Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Stalna služba u Ogulinu
Bernardina Frankopana 1
47300 Ogulin
Pr-676/2017-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu po sucu Blaženki Glad, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupan po Anti Pecirepu, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupane po ODO u Karlovcu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 15. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zastupnika tužene, nakon održanog ročišta za objavu presude 3. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja,
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, da tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 2.683,81 EUR (slovima: dvije tisuće šesto osamdeset tri eura i osamdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:
- na iznos od 14,93 EUR od 15.11.2011. godine
- na iznos od 6,55 EUR od 15.03.2012. godine
- na iznos od 15,63 EUR od 15.04.2012. godine
- na iznos od 22,92 EUR od 15.05.2012. godine
- na iznos od 40,36 EUR od 15.06.2012. godine
- na iznos od 186,35 EUR od 15.07.2012. godine
- na iznos od 37,50 EUR od 15.08.2012. godine
- na iznos od 442,43 EUR od 15.11.2012. godine
- na iznos od 17,27 EUR od 15.03.2013. godine
- na iznos od 23,93 EUR od 15.04.2013. godine
- na iznos od 15,23 EUR od 15.05.2013. godine
- na iznos od 82,09 EUR od 15.07.2013. godine
- na iznos od 23,93 EUR od 15.10.2013. godine
- na iznos od 15,23 EUR od 15.01.2014. godine
- na iznos od 894,14 EUR od 15.03.2014. godine
- na iznos od 641,28 EUR od 15.04.2014. godine
- na iznos od 204,04 EUR od 15.05.2014. godine,
pa sve do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.589,53 eur-a tekućim od presuđenja 3. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se trošak parničnog postupka uz pripadajuću zateznu kamatu isplati na žiroračun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba zaposlena u Hrvatskoj kopnenoj vojsci sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, da je u periodu od 2011. obavljalo službene poslove i zadaće na terenu, koje je bilo organizirano na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, te da mu tužena nije platila dodatke za ovaj rad u periodu od 7. kolovoza 2011. pa do 1. lipnja 2014. u iznosu od najmanje 300,00 kn bruto za svaki mjesec. Navodi da se bezuspješno obraćao tuženoj radi mirnog rješenja spora.
Predlaže da se temeljem odredbe iz čl. 186.b. ZPP-a donese rješenje kojim će se naložiti tuženoj da dostavi: - tabelarni prikaz mjesečnih zbrojeva neisplaćenih prekovremenih sati, zatim radnih sati odrađenih na terenu subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama u utuženom periodu od 7. kolovoza 2011. pa do 1. lipnja 2014., te –mjesečne iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću po osnovi prekovremenih sati, rada subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama za utuženi period od 7. kolovoza. pa do 1. lipnja 2014.
Predlaže u tužbi da sud donese presudu kojom će tuženoj naložiti da tužitelju na ime plaće za utuženi period od 7. kolovoza 2011. pa do 1. lipnja 2014. isplati neutvrđeni bruto iznos zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki utuženi mjesec od 15- tog u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, time da tužitelj zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tužena dostavi potrebne podatke, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja.
2. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je specificirao i određeno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 7.2.2025. ( str. 397-398 spisa), te traži isplatu iznosa od 2.683,81 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec na pojedine iznose kako to proizlazi iz specificiranog zahtjeva.
3. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011. Navodi da je u utuženom razdoblju na snazi bilo više propisa, tj. da se do 1.6.2014. primjenjivao Zakon o službi u oružanim snagama RH NN 33/02, i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaća NN 50/08, koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika NN 118/09, koja je bila u primjeni od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014., Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02 i 68/11, zatim da je 26. lipnja 2013. stupio na snagu Zakon o oružanim snagama RH NN 73/13, temeljem kojeg je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena NN 66/14, i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba NN 33/14, 41/14 i 53/14 . Navodi da je Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima , prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Nadalje navodi da je 26. lipnja 2013. stupio na snagu Zakon o oružanim snagama RH (NN 73/13) kojim je u čl. 155 Zakona propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Navodi da se na tužiteljev radno pravni status mogu primjenjivati isključivo odredbe ZSOS RH i odredbe podzakonskih akata donesenih na temelju navedenog zakona te se poziva na odluke VSRH broj: Revr-1845/12, Revr-1902/12, Pevr-1795/12 u kojima je VSRH zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju ZSOS RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev je neosnovan i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OO i MO te tužitelja ĐO, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac te je izvršen uvid u njegov nalaz i mišljenje od 22. prosinca 2022. (list 218-219 spisa), dopunu Nalaza i mišljenja od 16. svibnja 2024. (list 341-374 spisa), očitovanje financijskog vještaka od 12. srpnja 2024. (list 385-386 spisa) i od 29. siječnja 2025. (list 393-394 spisa).
4.1. Ocjenjujući izvedene dokaza sud je donio presudu kao u izreci.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, sve za vrijeme rada na terenu za utuženi period od 7. kolovoza 2011. pa do 1. lipnja 2014., a nakon provedenog vještačenja tj. nakon preciziranja tužbenog zahtjeva (podneskom od 7.2.2025.) utuženi period je od listopada 2011. pa do svibnja 2014.
6. U postupku je valjalo utvrditi ima li tužitelj, prema specijalnim propisima kojima se uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba, pravo na tražene isplate.
6.1. Obzirom na utuženi period primjenjuju se i relevantni su slijedeći propisi:
- Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09)
- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09),
-Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012., i kojom je samo brisan st. 3. točke II Odluke NN 118/09.
7. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09), dalje: Odluka /2009.
8. Navedenom Odlukom/2009 točkom II. propisano propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.
8.1. Točkom II. te Odluke/2009 je propisano:
-tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka.
-redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati,
-redovno dnevno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba raspoređenih u Ministarstvo obrane traje od 8.30 do 16.30 sati - (ovaj stavak je kasnije brisan Odlukom o izmjeni Odluke o rasporedu dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/2012),
-u redovno dnevno radno vrijeme iz st. 2. i 3. ove točke uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati.
8.2. Točkom XII. Odluke /2009 je propisano :
-da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;
-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;
-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;
-o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;
-sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.
8.3. Točka XIII. Odluke/2009 sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću :
-za prekovremeni rad 50%,
- rad noću 40%,
-rad subotom 25%,
- rad nedjeljom 35%,
- za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%,
-za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%,
- za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i
-za rad u turnusu 5%.
Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.
9. Kao što je rečeno kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012, a kojom je dakle samo brisan st.3. točke II. Odluke/2009.
10. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. rujna 2012., time da ovi Pravilnici reguliraju dodatke na plaću.
11. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13., 75/15. i 50/16), dalje: ZSOSRH/2013 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.
11.1. Člankom 155. navedenog ZSOSRH/2013 je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), dalje: Pravilnik o dodacima/2014.
12. U NN 33/14. od 14. 3. 2014., objavljen je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a nakon toga u NN 66/14 od 30. 5. 2014. (dalje Pravilnik /2014) objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena (dalje: Odluka/2014) neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika/2014, a koja je stupila na snagu 1.6.2014.
12.1. Ovom se Odlukom /2014 propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a kojom Odlukom točkom IV. je određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.
13. Odluka/2014 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., ne primjenjuje se u ovom konkretnom slučaju obzirom na utuženi period, već se dakle primjenjuju Odluka/2009, a temeljem prijelaznih i završnih odredbi ZSOSRH/2013 i to čl. 218. kojim je određeno da će se provedbeni propisi na temelju ovlasti iz ovoga Zakona donijet će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, time da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona.
14. Dakle, do stupanja na snagu Odluke/2014 o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014. povećana plaća za prekovremeni rad pripada prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.
15. Slijedom citiranih propisa tužitelj dakle ima pravo ima pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u zaključno za vrijeme rada na terenu do zaključno sa 31. svibnja 2014.
15.1. Sporno je da li je tužitelj na terenu radio prekovremeno i koliko sati je radio prekovremeno na terenu.
16. Tužena je u spis dostavila knjigovodstvenu karticu djelatnika za period od 8/2011 do 5/2014 (str. 234-242 spisa), pisano obrazloženje evidencije nazočnosti na poslu (list 112.116 spisa), tabelarni prikaz broja iskorištenih slobodnih dana za razdoblje od 2011.-2014. (list 117 spisa), tabelarni prikaz broja iskorištenih dana godišnjeg odmora za razdoblje od prosinca 2011. do lipnja 2014. (list 118 spisa), rješenja i Odluke o korištenju godišnjeg odmora za razdoblje od 2011.-2016. (list 119-124 spisa) te Naloge za prekovremeni rad i za korištenje slobodnih dana za tužitelja (list 250-322 spisa).
17. Tužitelj je u podnesku od 14. srpnja 2022. (str. 205-207 spisa) i od 30. siječnja 2023. (list 325-327 spisa) prigovarao Dnevnim evidencijama radnog vremena dostavljenim na spis te iste drži nevjerodostojnim u pogledu opsega tužiteljevog prekovremenog rada na terenima, za koje navodi kako nisu pravilno vođene u skladu s važećim propisima te ne odražavaju stvarni rad tužitelja na terenima. Evidencije za pojedine mjesece su dvostruko vođene pri čemu su za isti period međusobno kontradiktorne, ne vodi se na pravilan način radno vrijeme na terenima tako da se za najveći dio terena upisuje samo rad u redovnom radnom vremenu da bi se potom sasvim nerazumljivo nakon terena na kojima navodno nije bilo prekovremenog rada dodjeljivali slobodni dani koji nemaju uporišta u satnici evidentiranoj za teren. Primjerice za rad tužitelja na obrani od poplava u ožujku 2014. godine tuženik vodi samo rad u redovnom radnom vremenu iako se na navedenom terenu, jednako kao i na terenu u veljači 2014. radilo praktički bez prekida.
Tužitelj ističe kako iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani proizlazi osnovanost tvrdnje tužitelja da Dnevne evidencije radnog vremena tužitelja dostavljene na spis nisu sastavljene na propisan način.
Naime, čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima ( NN 37/11) među ostalim propisuje:
5) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom utvrđene posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
(7) Poslodavac je dužan evidenciju o radnom vremenu imati u svom sjedištu, a ako šest ili više radnika ugovorene poslove obavlja izvan sjedišta poslodavca u izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru tijekom cijelog razdoblja odnosno mjeseca za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje, poslodavac je istu za njih dužan imati i u toj izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru za prethodno razdoblje od najmanje jedne godine.
Tuženik nije uredno vodio evidencije radnog vremena na terenima, odnosno sudu dostavlja samo evidencije sačinjene u sjedištu postrojbe, bez evidencija logističkog dočasnika vođenih na svakom konkretnom terenu gdje se upisivalo detaljno izvršenje svake pojedine zadaće i stvarna angažiranost djelatne vojne osobe.
Tužitelj ističe da:
- npr. iz Dnevne evidencije radnog vremena za 08/2011 proizlazi činjenica rada na terenu od 01.08.2011. godine do 10.08.2011. godine međutim nema podatka o trajanju radnog vremena i ostvarenim satima rada budući su sve rubrike prazne. S druge strane, iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani Klasa: 113-02/11-01/03, UrBroj: 1114-05-11-698 od 29.11.2011. godine proizlazi da je tužitelj radeći na terenu od 01.08.2011. godine do 10.08.2011. godine ostvario 44 h prekovremenog rada, od čega 15 h blagdanom;
- npr. iz Dnevne evidencije radnog vremena za 10/2011 proizlazi činjenica rada na terenu 07.10.2011. godine, 08.10.2011. godine i 10.10.2011. godine međutim nema podatka o trajanju radnog vremena i ostvarenim satima rada budući su sve rubrike prazne. S druge strane, iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani Klasa: 113-02/11-01/03, UrBroj: 1114-05-11-899 od 10.11.2011. godine proizlazi da je tužitelj radeći na terenu 07.10.2011. godine, 08.10.2011. godine i 10.10.2011. godine ostvario 24 h prekovremenog rada, od čega 11 h subotom,
- npr. iz Dnevne evidencije radnog vremena za 02/2012 proizlazi činjenica rada na terenu 20.02.2012. godine do 22.02.2012. godine međutim nema podatka o trajanju radnog vremena i ostvarenim satima rada budući su sve rubrike prazne. S druge strane, iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani Klasa: 113-02/12-01/03, UrBroj: 1114-05-12-73 od 06.03.2012. godine proizlazi da je tužitelj radeći na terenu 13.02.2012. godine i 14.02.2012. godine ostvario 15 h prekovremenog rada
- npr. iz Dnevne evidencije radnog vremena za 03/2012 proizlazi činjenica rada na terenu 15.03.2012. godine, 20.03.2012. godine te od 29.03.2012. godine do 31.03.2012. godine međutim nema podatka o trajanju radnog vremena i ostvarenim satima rada budući su sve rubrike prazne. S druge strane, iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani Klasa: 113-02/12- 01/03, UrBroj: 1114-05-12-176 od 07.05.2012. godine proizlazi da je tužitelj radeći na terenu 29.03.2012. godine ostvario 8 h prekovremenog rada od čega 2 h noćnog rada
- npr. iz Dnevne evidencije radnog vremena za 04/2012 proizlazi činjenica rada na terenu od 01.04.2012. godine do 05.04.2012. godine te od 26.04.2012. godine do 30.04.2012. godine međutim nema podatka o trajanju radnog vremena i ostvarenim satima rada budući su sve rubrike prazne. S druge strane, iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani Klasa: 113-02/12- 01/03, UrBroj: 1114-05-12-136 od 13.04.2012. godine proizlazi da je tužitelj radeći na terenu od 02.04.2012. godine do 04.04.2012. godine ostvario 20 h prekovremenog rada
- npr. iz Dnevne evidencije radnog vremena za 07/2012 proizlazi činjenica rada na terenu od 23.07.2012. godine do 31.07.2012. godine međutim nema podatka o trajanju radnog vremena i ostvarenim satima rada budući su sve rubrike prazne. S druge strane, iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani Klasa: 113-02/12-01/03, UrBroj: 1114-05-12-434 od 06.08.2012. godine proizlazi da je tužitelj radeći na terenu od 23.07.2012. godine do 31.07.2012. godine ostvario 58 h prekovremenog rada, od čega 9 h prekovremenog rada subotom te 13 h prekovremenog rada nedjeljom od čega je 1 h noćnog rada.
- npr. iz Dnevne evidencije radnog vremena za 09/2012 proizlazi činjenica rada na terenu od 10.09.2012. godine do 26.09.2012. godine međutim nema podatka o trajanju radnog vremena i ostvarenim satima rada budući su sve rubrike prazne. S druge strane, iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani Klasa: 113-02/12-01/03, UrBroj: 1114-05-12-829 od 16.10.2012. godine proizlazi da je tužitelj radeći na terenu od 10.09.2012. godine do 26.09.2012. godine ostvario 29 h prekovremenog rada, od čega 9 h prekovremenog rada subotom te 13 h prekovremenog rada
- npr. iz Dnevne evidencije radnog vremena za 04/2013 proizlazi činjenica rada na terenu od 01.04.2014. godine do 10.04.2014. godine međutim nema podatka o trajanju radnog vremena i ostvarenim satima rada budući su sve rubrike prazne. S druge strane, iz Naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani Klasa: 113-02/12-01/03, UrBroj: 1114-05-14-153 od 23.04.2014. godine proizlazi da je tužitelj radeći na terenu od 01.04.2012. godine do 10.04.2012. godine ostvario 61 h prekovremenog rada, od čega 8 h prekovremenog rada subotom te 10 h prekovremenog rada nedjeljom .
18. U postupku su na okolnost rada na terenu, te prekovremenog rada saslušani svjedoci OO i MO te tužitelj ĐO kao stranka.
18.1. Svjedok OO u svojem iskazuju od 13.07.2022. godine navodi da je tužitelj radeći na terenu sasvim sigurno započinjao s radom minimalno sat vremena prije 08,00 h te je radio do večere, s tim da se i vrijeme večere mijenjalo. Iskazuje da je moguće da je tužitelj i kada je bio na terenu vikendom bio slobodan.
18.2. Svjedok MO u svojem iskazu od 13.07.2022. godine iskazuje da je tužitelju radno vrijeme na terenima započinjalo sat do sat i pol prije ostalih djelatnika odnosno već u 6 sati, a završavalo je kasnije od ostalih tako da ako je radna zadaća trajala do 20,00 h tužitelj je proveo nakon toga na radu u idealnim uvjetima ako je na vozilima sve u redu još 1 h. Svjedok iskazuje da koliko se sjeća evidencije radnog vremena nisu bile točne odnosno radno vrijeme koje je u njima bilo navedeno nije odgovaralo onome što su oni stvarno proveli na radu. Iskazuje također o angažiranosti prekovremenim radom na sahranama i korištenju slobodnih dana s osnove sahrana.
18.3. Iz iskaza tužitelja ZO od 12.05.2021. godine proizlazi da je on radeći kao vozač na terenima bio angažiran od 06,00 h do 20,00 h, nekada i duže čak do 22,00 h. Tužitelj se nije mogao sjetiti kakva je bila njegova angažiranost subotama i nedjeljama na terenima, odnosno iskazuje kako mu se čini da su subote i nedjelje uglavnom bile neradne. Pri tom iz evidencija tuženika proizlazi da je jedan manji dio subota i nedjelja iznimno bio radni s mnoštvom sati prekovremenog rada. Tužitelj nadalje iskazuje o angažiranosti na sahranama preminulim braniteljima izvan sjedišta postrojbe kojim angažmanom se također ostvarivalo nešto sati prekovremenog rada te su se po tom osnovu također koristili slobodni dani. Tužitelj iskazuje i o svojoj angažiranosti na terenu obrane od poplava u blizini Petrinje u 02/2014 i 03/2014 na kojima se radilo bez radnog vremena.
19. Sud je u pogledu rada na terenu prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja, temeljem kojih je utvrđeno da je radno vrijeme tužitelja na terenu bilo duže od redovnog osmosatnog radnog vremena, odnosno da je na terenu radio prekovremeno, i da svi prekovremeni sati rada na terenu u evidencijama tužene nisu evidentirani, već je tužena u pravilu rad na terenu evidentirala kao redovni rad od 8,00 do 16,00 sati, iako je radno vrijeme na terenu radnim danom i subotom bilo od 6,00 h do 20,00 h dok tužitelj predlaže da se za subotu, nedjelju i blagdan radno vrijeme obračunava prema dokumentaciji u spisu.
20. Naime, tužena je dostavila dnevne evidencije radnog vremena za tužitelja u utuženom periodu te iz tih evidencija proizlazi da je tužena evidentirala rad na terenu, oznaka "TR", ali je radno vrijeme tužitelja dok je radio na terenu u pravilu evidentirano kao osmosatno radno vrijeme odnosno od 8,00 sati do 16,00 sati.
21. Kao što je rečeno tužitelj je prigovarao ovim evidencijama radnog vremena u podnesku od 30. siječnja 2023. (str. 325-327 spisa) kao manjkavim i nepotpunim, jer ne odražavaju stvarni rad na terenu.
22. Sud je prihvatio ove prigovore tužitelja jer je temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme već znatno duže, dakle radnim danom od 6,00 h do 20,00 h a za rad subotom, nedjeljom i blagdanom tužitelj predlaže da se utvrdi prema dokumentaciji u spisu. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i istinite cijeneći kod toga da se radi o specifičnom radu tj. radu na terenu, i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu djelatne vojne osobe pa tako ni tužitelj, radili od 8,00 do 16,00 sati u okviru redovnog radnog vremena, a kako je to evidentirano u službenim evidencijama tužene.
23. Tužitelj je, svojim iskazom i iskazima saslušanih svjedoka učinio vjerojatnim svoje tvrdnje u pogledu rada na terenu, trajanja terena, radnog vremena na terenu, slobodnih dana koje je dobivao, a tužena s druge strane, kao poslodavac, nije dokazala da je evidenciju vodila ispravno i na propisani način u pravcu da je ispravno i točno evidentirala radne sate na terenu i prekovremeni rad.
23.1. Kod toga okolnost što je tužitelj potpisivao manjkave evidencije radnog vremena, iako se nije s njima slagao, ne može ići na teret i štetu tužitelja jer treba imati u vidu specifičnost rada u vojsci u pravcu stroge hijerarhije, činjenicu da je tužitelj bio "obični" vojnik (djelatna vojna osoba), i uopće u takovoj situaciji mogućnost odbijanja potpisivanja evidencija bez štetnih posljedica za sebe odnosno svoj radni odnos.
24. Ukazuje se da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženici sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, jer je temeljem iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da ista nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja.
24.1. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020.
24.2. Županijski sud u Rijeci u istovrsnom predmetu u presudi poslovni broj: Gž R- 391/2018-2 od 13. 12. 2018., a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: „S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja...“.
24.3. Identičan stav zauzet je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Gž R-317/2019-3 od 1. 9. 2020.
25. Obzirom na sve naprijed navedeno sud je kod davanja zadatka vještaku, dao i zadatak da sačini (između ostalog) izračun i po prijedlogu tužitelja prema radnom vremenu na terenu i to radnim danom od 6 ,00 do 20,00 sati te subotom, nedjeljom i blagdanom prema dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika.
26. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka iz D&S d.o.o. Karlovac proizlazi da je iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) vidljivo da tuženik tužitelju nije obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad. Vještak plaće tužitelja sadržane u analitici (obračunima po tuženiku) rekapitulira po vrsti i po mjesecima.
Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09, 99/12 i 55/13) te Zakonu o radu (NN 49/09 i 93/14). Prema pravilniku, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012. godine) za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 (odnosno 0,03 od rujna 2012. godine) za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripada dnevni dodatak koji se određuje u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012. godine), a utvrđuje se na temelju mjesečne evidencije radnog vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. U priloženim je evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži. Tako je, primjerice, u srpnju 2012. godine, za 7 dana koje je tužitelj proveo na stražarskom osiguranju, vještak obračunao stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kuna. Iz obračunskih lista razvidno je da je tužiteljima isplaćivan dodatak za obavljanje stražarskog osiguranja propisan prethodno navedenim Pravilnikom. Prema dostavljenoj dokumentaciji tužitelj nije bio na dežurstvu u utuženom razdoblju. Vještak je sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na sljedeći način: redovan rad, državni blagdan i godišnji odmor uračunati su u vremenu od 8 sati. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi dvije varijante.
Prvu varijantu vještak radi temeljem dnevnih evidencija dostavljenih na spis predmeta pri čemu u prekovremeni rad na terenu obračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Tako je, primjerice, 6. lipnja 2012. godine (srijeda), tužitelj radio od 6:00 do 18:00 sati, dakle 12 sati. Vještak tužitelju 8 sati obračunava u redovni rad, 4 sata u prekovremeni rad.
Drugu varijantu vještak radi po nalogu suda, a prijedlogu tužitelja. Dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu sate rada obračunava kao da je radio radnim danom od 6,00 do 20,00 sati, subotom, nedjeljom i blagdanom sate rada obračunava prema dokumentaciji u spisu. Terene u 3/2014. godine (protupoplavni NOS) vještak obračunava na način da izuzima 8 sati dnevnog odmora te za terene koje je tužitelj odradio u tjednu obračunava 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada. U dokumentaciji dostavljenoj na spis predmeta nije naznačeno da je tužitelj bio na sahranama u utuženom razdoblju niti da bi tužitelj ostvario prekovremeni rad na specifičnim oblicima terena. Sav prekovremeni rad iskazan u dnevnim evidencijama ostvaren je radom na terenu.
Tuženik je na spis list 157 i 158 dostavio odobrenje za korištenje slobodnog dana od 28. siječnja 2014. godine. Prema odobrenju tužitelj je koristio slobodne dane 7.
9.,10., 11., 15. i 18. studenog 2013. godine po više naloga za prekovremeni rad. Tuženik na spis nije dostavio naloge za prekovremeni rad pa vještak nije u mogućnosti po osnovu
dostavljenog odobrenja povezati prekovremeni rad sa korištenim slobodnim danima. Kako tuženik na spis nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani vještak nije u mogućnosti kod izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Stoga je vještak u obje varijante od ostvarenog prekovremenog rada oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Nije moguće reći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom. Vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII.i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)2. Sukladno Odluci vještak:
• za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće,
• u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1.
Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima – Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). Tužitelj nije bio na dežurstvu u utuženom razdoblju.
Slobodne dane prije prvog prekovremenog rada vještak nije obračunavao u nalazu. U varijanti 1 tužitelj je prvi prekovremeni rad ostvario 3. ožujka 2012. godine pa slobodne dane korištene prije prvog prekovremenog rada vještak nije obračunavao u nalazu. U drugoj varijanti vještak tužitelju obračunava sve slobodne dane iskazane u dnevnim evidencijama budući je prema ovoj varijanti tužitelj ostvario prvi prekovremeni rad 8.8.2011. godine.
Vještak obračun neplaćenih sati rada daje u dvije varijante u kojima, sukladno nalogu suda i prijedlogu tužitelja umanjuje prekovremeni rad za korištene slobodne dane.
Iz mišljenja vještaka razvodno je da je na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak utvrdio da bi:
- u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane prema dokumentaciji iz spisa tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 2.797,46 kuna.
- u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane) sati rada na terenu obračunati po prijedlogu tužitelja tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 12.293,29 kuna. Mjesečne iznose razlike bruto plaće vještak je specificirao u tablici.
27. Prema prijedlogu tužitelja, sukladno nalogu suda vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja od 22.12.2013. godine s obzirom na naknadno dostavljenu dokumentaciju. Tužena je nakon izrade osnovnog nalaza na spis dostavila Naloge za prekovremeni rad i odobrenja za korištenje slobodnih dana (spis list 250 – 322).
Pregledom naknadno dostavljene dokumentacije vještak je utvrdio da dio prekovremenog rada koji je iskazan u nalozima za prekovremeni rad nije evidentiran u dnevnim evidencijama.
Vještak radi dopunu nalaza i mišljenja na način da obračunava sav prekovremeni rad koji nije iskazan u dnevnim evidencijama.
Tužena je na spis dostavila dio odobrenja za slobodne dane. Iz istih je vještak utvrdio kada je tužitelj koristio slobodne dane i za koji prekovremeni rad su slobodni dani korišteni.
Prekovremeni rad za koji je u mogućnosti utvrditi da je pokriven sa slobodnim danima umanjivao je za slobodne dane u svim varijantama.
Primjerice, tužitelj je u razdoblju od 1. do 10. travnja 2014. godine ostario 61 sat prekovremenog rada (nalog za prekovremeni rad spis list 320). Po osnovu navedenog
prekovremenog rada tužitelj je koristio 8 slobodnih dana (odobrenja spis list 309 – 311).
Vještak odrađeni prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane u svim varijantama te tužitelju u varijantama po dokumentaciji u spisu (varijante 1, 1a, 3, 3a) u travnju 2014. godine obračunava 18,33 sati prekovremenog rada koji nije pokriven sa slobodnim danima.
U varijanti 2 u kojoj su sati rada obračunati po prijedlogu tužitelja vještak u travnju 2014. godine obračunava 23,33 sata prekovremenog rada, a koji prema dostavljenoj dokumentaciji nisu pokriveni slobodnim danima.
Slobodne dane koje je vještak u mogućnosti povezati s ostvarenim prekovremenim radom vještak je izuzeo u svim varijantama.
Na spis je dostavljen samo dio odobrenja za korištenje slobodnih dana pa vještak nije u mogućnosti povezati sav prekovremeni rad sa korištenim slobodnim danima, odnosno nije u mogućnosti za sve slobodne sate utvrditi po kojoj su osnovi korišteni. Kako za dio slobodnih sati nije u mogućnosti utvrditi po kojoj su osnovi korišteni u dopuni nalaza radi 2 varijante obračuna slobodnih dana. U varijantama 1, 2 i 3 prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane po dostavljenim odobrenjima. U varijantama 1a, 2a i 3a umanjuje prekovremeni rad za sve korištene slobodne dane (preostale nakon umanjenja slobodnih dana po dostavljenim odobrenjima i umanjenja za slobodne dane koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže). Obračun neplaćenih sati rada vještak daje u više varijanti:
Iz dopune mišljenja, na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog dopunskog vještačenja vještak je utvrdio da bi:
a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane po dostavljenim odobrenjima) – prema dokumentaciji iz spisa obračunat teren i sahrane: − tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju
od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 36.290,98 kuna, odnosno 4.816,63 eura.
b) u varijanti 1a (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sve korištene slobodne dane) – prema dokumentaciji iz spisa obračunat teren i sahrane:
− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju
od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 4.343,35 kuna, odnosno 576,45 eura.
c) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane po dostavljenim odobrenjima) – sati rada na terenu obračunati po prijedlogu tužitelja, prekovremeni rad koji nema oznaku TR obračunat po dokumentaciji u spisu: − tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju
od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 55.720,85 kuna, odnosno 7.395,42 eura.
d) u varijanti 2a (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sve korištene slobodne dane) – sati rada na terenu obračunati po prijedlogu tužitelja, prekovremeni rad koji nema oznaku TR obračunat po dokumentaciji u spisu:
− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju
od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 20.221,16 kuna, odnosno 5.367,62 eura.
e) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane po dostavljenim odobrenjima) – prema dokumentaciji iz spisa obračunat teren i sa sav prekovremeni rad koji nema oznaku TR:
− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju
od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 37.631,46 kuna, odnosno 4.994,54 eura.
f) u varijanti 3a (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sve korištene slobodne dane) – prema dokumentaciji iz spisa obračunat teren i sa sav prekovremeni rad koji nema oznaku TR:
− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju
od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 4.443,19 kuna, odnosno 589,70 eura.
Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 9 do 14 nalaza.
28. Iz očitovanja vještaka proizlazi da tužitelj u podnesku od 3.6.2024. navodi kako je vještak neosnovano umanjivao sate prekovremenog rada za slobodne dane koje bi tužitelj ostvario po osnovu stražarskog osiguranja. Predlaže da sud naloži vještaku da se očituje na metodiku umanjenja slobodnih dana odnosno da raščlani broj slobodnih dana korištenih po osnovu terena od onih slobodnih dana korištenih po osnovu straže te da potom izradi nalaz i mišljenje na način da od ukupnog broja prekovremenog rada umanji samo one slobodne dane korištene s osnova prekovremenog rada na terenu.
U odnosu na navode tužitelja vještak ističe kako je u nalazu i dopuni nalaza iz ukupnog broja slobodnih dana izuzeo, znači nije obračunavao, slobodne dane koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže. Navedeno je detaljno objasnio na stranici 6 osnovnog nalaza a kako slijedi:
…“ Vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. I VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)1. Sukladno Odluci vještak:
• za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće,
• u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1.
Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima – Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). Tužitelj nije bio na dežurstvu u utuženom razdoblju.
Da nisu obračunavati slobodni dani koje bi tužitelj ostvario po osnovu odrađenih stražarskih osiguranja navedeno je i na stranici 2 dopunskog nalaza: „…Kako za dio slobodnih sati nismo u mogućnosti utvrditi po kojoj su osnovi korišteni u dopuni nalaza radimo 2 varijante obračuna slobodnih dana. U varijantama 1, 2 i 3 prekovremeni rad umanjujemo za korištene slobodne dane po dostavljenim odobrenjima. U varijantama 1a, 2a i 3a umanjujemo prekovremeni rad za sve korištene slobodne dane (preostale nakon umanjenja slobodnih dana po dostavljenim odobrenjima i umanjenja za slobodne dane koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže)…“
Način obračuna slobodnih dana prikazan je i u tablicama obračuna, u kolonama korišteni slobodni dani, slobodni dani za stražu i kolona ostalo slobodni sati. Primjerice – u varijanti 1 dopunskog nalaza tužitelju su obračunata 144 slobodna dana. U utuženom razdoblju tužitelj je bio 99 dana na straži te su mu za odrađena stražarska osiguranja trebala biti odobrena 33 slobodna dana. Kada se korišteni slobodni dani umanje za slobodne dane koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže ostaje 111 slobodnih dana, odnosno 888 slobodnih sati kojima je umanjivan prekovremeni rad na terenu.
Iz navedenog je vidljivo kako prekovremeni rad vještak nije umanjivao za slobodne dane koje bi tužitelj ostvario po osnovu staže kako to navodi tužitelj već su izuzeti iz ukupnog broja slobodnih dana.
18.1. Iz očitovanja vještaka II. proizlazi da tužitelj u podnesku od 23. kolovoza 2024. (list 389 – 390 spisa ) navodi kako nije u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev jer nije jasno na koji način je vještak vršio obračun razlike plaće. Navodi kako niti u jednom mjesecu iznosi razlike plaće ne odgovaraju konverziji kuna u eure, pa samim time niti ukupan zbroj pojedinačnih iznosa ne odgovara navedenom.
U odnosu na prigovor tužitelja vještak ističe kako mu se, prilikom preračuna kuna u euro, u varijanti 2a, omaškom zamaknuo red obračuna tako da je iznos od 14,93 eura koji je naveden u 9/2011 trebao biti naveden u 10/2011 godine (i tako redom dalje). U ostalim varijantama preračun kuna u eure je ispravan.
Ispravan preračun kuna u eure u varijanti 2a vještak daje u tablici (list broj 393 i 394 spisa).
Slijedom gore navedenog mijenja se točka 2a dopune nalaza u dijelu koji se odnosi na iznose u eurima a kako slijedi:
Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog dopunskog vještačenja vještak je utvrdio da bi u varijanti 2a tužitelj:
- za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 20.221,16 kuna, odnosno 2.683,81 euro.
29. Stranke, pa tako ni tužena, nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, time da prigovori tužene da se ne može prihvatiti varijanta obračuna koja se temelji na prijedlogu tužitelja o radnom vremenu prema iskazima svjedoka, već da je isključivo mjerodavna za prekovremeni rad evidencija tužene o radnom vremenu i nalozi o preraspodjeli radnog vremena, u osnovi se svode na prigovore pravne i činjenične naravi.
30. Sud je prihvatio prigovore tužitelja u pogledu netočnosti tj. nepotpunosti evidencije o radnom vremenu na terenu koju je tužena vodila za tužitelja, te je temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme, već da je tužitelj na terenu radio radnim danima od 6-20 h dok je subotama, nedjeljama i blagdanima radio kao u dokumentaciji u spisu.
31. U pogledu navoda tužene da prekovremeni rad treba umanjiti za sate iskorištenih slobodnih dana, ističe se da je sudski vještak umanjio prekovremeni rad za slobodne dane, i iz nalaza vještaka jasno proizlazi da je u svom izračunu uzeo u obzir da je tužitelj koristio slobodne dane (odnosno dolazilo je do preraspodjele radnog vremena) i u izračun je vještak uključio korištene slobodne dane prema Nalozima za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani.
32. Dakle tužitelju pripada razlika bruto plaće sukladno varijanti drugoj nalaza a u skladu s kojom je tužitelj u konačnici i određeno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 7.2.2025. (str. 397-398 spisa) sukladno nalazu vještaka, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke.
33. Tužena je istaknula prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011. Budući tužitelj u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu niti ne potražuje potraživanje s dospijećem prije 7. kolovoza 2011. to je prigovor zastare neosnovan.
34. U točki II. izreke ove presude odbijen je dio zahtjeva u kojem se traži da se naloži isplata na žiro račun punomoćnika tužitelja tj. s dijelom zahtjeva koji glasi : " a sve to isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu".
34.1. Naime, prema stajalištu ovoga suda određivanje načina isplate na žiro račun punomoćnika odvjetnike navođenjem imena i prezimena odvjetnika i njegovog računa, ne može biti predmetnom tužbenog zahtjeva, već je to stvar kasnijeg ispunjenja tražbine od strane tužene, bilo dobrovoljno u paricijskom roku, bilo u postupku ovrhe, gdje se kod donošenja rješenja o ovrsi, a u smislu čl. 204. Ovršnog zakona (NN112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) navodi račun ovrhovoditelja na koji treba izvršiti isplatu, a iznimno na prijedlog ovrhovoditelja se može naložiti da se iznos troškova postupka za koji je određena ovrha prenese na račun odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja.
35. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
38. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku te troška predujma za vještačenje.
38.1. Tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno VPS i Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).
38.2. Trošak zastupanja tužitelja zajedno s PDV-om sastoji se od:
- sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR
- sastava tužbe od 250,00 EUR,
- sastava podneska od 18. prosinca 2017. u iznosu od 250,00 EUR
- sastava podneska od 14. veljače 2019. u iznosu od 250,00 EUR,
- sastava podneska od 12. siječnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR-a
- sastava podneska od 30. siječnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR-a
- sastava podneska od 3. lipnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR-a
- sastava podneska od 23. kolovoza 2024. u iznosu od 250,00 EUR-a
- sastava podneska od 7. veljače 2025. u iznosu od 250,00 EUR-a
- zastupanja na ročištu od 12. svibnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR-a
- zastupanja na ročištu od 13. srpnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR-a
- zastupanja na ročištu od 15. travnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR-a
- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR-a
- predujma za vještačenje u iznosu od 464,53 EUR-a
što ukupno iznosi 3.589,53 eur-a.
38.4. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. lipnja 2022. iz razloga što u istome tužitelj dostavlja podatke za predložene svjedoke a što sud smatra da je tužitelj trebao navedeno dostaviti već u tužbi odnosno da isto ne opravdava terećenje tužene troškom zasebnog podneska. Nadalje nije priznat trošak sastava podneska od 14. srpnja 2022. budući je sadržaj navedenog podneska tužitelj mogao iznijet na ročištu 13. srpnja 2022. za koje je tužitelju priznat zatraženi iznos troška zastupanja u cijelosti. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. listopada 2022. uz koji tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma jer taj podnesak nije bio neophodan budući je tužitelj mogao samo dostaviti dokaz o uplati.
U Ogulinu, 3. lipnja 2025.
Sudac
Blaženka Glad
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu
2. ODO Karlovac, na broj: P- DO-676/2017