REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5513/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KR, državljanina Pakistana, smještenog u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 82, zastupanog po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 60/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojega zastupa IR, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/11772, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 20. prosinca 2024. i za odobravanje tužitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Milanu Baniću troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/11772, URBROJ: 511-01-212- 24-8 od 20. prosinca 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Posebno ukazuje da je simpatizer stranke PTI i da ga je vlast u Pakistanu maltretirala, pritvarala i vršila nasilje, zbog čega je morao pobjeći i boji se povratka. Nadalje, poziva se na zabrinjavajuće stanje u Pakistanu i izvješća organizacija za ljudska prava koja govore o progonu, uhićenju i mučenu pripadnika PTI-a. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 5. svibnja 2025.

6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 2021. napustio zemlju podrijetla iz ekonomskih razloga (dolazi iz siromašne obitelji, odlučio je otići u Europu radi pronalaska zaposlenja) i jer je bio maltretiran i fizički zlostavljan od strane vlasti zbog simpatiziranja PTI, nakon što ga je policija tijekom 2021. prepoznala kao sudionika protesta. Tužitelj je od 2021. do 2023. boravio u [adresa] gdje mu je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu.

8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik ispravno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji iz članka 21. i 22. ZMPZ-a za priznavanje azila, podredno supsidijarne zaštite.

9. U odnosu na napuštanje zemlje podrijetla iz ekonomskih razloga, ispravan je zaključak tuženika da navedeni razlozi u smislu članka 21. ZMPZ-a ne predstavljaju osnovu za odobravanje azila. Nadalje, u svezi tužiteljevog (navodnog) podržavanja stranke PTI te izloženosti maltretiranju i zlostavljanju zbog sudjelovanja u protestima kao simpatizer te stranke, osnovan je zaključak tuženika o nevjerodostojnosti ovih navoda, zbog čega je posljedično neosnovano i pozivanje na političko mišljenje kao razlog za priznavanje azila. Tužitelj nije priložio nikakav materijalni dokaz o svojoj privrženosti stranci PTI, a što se tiče njegovog iskaza doista se čini neuvjerljivim da bi tužitelj bio izložen progon ili maltretiranju od strane vlasti zbog simpatiziranja navedene stranke u periodu kada je ta stranka bila na vlasti u tužiteljevoj provinciji, na što ispravno ukazuje tuženik. Navedene zaključke tužitelj nije doveo u pitanje konkretnim primjedbama ili dokazima. Stoga je pravilno odbačena tvrdnja da bi tužitelj bio simpatizer stranke PTI, odnosno da bi bio izložen progon ili maltretiranju zbog političkih razloga. Osim toga, tuženik se pozvao na dokumentirana izvješća koja ukazuju na mogućnost obraćana tijelima vlasti u Pakistanu i na izostanak trpljenja progona ili ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla, što nije dovedeno u pitanje općenitim pozivanjem tužitelja na izvješća za koja nije naveo izvore.

10. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja, s obzirom da je isti u dva navrata tijekom upravnog postupka davao izjave na okolnosti podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, dok u tužbi nije iznio takve razloge zbog kojih bi ga bilo potrebno dodatno saslušavati tijekom spora.

11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

12. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Milan Banić pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da mu po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu od 5. svibnja 2025.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Milan Banić, Ilica 60/1, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. u spis