REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-199/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DK, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12 i 56/15; dalje: KZ/11) u svezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbama optuženog DK i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1888/2024-7 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog BK i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) stavio izvan snage kazneni nalog poslovnog broja 22. K-534/2020-2 od 17. ožujka 2020. i proglasio je krivim optuženog DK zbog dva kaznena djela krivotvorenja iz članka 278. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, na način da mu je za svako kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda, na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi EK oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi EK uvodno najavljujući žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog relativno bitne povrede odredaba zakona o kaznenom postupku i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

2.1. Žalbu protiv presude podnijelo je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na strožu uvjetnu osudu

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalbe optuženog BK i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nisu osnovane.

6. Premda optuženik ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka taj žalbeni navod posebno ne obrazlaže, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a obrazlažući tu žalbenu osnovu navodi da nije utvrđeno kada su nastale navodno krivotvorene uplatnice i da li je optuženik stvarno bio sposoban krivotvoriti ih, navodi da nikada nije bio kod javnog bilježnika Ilonke Lisonek, da zbog svog zdravstvenog stanja i invalidnosti (na lijevo oko slijep, a na desno slabovidan, te druge psihičke i fizičke bolesti) nije bio niti u mogućnosti krivotvoriti uplatnice niti je znao za uplatnice. Navodi nadalje i da je dug za vodu u iznosu od 211,35 kuna podmirio dana 5. siječnja 2018.

7. Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u članku 476. stavku 1. točka. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakona (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08).

8. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1.Protivno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao dokazanim da je optuženik počinio predmetna kaznena djela.

8.2. Naime, prvostupanjski je sud na temelju savjesne i kritične ocjene izvedenih dokaza, posebice iz materijalne dokumentacije utvrdio da je optuženik kao osoba protiv koje su se na prijedlog Zagrebačkog holdinga d.o.o. kao ovrhovoditelja vodili ovršni postupci kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek podnoseći prigovore protiv rješenja o ovrsi, a kako bi osporio tražbinu ovrhovoditelja u prigovorima naveo da je podmirio utužene glavnice i uz prigovore protiv rješenja o ovrsi priložio nevjerodostojne kopije uplatnica Zagrebačkog holdinga d.o.o. na kojima je bilo neistinito naznačeno da su plaćene, premda je znao da uplate nisu izvršene. U konkretnom slučaju optuženiku nije stavljeno na teret da je osobno izradio lažne uplatnice već mu se stavlja na teret da je lažne isprave uporabio kao prave odnosno da premda svjestan da uplatnice koje je uz prigovore protiv rješenja o ovrsi priložio kao dokaz da je utužena glavnica plaćena nisu vjerodostojne, da su lažne jer se njima neistinito prikazuje da je nešto plaćeno, a da stvarno nije plaćeno priložio uz prigovore protiv rješenja o ovrsi u ovršnim postupcima koji su se vodili kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, prihvaćajući kao istinitu i uvjerljivu materijalnu dokumentaciju, a ne prihvaćajući kao istinitu i uvjerljivu obranu optuženika da je optuženik znao da utužena glavnica nije stvarno plaćena, ali je unatoč tome uz prigovore protiv rješenja o ovrsi, a u prilog tvrdnji da je plaćena priložio lažne uplatnice jer jedino je upravo samo optuženik imao interes da temeljem takvih uplatnica ishodi uspjeh u ovršnom, odnosno parničnom postupku koji iz ovršnog postupka nastaje.

8.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, smatra da mu je izrečena previsoka kazna, te da je sud trebao uzeti u obzir kao olakotnu okolnost da je od počinjenja djela prošlo 10 godina.

10 . Žaleći se zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu smatra da pored utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije cijenio ono što je naveo da je cijenio, a to je pobuda iz koje je kazneno djelo počinjeno, a to je da je krivotvorenje učinjeno sa svrhom izbjegavanja plaćanja dospjelih obveza na ime potrošnje vode, odnosno da je bilo motivirano stjecanjem nepripadne materijalne koristi, pa da stoga kazna na samom zakonskom minimumu nije primjerena težini kaznenog djela i krivnji optuženog.

11. Niti jedna od spomenutih žalbi nije osnovana, budući je ovaj sud drugog stupnja utvrdio razmatrajući odluku o kazni izrečenu prvostupanjskom presudom da se radi o pravilno odmjerenoj kazni.

11.1. Optuženiku je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o kazni cijenio kao olakotne okolnosti njegovu neosuđivanost, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela koje je bilo u skladu sa zakonom i društveno prihvatljivim normama jer se nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela i to čak kroz period od 10 i 12 godina koliko je prošlo od počinjenja kaznenih djela dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Suprotno tvrdnji optuženika prvostupanjski je sud imao u vidu vremenski odmak od počinjenja kaznenih djela kao olakotnu okolnost. Premda Općinsko kazneno državno odvjetništvu u Zagrebu s pravom ukazuje da sud nije kao otegotnu okolnost utvrdio pobudu iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je da je krivotvorenje učinjeno sa svrhom izbjegavanja plaćanja dospjelih obveza na ime potrošnje vode, odnosno da je bilo motivirano stjecanjem nepripadne materijalne koristi i pored te okolnosti koja se može smatrati otegotnom radi se o pravilno utvrđenim pojedinačnim kaznama i odmjerenom jedinstvenom kaznom u trajanju od 5 (pet) mjeseci koja se ukazuje primjerenom kako počinjenim djelima, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, a navedenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Kada se uz to imaju u vidu i utvrđene olakotne i otegotna okolnost na strani optuženika, nije nužno, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, da izrečena kazna zatvora bude izvršena već se s velikom izvjesnošću može predvidjeti kako će se i izrečenom uvjetnom osudom, s vremenom provjeravanja od 1 (jedne) godine, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, istovremeno će se utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i na taj način utjecati na druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela i o opravdanosti kažnjavanja.

11.2. Zbog svega navedenog nije prihvaćena žalba optuženika kao ni žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu u dijelu u kojem se pobija odluka o kazni.

12. Kako navodi žalbe optuženika i navodi žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu članka 476. stavka. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić