REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

Povrv-344/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburaka, u pravnoj stvari tužitelja TIHON d.o.o., OIB: 74864734996, Donje Raštane 11, 23210 Donje Raštane, kojeg zastupa punomoćnica Dušanka Križanac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HTP OREBIĆ d.d., OIB: 98026846668, Šetalište kralja Petra Krešimira IV, KUĆNI BROJ 11, 20250 Orebić, kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Lacković-Hrebak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Uskoković & Partneri d.o.o., Varaždin, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika, poslovni broj: ovrv-353/2024 od 13. kolovoza 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.931,31 EUR, sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi::

- na iznos od 11.613,25 EUR od 31. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 3.318,07 EUR od 12. siječnja 2022. do isplate,

kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 754,14 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je bavila prije prvo kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.445,76 EUR sa zateznim kamatama, koje teku od 3. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama u iznosu od 585,49 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ovršenika) javnom bilježniku Anti Lozančiću iz Dubrovnika. Odlučujući o navedenom prijedlogu, javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-353/2024 od 13. kolovoza 2024. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 14.931,31 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2021. do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 754,14 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. U prigovoru (odgovoru na tužbu) protiv rješenja o ovrsi tuženik je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da je račun broj 23/1/1 od 20. prosinca 2021. osporio i vratio tužitelju još prije pokretanja ovog postupka, jer je poslovni odnos između stranaka prestao 31. ožujka 2021. Istaknuo je da su imali sklopljen Ugovor o savjetovanju od 31. listopada 2014., koji je izmijenjen Aneksom 1 od 1. lipnja 2018., ali da je taj ugovor raskinut voljom obiju stranaka 31. ožujka 2021. Naveo je kako su pregovori o raskidu započeli u veljači 2021., te da je načelni dogovor postignut na sastanku održanom u Zagrebu 18. veljače 2021., što proizlazi iz e-mail i WhatsApp komunikacije u razdoblju od 20. do 21. ožujka 2021. Nadalje, naveo je da je između stranaka bio razmijenjen i Sporazum o raskidu ugovora. Također, tuženik je istaknuo da tužitelj od 1. travnja 2021. nije pružio nijednu uslugu tuženiku, odnosno da je s tim datumom vratio svu dokumentaciju. Nadalje, naveo je da je tužitelj izdao posljednju fakturu za usluge koje su se odnosile na razdoblje do 31. ožujka 2021. Tuženik je u svom prigovoru upozorio i na moguću zastaru potraživanja te predložio da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage i da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Povodom prigovora, javni bilježnik je proslijedio spis sudu zbog čega se Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, oglasio stvarno nenadležnim rješenjem posl. br. Povrv-146/2024 od 7. listopada 2024.

4. U nastavku postupka Trgovački sud u Dubrovniku donio je rješenje, posl. br. Povrv-114/2024 od 20. studenoga 2024. i stavio izvan snage rješenje o ovrsi. Nadalje, Trgovački sud u Dubrovniku donio je 17. veljače 2025. rješenje, također pod posl. br. Povrh-114/2024, kojim se oglasio mjesno nenadležnim te je riješio da će spis, po pravomoćnosti, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

5. U podnesku od 20. siječnja 2025. tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Dubrovniku, navodeći da je temelj spora Ugovor o savjetovanju koji su stranke sklopile 31. listopada 2014., a u kojem su se, u odredbi članka 9. stavka 4., usuglasile da je u slučaju spora nadležan sud u Zagrebu. U nastavku svog podneska tužitelj se očitovao na prigovor tuženika te naveo da je račun broj 23/1/1 dostavio tuženiku preporučenom pošiljkom, predanom na poštu 20. prosinca 2021. Nadalje, istaknuo je da je poslovni odnos s tuženikom raskinuo pisanim putem, tako što je 3. studenoga 2021. poštom, preporučeno, poslao tuženiku Raskid ugovora o savjetovanju uz otkazni rok od dva mjeseca. Pritom navodi da je postupio sukladno odredbi članka 6. Ugovora, koja upravo takav način predviđa kao valjani oblik raskida, te zaključuje da je s istekom dvomjesečnog otkaznog roka, odnosno 3. siječnja 2022., Ugovor raskinut. Tužitelj je nadalje naveo da nije sporno kako je postojao pokušaj da se poslovni odnos raskine sporazumno, no do toga na kraju nije došlo jer se stranke nisu usuglasile oko sadržaja sporazuma.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao sljedeće dokaze: izvod iz poslovnih knjiga broj 1 od 7. svibnja 2024. (list 29), odluku o imenovanju predsjednika uprave Aminess hotels od 5. srpnja 2024. (list 94), analitička konto kartica Aminess hotels od 8. kolovoza 2024. (list 95), konto kartica HTP Orebić od 8. kolovoza 2024. (list 96), prigovor i povrat računa br. 23/1/1 od 5. siječnja 2022. (list 97), email i whatsapp komunikacija (list 99 do 106), ugovor o savjetovanju od 31. listopada 2014. (list 141 do 144 spisa), potvrde preporučene pošiljke (list 145), račun br. 23/1/1 od 20. prosinca 2021. (list 146 do 147), konto kartice (list 148 do 155 spisa), email razgovor (list 173 do 178), sporazum o raskidu ugovora o savjetovanju (list 197), raskid ugovora o savjetovanju od 3. studenog 2021. (list 202), aneks 1 ugovoru o savjetovanju (list 203 do 206).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je isplata naknade na temelju ugovora o poslovnoj suradnji.

9. Postojanje ugovora o poslovnoj suradnji između stranaka nije sporno.

10. Sporan je trenutak otkaza ugovora o poslovnoj suradnji.

11. Naknadu iz prethodnog stavka Klijent (ovdje tuženik) se obvezuje platiti u roku od osam dana od dana ispostavljenog računa od strane Savjetnika (ovdje tužitelja) za pružene usluge za prethodni mjesec (članak 3. st. 2. Ugovora o savjetovanju od 31. listopada 2014., dalje u tekstu Ugovor – list 141 do 145 spisa).

12. Ovaj ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme počevši od dana potpisa ugovora. Ovaj ugovor mogu raskinuti bilo Klijent, bilo Savjetnik, uz otkazni rok u trajanju od dva (2) mjeseca. Otkazni rok iz prethodnog stavka počinje teći odašiljanjem obavijesti o raskidu Ugovora drugoj strani preporučenom poštom na adresu navedenu u ovom Ugovoru. (članak 6. Ugovora)

13. Naknadu za usluge Klijent se obvezuje platiti u roku od osam dana od dana ispostavljenog računa od strane Savjetnika za prethodni mjesec. (čl. 3. Ugovor 14.)

14. Dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom (članak 173. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu; ZOO).

15. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. (članak 183. st. 1. ZOO).

16. Rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od, dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu (članak 11. stavak. 4. točka 2. crtica druga, Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, Narodne novine br. 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022, dalje u tekstu: ZFPN).

17. Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca. (članak 300. stavak 1. i 2. ZOO).

18. Sud je utvrdio da su stranke 31. listopada 2014. sklopile Ugovor o savjetovanju na neodređeno vrijeme, a koji bilo koja stranka može otkazati uz otkazni rok od dva mjeseca, počevši od dana kada je obavijest o otkazu odaslana drugoj ugovornoj strani preporučenom poštom na adresu navedenu u ugovoru. Također, sud je utvrdio da su stranke ugovorile obvezu tuženika da tužitelju isplati ugovorenu naknadu u roku od osam dana od dana izdavanja računa. Uvidom u Sporazum o raskidu Ugovora o savjetovanju od 22. ožujka 2021. sud je utvrdio da je isti potpisan samo od strane tuženika, odnosno da nije došlo do sklapanja sporazumnog prestanka poslovnog odnosa, što je u skladu s priloženom elektroničkom komunikacijom putem e-maila i poruka, iz koje proizlazi da nije postignuta suglasnost volja za sporazumnim raskidom ugovora. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni ugovor proširen Aneksom 1 od 1. lipnja 2018. Utvrđeno je i da je tužitelj poslovni odnos otkazao 3. studenoga 2021. te da je otkaz odaslao tuženiku preporučenom poštom, predanom Hrvatskoj pošti istog dana u 18:26:51 sati, pod prijemnim brojem RF579525417HR. Vezano uz navedeno, sud je utvrdio da je otkazni rok isticao 3. siječnja 2022., kao zadnji danom otkaznog roka od dva mjeseca od odašiljanja otkaza ugovora. Sud je utvrdio i da je tužitelj 20. prosinca 2021. izdao tuženiku račun broj 23/1/1 u iznosu od 112.500,00 kn (14.931,32 EUR), koji je istog dana predao Hrvatskoj pošti pod prijemnim brojem RF948029793HR. Račun je izdan s datumom dospijeća 30. prosinca 2021. i sadrži dvije stavke: jednu na iznos od 87.500,00 kn (11.613,25 EUR) i drugu na iznos od 25.000,00 kn (3.318,07 EUR).

19. U odnosu na prvu stavku računa: "Mjesečna paušalna naknada prema Ugovoru o savjetovanju od 31. listopada 2014. i Aneksu 1 Ugovoru o savjetovanju od 1. lipnja 2018. za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. listopada 2021.", a s obzirom na to da se odnosi na već izvršenu obvezu tužitelja za razdoblje koje prethodi izdavanju računa, odnosno prije 20. prosinca 2021., sud je utvrdio da je datum dospijeća 30. prosinca 2021. Sukladno odredbi o računanju rokova iz članka 300. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, sud je zaključio da rok počinje teći dan nakon dospijeća, tj. 31. prosinca 2021., te da zatezne kamate na iznos od 87.500,00 kn (11.613,25 EUR) teku počevši od tog datuma.

20. U odnosu na drugu stavku računa: „Mjesečna paušalna naknada za razdoblje otkaznog roka sukladno članku 6. Ugovora o savjetovanju i obavijesti o raskidu Ugovora od 3. studenoga 2021.”, u iznosu od 25.000,00 kn (3.318,07 EUR), jer je za tu stavku bilo iskazano dospijeće obveze 30. prosinca 2021., odnosno prije nego što je vjerovnik (tužitelj) ispunio svoju ugovornu obvezu. Zbog toga je sud zaključio da je datum dospijeća obveze tuženika sukladno članku 11. stavku 4. točki 2. alineja ZFPN kojom je propisano da rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od dana kada vjerovnik ispuni svoju obvezu. Budući da je tužitelj raskinuo Ugovor odašiljanjem obavijesti o otkazu tuženiku preporučenom poštom 3. studenoga 2021., od toga dana počeo je teći otkazni rok od dva mjeseca, sukladno članku 6. stavku 2. Ugovora. Ugovorni odnos između stranaka time je prestao 4. siječnja 2022., pa je na taj dan tužitelj ispunio svoju obvezu, a time je nastala i obveza tuženika na ispunjenje svoje obveze, u ovom slučaju novčane činidbe u iznosu od 3.318,07 EUR. S obzirom na to da su stranke člankom 3. Ugovora ugovorile rok za ispunjenje od osam dana od dana ispostavljanja računa, sud je, u odnosu na ovu drugu stavku, kao dan ispostavljanja računa utvrdio 4. siječnja 2022. Sukladno članku 300. stavku 1. ZOO, rok određen u danima počinje teći prvog dana nakon dana u kojem je događaj od kojeg rok počinje nastupio, te završava istekom posljednjeg dana roka. U ovom slučaju, prvi dan je 4. siječnja 2022., a osmodnevni rok istekao je 11. siječnja 2022. Stoga je sud utvrdio da je tuženik u zakašnjenju od 12. siječnja 2022., te od toga dana teku zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.318,07 EUR.

21. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (članak 215. st. 1. ZOO).

22. Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

(članak 228. st. 1. ZOO).

23. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. (članak 241. ZOO)

24. U odnosu na prigovor zastare, sud je, sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO, koja propisuje da zastara počinje teći prvoga dana nakon dana kada je vjerovnik stekao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, utvrdio da je u odnosu na najstariju stavku računa vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze 31. prosinca 2021. Od toga dana počinje teći rok zastare. S obzirom na to da, prema članku 228. stavku 1. ZOO-a, u trgovačkim odnosima tražbine zastarijevaju u roku od tri godine, sud je utvrdio da zastara prve tražbine nastupa 31. prosinca 2024. Prema odredbi članka 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe. Uvidom u spis i račun javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika, sud je utvrdio da je postupak pokrenut 27. svibnja 2024., čime je zastara prekinuta na taj dan. Slijedom navedenog, kako obveza iz prve stavke računa nije zastarjela, a budući da obveza iz druge stavke računa dospijeva kasnije, sud je utvrdio da nije nastupila zastara ni za tu tražbinu.

25. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (14.931,32 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

27. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav podneska od obrazloženog podneska od 20. siječnja 2025.. (Tbr 8. toč. 1. OT – 250 bodova), zastupanje na ročištu 6. svibnja 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 250 bodova). Zbroj bodova – 250 i 250 – iznosi 500, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 1.000,00 EUR. . Na navedeni iznos dodaje se 25 % PDV-a (250 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 1.250,00 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na presudu od 195,76 EUR (Tar. br. 2. ST), tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.445,76 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

28. Na utvrđeni trošak u ukupnom iznosu od 1.445,76 EUR tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 3. lipnja 2025., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

29. Tužitelj je na ročištu održanom 6. svibnja 2025. zatražio naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.031,25 EUR, i to na način da mu se priznaju sljedeći troškovi: sastav podneska od 20. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR, sastav podneska od 18. veljače 2025. u iznosu od 125,00 EUR, pristup na ročište 6. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR, PDV u iznosu od 281,25 EUR te sudska pristojba „po određenju suda”. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 18. veljače 2025., jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, radilo se o omašci suda koju je sud ispravio po službenoj dužnosti, pa stoga nije bilo opravdano priznati trošak tog podneska. Osim toga, predmetni podnesak podnijela je direktorica tužitelja u svojstvu odvjetnice, što dodatno isključuje pravo na naknadu tog troška. Slijedom toga, sud je utvrdio opravdane troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.445,76 EUR, te je odbio zahtjev tužitelja za naknadu preostalog dijela troškova, u iznosu od 585,49 EUR, kao neosnovan.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa:

od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik

Filip Baburak