REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1724/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, IOB: 33706439962, radi prigovora na postupanje inspektora Državnog inspektorata, 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-041-03/23-02/19, URBROJ: 443-01-18-23-5 od 27. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na obavijest o postupanju Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, KLASA: 351-01/23-10/459, URBROJ:443-02-04-15-23-5 od 23. svibnja 2023.

1.1 Navedenom obavijesti tužitelji su obaviješteni da je na osnovu njihove predstavke dostavljene Državnom inspektoratu 20. travnja 2023., dana 16. svibnja 2023. izvršen inspekcijski nadzor radi kršenja propisa i nezakonitog poslovanja trgovačkog društva Korenko d.o.o. iz [adresa]. Vezano za nezakonitosti navedene u predstavci (da prijavljeni zagađivač nema pravovaljanu zakonom propisanu vodopravnu dozvolu, niti pravovaljanu građevinsku niti uporabnu dozvolu, kao i zbrinjavanje štetnih voda iz postrojenja objekta benzinske u prirodni vodotok parcele-šume više vlasnika, i sl.) tužitelji su obaviješteni da navedeno nije u nadležnosti zaštite okoliša. Vezano za navod "isparavanje štetnih para" tužitelji su obaviješteni da je inspektor zaštite okoliša izvršio inspekcijski nadzor vezano uz primjenu tehničkih standarda zaštite okoliša za smanjenje emisija hlapljivih organskih spojeva koje nastaju tijekom punjenja motornih vozila benzinom na benzinskim postajama, kada nisu utvrđene nepravilnosti. Isto tako, tužitelji su obaviješteni da je člankom 5. stavkom 4. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" 80/13., 153/13., 78/15. i 12/18.) propisano da se navedeni Zakon ne primjenjuje na pitanja odgovornosti onečišćivača za imovinske i druge štete nanesene fizičkim i pravnim osobama, a stavkom 5. istoga članka, određeno je kako se na pitanja odgovornosti za štetu u okolišu koja nisu uređena tim Zakonom primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju obvezni odnosi. Osim toga, tužitelji su obaviješteni da se prema članku 1. stavku 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" 115/18. i 117/21.) inspekcijski poslovi iz djelokruga Državnog inspektorata, između ostaloga, obavljaju u svrhu zaštite javnog interesa u provedbi propisa, dok se na pitanja odgovornosti za imovinske i druge štete nanesene pravnim i fizičkim osobama primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju obvezni odnosi, odnosno Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. Tužitelji u tužbi navode da je pobijano rješenje u potpunosti nezakonito jer tuženik pri donošenju istog pogrešno i nepotpuno navodi bitne činjenice o kojima ovisi zakonitost i pravilnost rješenja zbog čega je rješenje proturječno utvrđenim činjenicama. Smatraju da se pobijanim rješenjem nezakonito brani i neopravdano podupire postupanje i kontradiktorní nalaz inspektorice jer inspektorica nije sukladno odredbama članaka 6., 47., 53., 58. i. 68. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) primijenila osnovna načela vođenja postupka i utvrđivanja materijalne istine prema kojem je prije donošenja bilo kakve ocjene stanja i postupanja dužna provesti očevid i u ispitnom postupku prikupiti dokaze i utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje stvari. Time je učinila bitne povrede u vođenju postupka na što ukazuje njen iskaz "da je izvršen inspekcijski nadzor na navedenoj adresi kada nisu utvrđene nepravilnosti” koji apsolutno ne odgovara istini obzirom da iz istog proizlazi da nije utvrdila najbitniju nepobitnu činjenicu, a to je da zagađenje postoji. Tužitelji smatraju, s obzirom da je zagađenje višestrukog karaktera (štetne otpadne vode za koju zagađivač nije ishodio zakonom propisanu vodopravnu dozvolu, nasipavanje otpada van linije međe vlastite parcele u šumu i konstantno zagađenje zraka zbog lošeg zbrinjavanja otpada i paljenja smeća na deponiju u blizini šume), da je inspekcija zaštite okoliša temeljem odredbi članka 253., vezano uz odredbu članka 191. Zakona o zaštiti okoliša, kao koordinirajuće tijelo, ovlašteno za nadzor provođenja mjera iz akata vezano uz procjenu, praćenje i zaštitu okoliša te inspekcijski nadzor i poduzimanje mjera po pitanju otklanjanja štetnih objedinjenih utjecaja na okotiš, i te kako obvezna izvršiti nadzor i izvid na okolnosti prijave, s obzirom da prijavljeni zagađivač nema pravovaljanu zakonom propisanu vodopravnu dozvolu a time niti pravovaljanu građevinsku niti uporabnu dozvolu, te samim tim ne ispunjava najosnovnije zakonom propisane uvjete zaštite okoliša, među ostalim zbrinjavanja štetnih otpadnih voda iz postrojenja objekta benzinske, čime je nepropisnim postupanjem nanio i nanosi veliku štetu okolišu i širem eko sustavu, i radi zaštite općeg dobra i šireg društvenog interesa poduzeti hitne inspekcijske mjere u cilju zabrane nezakonitog postupanja i sprječavanja nastanka daljnje štete po okoliš koja je iz prije navedenog i stanja na terenu očita, kao i sve mjere koje se odnose na uklanjanje i sanaciju posljedica i snošenja odgovornosti po nastalu štetu.

2.1. Navode da pobijanim rješenjem tuženik također neopravdano štiti i podupire okolnost je li inspektorica kao činjenicu utvrdila postojeće zagađenje navodeći da je inspektorica nadzor obavila i sastavila zapisnik na području benzinske postaje, jer time upravo potvrđuje stajalište tužitelja da inspektorica mjesto zagađenja nije ni vidjela jer je mjesto zagađenja u šumi.

2.2. Smatraju da ne odgovara istini da tužitelji u opetovanoj prijavi nezakonitog ponašanja zagađivanja nisu naveli nikakvu novu okolnost koja bi iziskivala novi inspekcijski nadzor jer, što je vidljivo i iz pobijanog rješenja kao i iz same prijave da tužitelji istu podnose upravo iz razloga jer zagađenje nikako ne prestaje već se naprotiv izrazito povećalo i to sa ekstra jako zagađenim i zauljenim otpadnim vodama.

2.3. Ističu da se u obrazloženju pobijanog rješenja nezakonito brani i neopravdano podupire postupanje i nalaz šumarske inspektorice koja unatoč nepobitno i nedvojbeno dokazivim i utvrđenim činjenicama da je navedeni otpad u šumu nasipao počinitelj - vlasnik postaje prilikom zaravnavanja tog dijela svoje parcele pri čemu je otpad neovlašteno i protuzakonito nasipao preko međe u šumu, što je utvrđeno nakon utvrđivanja stvarne međe parcela sa geodetom. Smatraju i da je inspektorica u potpunosti krivo postupila kada nije poduzela propisane inspekcijske mjere protiv počinitelja koji je konkretno i nedvojbeno utvrđen a nije šumoposjednik, a koji je svojim nezakonitim postupanjem neovlašteno zauzeo šumu, što članak 57. Zakona o šumama izričito zabranjuje.

2.4. Navode da se pobijanim rješenjem u obrazloženju nezakonito brani i neopravdano podupire postupanje i nalaz vodopravne inspektorice koja je također krivo postupila ocjenjujući stanje na prijavljenom objektu, u prvom nalazu urednim, a kasnije kontradiktornim iskazom potvrđuje da postojí propusnost odvodnog sustava prijavljenog objekta koji nije izveden u skladu s propisima. Vodopravna inspektorica utvrđuje da je za objekt na ime prvotne tvrtke Auto koren d.o.o. izdana vodopravna dozvola "kojom se dozvoljava ispuštanje tehnoloških i oborinskih voda, koje se nakon odgovarajućeg stupnja pročišćavanja, odvode u melioracijski kanal i "ispuštanje sanitarnih otpadnih voda internim odvodnim sustavom u vodonepropusnu sabirnu jamu,(...) sadržaj jame treba prazniti ovlašteno komunalno poduzeće, te o tome voditi evidenciju", dok uopće ne utvrđuje ispušta li zagađivač otpadne vode u skladu sa izdanom vodopravnom dozvolom ili ne i ne uzima u obzir stvarno nepropisno stanje na terenu. Smatra da uvjeti izdane vodopravne dozvole uopće ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, no inspektorica temeljem toga ne poduzima nikakve mjere kako bi se spriječilo daljnje zagađenje. Njenim postupanjem, obzirom na neispunjenje uvjeta po pitanju nemogućnosti izvedbe melioracijskog kanala, formalno pravno je odobreno da količine štetnih i fekalnih otpadnih voda sa objekta završe i čine štetu u parceli drugog vlasnika što ni po kojem važećem zakonu Republike Hrvatske nije dopušteno. Navodi da inspektorica krivo i protuzakonito postupa kada nevjerodostojne dokaze o nepropusnosti odvodnog sustava zagađivača i ispitivanju ispuštenih voda prihvaća kao pravovaljane iako stanje na mjestu zagađenja nesporno upućuje na suprotno. U kasnijem nalazu inspektorica sama priznaje i navodi da je iz jame izvedena cijev, po njenom „odzračnik", no prešućuje i prikriva, čime protuzakonito pogoduje zagađivaču, da iz te cijevi otpadne vode ističu i štete šumi. S obzirom na navedeno, predlažu Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika od 27. srpnja 2023. i obavijest od 23. svibnja 2023.

2.5. U dopuni tužbe od 18. veljače 2025. tužitelji navode da se stanje zagađenja nije promijenilo te da se zagađenje i dalje nastavlja. Smatraju da je zbog nezakonitog postupanja inspekcijskih službi došlo do diskriminacije njihovog ustavom zajamčenog prava na uživanje i ostvarivanje prihoda i koristi od šume kao vlastite imovine. Ponovno ističe i obrazlaže protuzakonito postupanje vodopravne inspektorice, protuzakonito postupanje šumarske inspektorice te protuzakonito postupanje inspektorice zaštite okoliša. Navodi da je prijavu zagađenja okoliša i izloženog eko sustava od strane nepoznatog počinitelja proslijedio Državnom inspektoratu, Središnjem uredu i Područnom uredu Varaždin dana 26. srpnja 2023. i 21. srpnja 2023. te da nije zaprimio nikakvu povratnu obavijest da li je uredno zaprimljena prijava uzeta u postupanje ili ne, a što smatra još jednim dokazom o krajnjem nepoštivanju ZUP-a.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelji u tužbi neosnovano ističu da se pobijano rešenje veže uz prigovore na inspekcijske nadzore i postupanje šumarske inspektorice te na prigovore na inspekcijske nadzore i postupanje vodopravne inspektorice. Osporavanim rješenjem odlučeno je isključivo o prigovoru tužitelja na obavijest više inspektorice zaštite okoliša Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici od 23. svibnja 2023. Obrazloženje osporavanog rješenja sadrži navode kako je inspektorica obavljala inspekcijske nadzore u tzv. koordiniranim nadzorima sa šumarskom i vodoprivrednom inspekcijom, ali kao dokaz da je inspektorica zaštite okoliša bila upoznata sa činjenicom da je po predstavci tužitelja obavljen nadzor i od strane vodopravne inspekcije i šumarske inspekcije. Tužitelji su podnijeli prigovor na obavijest inspekcije zaštite okoliša od 23. svibnja 2023. i pobijanim rješenjem je odlučeno o tom prigovoru. Netočan je tužbeni navod tužitelja kako je inspekcijski nalaz inspektorice kontradiktoran te da inspektorica nije primijenila osnovna načela ZUP-a. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 16. svibnja 2023., inspektorica je sastavila upravo na području benzinske postaje trgovačkog društva Korenko d.o.o. kao i kušaonice i caffe bara koji posluju u sastavu trgovačkog društva Korenko vinarija d.o.o. na adresi u [adresa] te na kč. br. [katastarska čestica] k.o.

[adresa]. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica kod ovoga Suda je 6. svibnja 2025. održana rasprava na daljinu na način da je službena osoba tuženika bila prisutna na raspravi putem videolinka, a tužitelj LŽ je bio prisutan u sudnici. Na održanoj raspravi tužitelj je izjavio da ostaje kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložio provođenje dokaza sudskim vještačenjem radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica koje nisu utvrđene od službenih osoba u inspekcijskom nadzoru. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i navoda iz odgovora na tužbu te se protivila dokaznom prijedlogu iznesenom na ročištu.

4.1. Sud je na raspravi odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja u skladu s odredbom članka 93. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24., dalje ZUS) smatrajući ga neprikladnim obzirom na narav ovog upravnog spora.

5. Tijekom upravnog spora Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da su tužitelji tijekom 2022. i 2023. godine podnijeli više istovrsnih predstavki na temelju kojih je inspektorica samostalno i u okviru koordiniranih inspekcijskih nadzora sa šumarskom inspekcijom, vodopravnom inspekcijom i inspekcijom zaštite prirode obavila višestruke inspekcijske nadzore.

7. . Nadalje proizlazi da su tužitelji dopisom, KLASA: 351-01/22-10/317, URBROJ: 443-02-04-15-22-11 od 13. travnja 2022. i dopisom, KLASA: 362-02/22-03/104, URBROJ: 443-02-04-17-22-21 od 7. prosinca 2022. obaviješteni o obavljenim inspekcijskim nadzorima povodom njihovih predstavki o neovlaštenom spaljivanju otpada te zaštite okoliša, zaštite prirode, vodopravne i šumarske inspekcije.

8. Iz obavijesti od 13. travnja 2022. proizlazi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je neovlašteno spaljivanje otpada obavljala fizička osoba te je predstavka proslijeđena na nadležno postupanje komunalnom redarstvu Grada Križevaca u skladu s člankom 136. stavkom 5. i člankom 141. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/21.).

9. Nadalje, iz obavijesti od 7. prosinca 2022. proizlazi da su podnositelji obaviješteni kako je u nadzoru inspekcije zaštite okoliša u odnosu na dio iz predstavke podnositelja koji se odnosi na postojanje/nepostojanje studije utjecaja na okoliš utvrđene količine instaliranih kapaciteta za skladištenje naftnih derivata inspekcijskim nadzorom utvrđeno da prijavljeno trgovačko društvo za instalirani kapacitet benzinske postaje nema obvezu ishođenja rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš. U okviru obavljenog nadzora vodopravne inspekcije utvrđeno je da nisu utvrđeni ispusti otpadnih voda, septička jama se redovito prazni i prijavljeno društvo ima potvrdu ovlaštene osobe o vodonepropusnosti jame dok je cijev koja je služila kao odzračnik zatvorena. U odnosu na nadzor građevinske inspekcije u predmetnoj se obavijesti navodi da nisu utvrđena nikakva odstupanja od izdane građevinske i uporabne dozvole, dok se u odnosu na inspekcijski nadzor šumarske inspekcije navodi da se na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već duže vremena nalaze komadi betona i dio betonske cijevi, što nije u skladu s člankom 45. Zakona o šumama ("Narodne novine" 68/18., 115/18., 98/19., 32/20. i 145/20.).

10. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a imajući u vidu činjenicu koja proizlazi iz dokumentacije kako je inspektorica zaštite okoliša 16. svibnja 2023. inspekcijski nadzor izvršila na licu mjesta, odnosno na benzinskoj postaji trgovačkog društva Korenko d.o.o. i kušaonice i caffe bara koji posluju u sastavu trgovačkog društva Korenko vinarija d.o.o. kao i na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te činjenicu da je putem obavijesti od 23. svibnja 2023., u skladu s odredbom čanka 58. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" 115/18. i 117/21.) tužitelje obavijestila o izvršenom inspekcijskom nadzoru povodom njihove predstavke radi kršenja propisa i nezakonitog poslovanja trgovačkog društva Korenko d.o.o., nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

11. Naime, tužitelji u predstavci od 20. travnja 2023. ne navode nikakve nove činjenice u odnosu na one koje su već navodili u predstavkama zaprimljenim u Državnom inspektoratu tijekom 2022. i 2023. godine, a o rezultatima inspekcijskih nadzora učinjenih povodom tih predstavki su obaviješteni obavijestima od 13. travnja 2022. i 7. prosinca 2022.

12. Neosnovan je nadalje i tužbeni navod tužitelja da je inspektorica zaštite okoliša propustila proslijediti njihovu predstavku na nadležno postupanje drugim inspekcijama, budući da iz obavijesti od 13. travnja 2022. proizlazi da je inspektorica njihovu predstavku proslijedila na nadležno postupanje komunalnom redarstvu Grada Križevaca.

13. Niti ostali tužbeni navodi vezani za inspekcijske nadzore, izvršene povodom ranijih predstavki tužitelja, a koji se odnose na štetne otpadne vode za koje zagađivač nije ishodio zakonom propisanu vodopravnu dozvolu, zagađenje zraka zbog konstantnog nezbrinjavanja otpada i paljenja smeća na deponiju i nasipavanjem otpada van linije međe u šumi nisu odlučni, odnosno nisu niti predmet ovog upravnog spora budući da su o izvršenim inspekcijskim nadzorima povodom navedenih predstavki tužitelji obaviješteni obavijestima od 13. travnja 2022. i 7. prosinca 2022., a osporavano rješenje tuženika odnosi se isključivo na prigovor tužitelja na obavijest od 23. svibnja 2023. koja je sačinjena povodom predstavke tužitelja od 20. travnja 2023.

14. Budući da Sud ne nalazi nikakve nezakonitosti u radu inspektorice Državnog inspektorata, osporavano rješenje se ocjenjuje zakonitim, a prigovori tužitelja, obzirom na narav ovog spora, ne mogu dovesti do drugačije odluke. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Osijeku 3. lipnja 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljima

2. Tuženiku

3. U spis