Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-58/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NH, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-335/2020-64 od 2. studenog 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika NH i državnog odvjetnika, kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio izvan snage kazneni nalog protiv okrivljenika NH od 12. svibnja 2020., nakon čega je, pod točkom II., proglasio krivim okrivljenika NH, zbog produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku će se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. prosinca 2022. do 10. veljače 2023.

3. Temeljem čl. 68. KZ/11 okrivljeniku NH je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do proteka roka provjeravanja.

4. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 okrivljenik NH je dužan, s naslova imovinskopravnog zahtjeva, isplatiti oštećenom trgovačkom društvu INA d.d. iznos od 621,20 eura (4.680,41 kuna).

5. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik NH je u cijelosti oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik NH, po branitelju Petru Petroviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Branitelj okrivljenika je u svojoj žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

6.1. Okrivljenik je podnio žalbu i po svom branitelju Denisu Krištofiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi krivnje za terećeno kazneno djelo.

6.2. Budući da se obje podnesene žalbe okrivljenika međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba okrivljenika.

6.3. Žalbu protiv presude je podnijelo i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika obveže da podmiri troškove kaznenog postupka.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

9. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), održana u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika i okrivljenikovog branitelja Petra Petrovića, odvjetnika u Zagrebu, kao i u odsutnosti okrivljenika kojem je dvaput upućena obavijest o vremenu održavanja sjednice vijeća, ali unatoč obavijestima okrivljenik nije podigao pošiljku, zbog čega se smatra da je i on uredno izvješten o sjednici vijeća.

10. Žalbe okrivljenika NH i državnog odvjetnika su neosnovane.

11. Obzirom da okrivljenik pobija predmetnu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan i opširan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi da iz sadržaja obrazloženja presude proizlazi kako sud prvog stupnja svoju odluku temelji na dostavljenoj dokumentaciji, snimkama i provedenim vještačenjima iz kojih nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo. Navodi se kako provedenim vještačenjem od strane vještaka za informatiku i biometriju nije utvrđena činjenica da se na snimci radi o osobi okrivljenika, već baš suprotno, utvrđena je sličnost na razini od 67%, odnosno ni sam vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi o kojoj bi se točno osobi radilo na snimci. U žalbi se navodi i kako niti jednim materijalnim i personalnim dokazom nije nedvojbeno utvrđeno kako bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

12.2. U žalbi se navodi i kako se osobnim vozilom, koje je u vlasništvu okrivljenikove supruge, koristio veći broj osoba, dok iz obrane okrivljenika proizlazi kako on sigurno nije počinio predmetno kazneno djelo, pri čemu se naglašava da je on do sada neosuđivan te da je njegovo ponašanje oduvijek bilo u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

12.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenika NH kojom poriče počinjenje produljenog kaznenog djela. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno produljeno kazneno djelo.

12.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik NH počinio produljeno kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz podataka o izvršenim krađama goriva na benzinskim postajama sa priloženim računima u kojim podacima se opisuje muška osoba koja upravlja vozilom marke VW Caddy, registarske oznake [registarska oznaka] i koja odgovara opisu okrivljenika, a sve to je utvrđeno i pregledom snimke nadzornih kamera. Kada se sve to, zajedno sa biometrijskim vještačenjem, uzme u obzir, bez obzira što biometrijskim vještačenjem nije bilo moguće, zbog loše rezolucije video zapisa, utvrditi sličnost okrivljenikovih crta lica sa slikama iz video nadzora, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se nedvojbeno radi o okrivljeniku NH kao počinitelju produljenog kaznenog djela.

12.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik NH.

13. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, ne navodeći pri tome radi čega se presuda pobija zbog te zakonske osnove.

13.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

13.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao olakotne okolnosti, cijenio činjenicu što okrivljenik ranije nije bio osuđivan, što je otac troje maloljetne djece i što je u trenutku učina bio bitno smanjeno ubrojiv, dok mu nekih otegotnih okolnosti nije našao.

13.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika NH osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog produljenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

14. Nemaju pravo okrivljenik NH, ali ni državni odvjetnik, kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

14.1. Okrivljenik u žalbi uopće ne navodi razloge zbog kojih pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, niti je jasno zbog čega se žali iz tog žalbenog osnova budući da je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, dok državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da okrivljenik ipak zarađuje oko 400,00 eura mjesečno obavljanjem poslova poljoprivrednika te da su u postupku učinjeni veliki troškovi biometrijskog i psihijatrijskog vještačenja, pa da bi trebalo okrivljenika obvezati na plaćanje troškova kaznenog postupka, barem u nekom paušalnom iznosu, a ne ga osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

14.2. Suprotno naprijed navedenim žalbenim navodima, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da je sud prvog stupnja pravilno, temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, oslobodio okrivljenika obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka, ispravno obrazlažući to time da je on otac troje maloljetne djece i lošeg imovinskog stanja te da bi, bez obzira što ima određena mjesečna primanja, plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je on dužan uzdržavati.

15. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika NH i državnog odvjetnika, valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj