Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-2446/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Miranu Maćešiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Privredna banka Zagreb - dioničko društvo, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja Leonele Gorgievski, odvj. iz Rijeke i zam. pun. tuženika Radijane Trobonjača, odvj. iz Opatije, objavljene dana 4. lipnja 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba iz čl. 4.1. Ugovora o kreditu br. 9012510419 od 17. svibnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog od strane javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeka pod posl. br. OV-10372/07, u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika, a koja glasi:

„Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana….“

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćene kamate iznos od 4.103,52 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine po kamatnoj stopi koju je primijenila Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a koju objavljuje Hrvatska narodna banka, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba iz čl. 7.2. Ugovora o kreditu br. 9012510419 od 17. svibnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog od strane javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeka pod posl. br. OV-10372/07, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF, a koja glasi:

„…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja..:“

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćene tečajne razlike iznos od 7.119,66 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine po kamatnoj stopi koju je primijenila Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a koju objavljuje Hrvatska narodna banka, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike u glavnicama iznos od 2.650,06 Eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine po kamatnoj stopi koju je primijenila Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a koju objavljuje Hrvatska narodna banka, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

VI. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi preostalih obračunatih zakonskih kamata do 30. rujna 2015. umanjeno za priznatu pretplatu iznos od 721,63 Eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine po kamatnoj stopi koju je primijenila Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a koju objavljuje Hrvatska narodna banka, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

VII. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.175,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok je sud u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška do iznosa od 5.505,60 EUR (za iznos do 330,60 EUR) odbio tužitelja kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi,da je s tuženikom zaključio ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stambenog objekta 2006.,da je kredit vezan za valutu CHF i da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa Odlukom banke,da su takve odredbe utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu, traži preplatu u odnosu na prvobitno istaknuti tužbeni zahtjev, koji je preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja i dopune vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije, podneskom od 15. travnja 2025.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, jer da je tužitelj dobrovoljno zaključio Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija, da nije imao primjedbi na izračun i da stoga nema pravni interes za vođenje ove parnice, da su tužitelju priznate sve uplate po predmetnom kreditu izvršene do konverzije, da je za taj iznos umanjena ukupna masa kredita prilikom konverzije, da ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj ide za tim, da se naplati dvostruko, da je u odluci Vrhovnog suda RH Gos-1/2019 utvrđeno, da su dodatci kojima je izvršena konverzija zakoniti i pravilni, što je u skladu s praksom Europskog suda, ističe prigovor zastare tražbine, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku na okolnost utvrđenja osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sklopljen između parničnih stranaka (list 12-17 spisa), uvid u početnu otplatnu tablicu (list 19-26 spisa), uvid u otplatnu tablicu od 17. svibnja 2007. (list 27-34 spisa), uvid u početni otplatni plan (list 35-41 spisa, list 192-199 spisa), uvid u Dodatak Ugovor o kreditu (list 42-48 spisa), uvid u pregled uplata po kreditu (list 49-52 spisa), uvid u knjigovodstvenu karticu (list 53-80 spisa, list 200-240 spisa),

saslušan je tužitelj NK kao stranka (list 266 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Darinki Cimera, sa zadaćom prema rješenju suda od 10. lipnja 2024., izvršen je uvid u dokumentaciju vezano za izračun konverzije (list 285-311 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije dipl. oec. Darinke Cimera (list 312-317 spisa), čiji sastavni dio su tablice razlike u kamatama i razlike u tečaju, uvid u pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 318-329 spisa), uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka (list 354-367 spisa) kojim je vještak ispravila greške u temeljnom nalazu, te uvid u drugu dopunu nalaza i mišljenja vještaka povodom prigovora tužitelja (list 385-400 spisa), dok je tuženik odustao od saslušanja u svojstvu svjedoka ZK, IK i javnog bilježnika Vesne Ćuzela.

3.1. Iz iskaza tužitelja ŠK kao stranke u bitnome proizlazi, da je predmetni kredit podigao 2007. godine za kupnju stana za stanovanje u kojem i danas stanuje s obitelji, pri zaključivanju ugovora bilo mu je samo važno da može podmirivati ratu kredita i živjeti od plaće, izračunali su mu da će mu rata kredita iznositi 1.700,00 HRK i to mu je bio prihvatljivo, međutim anuitet se nakon izvjesnog vremena znatno se povećao jer se mijenjala i kamata i tečaj te je u jednom momentu rata kredita bila 3.200,00 HRK, 2015. godine izvršio je konverziju kredita i rata kredita sada mu iznosi oko 260,00 EUR, prilikom provođenja konverzije izračunali su mu da je dužan gotovo kao na početku otplate kredita 2007., znao je da ja kamata promjenjiva, ali mu je rečeno da ako dođe do promjene da će promjena biti neznatna, nisu mu objašnjavali pod kojim uvjetima može doći do promjene niti kamate niti tečaja.

3.2. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. oec. Darinke Cimera, sud utvrđuje, da ukupno preplaćena kamata iznosi 6.989,49 CHF, odnosno preračunato u HRK po tekućem tečaju banke na dan dospijeća kamate u iznosu od 37.330,56 HRK odnosno 4.954,62 EUR. Razlika između uplaćenih anuiteta po srednjem tečaju banke na dan uplate anuiteta i anuiteta kojeg bi bilo potrebno uplatiti da je tečaj fiksiran na dan isplate kredita iznosi 76.586,43 HRK odnosno 10.164,77 EUR a nakon što od toga iznosa odbijemo iznos efekta povećane kamate sadržane u rati anuiteta u iznosu od 37.330,56 HRK odnosno 4.954,62 EUR dobiveni iznos od 39.255,87 HRK tj. 5.210,15 EUR, daje utjecaj preplaćenog iznosa kredita u kunama uslijed promjene tečaja, umanjenog za sadržanu tečajnu razliku u preplaćenoj kamati uslijed promjene kamatnih stopa. Razlika između neotplaćene CHF glavnice po stvarnom otplatnom planu i neotplaćene EUR glavnice po novom otplatnom planu na dan 30.09.2015. godine iznosi 158.371,98 HRK odnosno 21.019,57 EUR. Ukupna pretplata s osnove promjene kamatne stope i valutne klauzule uvećana za utvrđenu razliku u glavnici te umanjena za utvrđenu pretplatu od strane tuženikaiznosi 26.750,95 EUR. Ukupno obračunate zakonske kamate iznose 20.363,80 EUR što čini ukupno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 47.114,75 EUR, dok ukupna negativna razlika s osnove promjene kamatne stope iznosi ukupno 7.351,78 HRK odnosno 975,75 EUR.

3.3. Uvidom u pisanu dopunu nalaza i mišljenja, sud utvrđuje, da vještak navodi, da razlika između stvarno naplaćene kamate u CHF te kamate prema početnom otplatnom planu te ista ukupno iznosi 6.989,49 CHF odnosno 30.917,97 HRK prema početnom isplatnom tečaju na dan 21.05.2007. godine. U stupcu 10 ista je prikazana u eurskoj protuvrijednosti prema fiksnom tečaju HRK/EUR te iznosi 4.103,52 EUR, dok razliku stvarno uplaćenih anuiteta u CHF po tekućem tečaju te stvarno uplaćenih anuiteta u CHF po početnom isplatnom tečaju te ista iznosi 53.608,46 HRK odnosno 7.115,07 EUR. Ukupna pozitivna pretplata po osnovi promjene tečaja iznosi 53.643,11 HRK odnosno 7.119,66 EUR te je prikazana u stupcu 10 tablice koja prileži dopuni nalaza. Prema Članku 3. Dodatka ugovora o kreditu broj 9012510419 od 14. prosinca 2015. godine glavnica kredita nakon provedene konverzije na dan 30.rujna 2015. godine iznosila je 42.820,71 EUR, međutim preostala glavnica u CHF na dan 30. rujna 2015. godine iznosila je 69.419,39 CHF odnosno 307.076,32 HRK kada se pomnoži s tečajem realizacije kredita tj. 40.756,03 EUR prema fiksnom tečaju HRK/EUR, dakle, razlika između konvertirane glavnice na dan 30. rujna 2015. godine te preostale CHF glavnice na dan 30. rujna 2015. godine pomnožena s tečajem na dan realizacije kredita iznosi 19.966,85 HRK tj. 2.650,06 EUR. Ukupna pretplata prikazana pod brojevima 1. i 2. odnosno zbroj ukupne pretplate po osnovi kamatne stope u iznosu od 30.917,97 HRK odnosno 4.103,52 EUR te ukupne pretplate po osnovi promjene tečaja u iznosu od 53.643,11 HRK odnosno 7.119,66 EUR iznosi 84.561,08 HRK tj. 11.223,18 EUR. Ukupno obračunate zakonske zatezne kamate na pretplatu po osnovi promjene kamate stope prikazane su u dokumentu Obračun kamata 8 te iste iznose 2.664,90 EUR, dok su zakonske zatezne kamate na pretplatu po osnovi promjene tečaja iskazane u dokumentu Obračun kamata 9 te iznose 2.490,12 EUR. Dakle, ukupno obračunate zakonske zatezne kamate na pretplatu po osnovi promjene kamatne stope i tečaja iznose 5.155,02 EUR Prilikom provođenja konverzije, a sukladno Članku 3. Dodatka ugovora o kreditu broj 9012510419 vještak je utvrdio da je tuženik utvrdio pretplatu u visini od 33.860,02 HRK odnosno 4.433,39 EUR, pa ada se od ukupno obračunatih zateznih kamata oduzme iznos pretplate po konverziji dolazimo do iznosa od 721,63 EUR koje tužitelj ima pravo potraživati od tuženika.

4. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio je tužitelj i sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 15. travnja 2025. (list 401-404 spisa), dok tuženik nije osporio matematički izračun nalaza vještaka, međutim, drži, da se nalaz bazira na pogrešnoj premisi kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, te da takav nalaz ne može biti baza za utvrđenje činjenica i baziranje sudske odluke.

5. Cijeneći provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u tužbi i preciziranom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je ugovor zaključio kao potrošač, kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je kredit podignut za osobne potrebe, za kupnju nekretnine (čl. 2 Ugovora o kreditu), a što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao stranke, da je kredit podigao kod tuženika, jer mu je novac bio hitno potreban za rješavanje stambenog pitanja i da u istome stanu stanuje i danas, a da mu je prilikom podizanja kredita bilo bitno samo da može podmirivati mjesečnu ratu kredita i s preostalim iznosom plaće normalno živjeti. Sud vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskaz potkrijepljen naprijed cit. materijalnom dokumentacijom, tj. predmetnim ugovorom, Dodatkom Ugovoru i otplatnim planovima u koje je sud izvršio uvid, koji su se tijekom ugovornog odnosa mijenjali, jer se mijenjala kamatna stopa i tečaj, te se povećavala rata kredita, upravo kako je iskazivao tužitelj, a što je utvrđeno i financijskim vještačenjem.

6. Sud dalje utvrđuje, da je tuženik sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i tečaja u mjesečnoj rati, jer,uvidom u ugovor o kreditu,sud utvrđuje, da nije bila utvrđena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamate, pa je stoga tuženik na takav način tužitelju nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u odnosu na tuženika u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tako bez pravnog osnova, tuženik stekao veći novčani iznos za utuženi period , zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U kolektivnom sporu je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćno utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. U odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi glede valutne klauzule, kao nepoštene ugovorne odredbe utvrđene u kolektivnom sporu,donesena je odluka VTS-a,posl.br.Pž-6632/2017od 14.6.2018.,koja je jednako tako izvor prava u kojoj se utvrđuje,da je „valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba“, jer da su banke znale,za rizik koji nosi CHF,ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno,savjesno i pošteno. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7. Tužitelj se u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. Neosnovan je prigovor tuženika, da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice,da je obeštećen konverzijom, jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev- 2868/2018, odlučeno je, da korisnik kredita, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici ,što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti podmiren dug , budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima, koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Osim toga, tužitelj se prilikom izračuna konverzije i sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru, nije odrekao prava potraživati preplatu, koja je posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi.

9. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 ZOO-a, a zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna. Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7219/13 pravomoćna je 13. lipnja 2014., pa od toga dana teče zastara potraživanja za preplatu kamate, a za potraživanje radi preplate tečaja, zastara teče od 14.6.2018 prema odluci VTS Pž-6632/2017, jer se primjenjuje opći zastarni rok prema čl.225 Zakona o obveznim odnosima(ZOO), koji propisuje,da tražbine zastarijevaju za pet godina ako nije određen drugi rok. Tužba u ovoj parnici je podnesena 13. lipnja. 2019., za potraživanje radi preplate kamate i tečaja, kao posljedica ništetnih odredbi, što je vidljivo iz prijamnog pečata suda, dakle,tužba je podnesena u okviru zastarnog roka od 5 godina. Osim toga i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

10. Sud je tužitelju na tako dosuđene iznose, dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, tužitelj je dokazao, da je tuženik postupio protivno naprijed cit. odredbama ZZP-a i ZOO-a, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa, sve kao u tužbenom zahtjevu, pa do konačne isplate.

11. Na temelju svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice kao u troškovniku tužitelja (na listu 440 spisa), i to: za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 500,00 EUR Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 2 obrazložena podneska od 15. studenog 2021. i 28. rujna 2024, Tbr. 8/1 Tarife, svaki u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava podnesaka po pun. odvjetniku, svaki podnesak 50,00 EUR, Tbr. 8/4 Tarife (podnesci od 4. studenog 2022., 13. lipnja 2023., 12. listopada 2023., 13. studenog 2023., 15. prosinca 2023., 15. siječnja 2024., 16. veljače 2024, 28. svibnja 2024, trošak pristupa na 4 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, svako ročište u iznosu od 500,00 EUR (ročišta 8. veljače 2023-. 27. svibnja 2024., 10. listopada 2024. i 16. travnja 2025.), sve uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 975,00 EUR, i trošak koji je imao tužitelj za provedeno vještačenje u iznosu od 300,00 EUR , što ukupno iznosi 5.175,00EUR, dok je sud u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška do iznosa od 5.505,60 EUR (za iznos do 330,60 EUR) odbio tužitelja kao neosnovanim.

16. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji 4. lipnja 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika