Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1581/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijećate Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. SS, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica podnesenoj protiv presude Općinskog suda Koprivnici, Prekršajni odjel od 23. siječnja 2024., broj: 23. Pp-1599/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda Koprivnici, Prekršajni odjel od 23. siječnja 2024., broj: 23. Pp-1599/2023-10 na temelju čl. 182. st. 2. i 3. (pravilno čl. 182. t. 2. i 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. SS oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava koprivničko-križevačka, Policijska postaja Koprivnica, pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje tužitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se ističe da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona počinjena time što se prvostupanjski sud u izreci pobijane presude poziva na čl. 182. st. 2. i 3. (pravilno čl. 182. t. 2. i 3.) Prekršajnog zakona (postoje okolnosti koje isključuju krivnju, odnosno nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje), a u obrazloženju se sud poziva na čl. 182. st. 1. (pravilno čl. 182. t. 1.) Prekršajnog zakona, navodeći da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.
5.1. U pravu je tužitelj da se prvostupanjski sud, pogrešno u izreci pobijane presude poziva na čl. 182. t. 2. Prekršajnog zakona, međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da se radi o očitoj omašci u pisanju, budući da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je okrivljenik oslobođen optužbe na temelju čl. 182. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona. Pri tome, prvostupanjski sud nepotrebno oslobađa optužbe okrivljenika po obje ove osnove, budući da se međusobno isključuju, jer ukoliko je sud zaključio da nije dokazano da je okrivljenik počinio tjelesno nasilje na štetu supruge i oca (čl. 182. t. 3.), nije imao osnove za istovremeni zaključak da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj (čl. 182. t. 1.). Međutim, sve navedeno, po ocjeni ovog suda, nema karakter bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na način da se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, budući da i po ocjeni ovog suda, nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.
6. Nije u pravu tužitelj da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pogrešno izvodio zaključke i da je utvrđenim činjeničnim stanjem utvrđen tjelesni, odnosno fizički napad na člana obitelji uslijed kojeg nije došlo do tjelesne ozljede te da je nejasno na koji način je sud zaključio da nije dokazano da je okrivljenik kritične zgode odgurnuo svojeg oca S, a supruzi Ž primio ruku i okrenuo. Tužitelj smatra, iako to sud pravda svjedočenjem liječnice ŽS koja navodi da nije zvala policiju radi nasilja u obitelji, već radi problema koje je imala sa okrivljenikom, kako sud zanemaruje činjenicu da za kvalificiranje djela nije nadležna liječnica. U pravu je tužitelj da za kvalificiranje djela nije nadležna liječnica, niti bilo koji dojavitelj kada postupa policija, već ovlašteni tužitelj. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno, između ostalih dokaza, cijenio i iskaz liječnice kao svjedoka i na njemu temeljio svoju odluku.
6.1. Prema obrazloženju prvostupanjske presude okrivljenik je u cijelosti porekao prekršaj koji mu se stavlja na teret, za isto ga ne terete niti supruga i otac, koji su izjavili da su okrivljenika smirivali na poziv doktorice, pri čemu nije bilo tjelesnog nasilja, a svjedokinja, doktorica je izjavila da je izvršila prijavu policiji radi prijetnji upućenih njoj, a ne zbog nasilja u obitelji.
7. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio tjelesno nasilje prema članovima obitelji, ocu i supruzi. Naime, iz personalnih dokaza izvedenih u postupku, iskaza svjedoka oca i supruge, suglasno proizlazi da je došlo do povišenih tonova između okrivljenika i doktorice u bolnici, okrivljenik je tražio da ga se pusti kući, a doktorica ga je htjela zadržati, pozvala je oca i suprugu u bolničku sobu da ga smire. Iz iskaza svjedokinje liječnice dr. ŽS proizlazi da je okrivljenik u besvjesnom stanju doveden u bolnicu, u bolnici je cijelo vrijeme spavao, izvršene su pretrage nakon kojih je liječnica pokušala probuditi okrivljenika, na što ju je on počeo vrijeđati, vikati na nju i prijetiti joj, zbog čega je pozvala pratnju, suprugu i oca okrivljenika da ga smire. Okrivljenik je tražio da ga se pusti iz bolnice, supruga i otac su ga pokušali smiriti, pri čemu je okrivljenik mahao rukama, odgurnuo oca i primio za ruku suprugu i zavrnuo je. I po ocjeni ovog suda, postupanje koje se okrivljeniku stavlja na teret nije bilo primarno usmjereno prema članovima obitelji, ocu i supruzi, već je posljedica postupanja prema medicinskom osoblju u bolnici, prouzročeno situacijom u kojoj se okrivljenik trenutno nalazio, ne prihvaćajući daljnju liječničku pomoć u želji da napusti bolnicu, očito uzbuđen i nemiran, tako da je liječnica pozvala članove obitelji kako bi ga smirili. Stoga tjelesno nasilje o kojem iskazuje liječnica (a da ga i potvrdi i svjedok ĐS, medicinski tehničar, kako se sugerira žalbom), nije tjelesno nasilje u smislu čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7.1. Naime, odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji, pa je tako u t. 1. istog članka propisano da je tjelesno nasilje primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Dakle, tjelesno nasilje predstavlja svaki oblik namjernog tjelesnog nasrtaja na žrtvu kojim kod iste nisu nastupile posljedice u vidu ozljede, pa je i po ocjeni ovog suda, postupanje okrivljenika prema članovima obitelji samo posljedica nemirnog ponašanja okrivljenika primarno usmjerenog prema medicinskom osoblju u želji da napusti bolnicu. Ova radnja je u činjeničnom opisu djela navedena je kao: „rukama odgurnuo“ i „primio za ruku i okrenuo“ a takav opis, bez da je navedeno da je ta radnja počinjena određenom dozom agresivnosti odnosno da je toj radnji prethodila ili da je nakon nje uslijedila neka druga agresivna radnja okrivljenika usmjerena prema članovima obitelji, a imajući u vidu okolnosti događaja (okrivljenik opetovano traži da ga se pusti iz bolnice, zahtijeva da mu se skine braunila, nemiran je), nema onaj stupanj odnosno intenzitet namjernog tjelesnog nasrtaja na žrtvu koji je potreban da bi se moglo smatrati da je ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8. Slijedom navedenog, nije dokazano da je okrivljenik počinio tjelesno nasilje prema članovima obitelji te je ovaj sud odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, jer nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.
9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Zapisničarka :
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtve i tužitelja.
