Poslovni broj: Us I-2843/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Željku Kneževiću, odvjetniku iz Dubrovnika, Vukovarska 36, protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 32082115313, Dubrovnik, Vukovarska 16, radi komunalnog doprinosa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II- 363-03/24-02/28, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 23. listopada 2024.

II. Poništava se rješenje Općine Župa dubrovačka, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-363-03/16-04/39, Urbroj: 2117-8-03-02/05-24-4 od 26. lipnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 2. prosinca 2024. protiv rješenja tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-03/24-02/28, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 23. listopada 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 13. svibnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega najprije ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, s obzirom je izvjesno da je podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju bio SC, koji je takav zahtjev podnio još dana 27. lipnja 2013. Navedeni SC je i u vrijeme donošenja i nastupa pravomoćnosti istog rješenja (10. prosinca 2015.) bio i dalje investitorom i strankom predmetnog postupka ozakonjena, a kako upravo iz tog postupka izvire i obveza plaćanja odgovarajućeg komunalnog doprinos, to je prvostupanjsko tijelo predmetnu obvezu plaćanja istog komunalnog doprinosa trebalo utvrditi u njegovo ime, a ne u ime tužitelja, koji je značajno kasnije, tek 2018. postao jedan od suvlasnika predmetne nekretnine, uz EC i GC, koja je zakonska nasljednica i supruga pok. DC, koji je bio brat SC. Zapravo, na predmetnoj nekretnini je izgrađena stambena zgrada, koja je upravo i bilo predmetom ozakonjenja, a u stvarnosti je odavno bila podijeljena između JC i SC, prema njihovom sporazumu još iz vremena njezine gradnje, a to znači i prije Domovinskog rata i izbijanja rata i agresije na dubrovačkom području. Predmetni zahtjev za ozakonjenje, SC je podnio za onaj dio zgrade koji je pripadao DC, slijedom čega je predmetni komunalni doprinos, ako već nije bio utvrđen u ime podnositelja takvog zahtjeva, SC, trebao biti utvrđen u ime vlasnika ozakonjene građevine, a to je DC odnosno GC, koja je, kao njegov pravni slijednik i upisana vlasnicom istog dijela nekretnine, u zemljišnoknjižnom postupku Z-583/2022 od 20. siječnja 2022., a osnovom rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku u ostavinskom predmetu iza pok. JC posl.broj O-1388/2021 od 28. prosinca 2021. U svakom slučaju pobijanim je prvostupanjskim rješenjem, trebalo obuhvatiti sve suvlasnike nekretnine, dakle, osim tužitelja i EC, s njim je trebalo obuhvatiti i preostalu suvlasnicu iste nekretnine, GC. No, pobijana su upravna rješenja osobito nezakonita uslijed nastupa zastare prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa, kakav je prigovor tužitelj istaknuo i objasnio tijekom ranijeg postupka, međutim, pobijanim je rješenjem takav prigovor otklonjen kao neosnovan, uz objašnjenje „…da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije uopće propisan prekluzivan rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa.“, kao i da „…zastara u postupcima utvrđivanja komunalnog doprinosa može nastupiti samo prilikom prisilne naplate, a ne i prilikom utvrđivanja istog“. Tužitelj primjećuje kako se navedenim stajalištem unosi pravna nesigurnost i neizvjesnost u pravni poredak jer se upućuje kako zapravo nema zastare prava utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, što je iznimka kakve nema kada je u pitanju bilo kakvo drugo javno davanje, a praktično znači da nadležna jedinica lokalne samouprave takav postupka utvrđivanja visine komunalnog doprinosa može pokrenuti u neograničenom vremenskom roku, neovisno o tome kada je izdan akt kojim se dopušta gradnja, a s kojim postupkom je komunalni doprinos sadržajno povezan. Stoga, tužitelj ustraje u svom zahtjevu da se u konkretnom predmetu utvrdi da je nastupila zastara utvrđenja predmetnog komunalnog doprinosa, a kako su komunalni doprinosi javna davanja u smislu odredbi Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08) i odredbe čl. 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/2013, 147/14 i 36/15), to se isti zakoni imaju primijeniti na ovaj konkretan pravni odnos, uzimajući u obzir trenutak podnošenja zahtjeva za ozakonjenje predmetne kuće. Odredbom čl. 24. st. 2. Općeg poreznog zakona propisano je da prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom, a odredbom čl. 94. Općeg poreznog zakona propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (st. 6.). Prema čl. 96. st. 1. Općeg poreznog zakona apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći prema odredbama čl. 94. tog Zakona. S obzirom da ni na koji način nije sporno da je pravomoćnost predmetnog rješenja nastupila još 7. lipnja 2014., to znači daje obveza plaćanja komunalnog doprinosa nastala još tijekom 2014., iz čega proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje iste obveze počela teći 1. siječnja 2015., pa je zastara tog prava nastupila još 1. siječnja 2018., a apsolutna zastara istog je prava nastupila svakako 1. siječnja 2021. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te je pored toga predložio sudu da naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao i da ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 15. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.Sud je odbio zahtjev tuženika iz podneska od 14. svibnja 2025. da se odgodi rasprava s obzirom da tuženik ničim nije konkretizirao niti argumentirao razlog zbog kojeg traži odgodu rasprave, već je u citiranom podnesku isključivo naveo da nije u mogućnosti pristupiti na raspravu zbog neodgodivih obveza, uslijed čega se takav zahtjev ukazao paušalnim i neosnovanim, pa je rasprava održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, podnesak tužitelja od 14. prosinca 2024. zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika, podneske tužitelja od 13. svibnja 2025. zajedno s prilozima, podnesak tuženika od 14. svibnja 2025., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se pribavi i pregleda spis Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-350-05/13-02/9855, pravomoćan 10. prosinca 2015., to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Općine Župa dubrovačka, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-363-03/16-04/39, Urbroj: 2117-8-03-02/05-24-4 od 26. lipnja 2024., točkom 1. utvrđena je obveza tužitelju iz ovog spora, na temelju rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/13-02/9855, URBROJ: 2117/1-23/1-19-15- 12, pravomoćnim 10. prosinca 2015., kojim se ozakonjuje nezavršena, poluugrađena, manje zahtjevna stambena zgrada, koja se sastoji od suterena, prizemlja i kata (S+P+1), izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] (S.I), odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (N.I) u k. o. [katastarska općina], plaćanja komunalnog doprinosa za stambeni prostor obujma od 229,68 m3 po cijeni od 7,96 EUR/m3, što iznosi 1.828,25 EUR, točkom 2. određeno je da je obveznik naknadu iz točke 1. ovog rješenja dužan uplatiti u jednokratnom iznosu, pri čemu ostvaruje popust od 60% i to za obujam od 229,68 m³ stambenog prostora po cijeni od 3,18 EUR/m³ što iznosi 730,38 EUR, točkom 3. određeno je da je obveznik dužan iznos iz točke 2. rješenja uplatiti na žiroračun Općine Župa dubrovačka u roku od 8 dana od dana konačnosti tog rješenja, odnosno nakon isteka počeka od godinu dana te da će se u slučaju nepravovremenog plaćanja zaračunati zakonska zatezna kamata, točkom 3. određeno da se komunalni doprinos plaća za izgradnju objekata i uređaje komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2024. godinu, dok je točkom 4. određeno da se komunalni doprinos obračunava množenjem obujma zgrade koja se gradi s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa koja u III. Zoni iznosi 7,96 EUR/m3 za stambeni prostor.

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-03/24-02/28, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 23. listopada 2024., postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje jer je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, podneskom, Klasa: UP/I-350- 05/13-02/9855, Urbroj: 2117/1-23/1-19-16-13 od 26. siječnja 2016. dostavio prvostupanjskom tijelu po izvršnosti istog preslik rješenja o izvedenom stanju, Klasa:

UP/I-350-05/13-02/9855, Urbroj: 2117/1-23/1-19-15-12 od 2. studenoga 2015. kojim je ozakonjena naprijed opisana nezavršena, poluugrađena, manje zahtjevna, stambena zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (S.I.), odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (N.I.) po zahtjevu DC, [adresa], uz koje rješenje je dostavljena i snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene manje zahtjevne sjeverozapadne lamele dvojne stambene zgrade izrađena od PRO&GETI d.o.o. Dubrovnik, a radi donošenja rješenja o komunalnom doprinosu.

13.Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li na strani tužitelja bile ispunjene pretpostavke da mu se utvrdi obveza plaćanja komunalnog doprinosa predmetne ozakonjene zgrade, te je li primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

14.Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12, 143/13 i 65/17) propisano je da podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako tim Zakonom nije propisano drukčije. Odredbom st. 4. istog članka propisano je da je nadležno upravno tijelo dužno tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

Prema odredbi članka 76. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 68/18, 110/18 i 32/20, u daljnjem tekstu: ZKG), komunalni doprinos je novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, a prema stavku 2. navedenog članka, komunalni doprinos je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi samo za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture.

Komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, u smislu članka 77. stavka 1. ZKG-a.

U skladu s člankom 78. ZKG-a, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se određuju: zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa; jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po pojedinim zonama u jedinici lokalne samouprave (jedinična vrijednost komunalnog doprinosa), način i rokovi plaćanja komunalnog doprinosa, te opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa. Odluka o komunalnom doprinosu objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave.

Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZKG-a, rješenje o komunalnom doprinosu donosi se po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

15.Ocjenjujući zakonitost osporenih akata tuženika i prvostupanjskog tijela ovaj sud nalazi kako u konkretnom slučaju u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu od strane nadležnih upravnih tijela nije pravilno primijenjen mjerodavni materijalno pravni propis, uslijed čega sud upravne akte čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora ne može ocijeniti pravilnima ni zakonitima, pa ih je stoga valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

16.Prije svega potrebno je istaknuti kako tuženik osporenim rješenjem odbija žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, te u obrazloženju istog vezano za prigovor zastare ističe da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisan prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, slijedom čega da prvostupanjsko tijelo nije zakasnilo s donošenjem rješenja, odnosno nije izgubilo pravo utvrđivanja komunalnog doprinosa u ovoj upravnoj stvari te je stoga žalbeni prigovor u tom pogledu neosnovan. Nastavno na prethodno navedeno, zastara u postupcima utvrđivanja komunalnog doprinosa može nastupiti samo prilikom prisilne naplate, a ne i prilikom utvrđivanja istog. Prethodno iznijeto pravno stajalište ovog tijela koje se odnosi na rok u kojem se treba donijeti rješenje kojim se utvrđuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa izraženo je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10425/2009-6 od 29. veljače 2012.

17.Međutim, ovakvo obrazloženje tuženika koje je dano u osporenom rješenju ovom sudu nije prihvatljivo, s obzirom da se tuženik u svom aktu poziva na upravno sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, konkretno na presudu broj: Us-10425/2009-6 od 29. veljače 2012., no sud primjećuje kako se radi o upravno sudskoj praksi koja više nije aktualna, slijedom čega se ne može primijeniti na konkretnu upravnu stvar.

18.Naime, iz podataka spisa predmeta razvidno je kako je Dubrovačko- neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, podneskom, Klasa: UP/I-350-05/13-02/9855, Urbroj: 2117/1-23/1-19-16-13 od 26. siječnja 2016. dostavio prvostupanjskom tijelu po izvršnosti istog preslik rješenja o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-350-05/13-02/9855, Urbroj: 2117/1-23/1-19-15-12 od 2. studenoga 2015. kojim je ozakonjena naprijed opisana nezavršena, poluugrađena, manje zahtjevna, stambena zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (S.I.), odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (N.I.) po zahtjevu DC, [adresa], uz koje rješenje je dostavljena i snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene manje zahtjevne sjeverozapadne lamele dvojne stambene zgrade izrađena od PRO&GETI d.o.o., Dubrovnik, a radi donošenja rješenja o komunalnom doprinosu. Međutim, iz navedenog podneska Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, proizlazi da o toj radnji tužitelj nije obaviješten, već je iz podataka spisa razvidno kako je tužitelj tek pozivom KLASA: UP/I-363-03/16-04/39; URBROJ: 2117-8-03-02/05-24-2 od 22. travnja 2024. prvostupanjskog tijela pozvan da se očituje o bitnim činjenicama u svezi donošenja rješenja o komunalnom doprinosu.

19.Stoga, kod izloženog stanja stvari, u okolnostima konkretnog slučaja prva radnja u postupku ne može se smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa, koje podatke je dostavilo tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju s obzirom da o toj radnji stranka, ovdje tužitelj, nije imao saznanja niti se na isto mogao očitovati pa je uslijed izloženog u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 68/18., 110/18., 32/20.) odnosno nakon 4. kolovoza 2018., zbog čega je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 1995. godine, kojeg pogrešno primjenjuju kako tuženik tako i prvostupanjsko tijelo.

20.S obzirom da odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2018., ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnih doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

21.U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-350-05/13-02/9855, URBROJ: 2117/1-23/1-19-15-12 od 2. studenoga 2015., postalo pravomoćno (a time i izvršno) 10. prosinca 2015., te da je sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika 23. listopada 2024., protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona za utvrđenje te obveze.

22.Kod izloženog stanja stvari, u pravu je tužitelj kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, s čim u vezi je za nadodati kako je identično pravno stajalište u istovrsnoj upravnoj stvari zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u novijoj upravno sudskoj praksi, pa tako primjerice i u presudi tog suda poslovni broj: Usž-3288/2024-2 od 20. studenoga 2024., s kojim pravnim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud.

23.Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporene akte tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkama I. i II. u izreci presude.

24.S tim u vezi, u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti sukladno pravnom shvaćanju suda izraženom u ovoj presudi te će iz razloga što je nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, odnosno naplate komunalnog doprinosa obustaviti upravni postupak u smislu odredbe čl. 46. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09 i 110/21), kojom je propisano da kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak, a to zbog ne postojanja pretpostavki za daljnje vođenje postupka utvrđivanja i naplate komunalnog doprinosa.

25.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci ove presude.

U Splitu, 3. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Željku Kneževiću, odvjetniku iz Dubrovnika, Vukovarska 36, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, Vukovarska 16, uz zapisnik od 15. svibnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.