Pn-1520/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Silvano Radobuljac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Biuka, odvjetnika u Splitu i zakonske zastupnice tužene ŽG, na ročištu radi objave dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB: 18683136487, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ČG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova povrede prava osobnosti iznos od 10.142,09 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11.veljače 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.847,87 eur sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 3. listopada 2013. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu zaprimljena je pod poslovnim brojem Pn-3048/13 tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi naknade štete u iznosu od 76.370,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 11. veljače 2013., a sve radi povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo u tijeku izdržavanja zatvorske kazne. Navodi kako je od 13. veljače 2007. do 27. veljače 2008. te od 20. kolovoza do 21. rujna 2010. bio u zatvoru u Splitu, potom do 15. listopada 2010. u zatvoru u Zagrebu, nakon čega je godinu i šest mjeseci proveo u Kaznionici u Glini nakon čega odlazi u zatvor u Puli gdje se i nalazi u vrijeme podnošenja tužbe. Ističe kako mu je za navedeno vrijeme izdržavanja kazne u ovim zatvorskim ustanovama povrijeđeno temeljno pravo zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima, budući je boravio u prenapućenim sobama malih površina i loših higijenskih uvjeta, uz neprimjereno posluživanje i konzumiranje hrane, nedostatnog boravka na otvorenom prostoru, lošeg kontakta s osobama izvan zatvora, manjkave osobne higijene, nemogućnosti ostvarivanja zajamčenih prava na sportske aktivnosti, druženja, pristupa biblioteci i prava na izobrazbu. Slijedom iznijetog, tužitelj potražuje 70,00 kn za svaki od 1091 dan proveden u navedenim uvjetima, tako da na ime naknade štete zahtijeva isplatu iznosa od 76.370,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja zahtijeva za mirno rješenje spora 11. veljače 2013.

2. U svom odgovoru od 10. siječnja 2014. tužena je prije svega istaknula prigovor zastare potraživanja i osporila tužbene navode, ističući kako tužitelj nije priložio dokaze iz kojih bi bila razvidna osnovanost tužbenog zahtjeva, dodajući tome kako je zatvorski sustav human i u svakom slučaju primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, tako da su i zatvori u kojima je tužitelj izdržavao i izdržava kaznu, ispunjavali potrebne uvjete, a prije svega mogućnost održavanja osobne higijene, adekvatne opremljenosti sanitarnim uređajima te pružanje kontinuirane i adekvatne zdravstvene zaštite.

3. Rješenjem broj 86Pn-3048/13 od 4. ožujka 2015. Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se mjesno nenadležan, a spis je ustupljen ovom sudu na nadležno postupanje nakon čega je zaveden pod novim poslovnim brojem Pn.991/15.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom dopisa Županijskog suda u Splitu od 4. srpnja 2012., zahtjeva za sudsku zaštitu od 11. veljače 2013., rješenja Županijskog suda u Puli broj Ik I-38/13 od 13. ožujka 2013., zahtjeva za mirno rješenje spora, obavijesti Kaznionice u Glini od 3. veljače 2014., rješenja Županijskog suda u Sisku IKI-136/12 od 25. travnja 2012., odluka o rasporedu na rad Kaznionice u Glini od 8. studenog 2011. i 11. veljače 2011., evidencije prijema paketa, kartona posjeta, kartona zaduženja zatvorenika, zdravstvenog lista, evidencije dopuštenih stvari i pokušaja poziva Kaznionice u Glini, dopisa Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 22. svibnja 2014. s prilozima, liječničkog izvješća Zatvora u Puli od 4. ožujka 2013., obavijesti Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 21. veljače 2017., Zatvora u Puli od 24. veljače 2017., Kaznionice u Glini od 7. ožujka 2017. te Zatvora u Splitu od 28. ožujka 2017. s prilozima i saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

5. Presudom broj Pn-991/2015 od 2. ožujka 2018. odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kn, a ova odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 4Gž- 2669/2018-3 od 29. listopada 2019.

6. Dana 11. listopada 2024. zaprimljena je Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj O-III-232/2020 od 26. rujna 2024. kojom je djelomično prihvaćena tužiteljeva ustavna tužba u odnosu na pravo na pristup sudu za vrijeme boravka podnositelja u Zatvoru u Splitu od 20. kolovoza do 21. rujna 2010. te u odnosu na uvjete boravka u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu od 21. rujna do 15. listopada 2010., Kaznionici u Glini od 15. listopada 2010. do 21. ožujka 2012. i u Zatvoru u Puli od 21. ožujka do 21. prosinca 2012., od 25. siječnja do 24. travnja 2013. i od 30. travnja do 14. lipnja 2013., radi čega su ukinute gore označene presude ovog i drugostupanjskog suda, a u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Istodobno je ustavna tužba odbijena u odnosu na uvjete boravka u Zatvoru u Splitu od 13. prosinca 2007. do 27. veljače 2008. i u Zatvoru u Puli od 22. prosinca 2012. do 24. siječnja 2013. te od 25. do 29. travnja 2013.

7. U nastavku postupka ponovno je pregledana raspoloživa dokazna građa nakon čega je zaključeno raspravljanje, jer stranke nisu imale dodatnih dokaznih prijedloga.

8. Podneskom od 15. siječnja 2025. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev radi povrede prava osobnosti i s tog osnova zatražio isplatu iznosa od 10.142,09 eur sa zateznom kamatom koja teče od 11.veljače 2013.

9. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti prigovora zastare i visine tužbenog zahtjeva.

12. Pregledom obavijesti Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 21. veljače 2017., Zatvora u Puli od 24. veljače 2017., Kaznionice u Glini od 7. ožujka 2017. te Zatvora u Splitu od 28. ožujka 2017. s prilozima, razvidno je kako je tužitelj ŠG temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj K-9/08 od 18. travnja 2008., u Zatvoru u Splitu bio od 13. prosinca 2007. do 27. veljače 2008. te od 20. kolovoza do 21. rujna 2010., nakon čega je od 21. rujna do 15. listopada 2010. boravio u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, potom od 15. listopada 2010. do 21. ožujka 2012. boravio u Kaznionici u Glini iz koje je premješten u Zatvor u Puli u kojem je boravio od 21. ožujka 2012. do uvjetnog otpuštanja s izdržavanja kazne zatvora 14. lipnja 2013.

13. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, prije svega valja navesti kako prema odredbi iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Kako je predmetna tužba zaprimljena 3. listopada 2013., ovaj sud smatra kako je zahtjev tužitelja zastario u odnosu na tražbinu za razdoblje od 13. prosinca 2007. do 2. listopada 2010. Ustavni sud je u Odluci od 26. rujna 2024. prihvatio primjenu zastarnog roka za podnošenje zahtjeva za naknadu štete u odnosu na boravak u Zatvoru u Splitu od 13. prosinca 2007. do 27. veljače 2008., ali je ocijenio kako računanje tog roka u odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Splitu od 20. kolovoza do 21. rujna 2010. te na boravak u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu od 21. rujna do 2. listopada 2010. predstavlja nerazmjerno ograničenje tužiteljeva prava na pristup sudu i povredu odredbe iz čl. 29. st. Ustava Republike Hrvatske.

14. Slijedom iznijetog, a uzimajući u obziri ocjenu Ustavnog suda kako tužitelju nisu povrijeđene osobne slobode i prava za vrijeme boravka u Zatvoru u Puli u vremenu od 22. prosinca 2012. do 24. siječnja 2013. te od 25. do 29. travnja 2013., preostalo je utvrditi osnovanost tužbe za vrijeme boravka tužitelja u Zatvoru u Splitu od 20. kolovoza do 21. rujna 2010., u Centru za dijagnostiku u Zagrebu od 21. rujna do 2. listopada 2010., u Kaznionici u Glini od 15. listopada 2010. do 21. ožujka 2012. te Zatvoru u Puli od 21. ožujka do 21. prosinca 2012., od 25. siječnja do 24. travnja 2013. i od 30. travnja do 14. lipnja 2013.

15. Odredbom iz čl. 19. ZOO propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. U slučaju povrede prava osobnosti, sud će dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojemu služi ta naknada, kako propisuju odredbe iz čl. 1100 ZOO. U skladu s odredbom iz čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

16. Pregledom obavijesti Zatvora u Splitu od 18. ožujka 2013.. razvidno je kako je tužitelj od 20. kolovoza do 21. rujna 2010. boravio u zatvoreničkoj sobi površine 27,72 m2 m2 i volumena 66,14 m3, smještajnog kapaciteta 6-7 osoba, zajedno s 6-8 zatvorenika, bez pritužbi raspravnom sudcu ili sudcu izvršenja na uvjete boravka.

17. Pregledom obavijesti Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 21. veljače 2017. razvidno je kako je tužitelj od 21. rujna do 15. listopada 2010. boravio u sobi površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3 s 5-6, a ponekad i 7 zatvorenika, kojima je bilo omogućeno kupanje svaki drugi dan, a po potrebi i češće uz osigurani toaletni pribor i sredstva za održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće o obuće te čistoću posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika svakih 15 dana. U zatvorskoj sobi sa sanitarnim čvorom površine 3,20 m2 prozračivanje je omogućeno kroz 4 prozora kroz koja se omogućava i dotok dnevnog svjetla. U tijeku boravka u ovom Centru prema tužitelju nije bio primijenjen poseban tretman.

18. Pregledom obavijesti Kaznionice u Glini od 7. ožujka 2017. s prilozima razvidno je kako je tužitelj boravio u sobama s 5 drugih zatvorenika čije su površine od 14 m2 i volumena 41 m3 do 32 m2 i volumena 80 m3. Sve ove sobe imaju sanitarne čvorove uz dotok svježeg zraka kroz prozore i umjetnu rasvjetu, a namještene su tako da je svaki zatvorenik imao zaseban krevet, metalni ormarić i stolicu te 1 stol za zajedničko korištenje. U ovoj se obavijesti napominje kako je zatvorenik samo u prvoj sobi imao na raspolaganju manje osobnog prostora koji je kompenziran nizom drugih okolnosti, budući se soba zaključavala isključivo za vrijeme noćnog odmora, tako da se zatvorenik mogao svakodnevno kretati na otvorenom najmanje 2 sata, a pored toga imao je mogućnost slobodnog kretanja po odjelu. Nadalje je omogućeno održavanje osobne higijene opskrbljivanjem zatvorenika s potrebnim artiklima, a isto tako i sredstvima za čišćenje kojima se sobe održavaju urednima i na primjerenoj higijenskoj razini. Dodaje se kako je osigurano adekvatno grijanje putem radijatorskog centralnog sustava, a i podnim centralnim grijanjem te hlađenje putem dvocijevnog ventilacijskog konvektora hlađenja. U pogledu prehrane navodi se priprema i posluživanje hrane sukladno odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika, tako da se svakom osiguravaju tri obroka dnevno potrebne kalorične vrijednosti, dok se radno raspoređenim zatvorenicima omogućava i dodatni obrok. S tim u vezi ističe se kako je tužitelj od 18. listopada 2010. do 2. ožujka 2012. dobio oko 12 kg na tjelesnoj težini, a uz sve to navodi kako Kaznionica osigurava prostor i opremu za zadovoljenje različitih vrsta aktivnosti i potreba zatvorenika poput teretane, knjižnice, praćenja TV programa, novinarske, informatičke, likovne, glazbene sekcije i drugog pa tako i mogućnosti raznih sportskih aktivnosti. Na kraju se navodi kako je tužitelj bio u dva navrata procesuiran zbog stegovnih prijestupa "odbijanja zakonite naredbe ovlaštene službene osobe" i "davanja drugom na korištenje stvari koju samo on ima dopuštenje", zbog čega su mu izrečene stegovne mjere ukor, odnosno privremena uskrata raspolaganja novčanim sredstvima iznad određenog iznosa u trajanju od mjesec dana. Na kraju se konstatira kako se prema tužitelju sve vrijeme postupalo na istovjetan način kao i prema svakom drugom zatvoreniku u istoj situaciji, odnosno profesionalno i na temelju propisa. Uz ovu obavijest priložen je karton zaduženja zatvorenika i zdravstveni list iz kojih proizlazi kako je tužitelj redovito zaduživan odgovarajućom odjećom, obućom, rubljem i posteljinom te potrebnim higijenskim priborom, a da je pored svega uredno posjećivao zatvorskog liječnika.

19. Pregledom obavijesti Zatvora u Puli od 24. veljače 2017. razvidno je kako je tužitelj boravio u sobama površine 20,5 m2 i volumena 57,4 m3, odnosno površine 22,5 m2 i volumena 63 m3 s pripadajućim toaletima, a dijelio ih je sa zatvorenicima čiji se broj mijenjao, tako da su s tužiteljem u sobi boravila još 4 do 7 zatvorenika. Navodi se prekapacitiranost zatvorskih soba zbog čega se zatvorenicima omogućavao boravak u skupnim slobodnim aktivnostima izvan prostorije u kojoj spavaju, uz mogućnost najmanje 2 sata dnevnog boravka na svježem zraku uz organizirana sportska natjecanja, dok je vikendom ovo vremensko razdoblje znatno produženo. Ovome se dodaje kako je zbog prilike sudjelovanja u raznovrsnim organiziranim oblicima provođenja slobodnog vremena tužitelju omogućeno korištenje sobe za smještaj samo u tijeku dnevnog i noćnog odmora, dakle kao spavaonicu. Što se samih soba tiče ističe se kako su bile čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnje. U odnosu na higijenske uvjete navodi se kako su se provodile sve mjere radi održavanja osnovnih uvjeta za normalan tijek izdržavanja kazne, tako da je zatvorenicima bilo omogućeno 2 puta tjedno tuširanje a ponekad i češće, uz napomenu kako je tužitelj jedno vrijeme boravio u sobi u kojoj mu je cijelog dana bila dostupna tekuća pitka voda s umivaonikom, dok je u jednoj sobi imao dnevnu mogućnost toaleta i tuša. U pogledu grijanja te zdravstvenih, higijenskih i klimatskih prilika, zatvorenici su imali osiguran adekvatan prostor, čistoću odjeće i rublja, posteljnog rublja i cjelokupnog prostora, a nema spomena da je tužitelj bio izložen zlostavljanju ili ponižavanju.

20. Pregledom rješenja Centra za izvršavanje kazne zatvora Županijskog suda u Puli broj I Ik I 38/13 od 13. ožujka 2013. razvidno je kako je dijelom prihvaćen zahtjev tužitelja za sudskom zaštitom radi ograničenja prava na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, dok iz pritužbe od 28. veljače 2012. i zdravstvenog lista Kaznionice u Glini proizlazi kako je tužitelj 2. ožujka 2012. započeo štrajk glađu zbog neadekvatnog i neprimjerenog smještaja, ograničenja prava osobnosti, neosnovano nejednak tretman u odnosu ostale zatvorenike i dr.

21. Odredbom iz čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne Novine broj 12/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13, dalje ZIKZ) propisano je kako smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom zatvoreniku osigurava se zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4m2 i 10m3 prostora. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku. Prema odredbi čl. 14. ZIKZ svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim ovim zakonom, pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Odredbom iz čl. 15. propisano je pravo pritužbe zatvorenika na postupak i odluku kaznionice, odnosno zatvora, odnosno način podnošenja pritužbe, dok je odredbom iz čl. 17. propisano pravo na sudsku zaštitu protiv postupaka i odluke uprave kaznionice, odnosno zatvora.

22. Prema odredbi iz čl. 23. Ustava Republike Hrvatske nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, dok je odredbom iz čl. 25. propisano kako se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

23. U odluci Ustavnog suda RH broj U-IIIBi-890/2012 navodi se kako trpljenje i poniženje koji su povezani s nekim oblikom kažnjavanja moraju nadilaziti stupanj trpljenja i poniženja koji su u takvim slučajevima neizbježni kako bi mogli doći u domašaj navedenih odredaba Ustava odnosno Konvencije. Nadalje, država je dužna osigurati provedbu ovih mjera u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru.

24. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir ocjenu Ustavnog suda, utvrđeno je kako je tužitelj u tijeku 33 dana boravka u Zatvoru u Splitu (od 20. kolovoza do 21. rujna 2010.) imao na raspolaganju manje od 4 m2 osobnog prostora. U tijeku 24 dana boravka u Centru za dijagnostiku u Zagrebu (od 21. rujna do 15. listopada 2010.) imao je na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora uz nehigijenske uvjete, jer sanitarni čvor nije bio u potpunosti odvojen od ostatka sobe u kojoj je bio smješten. U tijeku 47 dana boravka u Kaznionici u Glini (od 15. listopada do 1. prosinca 2010.) imao je na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora, dok je u ostalom vremenu (476 dana) bio smješten u sobama u kojima je imao na raspolaganju od 3 do 4 m2, a i više od toga, ali je u većini soba sanitarni čvor bio odvojen pregradama ili se nalazio u njihovom sklopu, tako da nisu ispunjeni osnovni higijenski zahtjevi. U odnosu na boravak u Zatvoru u Puli utvrđeno je kako je tužitelj 412 dana (od 21. ožujka do 21. prosinca 2012., od 25. siječnja do 24. travnja 2013. te od 30. travnja do 14. lipnja 2013.) imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora. Sud ne dvoji kako je zatvorski sustav u znatnoj mjeri uvjetovan objektivnim okolnostima, jer se pretežito radi o starim ustanovama koje su preopterećene i ne uvjetne, što proizlazi i iz njihovih izvješća. S tim u vezi, ne dovodi u sumnju tvrdnje tužitelja kako je izdržavanje zatvorske kazne otežano činjenicom malih soba za smještaj, odnosno velikim brojem zatvorenika po svakoj smještajnoj jedinici, što za posljedicu svakako ima male smještajne površine po osobi zatvorenika. Doduše, objektivni smještajni nedostatci kompenziraju se dnevnim redom i rasporedom, budući se zatvorenicima primjerenog ponašanja pruža mogućnost korištenja različitih oblika organiziranih aktivnosti i korištenja slobodnog vremena, tako da su u prilici praktički svakodnevno znatan dio vremena provoditi izvan svojih soba, bilo u krugu zatvorenog, zajedničkog dnevnog prostora ili provođenjem vremena na otvorenom. Međutim, ostaje činjenica kako zbog navedenih okolnosti u označenom vremenu uvjeti boravka tužitelja nisu bili prikladni, kako zbog prenapučenosti, tako i zbog neusklađenosti s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

25. Slijedom iznijetog, sud smatra kako su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke propisane ranije citiranim odredbama ZOO o povredi prava osobnosti, a time i prava na naknadu za štetu nastalu tom povredom, jer su tužitelju povrijeđena prava propisana citiranim odredbama ZIKZ. Dakle, tužitelj je dokazao kako je zatvorsku kaznu u označenom vremenu izdržavao u nečovječnim i ponižavajućim uvjetima, a utvrđene okolnosti u suprotnosti su s odredbom iz čl. 23. Ustava RH, koja zabranjuje podvrgavanju bilo koga bilo kakvom zlostavljanju, kao i odredbom iz čl. 25. po kojoj se sa svakim osuđenikom mora postupati čovječno, uz poštovanje njegovog dostojanstva. Konačno, na ovaj način utvrđena je povreda odredbe iz čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 7/05, 1/06, i 2/10) po kojoj se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni. U svakom slučaju, tužba ima valjano zakonsko uporište, a odgovornost za povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na strani je tužene, koja je odgovorna za stanje i uvjete zatvorskog sustava u kojem je tužitelj izdržavao kaznu.

26. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, za navesti je kako je zatraženi iznos od 10.142,09 eur primjeren svim okolnostima, stoga je prihvaćen u cijelosti. Naime, kod donošenja odluke valjalo je cijeniti kako je tužitelj izdržavao kaznu kao mlada osoba (rođen 1988.) i duševne boli kao posljedicu povrede prava osobnosti dugo će trpjeti, a svakako je trebalo uzeti u obzir intenzitet i dužinu njihovog trajanja, jer je prema iznesenim dokazima ponižavajućim uvjetima bio izložen 1000 dana. Kod takvog stanja stvari, označeni novčani iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu za nastalu štetu, a pored glavnice tužitelj ima pravo i na isplatu zatezne kamate koja u skladu s odredbom iz čl. 1103. ZOO teče od podnošenja zahtjeva za mirnim rješenjem spora 11. veljače 2013., na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO., kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), stoga je tužitelju priznat trošak sastava zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 12. veljače 2013., tužbe od 3. listopada 2013., zastupanja na ročištima održanim 9. veljače 2017., 30. siječnja 2018. te 16. siječnja i 25. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaku radnju, kao i trošak sastava žalbe od 21. ožujka 2018. u iznosu od 300,00 eur, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/2023, dalje OT). Priznat mu je i trošak zastupanja na ročištu održanom 4. ožujka 2015. u iznosu od 100,00 eur, jer se tom prilikom raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT), kao i na ročištima održanim 7. lipnja i 4. listopada 2017. u iznosu od 50,00 eur za svako, jer su odgođena prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. OT). Pored svega, priznat mu je i trošak sastava ustavne tužbe od 15. siječnja 2020. u iznosu od 2.000,00 eur (Tbr. 31. toč. 1. i Tbr. 54. OT) i trošak sudske pristojbe ove presude u iznosu od 147,87 eur, dok zahtjev za naknadom sudske pristojbe tužbe nije priznat, jer spisu nije priložen dokaz o njezinom podmirenju, a u međuvremenu je nastupila i zastara prisilne naplate te obveze.

28. Slijedom iznijetog, tuženoj je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.847,87 eur sa zatraženom zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke do isplate, u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki II izreke.

Split, 3. lipnja 2025.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- zz tužene