Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-220/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 303. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluke Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-576/2020 od 5. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ABC i državnog odvjetnika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-576/2020 od 5. rujna 2023., optuženi ABC proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo davanje lažnog iskaza, opisano i kažnjivo po članku 303. stavak 1. KZ/97. Temeljem odredbe članka 303. stavak 1. KZ/97 optuženi ABC je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18 – dalje u tekstu: ZKP-a) naloženo je optuženom ABC snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 39,69 eura u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne strožu kaznenopravnu sankciju.

2.1. Žalbu na presudu podnio je i optuženik po braniteljici ABC, odvjetnici iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika u cijelosti oslobodi od optužbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.

6. Prije svega treba naglasiti da optuženik u žalbi podnesenoj po braniteljici ističe bitnu povredu kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim navodima žalbe obrazlaže tek pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno istaknute povrede zakona o kaznenom postupku i povredu kaznenog zakona, iako iscrpno, argumentira izostankom postojanja subjektivnog elementa kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret.

6.1. Prvenstveno treba istaknuti da nije u pravu optuženik kada u okviru svojih žalbenih navoda ističe da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u predmet koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem P-2980/10. Naime, iz zapisnika o raspravi od 31. kolovoza 2023. (list 537 pa nadalje spisa) razvidno je da je pročitana tužba iz predmeta P-2980, odgovor na tužbu kao i zapisnik od 4. svibnja 2011., ali i ostali zapisnici iz navedenog predmeta te prateća prvostupanjska i drugostupanjska presuda (sve sa listova 20-44 spisa). Kraj takve činjenice, nema mjesta tom žalbenom prigovoru optuženika, posebice jer iz navedenog zapisnika o raspravi od 31. kolovoza 2023. jasno proizlazi da optuženik, kao niti prisutna braniteljica nisu imali primjedbe na pročitanu pisanu dokumentaciju, niti su nakon čitanja iste, predlagali izvođenje drugih bilo materijalnih ili novih personalnih dokaza. Osim toga iz točke 27. i 38. pisanog obrazloženja presude nespornim je i da je prvostupanjski sud analizirao pročitanu pisanu dokumentaciju, te da je na temelju te pročitane dokumentacije, dovodeći ju u svezu sa ostalim izvedenim dokazima, izveo zaključke o počinjenom kaznenom djelu.

6.2. Nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio isključivo na pravomoćnoj presudi od 8. ožujka 2016. kojom je optuženik oglašen krivim za kazneno djelo krivotvorenja i da je upravo zbog te osude oglašen krivim i za konkretno kazneno djelo. Treba naglasiti da, iako je prvostupanjski sud pod točkom 38. pisanog obrazloženja svoje presude naveo činjenicu koja se odnosi na pravomoćnost presude za optuženika za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. i 2. KZ/97, i istu koristi kao potvrdu svoga zaključka o počinjenom kaznenom djelu, prvostupanjski sud (u točki 38.) analizira i zbog čega nije cijenio istinitim obranu optuženika prema kojoj je oštećenika doživljavao isključivo „kao vlasnika - poslodavca“ navodeći da se radilo o obiteljskoj tvrtci, kao što navodi i na temelju kojih je sve dokaza došao do zaključka o počinjenom kaznenom djelu. Analizirajući izvedene dokaze prvostupanjski sud je obranu optuženika (o osporavanju svijesti), doveo u svezu sa mjestom unutar prostora tvrtke gdje su se odvijali sastanci sa vozačima, a kojima je nesumnjivo bio prisutan i optuženik, ističući da je na vratima te prostorije pisalo ime oštećenika ĆA i njegova funkcija: „voditelj tehničkog odjela“. Upravo je tu okolnost u svom obrazloženju prvostupanjski sud iskoristio kao nedosljedan argument optuženika o izostanku svijesti da je oštećenik također bio djelatnik društva. Naime, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog svakako je djelatnik društva i onaj tko je „voditelj tehničkog odjela“, a u kojoj poziciji je i bio oštećenik kada je optuženik sačinjavao popis radnika za preuzimanje (prije otvaranja stečaja). Nadalje, ispravna je i analiza prvostupanjskog suda, prema kojoj se otklanja istinitost obrane optuženika, da je tražio od tvrtke „Contus“ da mu dostave popis svih djelatnika, jer i ta činjenica, kako se to ispravno prvostupanjskom presudom i zaključuje, proizlazi iz sumarne analize svjedočkih iskaza: „..da niti jedan svjedok nije potvrdio navedeno…“. Naime, ne samo da niti jedan od saslušanih svjedoka ne potvrđuju navedeni dio iskaza optuženika, već svjedok FA izrijekom navodi i da je optuženik MA napravio spisak i njemu ga dao na uvid kao i da je vidio da na tom spisku nema oštećenog ĆA ali da je rečeno da se samo sastavlja popis onih radnika koji su u sindikatu. Svijest i namjeru optuženika da sa popisa djelatnika izostavi ime oštećenika okolnosno potvrđuje svjedočki iskaz JA, koji je naveo da je na sastanku u Ministarstvu jasno bilo rečeno da se mora sastaviti popis svih radnika pa i onih koji nisu u sindikatu. Naime, upravo takvi svjedočki iskazi JA i FA ukazuju da se već 2009. prilikom sastavljanja spornog popisa govorilo i o imenu oštećenika ĆA upravo u kontekstu: „da li treba ili ne biti na popisu radnika zaposlenih u trgovačkom društvu „Contus“, odnosno da svi radnici na tom popisu moraju biti navedeni. Dakle, imajući u vidu sve prethodno navedeno, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je optuženik svjesno pred Općinskim sudom u Zadru u gore navedenom predmetu dao lažan iskaz dvije godine kasnije, odnosno 2011., na način kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

