1                            Poslovni broj Kžzd-1/2023-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-1/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te suca Damira Krahuleca i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. L., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi ošt. S. V. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. K-336/2018-23 od 14. listopada 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba ošt. kao tužiteljice S. V. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.  

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. K-336/2018-23 od 14. listopada 2022. godine, temeljem čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. I. L. oslobođen je optužbe da bi počinio četiri kaznena djela protiv obitelji, braka i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11, u odnosu na djecu J. L., M. L., M. L. i A. N. L.

 

1.1. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08, oštećenici zastupani po majci i zakonskoj zastupnici S. V. dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja.

 

2. Protiv te presude žali se ošt. kao tužiteljica S. V. osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, te zbog odluke o

 

troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.                                                  

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.    

 

3. Žalba ošt. S. V. Vlašić nije osnovana.   

 

4. Žaliteljica (ošt. kao tužiteljica S. V.) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak temeljem kojeg je opt. I. L. oslobodio optužbe jer da u predmetnom slučaju nema djela. Iako se zakonska zastupnica djece žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno. Zapravo žaliteljica u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

4.1. Međutim, žalba ošt. S. V. iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana. Naime, prvostupanjski sud je pozorno analizirao i ocijenio sadržaj obrane opt. I. L. koji poriče počinjenje kaznenih djela, iskaz zakonske zastupnice S. V., a posebno dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj svezi, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da nema kaznenog djela i da iz opravdanih razloga optuženik nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje. To iz razloga što iz dokumentacije spisa nepobitno proizlazi da opt. L. nije radno sposoban roditelj da je korisnik invalidske mirovine u iznosu od oko 2.200,00 kuna u što je uključen zaštitni dodatak, a optuženik zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti fizičkim radom priskrbiti dodatna novčana sredstva. Nadalje, iz dokumentacije je razvidno da optuženik nema u vlasništvu nekretnine, a od vrjednijih pokretnina vlasnik je vozila marke Audi A6 2.5 TDI reg. oznake …, za koji je utvrđeno, kako to proizlazi iz iskaza optuženika i svjedoka S. V., da nije u ispravnom stanju. Dakle, optuženik nema imovine čijom bi prodajom došao do novčanih sredstava za podmirenje ukupne obveze uzdržavanja.

 

4.2. Iz dokumentacije spisa je razvidno da se optuženiku plijeni dio mirovine radi prisilne naplate uzdržavanja još od prosinca 2013. godine kada je FINA zaprimila presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-53/2012-40 od 30. kolovoza 2013. godine za prisilnu naplatu uzdržavanja ovrhovoditelja J. L., M. L., M. L. i A. N. L., te da iz izvoda prometa po računu optuženika i izvoda-kartice prometa po računu vlasnika računa S. V. još uvijek se provodi prisilna naplata, kako to proizlazi iz očitovanja FINE. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno zaključuje da postoje opravdani razlozi u smislu odredbe članka 172. stavak 3. KZ/11, zbog kojih optuženik nije bio u mogućnosti platiti uzdržavanje za maloljetnu djecu na način kako je to bilo određeno presudom suda poslovni broj P-53/2012-31 od 22. travnja 2013. godine i presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-963/2017-2 od 12. prosinca 2017. godine. I ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da je optuženik svjestan svoje obveze uzdržavanja djece, te da istu obvezu ispunjava sukladno svojim materijalnim, socijalnim i zdravstvenim mogućnostima koje su nepobitno ograničene, te na koje okolnosti optuženik ne može utjecati.

 

4.3. Stoga nije osnovana žalba ošt. S. V. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žaliteljice, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

5. Žaliteljica pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod ošt. S. V. zbog povrede Kaznenog zakona, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Stoga drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud.

 

6. Nije osnovana žalba žaliteljice zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 149. st. 3. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika oslobodi optužbe u presudi će naložiti oštećenom kao tužitelju da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 149. st. 3. ZKP/08.

 

7. Slijedom navedenog, žalba zak. zast. S. V. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 18. kolovoza 2023.