB:14036333877, da tužitelju ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 194,88 EUR, na ime stečenog bez osnove sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počevši od 29.11.2011., do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. godine, do 31. srpnja 2022. godine, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB:14036333877, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 408,95 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 10. travnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnim odredbi članka 2. i 4. Ugovora o kreditu broj:166- 114/2008 od 21. travnja 2005., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku - CHF uz koju je vezana glavnica,

- isplata ukupnog iznosa od 194,88 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznim kamatama i

- odluka o parničnom trošku.

6. Nesporno je da su stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu broj:166- 114/2008 od 21. travnja 2005., i to na iznos od 50.508,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je u člancima 2. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da je ništetna odredba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima o kojoj ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe članaka 2. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja, u svojstvu korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita, kojom je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja ništetna jer je nerazumljiva i nepoštena, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli u CHF uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju motornog vozila, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli do kojih je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su te odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima ugovorene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja te stoga ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 29. svibnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o čemu tužitelj nije bio pravilno informirana, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 29. svibnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Borisa Belunjaka i dopune nalaza i mišljenja ovog vještaka, proizlazi da razlika iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF iznosi ukupno 194,88 eura sa zateznim kamatama.

18. Polazeći od navedenog, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Borisa Belunjaka, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 194,88 eura iz osnove tečajnih razlika valutne klauzule u CHF i naknadi parnični trošak u iznosu od 408,95 eura sa zateznim kamatama.

19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Za razliku od tužitelja koji je potrošač, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 4. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić