Poslovni broj Gž Ovr 115/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja 1. ĐG, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NG, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. OG, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]¸502, svi zastupani po punomoćniku Saši Kačer odvjetniku iz Čakovca, protiv ovršenika ČG iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Golubić&Šikić odvjetnicima iz Čakovca, radi namirenja tražbine, odlučujući po žalbi ovršenika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr 59/2024 od 19. prosinca 2024., 3. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika ČG, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr 59/2024 od 19. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovršenika za izuzimanje od ovrhe motornog vozila za prijevoz tereta N1, marke Fiat Ducato 2,3 Multijet, godina proizvodnje 2018., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka].

2.Protiv tog rješenja ovršenik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a), koji se propis primjenjuje sukladno čl. 21. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr., dalje: OZ-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba ovršenika nije osnovana.

5.Ispitujući pobijano rješenje, u granicama žalbenih razloga ovršenika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba postupka pazi ovaj sud po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a u svezi čl. 21. st.1. OZ-a.

6.Nisu osnovani navodi ovršenika kojima pobija pravilnost stajališta suda prvog stupnja.

7.Naime iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da je po prijedlogu ovrhovoditelja 26. siječnja 2024. doneseno rješenje o ovrsi, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja na uvodno opisanom motornom vozilu ovršenika, te drugim pokretninama, koje je rješenje postalo pravomoćno 27. veljače 2024.,

-da je ovršenik Zaključkom od 6. svibnja 2024. ovosudni ovršni spis broj Ovr- 96/2024 u odnosu na ovrhu na motornom vozilu i pokretninama ovršenika HG, spojen na ovršni predmet broj Ovr-59/2024 koji se vodi na motornom vozilu za prijevoz tereta N1, marke Fiat Ducato 2,3 Multijet, proizvodnje 2018., broj šasije [broj šasije], reg. oznake ČK 272KD i na pokretninama ovršenika ČG

HG, radi provođenja jedinstvenog postupka,

-da je podneskom od 15. ožujka 2024. u predmetu Ovr-96/2024 ovršenik HG naveo da je mu je navedeno vozilo u ovrsi sredstvo za rad neophodno u OPG- u, da supruga koja je radila sa njime u zajedničkom OPG-u je oboljela, dok mu je račun duže vrijeme blokiran zbog neplaćanja kooperanata,

-da je ovršenik podneskom od 30. rujna 2024. ponovno predlaže da se vozilo izuzme iz ovrhe budući on obavlja registriranu djelatnost što nije sporno, a vozilo je nužno za obavljanje registrirane djelatnosti koja je glavni izvor sredstava za život te da ovrhu obustavi.

8.1.Polazeći od prednje iznesenog, te uz uvažavanje čl. 75. st.2., te čl. 135. st.1. t.3. i 4. OZ-a, sud prvog stupnja smatra da je u konkretnoj pravnoj situaciji nužno utvrditi da li je sporno motorno vozilo doista nužno za ostvarivanje propisanih ciljeva, dakle da moraju biti nužni za obavljanje registrirane djelatnosti ovršenika odnosno nužni za održavanje poljoprivrednog gospodarstva, te uzdržavanje ovršenika i članova njegova obiteljskog kućanstva ili nužni za obavljanje njegove upisane djelatnosti. U svezi toga, sud utvrđuje da ovršenik osim spornog motornog vozila, još ima u vlasništvu motorno vozilo za prijevoz tereta N1, marke Fiat Ducato 2,3 JTD Maxi, godina proizvodnje 2008., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], kao i još 2 kombi vozila, dva osobna automobila, redovna mjesečna primanja, da svake godine s obitelji odlazi na more (to je razvidno iz kaznenog postupka poslovni broj K 4/2023).

Slijedom prednje navedenog, stajalište je prvostupanjskog suda da vozilo koje je predmet ovrhe nije jedino vozilo koje ovršenik ima u posjedu odnosno s kojim može raditi, dakle da isto nije nužno za obavljanje registrirane djelatnosti, zbog čega da ne predstavlja razlog za izuzimanje od ovrhe, vodeći računa da ovršenik u spis nije dostavio dokaz da bi se doista radilo o vozilu koje je nužno za obavljanje registrirane djelatnosti.

8.2.Pored toga, sud vodi računa i o tome da ovršenik nije izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr 59/2024, kojim je bila određena ovrha na spornom vozilu.

U svezi toga, te cijeneći podatke o tome kada je ovršenik u odnosu na datum pravomoćnosti rješenja ovrsi na predmetnom vozilu, podnio prijedloge za izuzimanje spornog vozila od ovrhe (koje je sud prvog stupnja tretirao kao žalbu izvan roka), kao i čl. 50. st.1., t.6., te 7. i 9. -11. OZ-a, sud prvog stupnja smatra da ovršenik može i iz razloga koji je propisan čl. 50. st.1. t.6. OZ-a (ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena), podnijeti žalbu izvan roka, ali samo ako u istoj navede razlog zbog kojeg tu žalbu nije podnio u roku. Kako međutim, ovršenik u svom prijedlogu za izuzimanje od ovrhe vozila, spomenuti razlog nije naveo, to sud zaključuje da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za odbacivanje prijedloga ovršenika, pa odlučuje kao u pobijanoj odluci.

9.Rukovodeći se prethodno iznesenim, pravilno i po ocjeni ovog suda, ovršenik ukazuje na to da je sud prvog stupnja pogrešno njegov prijedlog za izuzimanje od ovrhe spornog vozila tretirao kao žalbu.

Naime, prosudba je i ovog suda, da u konkretnom slučaju nije bilo valjanog uporišta temeljem kojeg se predmetni prijedlog ovršenika imao tretirati kao žalba, a obzirom na to da odredbe OZ-a, izričito predviđaju pored ostalog i mogućnost podnošenja prijedloga za izuzimanje od ovrhe stvari pobliže navedenih u čl. 135. st.1. OZ-a.

10.1.Međutim, neovisno o prednjem, ovaj sud ipak prihvaća kao pravilno stajalište suda prvog stupnja u dijelu u kojem zaključuje da isti nije ispitao sve okolnosti radi utvrđivanja da li sporno vozilo glede kojeg je predlaže da se izuzme od ovrhe, je ovršeniku doista nužno za obavljanje njegove registrirane djelatnosti.

U svezi prednjeg, skreće se pažnja ovršeniku da je isti uz svoj prijedlog od 15. ožujka 2024. (u spisu poslovni broj Ovr-95/2024) uz prijedlog dostavio presliku Identifikacijske kartice gospodarstva, te presliku Odobrenja za obavljanje prijevoza, dok da uz prijedlog za izuzimanje tog istog vozila (u spisu poslovni broj Ovr-54/2024), nije dostavio ništa, niti je za vrijeme trajanja ovih postupaka, koji su spojeni u jedinstven predmet, predložio prvostupanjskom sudu bilo kakav drugi pravno relevantni dokaz na okolnost vjerodostojnosti svojih tvrdnji da je sporno vozilo doista nužno za obavljanje njegove gospodarske djelatnosti, te u svezi s time neophodno za uzdržavanje ovršenika i njegove obitelji.

Nastavno tome, ovaj sud drži da je prvostupanjski sud sukladno raspoloživim podacima, izveo pravilan zaključak da ovršenik nije dokazao da je sporno vozilo na kojem je određena ovrha, doista nužno za obavljanje djelatnosti ovršenika, odnosno da isti doista ne posjeduje ni jedno drugo vozilo kojim može obavljati svoju djelatnost.

10.2.Shodno tome, prosudba je ovog suda, da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za odbijanje ovršenikova prijedloga, a ne odbacivanje kako je to pogrešno učinio sud prvog stupnja, a što i ovršenik osnovano ističe.

No, kako je po uvjerenju ovog suda odbacivanje prijedloga manje otegotno za ovršenika, od odbijanja istog kao neosnovanog, to je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava, u konačnici ipak valjalo potvrditi pobijano rješenje.

11.Zbog svega prethodno izloženog, valjalo je odbiti žalbu ovršenika, te potvrditi rješenje suda prvog stupnja primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a u svezi čl. 21. st.1. OZ-a.

U Rijeci, 3. lipnja 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić