Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-312/2024-39

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Dijani Ažić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nives Grgić Bažon, odvjetnici u Puli, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2025., u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, 03. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 10. studenog 2021. između tužiteljice CB, kao primateljice uzdržavanja, i KB, kao davatelja uzdržavanja, u formi javnobilježničkog akta Nansi Kopić, javne bilježnice u Puli, pod posl. br. OU-780/21.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama na iste, sve u roku od 15 dana od dana presuđenja.".

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 16.766,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 10. studenog 2021. u svojstvu primateljice uzdržavanja, s tuženikom, kao davateljem uzdržavanja, sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju u formi javnobilježničkog akta sastavljenog od strane Nansi Kopić javnog bilježnika iz Pule pod poslovnim brojem OU-780/21. Do sklapanja gore navedenog ugovora da je došlo na neobičan način i to tako što je jednog dana tuženik, koji je prvi susjed tužiteljice, a kada su se zatekli u dvorištima svojih kuća, upitao tužiteljicu ima li ona namjeru prodavati svoju kuću, pa da je tužiteljica negativno odgovorila, da bi dva ili tri dana kasnije tuženik rekao tužiteljici da trebaju otići do javnog bilježnika kako bi potpisali jedan dokument koji je javni bilježnik sastavio, a tužiteljica se tome nije usprotivila te su tuženikovim automobilom otišli do javnog bilježnika Nansi Kopić u Pulu, da bi nakon kraćeg čekanja da se dovrši sastavljanje isprave potpisali navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju. U predmetnom ugovoru, u čl. 2. st. 2. da je navedeno da tužiteljicu, koja nema muža, djece i ni roditelja, pazi susjed (ovdje tuženik), posjećuje je i brine o njoj. Međutim, tuženik da se prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju nikada nije skrbio za tužiteljicu, posjećivao je niti brinuo o njoj. Tužiteljica i tuženik da su prvi susjedi ali nikada da se nisu posjećivali ni bili prisni. Jednostavno su živjeli u susjednim kućama bez značajnih i čestih kontakata i bez uzajamnih zanimanja za osobne stvari i životne prilike. U čl. 3. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju da su taksativno pobrojane obveze davatelja uzdržavanja od kojih obveza tuženik većinu uopće da nije izvršavao, a tek neku koju je izvršavao nije izvršavao na način kako se obvezao ugovorom. Od dana sklapanja predmetnog ugovora pa do dana sastavljanja tužbe sve što je tuženik učinio u cilju ispunjavanja svojih ugovornih obveza da je slijedeće:

- u kući tužiteljice je u kupatilu uklonio banju i umjesto nje postavio jeftinu, plitku, plastičnu, kvadratnu tuš kadu sa zastorom od vodootpornog platna obješenog na dvije metalne šipke, a dodatno je postavio i dva mala radijatora za zagrijavanje prostora te jedan radijator za ručnike (radijatori su van uporabe jer su spojeni na sustav centralnog grijanja koji nije u funkciji);

- u dnevnoj sobi nabavio je postavio jedan klimatizacijski uređaj. Za navedeno je tužiteljica platila tuženiku 20.000,00 kuna, iako je po ugovoru to trebao biti trošak tuženika. Pored navedenog supruga tuženika da je dva puta usisavačem očistila prašinu u kući tužiteljice, a kako je teško obolila to više da nije mogla činiti. Supruga tuženika inače da živi u [adresa], kao i sam tuženik koji svakih dva mjeseca dolazi u [adresa], a ljeti u [adresa] boravi u nešto dužim periodima. Tužiteljica da je osoba s navršenom devedesetom godinom života. Dana 26. lipnja 2022. tužiteljica da je pala i slomila ruku, pa da ju je tuženik, koji je bio u [adresa] odvezao na hitni odjel bolnice u Puli, a potom ju vratio u njezinu kuću, da bi potom odmah otišao u Švicarsku. Tužiteljica da je bila vrlo slaba i gubila svijest pa da je njezina prijateljica zvala tužiteljičinu doktoricu koja je odmah organizirala smještaj tužiteljice u dom za stare i nemoćne Sveti Polikarp u Puli. U domu da je boravila tri mjeseca i sama plaćala smještaj. Tuženik da se četvrti ili peti dan vratio iz Švicarske i tada da je navratio u kratki posjet tužiteljici u dom. Kada je tužiteljica nakon tri mjeseca napuštala dom tuženik da je došao po nju i odvezao je u njezinu kuću. Odmah potom da je otputovao u Slavoniju, ali je našao jednu žensku osobu koja je u narednih deset dana tužiteljicu automobilom vozila u Pulu na rehabilitaciju. Nakon toga da je fizijatar odredio tužiteljici fizikalnu terapiju u trajanju od 15 dana koja je produžena do ukupno 60 dana. Prva tri termina da ju je na terapiju vozila ista ženska osoba, a potom da je to činio sam tuženik. U cijelom periodu od sklapanja predmetnog ugovora pa do dana podnošenja tužbe tuženik da je tek u nekoliko navrata, a tužiteljica mu je za to platila, nabavio tužiteljici jogurt, banane i za jedan Uskrs 100 g bakalara. Pored toga, tuženik da je ponekad znao doći kod tužiteljice samo da je vidi i pozdravi. I to da bi bilo sve što je tuženik uopće učinio za tužiteljicu. Što se tiče tužiteljičinog vrta, tuženik da ga obrađuje, ali samo za svoje potrebe. Krajem mjeseca srpnja 2023. tuženik da je rekao tužiteljici da joj njegova supruga neće ni čistiti ni kuhati, premda to njegova supruga nije ni prije činila, a rekao je i da mu tužiteljica za usluge duguje 1.200,00 eura. Dana 02. kolovoza 2023. tužiteljica i tuženik da su se sreli na međi njihovih nekretnina, a tuženik da joj nije ni htio uzvratiti pozdrav. Desetak dana kasnije da joj je dobacio, dok je bila u svom dvorištu, da mu duguje i da je on išao svom odvjetniku radi tog duga. Kako je tuženik nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju odmah uzeo ključ od ulaznih vrata njezine kuće i ključ od garaže u kojoj tuženik drži i neke svoje stvari, tužiteljica da je nakon nekog vremena tražila da joj vrati ključ od kuće, ali tuženik to da odbija učiniti. Tužiteljica da je uslijed sve lošijeg razvoja događaja uplašena, osjeća se životno ugrožena te često i plače. Zbog navedenog da se zaključavala u kući i ostavljala okrenut ključ u bravi sve dok suprug njezine susjede i prijateljice nije promijenio bravu na ulaznim vratima. Temeljem svega gore navedenog da se ukazuje očitim da tuženik nije ispunjavao svoje ugovorne obveze prema tužiteljici, da ih i nije u mogućnosti ispunjavati sukladno ugovorenom, da se prema tužiteljici ponaša suprotno svojoj ulozi davatelja uzdržavanja te da je između tužiteljice i tuženika prestala normalna i potrebna komunikacija i izgubilo se svako povjerenje tužiteljice u dobre namjere tuženika do te mjere da ga se u konačnici boji i ne želi da dolaze u izravni kontakt. Stoga predlaže da sud, po provedenom postupku i izvedenim dokazima, donese presudu sadržaja citiranog u toki I izreke.