6.3. Kako se u konkretnom predmetu radilo o preuzimanju u radni odnos, a kako to proizlazi upravo iz tužbe i tužbenog zahtjeva te kako je iskaz optuženika u izravnoj vezi sa samim tužbenim zahtjevom, a što je okolnosno i obrazloženo pod točkom 38. obrazloženja prvostupanjske presude, nije sporno da je njegov iskaz bio dan u svezi okolnosti koje su relevantne za odlučivanje o konkretnom tužbenom zahtjevu o kojem se raspravljalo u građanskom postupku i koje su posljedično navedenom, mogle biti od utjecaja na meritornu odluku u konkretnom predmetu. Slijedom navedenog, suprotno stavu optuženika iznesenom u žalbi, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da se iz provedenog dokaznog postupka sa sigurnošću može utvrditi da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo ostvarivši ne samo objektivna već i njegova subjektivna obilježja, pa je žalbene navode optuženika glede pogrešno i nepotpuno utvrđenih činjeničnog stanja valjalo otkloniti kao neosnovane.

U odnosu na žalbene navode koji se odnose na kaznu

7. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da se navedenom kaznenopravnom sankcijom ne može postići svrha kažnjavanja za navedeno kazneno djelo, ističući u bitnom da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, odnosno da je odmjerena kazna premala da bi se postigla svrha kažnjavanja, posebice osporavajući primjenu uvjetne osude. S druge strane, iako paušalno, optuženik također osporava vrstu i visinu kazne kao i određenu visinu troškova kaznenog postupka.

8. Suprotno navedenom, kao što je to i istaknuo prvostupanjski sud u svojoj presudi pod točkom 40. obrazloženja, prvostupanjski je sud cijenio sve okolnosti na strani optuženika, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, na kraju kojih je izveo svoj zaključak o tome koju kaznu smatra primjerenom da bi se ostvarila svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Posebice je potrebno istaknuti i životnu dob optuženika, odnosno činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi, skromnih materijalnih prilika, koja okolnost treba biti dodatno cijenjena. Naime, svaka odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja. Dakle, kada je prvostupanjski sud osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, koju je potom uvjetovao sa rokom kušnje u trajanju 1 (jedne) godine, isti je uzeo u obzir sve navedene okolnosti na strani konkretnog optuženika. Uzimajući u obzir navedeno i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo kroz izrečenu kaznu zatvora u navedenom trajanju izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i kroz istu će se utjecati ne samo na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela već i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog prilikom odmjeravanja kazne u dostatnoj su mjeri cijenjene sve utvrđene okolnosti na strani optuženika, kako olakotne tako i otegotne, te će se izrečenom kaznom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena, a što sve ukazuje da teže kažnjavanje koje predlaže državni odvjetnik nije ne samo nužno nego za konkretnog počinitelja, već isto nije niti svrsishodno.

9. U pogledu troška kaznenog postupka koji je određen u visini od samo 39,69 eura, usprkos činjenici da se radi o umirovljeniku sa manjim primanjima, i prema stavu ovoga suda za sada nema mjesta oslobađanju od snašanja troškova kaznenog postupka, već se određeni trošak ocjenjuje primjerenim materijalnim prilikama optuženika.

10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac