Poslovni broj: Us I-1405/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, Lička 23, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, ΟΙΒ: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica (zaposlenica tuženika) ĐE, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 09. svibnja 2025., dana 03. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II-141-02/22-01/0B-03939030185, Urbroj: 341-99-05/3-22-006649 od 28. travnja 2023.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: 141-02/22-01/OB-03939030185, Ubroj: 341-18-05/3-22- 029082 od 29. rujna 2022. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

III.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 5.774,62 eur dok za više traženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-141-02/22-01/0B- 03939030185, Urbroj: 341-99-05/3-22-006649 od 28. travnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: 141-02/22-01/03939030185, Ubroj: 341-18-05/3-22-029082 od 29. rujna 2022., a kojim rješenjem tužitelju, rođenom **.**.1966. nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom pobija zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja zbog svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se navodi da je donošenju pobijanog rješenja prethodio postupak koji se vodio pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Uslmio-929/18 u kojem postupku da je 17. lipnja 2020. donesena presuda kojom se poništava rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, Klasa: UP-141-02/18- 01/03939030185, Urbroj: 341-99-05/3-18-006351 od 5. listopada 2018. te rješenje HZMO-a, Područne službe u Splitu Klasa: UP-141-02/18-01/OB 03939030185, Urbroj: 341-18-05/3-188-016741, broj: 110489, od 6. srpnja 2018. te je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. Nadalje se navodi kronologija postupanja u ponovljenom upravnom postupku te se posebno napominje da uz pobijano rješenje tužitelj nije zaprimio nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenja čime da je onemogućen da ga podvrgne bilo kakvoj kritici odnosno da ispita pravilnost istoga. Paušalni zaključak da kod osiguranika ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti da je radna sposobnost osiguranika smanjena za više o polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja da nije prihvatljiv i da je u suprotnosti s kombiniranim sudskomedicinskim vještačenjem provedenim u upravnom postupku pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Uslmio-929/18, u kojem postupku da su vještaci vještačili istu (ili bi barem trebala biti ista) medicinsku dokumentaciju ali da su došli do sasvim suprotnih zaključaka. Ista situacija da se ponavlja u novom odbijajućem rješenju Područne službe u Splitu od 29. rujna 2022. u kojem su vještaci zavoda za vještačenje u zaključku mišljenja naveli da kod tužitelja nisu iscrpljene sve mogućnosti liječenja te da se ne može dati definitivna ocjena zdravstvenog stanja. Ovakav zaključak vještaka, po prvi put donesen nakon 5 (pet) godina od podnošenja zahtjeva za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja 27.03.2017. i barem pet prethodno provedenih vještačenja po istom tijelu da govori dovoljno sam za sebe o načinu na koji su vještaci zavoda do dosada vještačili. Nadalje se navodi da se tužitelj nalazi na stalnom psihijatrijskom liječenju od 1991. od depresivne psihoneuroze, da mu je postavljena dijagnoza anksioznog depresivnog sindroma (produžena depresija) u sklopu PTSP-a, da se kod istog razvio posttraumatski stresni poremećaj sa kronificiranom anksioznošću, depresijom, sa difuznom somatizacijom, trajne primjene osobnosti sa bitno oštećenom socijalnom adaptabilnošću i nemogućnošću da ne samo nastavi raditi posao u skladu sa svojom kvalifikacijom već da se ne nalazi sposobnost za obavljanje bilo kojega posla trajno. Dosadašnje liječenje osiguranika da ukazuje na trajne promjene koje su stres i posljedice prouzročile na osobnost i na stil življenja. Kod osiguranika je dijagnosticiran anksiodepresivni sindrom (F-43.1), te depresija (F-33.1) te trajne promjene osobnosti (F-62.0). Navedene činjenice da proizlaze iz medicinske dokumentacije osiguranika radi čega da nije bilo mjesta za zaključak da utvrđene dijagnoze kod istog nisu ostavile traga na njegovu radnu sposobnost niti smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti. U obrazloženju pobijanog rješenja da su navedeni razlozi čija se pravilnost ne može ispitati, da se navode zaključci vijeća vještaka nepoznate uže specijalnosti, čiji zaključci da su u kontradikciji sa sadržajem medicinske dokumentacije i dijagnosticiranim psihičkim poremećajima tužitelja te da su u suprotnosti i sa ranije provedenim vještačenjima koja su provedena po nalogu suda od strane sudskih vještaka uže specijalnosti medicine rada i neuropsihijatra, zbog čega da nije moguće kritički provjeriti pravilnosti tako provedenog vještačenja i prihvatiti ga kao zakonitog. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe odnosno po uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 06. ožujka 2025. traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje od 28. travnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 29. rujna 2022., poništi, da se utvrdi da kod tužitelja od 06. srpnja 2018. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi bolesti, da se naloži prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana o tome donese odgovarajuće rješenje te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga smatra da je osporavano rješenje na zakonu osnovano te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

4.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po svojoj opunomoćenici na ročištima za raspravu ostao pri navodima tužbe.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, pregledom spis ovoga suda poslovni broj: UsImio-929/18 te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijus, spec. psihijatar te stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. Milani Varinac Barač, dr. med. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

10.Predmet ovog spora upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 28.travnaj 2023, kao i prvostupanjskog rješenja od 29.rujna 2023. kojim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

11.Odredbom članka 39. stavka 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

12.Iz podataka spisa je razvidno da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja pokrenut dana 27. ožujka 2017.; da je presudom ovoga suda, poslovni broj: 3 UsImio-929/18- 24 od 17.lipnja 2020. poništeno rješenje tuženika od 5. listopada 2018. kao i prvostupanjsko rješenje od 6. srpnja 2018. te je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje, da je u tom upravnom sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada dr. Edisi Ercegović i stalnom sudskom vještaku za psihijatriju prof. dr. sc. Ivanu Urliću koji je na temelju priložene medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja utvrdio da tužitelj boluje od kronične depresivnosti prepsihotičnog intenziteta, bez doživljavanja obmane ćutila ili sumanutosti kao i da su se uz kronični i kompleksni PTSP sa difuznom somatizacijom razvile Trajne promjene osobnosti sa bitno oštećenom socijalnom i profesionalnom adaptabilnošću.

13.U ponovljenom postupku u izvršenju navedene presude vještaci u upravnom postupku su ocijenili radnu sposobnost tužitelja kao i u prethodnom postupku te je doneseno prvostupanjsko rješenje od 01. travnja 2021. kojim tužitelju nije priznato predmetno traženo pravo; da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika od 30. kolovoza 2021. uvažena poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskim tijelu radi donošenja novog rješenja; da je u izvršenju tog drugostupanjskog rješenja prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 23. prosinca 2021. kojim tužitelju opet nije priznato traženo pravo; da je tužitelj i na to rješenje izjavio žalbu koja je drugostupanjskim rješenjem tuženika uvažena, navedeno prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen istom tijelu radi donošenja novog rješenja.

14.U izvršenju navedenog drugostupanjskog rješenja donijeto je ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje od 29. rujna 2022. kojim tužitelju ponovno nije priznato traženo pravo. To rješenje utemeljeno je na nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), evidencijski broj vještačenja 803496 od 09. rujna 2022. prema kojem kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

15.Tužitelj je na navedeno rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 887996 od 29. ožujka 2023. Tim nalazom i mišljenjem je nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja ocijenjen pravilnim. Vijeće viših vještaka svoj nalaz i mišljenje obrazlaže kako slijedi: „Žalitelj je u dobi od 57 godina, po zanimanju konobar - SSS, ostvario je oko 3 godine mirovinskog staža, izvan radnog odnosa je od rujna 1991.g., kao nezaposlen ostvaruje prava u sustavu socijalne skrbi (zajamčena minimalna naknada i doplatak za pomoć i njegu u smanjenom opsegu). Priloženi nalazi ambulantnog praćenja psihijatra sa Klinike za psihijatriju KBC Split i privatne Psihijatrijska ord. prof. dr.sc. Ć. Prema nalazu Psihijatrijska ord. prof dr.sc. I. Urlić, 28.02.2017. nalaz za invalidsku komisiju, gospodin je 22.09.1991. upravljao motorkotačem a na stražnjem je sjedištu vozio oca. Nakon udarca vozila u njegov motorkotač, otac je poginuo a on je pretrpio kontuziju glave, lijevog prsišta i vrlo jaki stres. Povukao se iz društva, u kontaktu s drugima je imao osjećaj nesigurnosti i drhtanje ruku i cijelog tijela i više nije mogao raditi svoj posao. Dijagnosticiran PTSP uz tendenciju pasivnosti i izolaciji te uz tendencije somatizaciji- posebno u vidu glavobolje. Od 2002. prima socijalnu pomoć i naknadu za tuđu njegu. Prognostički nepovoljno stanje, nije sposoban ni za kakav posao. Psihologijski nalaz i mišljenje, KBC Split, 19.11.2019.: dobiveni rezultati psihologijske obrade ukazuju na depresivnost, PTSP i trajne promjene u strukturi ličnosti. Zadnja priložena kontrola u istoj ordinaciji, 23.05.2022. perzistira anksioznost povezana s egzogenim frustracijama. Dg. F33.2, F43.1, F62.0. S psihijatrijske strane nema zapreke za dozvolu za vozača A kategorije jer mu služi za kretanje po mjestu i do polja. Unatoč dugotrajnom psihijatrijskom ambulantnom praćenju, do sada nije bio liječen putem dnevne bolnice ili hospitaliziran zbog dijagnosticiranih psihičkih promjena. Vijeće vještaka je 09.09.2022. utvrdilo da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Ne donosi se definitivna ocjena radne sposobnosti osiguranika, jer do sada nisu iscrpljene sve mogućnosti liječenja osiguranika, potrebno je hospitalizirati osiguranika na jednoj od Klinika za psihijatriju, a po hospitalizaciji ordinarius će donijeti odluku o ponovnom upućivanju osiguranika na medicinsko vještačenje. U postupanju po žalbi na ocjenu Vijeća vještaka, Vijeće viših vještaka razmotrilo je medicinsku i ostalu dokumentaciju, Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka, te navode žalbe. Slijedom gore navedenog, ne nalazi se osnove za promjenom utvrđene ocjene. Ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti".

16.Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja, osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužitelja te potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.

17.Tužitelj tužbom sadržajno osporava nalaze i mišljenje vještaka u upravnom postupku navodleći da nije poznata njihova uža specijalnost, da su zaključci istih u kontradikciji sa sadržajem medicinske dokumentacije i dijagnosticiranim psihičkim poremećajima tužitelja te da su u suprotnosti sa ranije provedenim vještačenjima po nalogu suda od strane sudskih vještaka uže specijalnosti medicine rada i neuropsihijatra.

18.Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za vještačenjem po stalnim sudskim vještacima za psihijatriju i medicinu rada, a koje vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić te stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. Milani Varinac Barač, dr. med.

19.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić, zaprimljenom kod ovoga suda dana 01. rujna 2024., je razvidno da je ista pregledala cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i drugu dokumentaciju koja prileži spisu te je izvršila i klinički pregled tužitelja. Iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj rođen kao nedonošče te je imao poteškoća prilagodbe na polazak u školu. Tijekom školovanja bio je vrlo dobar đak, iako je pokazivao sklonost tehničkim predmetima zbog nemogućnosti da u mjestu stanovanja pohađa željenu srednju školu, završava ugostiteljsku školu, smjer konobar. Tim poslom se bavi do odlaska u vojsku kao i po povratku sa služenja vojnog roka. Navodi da je imao više emocionalnih veza, no ni jednu vezu nakon prometne nesreće. U 25.-og godini života, vozeći motocikl, doživljava prometnu nesreću u kojoj je njegov otac, ne njegovom krivnjom, izgubio život. On je doživio lakše tjelesne povrede. Nakon prometne nesreće opterećen je osjećajem krivnje ali i značajkama produženog žalovanja. Od tada započinje psihijatrijski tretman koji s različitim intenzitetom traje do današnjeg dana. Uvidom u opsežnu medicinsku dokumentaciju proizišlu iz tridesetogodišnjeg liječenja razvidno je da je najprije liječen zbog Anksiozno depresivnog poremećaja potom Depresije i Posttraumatskog stresnog poremećaja. Iza toga se tim dijagnozama pridodaje i dijagnoza Trajnih promjena osobnosti nastupili kao posljedica traumatskog događaja. Razvidno je da čitav niz godina prisutna značajna profesionalna disfunkcionalnost. Unatoč uzimanju različitih psihofarmaka, uglavnom antidepresiva i anksiolitika, on nikad nije zasnovao radni odnos. Živio je s majkom koja je pred 9 godina preminula a nakon toga živi sa sestrom. Iza prometne nesreće nikad više nije imao emocionalnu vezu, nije se ženio niti ima djece. Tijekom psihijatrijskog pregleda razvidno je da je urednog vanjskog izgleda. Uredne je orijentacije u svim pravcima. Kontakt se uredno uspostavlja i održava. Psihomotorno je napet i tjeskoban, sporijih pokreta, slabije afektivne ekspresije. Sniženog je osnovnog raspoloženja, emocionalno nezreo, sniženih je kapaciteta za savladavanje stresnih situacija. Dominira pasivnost, regresivnost, posteškoće mentalizacije. Ne doživljava obmane osjetila. Pažnja je pojačane usmjerenosti i smanjene pokretljivosti. Reduciranih je voljno nagonskih dinamizama. Prosječnih je intelektualnih funkcija i urednog je pamćenja. Sudska vještakinja je mišljenja da su kod tužitelja dominantno prisutne promjene na planu osobnosti koje se mogu dijagnosticirati kao Poremećaj osobnosti. Dominiraju crte pasivnosti, regresivnosti i emocionalne nezrelosti. lako se u nalazima psihijatra navodi dijagnoza trajnih promjena osobnosti nakon prometne nesreće, sudska vještakinja je mišljenja da je opisani profil osobnosti dio i same strukture ličnosti tužitelja. Osobe koje boluju od poremećaja osobnosti iskazuju svojevrsnu psihološku vulnerabilnost i smanjen kapacitet prilagodbe na zahtjevne stresne situacije. Upravo je to razvidno kod tužitelja kod kojeg, nakon smrti oca u prometnoj nesreći gdje je on sudjelovao kao vozač iako nije odgovoran za prometnu nesreću, dolazi do produženog žalovanja kao i simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja. Navedeni poremećaji u vidu Povratnog depresivnog poremećaja, PTSP-a i Poremećaja osobnosti doveli su do značajne disfunkcionalnosti na raznim aspektima života. Tako tužitelj ne funkcionira na socijalnom, obiteljskom i profesionalnom planu. Sudska vještakinja smatra da je uslijed navedenih poremećaja došla do značajne radne disfunkcionalnosti koja je veća od 50 posto za osobu njegovih godina i obrazovanja, odnosno prisutan je potpuni gubitak radne sposobnosti, koji je nastao prije 6.7.2018., odnosno prije nego je pregledan po vještaku u prvom stupanju. Nadalje smatra da nalaz i mišljenja upravnog tijela iz kojih proizlazi da ne postoji smanjenje radne sposobnosti nisu proizišli iz primjerene psihijatrijske procjene tužitelja. Sudska vještakinja zaključno navodi da se kod tužitelja mogu postaviti dijagnoze Povratnog depresivnog poremećaja, PTSP-a i Poremećaja osobnosti koje su dovele do značajne disfunkcionalnosti na raznim aspektima života. Tako tužitelj ne funkcionira na socijalnom, obiteljskom i profesionalnom planu. Smatra da je uslijed navedenih poremećaja došlo do značajne radne disfunkcionalnosti koja je veća od 50 posto za osobu njegovih godina i obrazovanja, odnosno prisutan je potpuni gubitak radne sposobnosti, koji je nastao prije 6. srpnja 2018., odnosno prije nego je pregledan po vještaku u prvom stupnju.

20.Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač, dr. med. spec. medicine rada, zaprimljenog kod ovoga suda dana 24. veljače 2025., razvidno je da je ista također pregledala cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu. Sudska vještakinja smatra da kod tužitelja postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti jer su kod njega nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, odnosno njegova radna sposobnost je smanjena za više od polovice prema psihički i fizički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, imajući u vidu poslove koji odgovaraju tjelesnim i psihičkim sposobnostima tužitelja, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima, sve sukladno članku 39. ZOMO-a i Uredbe. Gubitak radne sposobnosti nastao je 06. srpnja 2018. kada je vještačena radna sposobnost tužitelja pred vještacima HZMO-a u prvostupanjskom postupku Uzrok trajne nesposobnosti za rad je bolest 100%. Kontrolni pregled nije potrebno obaviti. Sudska vještakinja za medicinu rada svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da je iz priložene medicinske dokumentacije u spisu razvidno da je tužitelj od 1991.godine u kontinuiranom ambulantnom psihijatrijskom tretmanu. U početku je liječen pod slikom Anksiozno-depresivne psihoneuroze ali se vremenom, usprkos adekvatno provedenom liječenju, psihičko stanje tužitelja pogoršava te se dijagnosticira Posttraumatski stresni poremećaj uz tendenciju izolaciji i pasivizaciji te difuznoj somatizaciji. Vremenom se intenziviraju smetnje u smislu depresivnosti i fiksiranosti za stresni događaj od 1991.godine. Nastavlja se liječenje psihofarmacima uz psihoterapijski suport no usprkos tome 2006. godine dijagnosticira se Povratni depresivni poremećaj te na koncu 2017. godine Trajne promjene osobnosti. Uz navedeno sklon je i brojnim somatskim tegobama. Navedene bolesti kod tužitelja su prognostički nepovoljne i dovele su do bitno oštećene socijalne adaptabilnosti te su izražene u takvom stupnju oštećenja psihičkih funkcija koji ga čini radno nesposobnim za posao konobara koji je obavljao kao i za sve druge poslove. Iz medicinske dokumentacije te vještava vještaka psihijatra prof.dr. Ivana Urlića i vještakinje psihijatrice prof.dr. Dolores Britvić nedvojbeno proizlazi da se kod tužitelja radi o teškim psihičkim promjenama prepsihotične razine, bez prisutne obmane ćutila i sumanutosti te da je provedeno kompletno psihijatrijsko liječenje za navedenu razinu psihičkog poremećaja koje nije polučilo pozitivne rezultate. Sa motrišta specijaliste medicine rada, sa ovakvom težinom i stupnjem oštećenja psihičkih funkcija, tužitelj nije niti kandidat za prekvalifikaciju za obavljanje nekih drugih poslova sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine br.157/13). Iz kompletne medicinske dokumentacije a i vještava psihijatra prof.dr.Ivana Urlića i prof.dr.Dolores Britvić, u čijoj nadležnosti je postavljanje dijagnoza i određivanje načina provođenja liječenja, nije razvidno da je neophodno provesti liječenje tužitelja u sustavu Dnevne psihijatrijske bolnice ili hospitalno liječenje kako bi se moglo procijeniti definitivno psihičko stanje tužitelja. Tridesetogodišnje psihijatrijsko liječenje tužitelja traje od 1991. godine do danas primjenom psihofarmaka uz psihijatrijski suport je dovoljno dugo i jasno da bi pokazalo kakav je tijek liječenja i njegovi rezultati te posebno kakva je prognoza psihičkih bolesti tužitelja o kojoj su se navedeni vještaci jasno odredili. Uzimajući u obzir navedene činjenice ne stoji tvrdnja vještaka HZMO-a da nisu iscrpljene sve mogućnosti liječenja te da je potrebno provesti liječenje u sustavu Dnevne psihijatrijske bolnice odnosno hospitalno liječenje kako bi se ocijenilo trajno psihičko stanje tužitelja. Na koncu sudska vještakinja pojašnjava zašto kod donošenja ocjene radne sposobnosti kao datum nastanka potpune nesposobnosti za rada odredila 06.sSrpnja 2018. kada je u prvostupanjskom postupku vještačenja HZMO-a tužitelj pregledan od strane nadležnih vještaka. Ovaj datum je odredila jer je već onda stanje bilo definitivno a kasnija medicinska dokumentacija nije pokazala promjenu zdravstvenog stanja u smislu poboljšanja ili pogoršanja u odnosu na 06. srpnja 2018. Sudska vještakinja je zaključno navela da obzirom da su brojni psihijatri te na koncu naprijed navedene vještaci psihijatri izvršili klinički pregled tužitelja i ocijenili oštećenje psihičkih funkcija, a da su za isto nadležni, za davanja ovog nalaza i mišljenja nije bilo potrebno da osobno izvrši klinički pregled tužitelja.

21.Tužitelj je u podnesku od 06.ožujka 2023. Naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje navedene sudske vještakinje.

22.Tuženik je uz podnesak od 24. ožujka 2025. dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje od 12. ožujka 2023. u kojem se navodi da su suglasni sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje za medicinu rada dr. Milane Varinac-Barač, uvažavajući i klinički pregled sudskih vještaka psihijatara, da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti s datumom 06. srpnja 2018.

23.Cijeneći sva prednja utvrđenja ovaj sud smatra da su, nakon izvođenja dokaza sudsko medicinskim vještačenjima te očitovanjem vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje Središnjeg ureda od 12. ožujka 2025. na ista, navodi tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora, kojima osporava zakonitost i osnovanost razloga osporavanog drugostupanjskog rješenja, koje se temelji nalazu i mišljenju drugostupanjskog i prvostupanjskog tijela vještačenja u upravnom postupku, osnovani te da su nalazi i mišljenja u upravnom postupku odnosno osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, doneseni na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

24.Naime, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić, sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Milane Varinac Barač, kao i očitovanja vijeća viših vještaka, Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu od 12. ožujka 2025., jasno proizlazi da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti jer su kod njega nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, odnosno njegova radna sposobnost je smanjena za više od polovice prema psihički i fizički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, imajući u vidu poslove koji odgovaraju tjelesnim i psihičkim sposobnostima tužitelja, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima, sve sukladno članku 39. ZOMO-a i Uredbe, da je gubitak radne sposobnosti nastao 06. srpnja 2018. kada je vještačena radna sposobnost tužitelja u prvostupanjskom upravnom postupku, da je uzrok trajne nesposobnosti za rad bolest 100% te da kontrolni pregled nije potrebno obaviti. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještakinja jasno proizlazi da psihijatrijsko liječenje tužitelja traje od 1991. godine do danas, da je u početku liječen pod slikom Anksiozno-depresivne psihoneuroze, da se njegovo psihičko stanje tijekom vremena pogoršalo te mu je dijagnosticiran Posttraumatski stresni poremećaj uz tendenciju izolaciji i pasivizaciji te difuznoj somatizaciji, da su se vremenom intenzivirale smetnje u smislu depresivnosti i fiksiranosti za stresni događaj od 1991.godine, da usprkos liječenju ne dolazi do poboljšanja te mu je 2006.godine dijagnosticiran Povratni depresivni poremećaj a potom 2017.godine i Trajne promjene osobnosti, da je uz navedeno sklon brojnim somatskim tegobama, da su kod tužitelja nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem te su izražene u takvom stupnju oštećenja psihičkih funkcija koji ga čini radno nesposobnim za posao konobara koji je obavljao kao i za sve druge poslove a jednako tako i za prekvalifikaciju za neki drugi posao. Ovaj sud je poklonio vjeru nalazima i mišljenjima navedenih sudskih vještakinja, kao potpunim i danim u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena ova upravna stvar.

25.Slijedom svega navedenog ovaj Sud smatra utvrđenim da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, nastao 06. srpnja 2018. uzrokovan 100% bolešću.

26.Međutim, da bi tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu potrebno je i da ispunjava uvjete iz odredbe članka 56. ZOMO-a.

27.Naime, odredbom članka 56. stavak 1. ZOMO-a je propisano da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka. Stavkom 2. istog članka je propisano da iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti stječe osiguranik, i to: 1. kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti prije 35. godine života, a ima završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima), ako je do dana nastanka potpunoga gubitka radne sposobnosti navršio staž osiguranja od najmanje dvije godine, a osiguranik koji ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima), ako je do dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti navršio jednu godinu staža osiguranja i ako je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao za vrijeme osiguranja ili u roku od jedne godine nakon prestanka osiguranja, 2. kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti prije 30. godine života, ako je navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja i ako je taj potpuni gubitak radne sposobnosti nastao za vrijeme osiguranja ili u roku od jedne godine nakon prestanka osiguranja. Stavkom 3. Istog članka je propisano da se kao radni vijek, u smislu stavka 1. ovoga članka, uzima broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života završio preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema ranijim propisima) radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima) - od navršene 26. godine života. Stavkom 4. Istog članka je propisano da se razdoblje radnog vijeka iz stavka 3. ovoga članka skraćuje za stvarno razdoblje koje je osiguranik: 1. proveo na dragovoljnom vojnom osposobljavanju ili obveznom služenju vojnog roka; 2. u razdobljima nakon prestanka pojedinog osiguranja do novoga osiguranja bio prijavljen kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanje. Prema stavku 5. Istog članka ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika nastao zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pravo na invalidsku mirovinu osiguranik stječe bez obzira na dužinu mirovinskog staža.

28.No, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu javnopravna tijela nisu utvrđivala jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za priznavanje invalidske mirovine iz citirane odredbe članka 56. ZOMO-a, a posebno da li navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, tako da u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu nema dovoljno podataka u navedenom smislu.

29.Uzevši u obzir sve izloženo, a imajući u vidu citirane odredbe ZOMO-a, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1., u svezi s odredbom članka 47. stavak 1. ZUS-a, iz svih gore navedenih razloga, osporavano drugostupanjsko rješenje od 28. travnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 29. rujna 2022., poništiti te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak odnosno odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

30.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete iz odredbe članka 56. ZOMO-a, te ukoliko utvrdi da tužitelj ispunjava sve navedene uvjete, donijeti će novo rješenje kojim će tužitelju priznati pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog 100% bolešću, počevši od 06. srpnja 2018. te odrediti iznos mirovine i početak isplate iste, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

31.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

32.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

33.Slijedom citiranih odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46. , 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo je tužitelju priznati kao opravdan trošak sastava tužbe, sastav obrazloženog podneska od 05. ožujka 2025. te zastupanja na ročištima od 19. travnja 2024. i 09. svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 4.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.000,00 eur a što sveukupno iznosi 5.000,00 eur. Tužitelju je kao opravdan trošak valjalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 774,62 eur tako da sveukupan trošak ovog upravnog spora iznosi 5.774,62 eur. Za više traženo s osnova troškova vještačenja zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da će tužitelju iznos od 25,38 eur s tog osnova biti vraćen a nije osnovan ni zahtjev s osnova sudske pristojbe tužbe i presude budući je tužitelj sukladno odredbo članka 11. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od snašanja tih troškova. Slijedom navedenog je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu, 03. lipnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju po opunomoćenici,

-tuženiku,

-u spis.