1.1. U svom podnesku od 24. veljače 2024. (str. 92-93) tužiteljica ističe da je razumljivo da se tuženik u svom odgovoru na tužbu nastoji prikazati kao brižan i savjestan pružatelja uzdržavanja tužiteljici, sve kako se i obvezao ugovorom. Tako da tuženik tvrdi da je stanovito duže vrijeme plaćao sve račune tužiteljice (el. energije, vode, odvoza smeća, godišnju grobnu naknadu, nabavku lijekova, hrane i kućnih potrepština, odjeće i obuće), sve dok ga ona u tome nije onemogućila, međutim, tuženik da zna da su njegove tvrdnje o navedenom neistinite, jer je tužiteljica plaćanje računa vršila sama i svojim novcem. Tuženik u odgovoru na tužbu da tvrdi da je njegova briga i skrb za tužiteljicu prestala tek poremećajem njihovih odnosa pred mjesec ili dva računajući od dana sastavljanja njegovog odgovora na tužbu, a istina da je da su njihovi loši i povremeni kontakti u cijelosti prekinuti sredinom ljeta 2023. od kada tužiteljica nije željela bilo što, odnosno bilo kakvu eventualnu pažnju ili uslugu od tuženika. Osobito da čudi što tuženik tvrdi kako je tužiteljici pomoć i skrb (sukladno ugovoru) redovno i svakodnevno pružao sve dok ona iz nekog razloga njegovu pomoć i skrb nije počela odbijati u posljednjih mjesec ili dva, kada je istina da tuženik nikada nije tužiteljici pružao uzdržavanje na način kako se to obvezao predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Uostalom, tuženik to da nije ni mogao činiti budući da, ukupno uzevši, ni pola vremena u svakoj pojedinoj godini nije boravio u [adresa]. U odnosu na ono na što se tuženik obvezao navedenim ugovorom, izvršavanje tih obveza da je bilo gotovo zanemarivo. Konačno, tužiteljica navodi da su odnosi nje i tuženika trajno i teško poremećeni, da ona ima i strah od tuženika, a da joj, nakon ročišta održanog 26. siječnja 2024. tuženik dovikuje uvredljive riječi kada je zatekne u dvorištu njene kuće.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovane. Ne osporava činjenicu da su parnične stranke zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju. Međutim, navodi tužiteljice u kojoj ističe kako je tuženik upitao tužiteljicu ima li ona namjeru prodati kuću, te kojima insinuira da bi ju tuženik na prijevaran način odveo kod javnog bilježnika, a da ona zapravo nije niti znala što potpisuje da ne odgovaraju istini, a to da jasno proizlazi iz sadržaja i forme samoga ugovora obzirom da je ugovor zaključen u formi javnobilježničkog akta sastavljenog od strane javnog bilježnika. Zakon o javnom bilježništvu (NN 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022) u čl. 57. i 58. da jasno i detaljno propisuje postupak pri sastavljanju javnobilježničkog akta, kao i upozorenja koja je javni bilježnik dužan dati strankama pri zaključenju akta. Tako pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik će izjave sudionika potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima se uvjeriti odgovara li sadržaj javnobilježničkog akta volji stranaka. Već iz samog sadržaja pobijanoga ugovora da je vidljivo da nisu ugovorene općenite obveze ugovornih stranaka, već se radi o obvezama koje su vrlo konkretne i specifične. Naime, u čl. 3. ugovora da su navedene obveze davatelja uzdržavanja i to na specifičan i konkretan način osobito u dijelu u kojem je navedeno da tuženik mora adaptirati kupatilo na način da prilagodi i olakša primateljici uzdržavanja ulazak u tuš, da joj kupi i postavi o svom trošku klimu, te da održava grobno mjesto uz „obvezu davatelja uzdržavanja da i nakon smrti primateljice uzdržavanja i nadalje održava isto grobno mjesto u kojem će biti pokopana primateljica uzdržavanja sa svojim pokojnim mužem.“ Pri tome da su stranke ugovorile da se tuženik obvezuje da: „ neće premještati njihove kosti niti otuđiti grobno mjesto, a posebno se obvezuje istu obvezu prenijeti na svoje nasljednike koji će također nastaviti održavanje istog grobnog mjesta…“ Dakle, u tužbi tužiteljica pokušava prikazati tuženika kao prevaranta koji joj je rekao da moraju ići kod javnog bilježnika kako bi potpisali „jedan dokument“ o kojem ona gotovo da nema nikakvih saznanja, a s druge strane u ugovoru su naznačene specifične i konkretne obveze koje tuženik mora ispuniti, a koje se odnose upravo na kućanstvo tužiteljice, te na njezino grobno mjesto i način pokapanja što nije uobičajena klauzula takvih ugovora već ukazuje jasne i izričite upute tužiteljice prilikom zaključenja ugovora. Nadalje, netočni da su i navodi tužiteljice kako tuženik nije ispunjavao ugovorne obveze koje je čl. 3. pobijanog ugovora preuzeo na sebe, jer je tuženik izveo brojne radove kako u samoj kući tužiteljice, tako i na njezinom okolišu. Tužiteljica da je u kupatilu imala kadu koja je postavljena 60-ih godina prošlog stoljeća kada je kuća građena. Budući da tužiteljica nije mogla ući u kadu, da se tuširala na pločicama ispred kade i nakon toga morala sakupljati svu vodu. Kako bi se tužiteljica mogla kupati, tuženik da je angažirao trgovačko društvo IZGRADNJA POKY d.o.o., pa da su majstori navedenog društva izvadili kadu, a drugi majstor izveo radove na cijevima na način da je izmjestio cijevi i kako bi ih prilagodio novoj tuš kadi. Potom je IZGRADNJA POKY d.o.o. izveo ostatak radova na način da je ožbukao kadu i napravio pripremu za pločice, te su postavljene pločice u kupatilu. Pored činjenice što tuš kabina nije mogla biti postavljena zbog položaja prozora, tužiteljica da je tuženiku izričito navela kako kabinu ne želi jer se bojala da se ne oklizne i da ne padne na staklo kabine, pa da se ne povrijedi, a sada tvrdi da tuženik njoj istu nije htio postaviti. Pored izvršenih radova, tuženik da je kupio i sklopivu stolicu koja se pričvrsti na zid u tušu kako bi tužiteljica mogla sjesti dok se tušira, te dršku za podizanje kod wc školjke radi olakšavanja podizanja i radi oslonca. Također, pored radova koje je bio u obvezi izvesti na temelju zaključenog ugovora, tuženik da je pozvao i majstora koji je ostrugao svu plijesan iz kupatila tužiteljice, kao i u ljetnoj kuhinji, te sve ponovo ogipsao i ofarbao. Uz navedeno, u hodnik, u spavaću sobu i u kupatilo tuženik da je tužiteljici postavio električne radijatore koji uopće niti nisu vezani na centralno grijanje, a sve budući da centralno grijanje u kući tužiteljice nije u funkciji. Pri tome u hodniku i kupatilu da nije bilo utičnice za radijator, pa je bilo potrebno izvoditi radove na struji što je izveo majstor. Također, tuženik da je ugradio klima uređaj u stan tužiteljice, te isti i platio, kao i izvršio redovni servis klime. Kompletnu organizaciju oko dogovaranja poslova, izvođenja radova i plaćanja svih usluga da je obavio upravo tuženik, dok tužiteljica nije u istome sudjelovala, niti je, suprotno njezinim navodima iz tužbe, tuženiku podmirila troškove u visini od 20.000,00 kn. Nakon što su izvršeni građevinski radovi u kući tužiteljice, sam tuženik da je zajedno sa svojom suprugom ČB i GB, detaljno očistio stan u kojem stanuje tužiteljica, kao i ljetnu kuhinju. Pored navedenoga, supruga tuženika da je redovno, svaki vikend čistila stan tužiteljice, te po potrebi i kuhala budući da je topli obrok tužiteljica dobivala iz restorana. GB da je, u prethodnom dogovoru sa tuženikom, u više navrata otišla kod tužiteljice, te ju u više navrata vozila gdje je bilo potrebno i očistila joj stan, a po proteku određenog vremena tužiteljica da je istoj rekla kako njoj ne treba nitko i kako ona može još uvijek sama sve raditi. Tuženik da je u više navrata kupovao aranžmane za groblje odnosno za grobno mjesto u kojem je pokopan suprug tužiteljice, te je nju redovito vozio na groblje i sam čistio grobno mjesto. Odnosi između stranaka da su bili dobri i prijateljski sve dok tužiteljica nije pala i slomila ruku. Tužiteljica da je zvala tuženika, on da je odmah došao kod nje, pa kako je ruka bila otečena da ju je odmah vozio u OB Pula na hitni prijem gdje ju je čekao sve do 5 sati ujutro. To da je bila subota, a tuženik je drugi dan morao kretati na put zbog poslovnih obveza svoje supruge. Zbog nezgode tužiteljice, tuženik da je put uspio odgoditi za jedan dan kako bi uspio organizirati brigu i skrb za tužiteljicu dok se on ne vrati s puta. Tako da je obavio svu potrebnu kupnju hrane i kućnih potrepština, te zamolio VB (koju je tužiteljica i ranije već upoznala) da brine o tužiteljici kroz period od 3 do 4 dana dok se tuženik ne vrati s puta na način da dođe u kuću tužiteljice kako bi joj pripremila lijekove, obroke, kako bi joj dala jesti i pomogla oko higijene i kućanskih poslova. Kada je VB došla kod tužiteljice, tamo da su bile prisutne druge osobe zbog kojih se VB osjećala nepoželjno kao da su ju htjele izbaciti iz kuće i da nisu željele njezinu prisutnost kod tužiteljice. U konačnici, liječnica tužiteljice da je sugerirala da tužiteljica bude u domu, te je tuženik sa domom PAHULJICA u Puli, kao jamac platac jamčio za obvezu plaćanja doma. Dok je tužiteljica bila u domu, tužitelj da ju je redovno posjećivao, dostavljao joj hranu, higijenske potrepštine i dr. Kada je tužiteljica odlučila da više neće biti u domu, tuženik je došao po nju i odvezao ju kući. Radi potpunog ozdravljenja, tužiteljica je morala obaviti fizikalne terapije koje su trajale 60 dana. Kako tužiteljica ne vozi, tuženik ju je nešto manje od 60 puta vozio u Pulu na terapije, čekao da završi sa terapijama i vratio ju u [adresa], a par puta kada on nije bio u mogućnosti, nazvao je taksi da ju odveze i podmirio troškove prijevoza odnosno treću osobu. Osim radova koje je tuženik izvršio u kući tužiteljice, on da je vodio brigu o okolišu i o vrtu, sadio povrće - papriku, rajčice, salate, luk, mrkvu, krastavce, cvijeće. Uz navedeno, da je kosio travu, orezivao grožđe, kivi, čistio korov. 14 ruža oko kuće tužiteljice tuženik da je dva puta godišnje orezivao, gnojio, prskao, okopavao, vodio brigu o ukrasnom drveću, prskao voće - mandarine, kruške, jabuke i sl. Posađeno povrće da su koristili i tužiteljica i tuženik, a on bi svaki dan ubrao povrće. Sve sadnice da je on kupio i posadio, a vrt prije sađenja preorao, uklonio korov i sl. Tuženik da je tužiteljici redovno kupovao hranu i ostale potrepštine, donosio joj kozmetiku, obuću i odjeću, vodio kod liječnice, kupovao lijekove i dr. U početku da je redovno plaćao sve režijske troškove za kuću tužiteljice, kao i naknadu za grobno mjesto, a kasnije da je tužiteljica počela sakrivati račune, pa isto nije više bio u mogućnosti činiti. Kada bi ju tuženik upitao da mu da uplatnice da plati režije, ona da bi rekla da je to njezin problem i da on to ne treba plaćati jer njena mirovina dovoljno može podmiriti sve režije. Međutim, većinu potvrda o uplati na ime režijskih troškova tuženik da nije sačuvao jer nije smatrao da će mu ikada trebati, a po primitku tužbe neke od računa da je pronašao u svojem stanu, no većinu računa i potvrda o uplati da je prethodno dao tužiteljici. Čak da je i od Općine Fažana zaprimio rješenje o plaćanju komunalne naknade za stambeni prostor na adresi [adresa], a koja nekretnina je nekretnina/adresa tužiteljice, tako da je obveza tužiteljice rješenjem prenesena na tuženika, a sve budući da je tuženik pobijani ugovor dostavio u Općinu Fažana. Nadalje, tužiteljica da je prije zaključenja pobijanog ugovora od restorana „Fažana“ u [adresa], vlasnik OB i ŽB, primala svaki dan kuhani obrok, a koji je prema saznanjima tuženika bio na teret Općine Fažana. Po tom saznanju, tuženik da je o predmetnom ugovoru obavijestio Općinu Fažana i od djelatnice u općini, PB, dobio odgovor da on preuzme plaćanje obroka za tužiteljicu. Od 01. kolovoza 2022. do rujna 2023. tuženik je plaćao obroke tužiteljici iz navedenog restorana u visini od 115,00 € mjesečno. Nakon rujna 2023. godine, tuženik da je od UB dobio podatak da mu je tužiteljica rekla da više ne želi da joj donosi obroke, da joj te usluge više nisu potrebne, pa ako joj budu još donosili da će sve baciti na ulicu. Tužiteljica da je sposobna voditi brigu o osnovnim životnim potrebama, a u posljednje vrijeme od kada je tuženiku zabranila pristup u njezin dom i dvorište, tuženik da ju je vidio u više navrata kako sama radi oko kuće. Tužiteljica da u potpunosti odbija bilo kakvu pomoć od tuženika, u više navrata da mu je rekla da njoj sada ništa ne treba. Unatrag proteklih mjesec ili dva, tužiteljica da je počela zaključavati vanjska dvorišna vrata pa tuženik ne može više ući kod tužiteljice. U proteklih par dana tužiteljica da ga optužuje da ju uznemirava, da ju stalno zove telefonom i da ju maltretira, a što da ne odgovara istini. Prije nego se tužiteljica počela ovako ponašati, odnosi između stranaka da su bili jako dobri, tužitelj je svaki dan dolazio kod tužiteljice, obavljao svakodnevne poslove, radio joj društvo na kavi, zajedno su šetali i sl. Tuženiku da nisu poznati razlozi zbog kojih se tužiteljica počela ovako ponašati i odbijati pomoć tužitelja koju joj je on redovno i svakodnevno pružao. Mišljenje tuženika je da tužiteljica sve radi kako bi raskinula ugovor o doživotnom uzdržavanju budući da se predomislila, te sada krivnju za poremećenost odnosa između stranaka želi svaliti na tuženika iako je on savjesno i odgovorno ispunjavao svoje ugovorne obveze. Međutim, pri tome tužiteljica poduzima i radnje na štetu tuženika kao što je iznošenje neistina trećim osobama o tuženiku, te prenošenje lažnih podataka i informacija, a sve kako bi tuženika prikazala kao prevaranta, što je učinila i u ovoj tužbi iako je jasno da je situacija upravo suprotna. Osobito da su netočni navodi tužiteljice da tuženik njoj nije pomagao, te da se o njoj nije adekvatno brinuo. Obzirom na sve navedeno, predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, te naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Na ročištu koje je održano 08. srpnja 2024. tužiteljica je između ostalog navela, da ne osporava da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen i da ga je potpisala, međutim neposredno nakon što je to učinjeno, da se predomislila i da nije shvatila značenje toga ugovora, a značenje toga ugovora da ne shvaća ni danas, jer je mislila da se radi o skrbi, a kako joj tuženik nije davao uzdržavanje na koje se obvezao sukladno odredbi čl. 5. predmetnog ugovora da traži raskid istog. Navela je i to da nije zadovoljna načinom na koji tuženik izvršava svoje obveze prema predmetnom ugovoru, odnosno ne izvršava ih, a također da se boji i za svoj život jer prema predmetnom ugovoru proizlazi da će nakon njezine smrti njezina nekretnina prijeći u vlasništvo tuženika.

3.1. Na istom je ročištu tuženik izjavio da ne postoji nikakav razlog da bi tužiteljica osjećala strah od tuženika, a sama činjenica što se tužiteljica predomislila nakon sklapanja ugovora, da ne predstavlja valjan razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, tim više što je strankama javni bilježnik protumačio odredbe predmetnog ugovora, a iz samog ugovora je razvidno da nije riječ o obrascu ugovora, nego da su se stranke sporazumjele i svakoj pojedinoj odredbi predmetnog ugovora. Tuženik da uredno izvršava svoje obveze po predmetnom ugovoru i ne postoji razlog za raskid.

4. U dokaznom postupku pročitano je: računi (str. 29-45, 50-52, 55), sporazum za osiguranje smještaja, prehrane i zdravstvene njege (str. 46-48), dopis od 28. kolovoza 2022. (str. 49), izlist poruka (str. 53-54), rješenje Općine Fažana od 20. ožujka 2023. (str. 56-58), iskaz tužiteljice na zapisniku od 26. siječnja 2024., izvršen je uvid u fotografije na str. 59-64, 66-70, saslušani su svjedoci LB, EB, CBL, ZB, NB, FB, OB, ČB, ŠB, IB, AB, VB, GB, te su saslušane parnične stranke, dok su svi preostali dokazni prijedlozi odbijeni jer je stajalište suda da su sve odlučne, a sporne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju priložen uz tužbu dana 10. studenog 2021. u formi javnobilježničkog akta, sastavljenog u uredu javnog bilježnika iz Pule Nansi Kopić pod posl. br. OU-780/21 i to tužiteljica kao primateljica uzdržavanja, a tuženik kao davatelj uzdržavanja. Nije sporno niti to da su parnične stranke susjedi u [adresa], da tužiteljica živi sama, nije sporan ni sadržaj predmetnog ugovora, pa tako ni obveze davatelja uzdržavanja.

7. Sporno je slijedeće:

- postoji li pretpostavka za jednostrani raskid ugovora sukladno odredbi čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) koja propisuje da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, odnosno ispunjava li tuženik svoje ugovorne obveze, pa ukoliko ne ispunjava je li to jedina i isključiva okolnost slijedom koje je tužiteljica ovlaštena tražiti raskid ugovora.

8. Iz sadržaja predmetnog ugovora (ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. studenog 2021. (str. 6-9), koji među stankama nije sporan), proizlazi da je tuženik kao davatelj uzdržavanja preuzeo slijedeće obveze:

- adaptirati kupatilo primateljice uzdržavanja, ovdje tužiteljice, na način da se prilagodi i olakša primateljici uzdržavanja ulazak u tuš koji joj je u sadašnjim okolnostima otežan,

- kupiti i postaviti o svom trošku novu klimu,

- redovito održavati vrt,

- snositi sav trošak redovitog održavanja kuće,

- podmiriti sve režijske troškove kuće,

- održavati grobno mjesto uz obvezu davatelja uzdržavanja, ovdje tuženika, da i nakon smrti primateljice uzdržavanja i nadalje održava isto grobno mjesto u kojem će biti pokopana primateljica uzdržavanja sa svojim pokojnim mužem,

- plaćati godišnju naknadu za grobno mjesto, uz obvezu da neće premještati njihove kosti, niti otuđiti grobno mjesto, a posebno se obvezuje istu obvezu prenijeti na svoje nasljednike koji će također nastaviti održavanje grobnog mjesta kako bi se omogućilo dostojanstveno vječno posljednje počivalište ostataka primateljice uzdržavanja i njezinog pokojnog muža,

- pružiti primateljici uzdržavanja svu nužnu skrb,

- osigurati dodatna sredstva za uzdržavanje primateljice uzdržavanja,

- osigurati primateljici uzdržavanja primjerenu prehranu, odjeću, obuću, ogrjev, te održavanje čistoće i higijene,

- sam njegovati ili osigurati osobu koja će njegovati primateljicu uzdržavanja, te snositi sve troškove takve njege,

- u slučaju bolesti primateljice uzdržavanja osigurati joj liječenje, liječničku njegu i skrb, nabavu nužnih lijekova, te snositi sve troškove liječenja, lijekova i eventualne bolničke troškove,

- po smrti primateljice uzdržavanja pokopati ju o svom trošku prema mjesnim običajima, a također se davatelj uzdržavanja obvezao da neće mijenjati stanje kuće, niti vršiti radove na istoj izvan izričitih uputa primateljice uzdržavanja.

9. Čitanjem računa (str. 29-45, 50-52, 55) samih po sebi, sud nije utvrdio činjenice relevantne za ovaj postupak, osim vezano za vrijeme izvođenja obrtničkih radova na kući tužiteljice (o kojima još i nastavno), kada obje parnične stranke tvrde da su sredstva za podmirenje tih računa upravo one dale. Naime, tužiteljica zapravo tvrdi da iako je možda neke račune tuženik i platio, to nije učinio svojim sredstvima, već sredstvima koja mu je dala tužiteljica, dok tuženik tvrdi da je predmetne račune platio isključivo svojim vlastitim novčanim sredstvima. O tome također još i nastavno. Isto tako ni čitanjem sporazuma za osiguranje smještaja, prehrane i zdravstvene njege (str. 46-48), a o kojem sporazumu još i nastavno.

9.1. Čitanjem dopisa od 28. kolovoza 2022. (str. 49), utvrđeno je da je tužiteljica napustila Udrugu za skrb o starijim i nemoćnim osobama Pahuljica dana 23. kolovoza 2022., na vlastiti zahtjev u pratnji tuženika i to na adresu svog stanovanja.

9.2. Čitanjem izlista poruka (str. 53-54), utvrđeno je da je OB, iz čijeg je restorana isporučivan ručak tužiteljici na njezinu kućnu adresu o trošku tuženika, obavijestio tuženika da je od strane tužiteljice obaviješten da ne želi više primati hranu, da je tužiteljica osobno došla i rekla da raskida ugovor s tuženikom na sudu pa da više ne želi primati topli obrok, te da je sama platila račun za 11. mjesec, a također da ga je tužiteljica obavijestila da je o tome obavijestila tuženika. Tako proizlazi i iz iskaza svjedoka UB, koji također navodi da u restoranu priprema tople obroke za socijalni program Općine Fažana, u koji je program općina bila uključila tužiteljicu 2021. godine, te je općina i snosila trošak sve dok tuženik nije postao "skrbnik" tužiteljice, nakon čega je tuženik plaćao taj topli obrok za tužiteljicu. Također je naveo da je obustava te usluge tužiteljici uslijedila nakon što je to tužiteljica izričito zatražila u 11. mjesecu 2022.

9.3. Čitanjem rješenja Općine Fažana od 20. ožujka 2023. (str. 56-58), utvrđeno je da je tuženik rješenjem obvezan na plaćanje komunalne naknade za nekretninu – stambeni prostor tužiteljice u ukupnom godišnjem iznosu 118,40 eura.

9.4. Na fotografijama na str. 59-64, razvidno je da tuženik uređuje okućnicu, iz čega sud zaključuje da je tuženik vodio brigu o okolišu i o vrtu tužiteljice kako sam tvrdi, i to stoga što u svom iskazu tužiteljica zapravo navodi da je tuženik obrađivao njezin vrt jer mu je ona to dozvolila, da je nekoliko puta pokosio, u vrijeme kada je bio tu, ali da to zapravo nije bilo potrebno. Predmetne su fotografije sukladne iskazu tuženika, a o iskazima stranaka još i nastavno.

9.5. Iz fotografija na str. 66-70, razvidno je da je tužiteljica pokretna, da sama obavlja određene poslove kao što su kupovina namirnica, a u kontekstu utvrđenom i neposrednim opažanjem na ročištima, stajalište je suda da je doista tužiteljica vitalna osoba, te da doista kako to tvrdi tuženik, unatoč svojoj dobi od 91 godine, ne znači da je ista lošeg zdravstvenog stanja. Osim toga, tužiteljica u postupku nije tvrdila drugačije, o tome još i nastavno.

10. U svom iskazu na zapisniku od 26. siječnja 2024. tužiteljica tvrdi da je tuženik drugi dan nakon što ju je pitao bi li mu prodala kuću joj pristupio i rekao da je bio kod odvjetnice i napravio sve kako bi joj bio skrbnik, da joj je rekao da trebaju ići u Pulu i potpisati taj ugovor, a ona da se odmah nakon toga izgubila, da ju je smutilo i da ne zna što da kaže vezano za to skrbništvo koje je on htio. Dakle, tužiteljica tvrdi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen na inicijativu tuženika. U svom iskazu također navodi da kao da je bila bez svijesti, da nije bila prisebna, pa da je svejedno išla s njim do Pule kod odvjetnice koja joj je ugovor čitala, a ona da je čula što je odvjetnica čitala, ali da je bila uznemirena pa da je šutjela. Cijeli taj ugovor da je tuženik pripremio bez nje, pa da su joj ga dali da ga potpiše i ona da ga je potpisala ne znajući što to znači i još da ju je odvjetnica tražila da joj to plati i ona da je platila 3.600,00 kn i PDV. Da zapravo zna samo da je ugovoru pisalo da će tuženik voditi brigu o njoj i skrbiti. Ne sjeća se da ju je odvjetnica nešto pitala, samo zna da je čitala i tražila novac da joj se plati. Čim je došla kući da je pomislila da bi se ubila zbog toga što je napravila, ali da ju je smirilo jer da je na ugovoru pisalo da se može prekinuti. Treći dan od potpisivanja tog ugovora tuženik ju je pitao da mu plati 7.000,00 kn za troškove potpisivanja tog ugovora, a njoj da nije bilo jasno zašto jer je ona to platila, a tuženika odvjetnica da nije ništa pitala, pa da mu iz tog razloga te novce nije dala. Njoj da nije bilo potrebno da netko za nju ide u trgovinu, niti ništa, jer je dobivala topli obrok besplatno od općine, a jednom tjedno čišćenje od Crvenog križa. Nakon potpisivanja predmetnog ugovora tuženik da je otišao u Švicarski i bio tamo 2-3 mjeseca, režije za kuću da je plaćala sama, a tuženik da nije ništa plaćao. Da joj je uzeo jedan ključ od kuće i garaže, obrazloživši joj da bi to bilo pametno u slučaju da dođe hitna pomoć ili slično. Nakon što je sklopljen predmetni ugovor tuženik da je to prijavio u općini i rekao svima da joj je skrbnik, radi čega joj općina više nije slala topli obrok i čišćenje, pa da je tuženik preuzeo plaćanje ručka. Vezano za čišćenje da ju je pitao je li joj potrebno da pronađe nekog da joj čisti, ali ona to da nije htjela, budući da je sama uspijevala, a jedno tri do četiri puta da je došla njegova supruga očistiti, koja da ju je više puta pitala treba li joj očistiti, a ona bi joj odgovorila da ne treba jer je bilo čisto. U studenom 2023. da je otišla u restoran u [adresa] reći da joj više ne šalju topli obrok i platila zadnji račun za 11. mjesec, jer nije htjela da joj više šalju, niti da joj tuženik to plaća i to iz razloga jer joj je tuženik jednom prilikom rekao da kada ne bude mogla hodati i brinuti o sebi, da njegova supruga neće njoj ni čistiti, ni kuhati, a niti da joj je rekao da će joj na drugi način osigurati to čišćenje i kuhanje kada ona to ne bude mogla. U predmetni ugovor da je ušla tuženikova obveza adaptacije kupaonice jer ona nije mogla ući u kadu, jer je imala napuklu zdjelicu, pa se kupala na pločicama ispred kade gdje je bio sifon, pa da je zato rekla tuženiku da joj makne tu kadu, a ako neće on da će sama potražiti majstora. Vezano za obvezu tuženika da joj postavi klimu o svom trošku, navodi kako joj je tuženik rekao da joj je klima potrebna da ju zagrije i radijatori, jer je ona do tada imala termo peć, pa da joj je tuženik rekao da će on to nabaviti, iako njoj to nije bilo potrebno budući da nije znala kako bi sve to plaćala, a to da puno troši. U konačnici, unatoč tome, iako je sama plaćala režije da one nisu s obzirom na ovo bile znatno više, pa da je ona štedila i manje koristila to grijanje. Tužiteljica da je sama tuženiku rekla da to sve želi platiti, a tuženik da je na to šutio. Kako bi to platila da je prodala suđe prijateljici za 5.000,00 kn, pa da je još nadodala kako bi tuženiku vratila što je uložio u kupaonicu i klimu, te mu u konačnici dala 20.000,00 kn u dvije bijele koverte. Ona da je od njega tražila da joj da sve te račune i garantne listove ukoliko bi se klima pokvarila, međutim tuženik to da nije htio. Naime, ona da mu je ovaj novčani iznos dala misleći da će joj na taj način dati ove isprave koje je ona od njega tražila, pa da mu je zato prvo dala 10.000,00 kn, da bi mu nakon toga dala još 10.000,00 kn misleći da je malo, međutim niti nakon toga tuženik da joj nije htio dati račune. Ona da nije znala koliko je tuženik sve to platio, nego da mu je novac dala otprilike, a njezina greška da je to što mu je novac predala u svojoj kući bez svjedoka, misleći da je tuženik pošten. Vezano za grobno mjesto sve što je unijeto u ugovor da je unijeto na njezinu želju jer joj je to bilo bitno. Nakon sklapanja ugovora tuženik da nije vodio brigu niti ispunjavao obveze iz ugovora, jer u njezinom dvorištu da se nema što za kositi jer je to mali komadić zemljišta koji je tuženik 2 – 3 puta pokosio kada joj je ruka bila slomljena, a također da mu je dopustila i da sadi u njezinom vrtu, pa da je tako obrađivao vrt kada je bio tu, i davao joj povrće, međutim ona da ga nije ništa tražila, niti joj je što trebalo. Tuženik da nije nikoga angažirao za pomoć tužiteljici dok ga nije bilo, a također da ju je htio voziti na groblje, ali tužiteljica da to nije željela jer je željela prošetati. Tuženik da je ipak ponekad plaćao njezine račune za režije, međutim nikada da joj nije kupovao lijekove. Tužiteljica kada ne bi mogla hodati lijekove da joj je nosila prijateljica C. Tuženik da nije komunicirao s njezinom liječnicom vezano za tužiteljicu, niti podizao u ljekarni što bi tužiteljici bilo potrebno. 26. lipnja 2022. kada je slomila ruku da ju je odvezao na prvu pomoć i vratio ju kući, nakon čega da su tuženik i njegova supruga bili kratko vrijeme s njom, da bi sutradan ujutro rano otišli za Švicarsku a ona ostala sama i preplašena, ipak nije ih niti zamolila da ostanu, niti da joj obezbijede pomoć iako nije mogla niti izvaditi tablete, niti rezati kruh, a nitko da joj nije dolazio osim prijateljice K. Tada da je bila izvan sebe jer joj nije ništa obezbijeđeno. Doktorica da joj je tražila domove, pa da je u konačnici smještena u jedan dom u Puli za koji ne zna kako se zove, jer su joj to u domu tajili. Ne zna da li je tuženik potpisao kakav ugovor s domom jer je sama platila dom koji je koštao 7.000,00 kn mjesečno i to gotovinom koju je imala kod kuće i uzela ju sa sobom. Dio novaca da je dala prijateljici C koja da je došla 01. srpnja 2022. i donijela novac. Treći dan po smještaju u dom da je došao tuženik iz Švicarske, ali ne zbog nje, nego zbog drugih poslova. U domu da je bila smještena tri mjeseca, a po nju da je došao tuženik koji ju je vratio kući, da bi nakon toga opet otišao u Slavoniju. VB da ne poznaje, da je zapravo riječ o osobi koja joj je trebala čistiti, ali ona da je to odbila jer joj nije bilo potrebno, a GB da joj je poznata jer je zajedno s tuženikovom suprugom čistila u njezinoj kući, što je bio dogovorio tuženik te joj i platio. Nakon izlaska iz doma da je išla privatno na fizikalne terapije 10 dana, a tamo da ju je vozila BB, nevjesta zaposlenice doma. Privatne terapije da si je sama morala platiti, da bi nakon toga dobila fizikalne terapije u bolnici gdje ju je prva tri dana vozila BB, a nakon toga tuženik. Dogovor s BB da je postigao tuženik te da joj je to i platio. Tužiteljica da ne želi da tuženik o njoj brine jer ju je od prvog dana počeo varati, a pod time da misli da ju je pitao prodaje li kuću, pa kada je rekla da ne prodaje da joj je rekao da mora ići potpisati dokument. Nakon potpisivanja spornog ugovora da nije reagirala jer je mislila da će biti pošten, međutim tuženik da je tražio 7.000,00 kn za potpisivanje tog ugovora koje mu nije željela dati, a nakon toga da mu je dala 20.000,00 kn i zbog toga da više ne želi ovaj ugovor. Ispočetka da je njihov odnos bio normala i dobar, iako njoj nije ništa bilo bitno, međutim da joj je zasmetalo što joj nije želio dati račune za klimu i kupaonicu. Tuženik da prije sklapanja ugovora o njoj nije brinuo, nije snosio trošak redovitog održavanja kuće jer da se u kući nema šta održavati, nije podmirivao režijske troškove, nije održavao grobno mjesto, iako je jednom bio s njom na groblju i to na godišnjicu smrti njezinog supruga kada su kupili buket umjetnog cvijeća i svijeću i tuženik i ona. Tada da je tuženik i počistio grob. Ona osobno da na groblje odlazi jednom tjedno, a također i tuženik da je bio na groblju bez nje, jer joj je tako par puta rekao. Tuženik da joj nikada nije davao novac jer joj nije potrebno, a da joj je bilo potrebno da bi joj možda i dao. Nekada da bi ju znao nazvati i pitati treba li joj što iz prodavaonice, međutim uglavnom da joj nije trebalo. Nekada da bi joj znao donijeti i nešto što nije tražila, npr. banane, bakalar na Uskrs i Božić. Ogrjev da joj nije trebao kupiti jer da se grije na struju. Obuću da joj nije kupovao, ali joj je jednom prilikom donio sandale na poklon. Odjeću da joj je tuženik donašao, ali da nešto nije mogla obući, pa da je njegova supruga vraćala. Nešto od te odjeće da je ostalo kod nje, ali da mu može vratiti jer joj odjeće ne treba. Osim onih 7.000,00 kn za potpis ugovora, nikada da ju nije tražio novaca, međutim da joj je jednom prilikom rekao kada se pričalo o vožnji da mu je dužna 1.200,00 eura, međutim da mu taj novac nije dala, jer da nije znala za što je to. Više puta da ga je tražila da joj vrati ključ. a prvi put i prije nego što je slomila ruku, ali tuženik da to nije htio. Ona da se bojala da bi mogao doći po noći i zadaviti ju, ne mora značiti da bi on to napravio, međutim ona da je imala strah. Tuženika da ne viđa jer joj se ne obraća, ne dolazi kod nje, iako je sada tu. Ona u njega nema povjerenja i promijenila je bravu, pa ga se manje plaši. U ovom ugovornom odnosu da ne želi ostati, jer će kuću dati djecu od svoga brata ako joj budu mogli pomoći plaćati dom. Prije ovog ugovora da nije nikada razmatrala mogućnost da sklopi s nekim takav ugovor. 2014. da se bila upisala u Dom Alfredo Štiglić. Tuženik da joj je stavio u kupatilo tuš, plastičnu zavjesu, sklopivu stolicu za tuš, ručku za pridržavati se i kutiju za papir, također da je sanirao, pogletao i pokrečio plafon, kao i ljetnu kuhinju. Postavljena je klima i napravljen servis, a sve te radove da je dogovarao tuženik koji ih je i platio. Nakon što je sklopljen sporni ugovor tuženik da je skoro svaki dan navraćao kod nje, ali telefonski da ju nikada nisu nazvali. Kada bi došao da bi pričali, a navečer da bi znala doći njegova supruga. To da joj je bilo drago, jer je inače stalno sama. Tuženik da joj je orezivao ruže i kivi, te živicu. 09. kolovoza dok je bila u domu da joj je naručio tortu za rođendan, iako je ona bila zaboravila da joj je rođendan. Ona da nije željela više da joj tuženik plaća dostavu hrane iz restorana, jer da će na kraju htjeti da ona to plati, a ona da to ne može platiti. Tuženiku da je platila 20.000,00 kn jer želi čist račun da to sve bude njezino. Ona da nije mislila kupovati ni klimu, niti radijatore, iako se sada grije na klimu. Tuženik da joj je kupio i mobitel, te da je također jednom išao s njom kod njezine doktorice, iako to njoj nije bilo drago, budući da nije dijete. Nakon izlaska iz doma da je naručio da joj dolaze AB i BB po sat vremena dnevno praviti joj društvo, ali ona da to nije tražila i da im je rekla da ne treba. Tuženik da joj je znao nuditi novaca i reći joj da mu javi ako joj treba, ali njoj da nije trebalo. U ovom razdoblju da nije imala liječničkih troškova, osim fizikalne terapije na koju je išla privatno, a koju je sama platila.

11. U svom iskazu svjedok DB tvrdi da je izvodio radove u kući tužiteljice na elektroinstalacijama, te na postavljanju radijatora, a da ga je za to angažirao i platio mu tuženik, koji je ujedno kupio predmetne radijatore. Suglasno iskazuje i svjedok NB, koji tvrdi da je obavljao keramičarske radove u kupatilu tužiteljice, za što ga je angažirao tuženik kojem je predmetne radove učinio kao uslugu. Iz iskaza svjedoka TB proizlazi da je isti na zahtjev tuženika farbao i gletao kupatilo i ljetnu kuhinju u kući tužiteljice, za što je plaćen od strane tuženika.

12. U svom iskazu svjedok EB tvrdi da je upravo sastavila ugovor koji je predmetom ovog postupka, jer radi kao javnobilježnički prisjednik u uredu u kojem je ugovor sklopljen. U ured da joj je bio pristupio tuženik, te izložio situaciju da ima susjedu o kojoj skrbi i koja nema drugih rođaka koji bi o njoj skrbili, pa da je njoj bilo logično da sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da je s obzirom na navode tuženika napravila nacrt tog ugovora, a sutradan da su pristupili i tuženik i tužiteljica, te je sklopljen predmetni ugovor, time da su u ugovor unesene specifične odredbe po diktatu tužiteljice koja je imala točno određeni zahtjev koji je unijet vezano za kupatilo, vrt i grobno mjesto. Tuženik da nije tražio ništa posebno što bi se unijelo u predmetni ugovor. Tužiteljica da je bila u potpunosti svjesna što potpisuje i značenja toga ugovora, a što da je razvidno iz njezinog potpisa koji je čitak, te iz njezinog ponašanja kod sklapanja toga ugovora, jer je upravo tužiteljica osobno diktirala što će biti uneseno u ugovor ovako kako je svjedokinja iskazivala. Predmetni ugovor da je strankama pročitan i rastumačen, a sastavljen je u formi javnobilježničkog akta. Javnobilježnički trošak i nagradu vezano za sastav tog ugovora da je platio davatelj uzdržavanja, koji je dan ranije bio došao na konzultacije, a stranke često da ne znaju kakav ugovor žele sklopiti, ali da je njoj bilo logično da se sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju.

13. U svom iskazu svjedok CBL, navodi da nema saznanja o predmetnom ugovoru, jer da joj se tužiteljica kao pravnici obratila kada je željela raskid tog ugovora, a to da je bilo u 3. ili 4. mjesecu 2023., pa da joj je svjedokinja preporučila odvjetnika. Tada da joj je rekla da se ugovor ne ispunjava, da ga nije niti htjela zaključiti, da uopće ne zna kako je došlo do sklapanja toga ugovora i da svoju kuću ne želi dati nikome. Tužiteljica da joj je rekla da je sama plaćala dom gdje je bila smještena dok je bila bolesna. Tvrdi da ju je tužiteljica tražila dvije koverte za radove koji se izvode u njezinoj kući, u koje je zatim stavila ukupno 20.000,00 kn pred njom, međutim novac da nije brojala nego joj je tako tužiteljica rekla. Kada se ima u vidu da iz računa priloženih spisu (str. 39-43) proizlazi da je materijal za ugradnju klime, te za uređenje kupatila kupljen krajem 2021., odnosno početkom 2022. iz iskaza ovog svjedoka proizlazilo bi da je tužiteljica odlučila novac utrošen na uređenje njezine kuće vratiti tuženiku u vrijeme kada je odlučila da želi raskinuti predmetni ugovor (proljeće 2023. - op.a.). U svom iskazu tužiteljica ne navodi kada je taj novac predala tuženiku, ali u kontekstu iskaza ovog svjedoka, te tvrdnje tužiteljice da ju tuženik taj novac nije tražio, stajalište je suda neovisno o tome je li on taj novac primio naknadno ili nije, odnosno je li mu tužiteljica nakon što je odlučila tražiti raskid ugovora nudila taj novac ili ne, da isto ne znači da tuženik ne bi ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu - adaptirati kupatilo tužiteljice, na način da joj se prilagodi i olakša ulazak u tuš; kupiti i postaviti o svom trošku novu klimu, te snositi sav trošak redovitog održavanja kuće. Naime, u ovom je kontekstu, a nastavno i na iskaze ranije saslušanih svjedoka (radnika koji su radove izvodili) razvidno da je trošak tih radova snosio tuženik, te je u tom dijelu njegov iskaz, kao i iskaz svjedoka ČB cijenjen kao istinit i vjerodostojan. O njihovim iskazima i dalje kako slijedi.

14. Svjedok ZB tvrdi da se s tuženikom čula telefonski tijekom 2021., pa da se isti raspitivao kako je tužiteljica. U to vrijeme tužiteljica da je bila pala u nesvijest, a svjedokinja da ju je obilazila od tog događaja koji se zbio u travnju 2021. sve do pada tužiteljice 26. lipnja 2022. i cijelo to vrijeme tuženik da je bio u Švicarskoj i dolazio povremeno, a svjedokinju da je zvao telefonom, odnosno ona njega da je zvala. U to vrijeme tuženik da je u kući tužiteljice napravio klimu (ranije je utvrđeno da je klima postavljena krajem 2021., odnosno početkom 2022., pa je u tom dijelu iskaz ovog svjedoka nevjerodostojan). 26. lipnja 2022. da je nazvala tužiteljicu, ali da joj se javio tuženik te joj rekao da je tužiteljica pala i slomila ruku, da su na hitnoj. Tužiteljica da je drugi dan nakon pada došla kući s hitne i nakon 7 dana da ju je trebalo voziti da joj bude postavljen gips, a 29. lipnja 2022. liječnica tužiteljice da je poslala tužiteljici patronažnu sestru i socijalnu radnicu koje su joj predložile da ode u dom, pa da je tužiteljica negirala da bi imala koga tko skrbi o njoj, te je pristala otići u dom. Tvrdi da je 9.600,00 kn koje je dobila od tužiteljice u to vrijeme kada je ista smještena u dom vratila tuženiku, jer da je tada saznala da je isti skrbnik tužiteljice. U nekoliko navrata da je vidjela tuženika da radi u vrtu tužiteljice, da uređuje kupaonu, odnosno postavlja klimu. Nakon što se tužiteljica vratila iz doma više da ju nije posjećivala jer joj to tuženik nije dozvolio, a u razdoblju o kojem je iskazivala, da je ona osobno znala otići i platiti režije za tužiteljicu, kupiti joj lijekove, a novac da bi joj dala tužiteljica. Isto tako da je komunicirala s doktoricom tužiteljice. Tužiteljica da joj je rekla da je ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom sklopila jer da nije znala o čemu se radi. U cijelom razdoblju od studenog 2020. do odlaska tužiteljice u dom krajem lipnja 2022., tuženik da je bio svega 3 do 5 dana u [adresa]. Iskaz ovog svjedoka u dijelu koji je proturječan navodima tuženika i svjedokinje ČB sud cijeni usmjerenim na uspjeh tužiteljice u postupku te ga stoga ne prihvaća, a to stoga što iskaze tuženika i svjedokinje ČB sud cijeni okolnosnim, decidiranim, te životno logičnim, kada se ima u vidu da su ti iskazi sukladni ispravama priloženim spisu, te iskazima svjedoka koji ni na koji način nisu povezani ni sa tuženikom ni sa njegovom obitelji. U konačnici u bitnom su njihovi iskazi neproturječni i iskazu same tužiteljice, koja pak u glavnini svog iskaza umanjuje trud i zalaganje tuženika vezano za izvršenje njegovih obveza prema spornom ugovoru, te prilagođava iskaz navodima tužbe. Međutim o tome još i nastavno.

15. Svjedoci ŠB i IB u svojim iskazima tvrde da su obavljali određene obrtničko – građevinske radove u kući tužiteljice na zahtjev tuženika i na njegov trošak, a riječ je o radovima na kupatilu tužiteljice kako to tuženik u ovom postupku tvrdi.

16. U svom iskazu svjedok AB navodi da je bila vlasnica doma – Udruge za skrb starih i nemoćnih osoba Pahuljica (gdje je tužiteljica bila smještena, a što među strankama i nije sporno unatoč tome što tužiteljica u tužbi tvrdi da je bila smještena u Domu za stare i nemoćne Sv. Polikarp u Puli) u kojem je tužiteljica bila smještena od 29. lipnja 2022. do 23. kolovoza 2022., kada je otišla u pratnji tuženika, a došla na prijedlog liječnice dr. Č, u vrijeme kada je tužiteljica bila slomila ruku. Taj dom da je privatan i plaća se mjesečno oko 6.000,00 kn, a koji iznos je tužiteljica platila po dolasku došavši u pratnji ZB. Nakon što je tužiteljica bila u domu dva ili tri dana da je došao tuženik iz Švicarske, koji se predstavio kao skrbnik tužiteljice i stavio se na raspolaganja za sve što tužiteljici treba. Nakon što je tužiteljica odlučila nakon nekog vremena vratiti se kući, tuženik da je došao po nju. Tuženik da je posjećivao tužiteljicu dok je bio na godišnjem, a kad nije bio na godišnjem da je bio u Švicarskoj. Osim njega, tužiteljicu da su posjećivale prijateljice ZB i G koja je uznemiravala tužiteljicu, posebno vezano za ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju, radi čega ju je osoblje doma udaljilo. Nakon što je tužiteljica napustila dom da su ona i BB odlazile kod tužiteljice kući brinuti se o njoj u narednih 15

– 20 dana, međutim kako su se u kući tužiteljice događali razni problemi, izmjena mnogo ljudi, zatim optužbe tužiteljice da ju je netko pokrao ili slično, taj dogovor s tuženikom da je prekinula. Sve vezano za brigu o tužiteljici u njezinoj kući da je platio tuženik, koji ju je svakodnevno nazivao, te se raspitivao o tužiteljici, a također i ona da je zvala tuženika na traženje tužiteljice, jer je tužiteljica bila tužna i željela bi razgovarati s tuženikom. Ona i BB da su tužiteljicu da su također vozile tužiteljicu na fizikalnu terapiju, što je sve dogovorio i organizirao tuženik, te također i platio. Tvrdi da je tuženik o tužiteljici u ovom razdoblju adekvatno brinuo, a da su razne osobe, uključujući i ZB i tužiteljicu, tražile od nje i BB da posvjedoče u korist tužiteljičinim tvrdnjama. Naime, ZB da je ranije vodila brigu o tužiteljici, te postala opsjednuta time da nije fer da tuženik ima ugovor s tužiteljicom i da će njemu pripasti kuća. I iskaz ovog svjedoka sud cijeni istinitim i vjerodostojnim, jer je stajalište suda da svjedokinja nema interesa vezanog za ishod ovog postupka.

17. U svom iskazu svjedokinja VB tvrdi da je bila angažirana od strane tuženika da bude na usluzi tužiteljici za odlazak u trgovinu i druženje, a također da je par puta i čistila kuću tužiteljice. Kako se svjedokinja osjećala neugodno u tužiteljičinoj kući i prestala je dolaziti kod tužiteljice, te je to priopćila tuženiku. Tuženik da ju je za to bio angažirao u travnju 2022. U konačnici da joj je ZB rekla da ne mora više dolaziti kod tužiteljice. Svjedokinja da je više puta nazvala tužiteljicu, međutim tužiteljica da bi uvijek rekla da ništa ne treba.

18. U svom iskazu svjedokinja GB navodi da je od strane supruge tuženika bila angažirana da jednom tjedno čisti kod tužiteljice, te da ju vozi kod doktora ako tuženik nije prisutan. To da je u konačnici realizirano u nekoliko navrata za što je platio tuženik, međutim tužiteljica da je rekla da joj to ne treba. Tuženika da je viđala više puta da radi u vrtu tužiteljice. I iskaze ovih dvijeu svjedokinja sud cijeni vjerodostojnim jer je stajalište suda da nemaju interesa vezanog za ishod ovog postupka, a drugim u postupku provedenim dokazima, njihovi iskazi nisu dovedni u pitanje.

19. I svjedokinja ČB, inače supruga tuženika, i sam tuženik, u svom iskazu potvrđuju navode iz odgovora na tužbu. Kako su njihovi iskazi sukladni iskazima svjedoka koji su cijenjeni kao istiniti i vjerodostojni, a stajalište je suda da ni iskazom same tužiteljice nisu dovedeni u pitanje, ali ni iskazima svjedoka saslušanih na prijedlog tužiteljice – cijenjeni su vrijednosno pozitivno.

20. Iskaze svih saslušanih svjedoka sud cijeni istinitim i vjerodostojnim, u dijelu u kojima su isti međusobno sukladni, te sukladni drugim u postupku provedenim dokazima, a riječ je o slijedećem:

- iz iskaza tuženika, ČB, te svjedoka ZB, IB, TB, NB, HB, MB i GB, proizlazi da je tuženik kupio i postavio u kući tužiteljice novu klimu i adaptirao kupatilo na način da je isto prilagođeno tužiteljici;

- iz iskaza tuženika, svjedoka ČB, te GB proizlazi da je tuženik održavao vrt tužiteljice.

20.1. Vezano za snošenje troškova redovitog održavanja kuće, iz iskaza saslušanih svjedoka AB, VB i GB, a u kontekstu iskaza tuženika, proizlazi spremnost tuženika za ispunjavanje svih svojih obveza iz spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer iz tih iskaza proizlazi da je tužitelj bio spreman pružati svu nužnu skrb tužiteljici, osigurati joj dodatna sredstva za njezino uzdržavanje, osigurati joj primjerenu prehranu, odjeću, obuću, ogrjev, te održavanje čistoće i higijene, kao i da je bio spreman sam (kada je boravio u [adresa]) ili putem druge osobe (kada nije boravio u [adresa]) osigurati tužiteljici njegu i snositi sve troškove takve njege, kao i osigurati tužiteljici liječenje, liječničku njegu i skrb i snositi sve takve troškove. Suprotno ovome tvrdi samo tužiteljica, o čemu još i nastavno. I iz iskaza tuženika, te svjedoka ČB, je utvrđeno da je isti ispunjavao i svoje preostale obveze iz spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano za održavanje grobnog mjesta, a također i vezano za podmirivanje režijskih troškova kuće.

20.2. Naime, tužiteljica u tužbi tvrdi da je u spornom ugovoru, u članku 2. stavak 2., navedeno da primateljica uzdržavanja izjavljuje da nema muža, da nema djece i roditelja, te da joj je želja da susjed koji ju pazi, posjećuje i brine o njoj, stekne imovinu iz predmetnog ugovora po njezinoj smrti, ali ti navodi iz spornog ugovora da nisu istiniti jer da tuženik prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije nikada skrbio za tužiteljicu, posjećivao je i brinuo o njoj. Kada se ta odredba spornog ugovora podvede pod kontekst iskaza svjedoka EB, koja tvrdi da je pojedine odredbe spornog ugovora diktirala upravo tužiteljica, pa još i pod kontekst tvrdnje same tužiteljice da ne osporava da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen i da ga je tužiteljica potpisala, međutim neposredno nakon što je to učinjeno, tužiteljica da se predomislila i nije shvatila značenje toga ugovora, a značenje toga ugovora da ne shvaća ni danas, jer je mislila da se radi o skrbi, a kako joj tuženik nije davao uzdržavanje na koje se obvezao sukladno odredbi čl. 5. predmetnog ugovora tužiteljica traži raskid istog – stajalište je suda da je ta odredba ugovora, a u kontekstu postavljenog tužbenog zahtjeva, neovisno o tome što je nedvojbeno utvrđeno iz svih provedenih dokaza, da prije sklapanja predmetnog ugovora tuženik nije skrbio za tužiteljicu, niti ju posjećivao, niti brinuo o njoj – irelevantna.

21. U ovom postupku tužiteljica tvrdi da su svi troškovi koji se odnose na obveze tuženika prema tužiteljici kao primateljici uzdržavanja iz članka 3. spornog ugovora zapravo podmireni iz financijskih sredstava same tužiteljice, pa tako tvrdi da je za adaptaciju kupatila, te troškova postavljanja klime tuženiku dala iznos 20.000,00 kn, a tih 20.000,00 kn da je pribavila na način što je prodala suđe prijateljici za 5.000,00 kn, te još nadodala novaca, koji je zatim stavila u dvije bijele koverte. Da je tužiteljica stavljala novac u dvije bijele koverte tvrdi i svjedokinja CBL. O tome je bilo riječi ranije. Stajalište je suda da su ove tvrdnje tužiteljice da bi taj novac predala tuženiku irelevantne u kontekstu tužbenog zahtjeva i navoda tužbe te ranijih utvrđenja koja se odnose na vrijeme kada je eventualno taj novac predan tuženiku (ako uopće i jest), a riječ je o vremenu nakon što je tužiteljica odlučila raskinuti ugovor, o čemu je već rečeno. Pritom, nije životno uvjerljivo da bi tužiteljica predmetni novčani iznos dala tuženiku, ako se ima u vidu i njezina tvrdnja da ju on taj novac nije tražio, te ako se imaju u vidu iskazi svjedoka MB da mu je tuženik platio radove u iznosu cca 600,00 kn, zatim iskaz svjedoka NB da je materijal koštao cca 2.500,00 kn, iskaz svjedoka TB da mu je tuženik platio radove u iznosu 400,00 eura, te iskaz svjedoka HB koji se i ne sjeća iznosa koji mu je tuženik platio, a u svom iskazu IB tvrdi da svoje radove nije naplaćivao, već da je tuženik njegovim radnicima platio piće, iz čega sve sud zaključuje da je riječ o izvedenim radovima u vrijednosti manjoj od 10.000,00 kn, a vezano za utrošeni materijal, budući da vrijednost istog nije poznata, ostaje nejasnim zbog čega je tužiteljica ipak dala tuženiku kako tvrdi još 10.000,00 kn. Sud zaključuje da se svakako ne može raditi o neizvršavanju obveza od strane tuženika, ako je tužiteljica i dala taj novčani iznos tuženiku, ako se ima u vidu da ju on taj novac nije pitao, a iz iskaza saslušanih svjedoka, konkretno i same tužiteljice, proizlazi da joj je tuženik uvijek nudio novaca ukoliko joj je isti potreban. Vezano za iskaz tužiteljice, stajalište je suda da je isti nedecidiran, te kako je ranije navedeno - prilagođen uspjehu tužiteljice u ovom parničnom postupku. Isto je takvo stajalište suda i vezano za tvrdnje tužiteljice iz tužbe o načinu na koji je došlo do sklapanja predmetnog ugovora. U tom dijelu sud cijeni u cijelosti istinitim iskaz tuženika, koji je životno uvjerljiviji od tvrdnji tužnice koja prezentira da ju je tuženik doveo pred gotov čin bez njezinog znanja, a takvo što ne proizlazi iz iskaza javnobilježničkog prisjednika EB pred kojim je ugovor sklopljen i o kojim obvezama iz istog - nastavno.

22. Dakle, slijedom svega navedenog, a u kontekstu iskaza svih saslušanih svjedoka, sud nije utvrdio da tuženik ne ispunjava svoje preuzete obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, kada je nedvojbeno skrbio o tužiteljici na način koji je tužiteljici bio potreban, svakodnevno dolazio kod iste kada je bio u [adresa], odnosno osigurao druge osobe da se o istoj brinu kada je on odsutan, brinuo o njezinom domaćinstvu, uvjetima u kojima ista stanuje, te njezinom zdravstvenom stanju, a sve ono što isti više ne obavlja, a nekada je obavljao nije bila njegova odluka, već upravo odluka tužiteljice.

23. Iz tih razloga, ne postoje pretpostavke za raskid ugovora iz odredbe čl. 583. st. 3. ZOO.

24. Na okolnosti iz odredbe čl. 369. st.1. ZOO nastavno na odredbu čl. 584. ZOO za raskid predmetnog ugovora se tužiteljica ni ne poziva, pa ne postoje razlozi za raskid spornog ugovora ni po toj osnovi. Naime, ugovor se može raskinuti i zbog izmijenjenih okolnosti, međutim, to tužiteljica u postupku ne ističe.

25. Nadalje stajalište je suda da razlozi koje navodi tužiteljica - da je sama davala novac tužitelju za plaćanje režija, ako se ima u vidu i tvrdnja tuženika da bi režije platio kada bi račune vidio u stanu tužiteljice, a da nije očekivao da će se tražiti dokaz da je vlastitim sredstvima plaćao iste, pa da stoga ne raspolaže potvrdama o plaćanju nego da je iste vratio tužiteljici na njezin zahtjev, što sud cijeni životnim i prihvaća u cijelosti, a u kontekstu svih u postupšku provedenih dokaza koji ovaj iskaz tuženika nisu doveli u pitanje) - također nisu razlozi za raskid ugovora zbog neizvršavanja obveza tuženika, jer je stajalište suda da je zapravo tužiteljica nakon nekog vremena započela s odbijanjem pomoći od strane tuženika, te da je nakon nekog vremena odlučila raskinuti predmetni ugovor iz razloga što je zaključila da ne želi ispuniti svoju obvezu iz čl. 4. predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tako uostalom proizlazi i iz iskaza svjedoka AB kada tvrdi da su određene osobe, inače prijateljice tužiteljice, saznavši za predmetni ugovor bile uznemirene zbog istog, pa da su zapravo uznemiravale tužiteljicu i osoblje doma, radi čega je bila pozvana i policija.

26. Iz iskaza svjedoka EB proizlazi, a suprotno tvrdnjama tužiteljice, da je ista bila svjesna sadržaja predmetnog ugovora, te da je dapače decidirano tražila unošenje pojedinih odredbi u predmetni ugovor. Ovdje se posebno ističe da bi takva tvrdnja tužiteljice, a da ju je ista dokazala u ovom postupku, što prema stajalištu suda nije – bila razlog za pravnu zaštitu tužiteljice iz drugog osnova, ali da nije riječ o razlozima za raskid predmetnog ugovora, pa se isto neće posebno obrazlagati jer sud u parničnom postupku na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZPP odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Naime, tužiteljica smatra da ima pravo tražiti raskid (jer da u bitnom nije znala pravo značenje predmetnog ugovora) što međutim nije zakonski razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

27. Iz svega navedenog sud utvrđuje da ne postoji razlog kojeg je tužiteljica navela u tužbi – neizvršavanje preuzetih ugovornih obveza od strane tuženika – jer je utvrđeno da je tuženik izvršavao preuzete ugovorne obveze u razdoblju od dana kada je ugovor sklopljen 10. studenog 2021. do razdoblja kada je tužiteljica započela s odbijanjem prihvaćanja skrbi od strane tuženika, a to je bilo u jesen 2022. Tuženik je zapravo odbijanjem od strane tužiteljice spriječen u izvršavanju ugovornih obveza, pa tužiteljica ne može tražiti raskid ugovora s tvrdnjom da tuženik ne izvršava svoje obveze. Poremećenost odnosa među strankama također u konkretnom slučaju nije, kako je navedeno, razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, ako se ima u vidu, a isto je nedvojbeno, da stranke ne žive zajedno, pri čemu valja istaknuti i da je stajalište suda da je upravo tužiteljica započela s izmjenom u ranijem načinu ophođenja i ponašanja s tuženikom (počela je odbijati pomoć tuženika i opstruirati ranije dogovore s tuženikom) da bi zatim zatražila raskid ugovora.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude, te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

29. Odluka o parničnom trošku (točka II. izreke ove presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa su tako tuženiku priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za: sastav odgovora na tužbu 900 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska od 24. siječnja 2024. 900 bodova (tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 26. siječnja 2024., 08. srpnja 2024., 29. listopada 2024., 17. siječnja 2025. i 13. svibnja 2025. ukupno 4500 bodova (tbr. 9/1 Tarife), uvećano za trošak izbivanja iz pisarnice za pristup na četiri ročišta iz Pule (ukupno 8 sati) sukladno tbr. 39 Tarife – 200 bodova, odnosno sveukupno za zastupanje 6500 bodova, što preračunato u novčani iznos iznosi 13.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu 3.250,00 eura (tbr. 46 Tarife), te putni trošak punomoćnika prema tbr. 48, 49 i 50 Tarife za putovanja Pula – Poreč – Pula (2x60 km) x 4 = 480 km – 30% cijene goriva S98/L/km (0,45 eura) = 216,00 eura, te predujam utrošen na saslušanje predloženih svjedoka u iznosu 300,00 eura, tj. sveukupno 16.766,00 eura.

29.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja za izbivanje iz pisarnice sukladno tbr. 39 Tarife za vrijeme koje je njegov punomoćnik proveo na ročištu, jer mu je priznat trošak zastupanja na tom ročištu. Također nije mu priznat putni trošak u iznosu koji premašuje iznos 30% cijene goriva S98/L/km.

U Poreču, 03. lipnja 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda primjerka, u roku od 15 dana.

Dna:

1. Tužiteljica p.p.,

2. Tuženik p.p.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte