Poslovni broj Gž-1055/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja 1. HS, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 2. PS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Jovanki Barić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika 1. ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. OS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 3. DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi smetanja posjeda odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-97/2018-64 od 24. lipnja 2022. , 3. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-97/2018-64 od 24. lipnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženici ĆS, OS i DS smetali tužitelje HS i PS u posljednjem mirnom posjedu okućnice koju čini dvorište stambene i gospodarske zgrade u [adresa], na način da su 23. srpnja 2018. godine na sjevernom dijelu ulaza u dvorište tužitelja oznake k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prerezali crveno-bijeli metalni lanac pričvršćen lokotom na metalnom stupiću na kojem se nalazila naljepnica s natpisom OBJEKAT JE POD VIDEONADZOROM i lokot kojim je metalni stupić pričvršćen za površinu dvorišta, otrgnuli metalnu ploču sa zida gospodarske zgrade s natpisom oznake P (zabranjeno parkiranje) i riječima PRIVATNO VLASNIŠTVO, naljepnicu s natpisom OBJEKAT JE POD VIDEONADZOROM, a na južnom dijelu dvorišta na metalnim vratima koje ograđuju okućnicu tužitelja, prerezali metalni lanac kojim je pričvršćeno lijevo krilo dvorišnih metalnih vrata, izbili metalni lim iz poda na kojem se pričvršćuju dvorišna vrata, skinuli lijevo i desno krilo metalnih dvorišnih vrata, otrgnuli sa zida metalne šipke na kojima je postavljeno lijevo i desno krilo vrata, otrgnuli i uništili kvaku dvorišnih vrata, razbili vazu sa cvijećem - oleanderom te maknuli i pobacali automobilske gume i kamenje iz dvorišta tužitelja.

Nalaže se tuženicima da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da postave lokot kojim je metalni stupić pričvršćen za površinu dvorišta te crveno-bijeli metalni lanac pričvrste lokotom na metalni stupić, na istog postave naljepnicu s natpisom OBJEKAT JE POD VIDEONADZOROM, predaju ključeve oba lokota tužiteljima, postave na zidu gospodarske zgrade ploču veličine 45 x 30 cm s natpisom oznake P (zabranjeno parkiranje) i riječima PRIVATNO VLASNIŠTVO, naljepnicu s natpisom OBJEKAT JE POD VIDEONADZOROM, a na južnom dijelu dvorišta na metalnim vratima postave metalni lanac kojim se pričvršćuje lijevo krilo dvorišnih metalnih vrata, metalni lim na podu na kojem se pričvršćuju dvorišna vrata, postave oba krila vrata, postave kvaku dvorišnih vrata i vazu sa cvijećem – oleanderom te postave automobilske gume i kamenje do dvorišnih vrata na istom mjestu na kojem su se nalazili prije no što su prerezali i pobacali iz dvorišta, predaju tužiteljima još jednu ploču veličine 45 x 30 cm s natpisom oznake P (zabranjeno parkiranje) i riječima PRIVATNO VLASNIŠTVO.“

II Nalaže se 1. tužitelju HS i 2. tužitelju PS da 1. tuženiku ĆS, 2. tuženici OS i 3. tuženiku DS naknade troškove postupka, u iznosu od 4.200,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 24. lipnja 2022. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 4.400,00 kn, s pripadajućim kamatama, zahtjev 1. tuženika ĆS, 2. tuženice OS i 3. tuženika DS za naknadu troškova postupka odbija se.

IV Odbija se zahtjev 1. tužitelja HS i 2. tužitelja PS za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu 4.450,00, sa zakonskim zateznim kamatama koje su za razdoblje od 23. srpnja 2018. godine do isplate zatražene po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V Odbija se prijedlog 1. tužitelja HS i 2. tužitelja PS za određivanje privremene mjere, sljedećeg sadržaja:

„Nalaže se tuženicima ĆS, OS i DS da u roku od 48 sati od dana dostave ovog rješenja postave lokot kojim je metalni stupić pričvršćen za površinu na sjevernom dijelu dvorišta tužitelja te metalni lanac pričvrste lokotom na metalni stupić na istom mjestu na kojem se nalazio prije nego je prerezan na međi okućnice tužitelja prema cesti te na zidu gospodarske zgrade postave ploču veličine 45 x 30 cm s natpisom oznake P (zabranjeno parkiranje) i riječima PRIVATNO VLASNIŠTVO i naljepnicu s natpisom OBJEKAT JE POD VIDEONADZOROM.

Zabranjuje se protivnicima osiguranja da na nekretnini tužitelja poduzimaju bilo kakve daljnje takve i slične radnje kojima mogu nanijeti štetu predlagateljima osiguranja.

Ako protivnici osiguranja ne ispune bilo koju obvezu iz ovog rješenja, zaprječuje im se novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kn svakome pojedinačno, koju će na prijedlog predlagatelja izreći sud.

Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti odluke o smetanju posjeda u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena naknadno promijene tako da mjera više nije potrebna.

Tijek roka za žalbu kao ni žalba izjavljena protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađaju provedbu privremene mjere.“

VI. Odbija se prijedlog tuženika 1. ĆS, 2. OS te 3. DS za određivanje prekida postupka do pravomoćnog završetka postupka koji se pred Upravnim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem Usl1692/2014.

VII. Odbija se prijedlog tuženika 1. ĆS, 2. OS te 3. DS za određivanje prekida postupka do pravomoćnog završetka kaznenog postupka koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi protiv 1. tuženika i protiv 2. tuženice, radi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona, a u kojemu je 04. ožujka 2020. godine, pod poslovnim brojem Kv-82/2020, Kov849/2019-11, donesena mjera opreza zabrane približavanja 1. tuženika ĆS 2. tužitelju PS.

2.Protiv tog rješenja žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) nalaze u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, što izreka proturječi razlozima rješenja, a u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nedostatni, nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Uz navedeno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a nalaze u tome što sud nije savjesno i brižljivo proveo niti ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a niti je na temelju tako provedenog postupka izveo valjan zaključak što je posljedično rezultiralo odbijanjem tužbenog zahtjeva.

4. U žalbi navode da tuženici ne koriste i nisu nikad koristili prijepor na način kako to utvrđuje sud, već od 2016. isključivo prolaze pješice dijelom okućnice u vlasništvu tužitelja. Da tuženici koriste isključivo kao prolaz proizlazi iz navoda odgovora na tužbu i navoda samih 1. tuženika, 2. tuženika i 3. tuženice koji u svojim iskazima navode da su prijepor koristili za prolaz i provoz. Da tuženici ne koriste prijeporne nekretnine osim za prolaz je razvidno i iz iskaza svjedoka IS, ŽS i TS. Tužitelji ne spore da tuženici i ostali stanari prelaze preko spornog dijela nekretnine tužitelja radi dolaska do svoje nekretnine, međutim navode da su time tuženici i ostali stanari zgrade [adresa] izvršavali sadržaj služnosti prolaza te stoga su se nalazili u posjedu prava služnosti prolaza preko spornog dijela tužiteljeve nekretnine. Tvrde da tuženici nisu u suposjedu prijepora jer ne izvršavaju faktičku vlast, već su isti suposjednici prava

4.1. Navode da prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje kronološki slijed događaja na prijeporu. Iz iskaza svih svjedoka, pa tako i samih tuženika pa i iz samih utvrđenja prvostupanjskog suda nesporno proizlazi da su tužitelji poduzeli određene radnje na okućnici, odnosno da su jednostranim činom postavili metalne stupiće i lance na sjevernom dijelu okućnice, vrata na južnom dijelu okućnice, vaze sa cvijećem i druge te da te radnje su prethodile događajima od 23. srpnja 2018., što nesporno pokrjepljuje materijalna dokumentacija. Navode da je nesporna činjenica da tuženici nisu zatražili sudsku zaštitu u odnosu na radnje tužitelja, dok za dopuštenu samopomoć protekli su svi rokovi kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Napominju kako je tabela s natpisom "privatno vlasništvo" te naljepnicama sa natpisom "Objekt je pod video nadzorom" bila postavljena na zidu gospodarske zgrade, a ne okućnice, a prvostupanjski sud nije u obrazloženju rješenja utvrdio da su tuženici u suposjedu ili posjedu prava glede predmetne gospodarske zgrade pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev svakako trebalo usvojiti.

4.2.Navode, da je sud morao savjesno i brižljivo ocijeniti činjenice koje su vodile smetanju posjeda od 23. srpnja 2018., odnosno u kakvom su odnosu tužitelj i tuženici bili prije postavljanja predmeta opisanih u tužbenom zahtjevu, kakvo je bilo faktično stanje na prijeporu, zatim u kakvom su odnosi bili nakon postavljanja predmeta navedenih u tužbenom zahtjevu, te nakon svih navedenih činjeničnih utvrđenja cijeniti da li tužitelji i tuženici na dan događaja iz tužbenog zahtjeva su suposjednici ili imaju samo posjed prava. U odnosu na zahtjev tužitelja za donošenje privremene mjere navode da postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere, a time i osnovanost prijedloga za određivanje privremene mjere treba ocjenjivati kroz vjerojatnost okolnosti na kojim se prijedlog temelji. Tužitelji su dokazali da su vlasnici prijepora, pa je dostatna sama vjerojatnost da su u posljednjem mirnom posjedu prijepora a što se može zaključiti iz ostatka materijalne dokumentacije priležeće spisu, te činjenice da su protekli subjektivni i objektivni rokovi za zaštitu posjeda tuženika.

5. Predlažu pobijano rješenje preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev i tuženike obveže na plaćanje parničnih troškova podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba je osnovana.

9.U provedenom postupku je utvrđeno:

- da tuženici nisu dokazali da je prijepor javni put,

-da je pregledom neslužbene kopije izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da kč. br. [katastarska čestica] za koju tuženici tvrde da se na njoj nalazi prijepor upisano kao dvorište s ekonomskom zgradom u vlasništvu 1. tužitelja, što protivno stajalištu tuženika jasno ukazuje da prijepor ne predstavlja javni put,

-da tuženici niti u jednom stadiju postupka nisu osporili čin od 23. srpnja 2018., već je on bezrezervno utvrđen bez izvođenja svih dokaza, onih materijalnopravnog karaktera (isprave, uključujući i fotografije, te video snimke koje je sud pregledao te iskaza svjedoka i stranaka,

-da su 1. tužitelj i 2. tužitelj s jedne strane te 1. tuženik, 2. tuženik i 3. tuženica s druge strane bili prije zbivanja od 23. srpnja 2018. u suposjedu prijepora, s tim da su tuženici prijepor koristili u svrhu prolaženja njime do svojih stanova u zgradi na adresi [adresa], u [adresa],

-da se prijepor dobro vidi na fotografiji koju je snimio sud na uviđaju, na kojem se vidi žena u jakni roze boje, da je zapravo svjedokinja ŽS, pri čemu ta fotografija prikazuje pravac kretanja preko prijepora u svrhu dolaska do zgrade na adresi [adresa] u [adresa], a koji kući broj vidi i na zgradi koja upravo na spomenutoj fotografiji,

- da tužitelji ničim nisu dokazali da su ih radnjama od 23. srpnja 2018. tuženici potpuno isključili od dotadašnjih suposjeda prijepora ili da su im ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti,

-da je 1. tužitelj u svom stranačkom iskazu zorno opisao na koji način su on i prije njega i njegovi prednici – djed HS, otac ČS i SS koristili prijepor prije zbivanja od 23. srpnja 2018., navodeći u bitnom da su oni to činili tako da su prijeporom prilazili stanu na katu zgrade na adresi [adresa]. u [adresa], te gospodarskoj zgradi preko puta zgrade u kojoj se taj stan nalazi, što je vidljivo na fotografiji ( lista 187 spisa ),

-da niti iz iskaza 1. tužitelja i 2. tužitelja, niti iz kazivanja kojeg od svjedoka saslušanih tijekom postupka, niti iz bilo kakve isprave u spisu ne slijedi da su kroz zbivanja od 28. srpnja 2018. tuženici tužitelje isključili iz opisanog načina korištenja prijepora ili im bitno ograničili takav način korištenja prijepora,

- da je sud prvog stupnja na temelju neposrednog opažanja prilikom poduzimanja uviđaja tijekom konkretnog spora, posvjedočio u to da se prijepor može koristiti na isti način kako su tužitelji pokazali i opisali tijekom spora,

-da iz iskaza 1. tužitelja, 2. tužitelja, 1. tuženika, 2. tuženika i 3. tuženice te svjedoka HSZ, TS, RS, ŽS, ĐS i ŠS, proizlazi da su sve ono što su kroz čin od 23. srpnja 2018. tuženi uklonili, tužitelji postavili najkasnije par mjeseci prije 23. srpnja 2018.,

-da su tuženici, budući da su svakodnevno prolazili prijeporom, koristeći ga kao prolaz do svojih stanova u zgradi na adresi [adresa], isti čas kada su tužitelji povukli žutu liniju na kolniku postavili stupiće i bijelo - crveni lanac, oznaku o privatnom vlasništvu i video nadzoru objekta te dvokrilna željezna vrata, gume i vaze za cvijeće sve to morali i trebali vidjeti, odnosno nije im moglo ostati nezamijećeno da su tužitelji navedeno postavili na prijepor,

-da iz stranačkog iskaza tuženika proizlazi da su tužitelji žutu liniju na kolniku povukli 2016., da su stupiće i lanac postavili 2017. e da su "portun" - dvokrilna željezna vrata tužitelji montirali u srpnju 2017., i

-da iz navedenih druženja stranačkih iskaza tuženika proizlazi da mu je za dopuštenu pomoć proteklo ne sam subjektivni rok od 30 dana iz odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 81/15, 94/17 dalje-ZV), već objektivni jednogodišnji rok iz iste zakonske odredbe.

10.Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja su prvog stupnja zaključuje da su tužitelji i tuženici od prije događaja 10. srpnja 2018. u odnosu na prijepor bili suposjednici, da su tuženici počinili ono što je u tužbi opisao i što je vezano uz zbivanja od 2018. Da ta zbivanja ne predstavljaju dopuštenu samopomoć jer se tuženici se pravom na nju tuženici nisu poslužili u rokovima iz odredbe čl. 21. st. 3. ZV-a, dakle čin od 23. srpnja 2018. tužitelje nisu isključili od suposjeda koji su u odnosu na prijepor tužitelja imali 23. srpnja 2018 niti su im bitno ograničili način izvršavanja faktičke vlasti,

11.Slijedom navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da nisu ostvareni uvjeti iz odredbe čl. 24. st. 1. ZV-a, te stoga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

12.U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere uz obrazloženje da tužitelji, kao predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine u okolnostima konkretnom slučaja nije ispunjena osnovana pretpostavka uz koju sud može odrediti privremenu mjeru.

13.Za sada je preuranjen zaključak suda prvog stupnja da su stranke bile u suposjedu predmetne nekretnine.

14.Naime, odredbom članka 10. stavak 1. ZV-a, određeno je kako osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je stavkom 5. istog članka određeno kako je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

15.Posjed stvari je faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada). S druge pak strane posjed prava, a to je u našem pravnom poretku samo posjed stvarne služnosti, jest stanje u kojem neka osoba faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlaštenik tog prava ili nije).

16.Iz navoda tužitelja tijekom postupka, a što ponavljaju i sada u žalbi, proizlazi činjenična tvrdnja da tuženici koriste spornu nekretninu za dolazak pješice do svoje nekretnine.

17.Naime, posjed stvari predstavlja faktičnu vlast osobe nad određenom stvari, bez obzira na pravni status te stvari. Postoji li glede te stvari nečiji posjed ili ne, prosuđuje se po tome je li činjenica nečije vlasti vidljiva, je li razmjerno trajna, da li mogućnosti isključenja tuđih zahvata te stvari i je li dostupna posjedniku s obzirom na prilike i vrstu stvari. Posjed prava omogućava posjedniku da se na određeni način služi nekretninom koju ne drži u posjedu. Razlika između posjeda stvari i posjeda prava jeste u tome što posjed stvari označava faktičnu vlast, dok posjed prava označava faktično izvršavanje prava stvarne služnosti na tuđoj nekretnini.

18.Prvostupanjski sud smatra da su tužitelji i tuženici bili u suposjedu sporne nekretnine.

19.Međutim, prema navodima tužitelja tijekom postupka, a jednako tako i svjedoka IS, ŽS i TS, te konačno samih tuženika u bitnom bi proizlazilo da tuženici spornu nekretninu koriste kao prolaz do nekretnine u kojoj stanuju, a koja se nalazi u [adresa]. u [adresa]. Također, prema povijesnom zemljišnoknjižnog izvatka u spisu proizlazilo bi da je u korist k. č. br. [katastarska čestica] ( na kojoj se nalazi zgrada na adresi [adresa]. ) od 1914. do 2016. bilo upisano pravo služnosti prolaza na teret k. č. br. [katastarska čestica] kao poslužnoj nekretnini.

20.Dakle, nužno je prije svega utvrditi činjeničnu osnovu posjeda predmetne nekretnine, s obzirom na naprijed navedeno, da li su tuženici u suposjedu predmetne nekretnine ili posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko tužiteljeve nekretnine.

21.Ukoliko bi se utvrdilo da su tuženici ostvarivali suposjed predmetne nekretnine (ako njihova prava nisu bila ograničena samo na vršenje prava služnosti prolaza) tada bi bila prihvatljiva prvostupanjska materijalnopravna ocjena, da se ne radi o smetanju suposjeda, no pretpostavka takvog zaključka je jednakopravnost stranaka glede objekta posjeda, odnosno eventualnog uznemiravanja posjeda.

22.U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u činjeničnom smislu raspraviti stanje posjeda predmetne nekretnine u trenutku spornih radnji smetanja (su)posjeda polazeći od do sada iznijetih činjeničnih tvrdnji stranaka. Ovisno o utvrđenom posjedovnom stanju (prvenstveno ovisno o tome utvrdi li prvostupanjski sud da su tuženici bili u posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko predmetne nekretnine ili da su bile u suposjedu predmetne nekretnine) prvostupanjski sud će primijeniti materijalno pravne odredbe koje se odnose na zaštitu posjeda ili eventualno suposjeda predmetne nekretnine za korist tužitelja.

23.Stoga će sud prvog stupnja ponovo ocijeniti sve dokaze koji su važni za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te će ponovno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, u skladu s uputama iz ovog rješenja i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja i prijedlogu za određivanje privremene mjere i o cjelokupnim troškovima postupka.

24.Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika rješenje suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

Rijeka, 3. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Helena Vlahov Kozomara