Poslovni broj: Us I-685/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Borne 14, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Osnovne škole Antuna Gustava Matoša, Zagreb, Aleja Antuna Augustinčića 12, OIB: 68971787775, radi ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/841, URBROJ: 338- 01-06-05-23-03 od 18. siječnja 2023. i za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/841, URBROJ: 338-01-06-05-23- 03 od 18. siječnja 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22- 04/73, URBROJ: 338-21-02-02-22-5 od 20. listopada 2022., kojim tužitelju bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M54.4 i M51.1 nije priznata posljedicom ozljede na radu nastale 8. srpnja 2020. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S32.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 5891 080720 0/2022, te mu u svezi navedene bolesti nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da u upravnom postupku činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, niti je obrazloženo zbog čega se prihvaćaju utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka Zavoda.

3. Smatra da se upravno tijelo nije upuštalo u sustavnu analizu nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva, te može li razlog za pogoršanje tužiteljevog zdravstvenog stanja i nastalih ozljeda biti pad tužitelja i udarac u leđa.

4. Predlaže sudu da u hitnom postupku i bez rasprave usvoji tužbeni zahtjev na način da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora, a ukoliko nema osnove za takvu presudu, predlaže održavanje rasprave, saslušanje tužitelja, uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i u zdravstveni karton tužitelja, te provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku odgovarajuće struke.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, citira relevantne propise i opisuje tijek događaja, te ističe da aktualno zdravstveno stanje tužitelja prema pribavljenom nalazu i mišljenju liječničkih povjerenstava ne predstavlja oštećenje zdravlja koje bi bilo u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom na radu od 8. srpnja 2020. koja je priznata kao ozljeda na radu dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30.0 kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice, prethodno navedenom događaju tužitelj je imao tegobe i bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti, tužitelj je osam mjeseci nakon predmetne ozljede obavio neurološki pregled zbog toga što ga je zaštekalo u leđima, pri čemu se to dogodilo četiri puta ranije, te je tužitelj u 2022. godini neposredno prije je podnesen zahtjev za priznavanje posljedice ozljede na radu, bolnički liječen zbog ljevostrane lumboishialgije, a tegobe su se javile nakon što je preskočio više stepenica. Smatra da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i da su u osporavanom rješenju dana jasna i dostatna obrazloženja u odnosu na sve relevantne okolnosti, a u vezi potrebe pregleda tužitelja u upravnom postupku ističe se da sukladno Pravilniku o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nadležna liječnička povjerenstva tuženika u postupcima priznavanja ozljede na radu donose nalaz, mišljenje i ocjenu na temelju medicinske dokumentacije i nisu dužna izvršiti osobni pregled osiguranika, osim ako je to za potrebe postupka potrebno, a u konkretnom slučaju je bila dovoljna medicinska dokumentacija. Protivi se dokaznom prijedlogu tužitelja da se sasluša pred sudom i za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem, jer je isti neodređen i nepotreban.

6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Zainteresirana osoba nije dala pisani odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu na dva ročišta, prvo u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a drugo u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, opunomoćenika tuženika i sudskog vještaka, te u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

10. Na prvom ročištu zainteresirana osoba se izjasnila da nema ništa za reći i da se ne protivi provođenju predloženog vještačenja od strane tužitelja.

11. Sud je pribavio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka izv. prof. prim. dr. sc. ŽU, dr. med. spec. fizijatra od 19. ožujka 2025. u kojem je vještak odgovorio sudu da je tužitelj u nezgodi na radu 8. srpnja 2020. zadobio kontuziju donjeg dijela leđa i zdjelice te lijeve šake, liječio se pod dijagnozom S30.0 i liječenje je završeno s pregledom liječnika opće prakse 30. srpnja 2020., te se po završetku liječenja naknadno nije razvilo oštećenje zdravlja koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu s priznatom ozljedom na radu. Dijagnoze šifre M54.4 i M51.1 se ne mogu priznati kao posljedica dijagnoze S30.0 i/ili S32. jer se radi o kroničnim bolestima lumbalne kralježnice kao posljedici degenerativnih promjena kralježnice zbog kojih se tužitelj liječio duži niz godina, šifra dijagnoze M51.1 predstavlja stanje nakon prolapsa intervertebralnog diska s kompresijom spinalnog živca, a šifra dijagnoze M54.4 označava križobolju koja se širi duž noge, te su obje dijagnoze posljedica degenerativnih promjena slabinske kralježnice.

12. Na drugom ročištu sud je saslušao sudskog vještaka koji je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 19. ožujka 2025. u kojem su dana detaljna obrazloženja zbog čega i na temelju koje dokumentacije je zaključeno da se dijagnoze šifre M54.4 i M51.1 ne mogu priznati kao posljedica dijagnoze S30.0 i/ili S32., te na raspravi nije bilo pitanja stranaka za vještaka.

13. Na tom ročištu sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede novo vještačenje po medicini rada Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada d.o.o., jer sud ne smatra da je obzirom na okolnosti slučaja navedeni institut stručniji za izradu nalaza i mišljenja, a kako to smatra tužitelj, pa je sud navedeni dokazni prijedlog ocijenio nepotrebnim i nesvrsishodnim.

14.. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

15. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem tuženika od 18. siječnja 2023. žalba tužitelja je odbijena s obrazloženjem da su upravnom postupku pribavljena očitovanja, medicinska dokumentacija i nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog povjerenstva i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, u kojima je suglasno zaključeno da se dijagnoze M54.4 i M51.1 ne mogu uzročno posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu od 8. srpnja 2020., a obzirom da su kod tužitelja bolovi u leđima dijagnosticirani četiri puta ranije i da su slikovnom dijagnostičkom obradom kod tužitelja jasno verificirane degenerativne promjene intervertebralnog diska, kao i da se kod tužitelja radi egzacerbaciji lumboishialgije uslijed kronične degenerativne bolesti.

16. Tuženik je u osporavanom rješenju citirao relevantne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19) i relevantne odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 20/20, 39/20 i 2/22).

17. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18. Naime, u upravnom sporu pribavljen je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka fizijatra koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju, koje je potvrdio i usmeno na održanoj raspravi, utvrdio suglasno stručnim tijelima medicinskog vještačenja iz upravnog postupka da se dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji M54.4 lumbago s išijasom i M51.1 poremećaji lumbalnog i drugog intervertebralnog diska s radipulopatijom ne mogu uzročno posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu nastalom 8. srpnja 2020. dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30. kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice, jer se u konkretnom slučaju radi o kroničnim bolestima lumbalne kralježnice kao posljedici degenerativnih promjena slabinske kralježnice.

19. Sud je mišljenja da je pribavljeni nalaz stalnog sudskog vještaka stručan i dan na temelju medicinske dokumentacije u spisu s logičnim i uvjerljivim obrazloženjem za dani zaključak i odgovor na pitanja suda, te nije bilo svrsishodno niti ekonomično tražiti drugo mišljenje i provoditi novo neovisno sudsko vještačenje.

20. Iz navedenog razloga u upravnom postupku pravilno je zaključeno da se u konkretnom slučaju, tužitelju predmetna bolest ne može priznati posljedicom ranije ozljede na radu, te mu u vezi navedenih dijagnoza nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, a sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i sukladno relevantnim odredbama navedenog Pravilnika.

21. O trošku upravnog spora tužitelja sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

22. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Maja Buhin, putem e-kom.

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-kom.

3. Osnovna škola Antuna Gustava Matoša, putem e-kom.

4. U spis