Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Ps-1/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu tog suda Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženog IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi stambeno – iseljenje, 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da se zajedno sa svojim stvarima, iseli iz kuće – nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE U SELU, površine 140 čhv-a, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da preda istu, slobodnu od osoba i stvari, u posjed tužitelju FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tužitelju FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine pobliže opisane u točki I. izreke, koja u naravi predstavlja kuću s okućnicom (dvorištem) na adresi [adresa]; da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 8. prosinca 1998. s tuženikom; da je u posjedu predmetne nekretninu tuženik od 1998. godine, iako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao tužitelj; da je tuženik bez valjane pravne osnove nastavio koristiti predmetnu kuću te ju odbija predati tužitelju u posjed.

2.1. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti te potražuje troškove parničnog postupka.

2.2. Tuženik u odgovoru na tužbu (str. 15-17) u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da su tužitelj i tuženik 11. siječnja 2012. sklopili Ugovor o zajmu iz kojeg proizlazi da je tužitelj na ime zajma predao tuženiku 25.000,00 EUR-a, te su navedenim ugovorom u čl. 5. tužitelj (kao zajmodavac) i tuženik (kao zajmoprimac) suglasno ugovorili da će zajmodavac nakon podmirenja ukupne novčane tražbine iz članka 1. ovog ugovora od strane zajmoprimca, bez odgode, izdati tabularnu ispravu temeljem koje će ovlastiti zajmoprimca da bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja zajmodavca, ishodi u zemljišnim i drugim javnim knjigama u kojim se upisuje vlasništvo na nekretninama, uknjižbu prava vlasništva odnosno prava posjeda na nekretnini, koje je zajmodavac vlasnik u cijelosti, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u selu sa površinom 170 čhv, na ime i vlasništvo zajmoprimca, te da se navedenim Ugovorom o zajmu tuženik kao zajmoprimac obvezuje vratiti tužitelju kao zajmodavcu, iznos od 25.000 EUR-a do 15. ožujka 2014.

2.3. Tuženik tvrdi da je predavao novac tužitelju na ruke uz prisutnost svjedoka, koji mogu potvrditi da je novčana tražbina iz citiranog Ugovora u iznosu od 25.000,00 EUR-a u potpunosti podmirena, ali da tužitelj tuženiku odbija izdati potvrdu o plaćenom iznosu, kao i tabularnu ispravu koja je ugovorena predmetnim ugovorom. Predlaže saslušanje svjedoka MĐ, TĐ, BĐ, HĐ i LĐ, koji su neposredno vidjeli vraćanje pojedinačnih iznosa pozajmice, odnosno da je tuženik ispunio svoju obvezu iz ugovora o zajmu od

11. siječnja 2012. prema tužitelju.

2.4. U odgovoru na tužbu tuženik još navodi kako je zbog lošeg imovinskog stanja i bolesti supruge bio i otprije primoran posuđivati novac od strane tužitelja ,kojeg poznaje dugi niz godina, slijedom čega su tužitelj i tuženik i sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine – koji je ustvari bio osiguranje tužitelju da će mu tuženik sve ranije novčane iznose i vratiti, te da je predmetni ugovor o kupoprodaji predstavljao svojevrsno osiguranje tužitelju, zbog čega sve godine nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji između stranaka, isti nije proveden, odnosno tužitelj nije tražio predaju u posjed. Tvrdi da stranke ugovora prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. prosinca 1998. nikada nisu imali namjeru da tužitelj stupi u posjed iste, već da tuženik usprkos sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji nastavi stanovati na adresi predmetne nekretnine, ali pod uvjetom vraćanja pozajmljenih novčanih iznosa i tako sve do sklapanja Ugovora o zajmu 11. siječnja 2012., u kojem je točno definiran preostali dio tuženikova duga i uvjeti pod kojima će tuženik ponovno steći u vlasništvo predmetnu nekretninu.

2.5. Tuženik ističe da sve ove godine stanuje na adresi predmetne nekretnine na temelju valjane osnove, te kako bi u svakom smislu provedba (neosnovanog tužbenog zahtjeva) polučila nepravične posljedice obzirom da tuženik u predmetnoj nekretnini stanuje od 1988. godine, i to u zajedničkom kućanstvu sa svojom kćeri HĐ, te su oboje nezaposleni i predmetna nekretnina je jedina nekretnina koju posjeduje tuženik (a i njegova kćer). Smatra kako samim ispunjenjem tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva predaju predmetne nekretnine u posjed istom, slobodnu od osoba i stvari bi bilo protivno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u članku 8. stavak 1. navodi: „Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja“ te Ustavu RH i to čl. 35. st. 1.

2.6. Nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 8. prosinca 1998., tuženik je nastavio stanovati u predmetnoj nekretnini te je u istu ulagao, plaćao režije, osiguranje te podmirivao sve troškove vezane uz stanovanje u predmetnoj nekretnini i istu držao u stanju useljivosti, a što potvrđuje da je nakon vraćanja pozajmice iz ugovora o zajmu od 11. siječnja 2012. – ponovno stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom. Navodi kako zasigurno ne bi održavao predmetnu nekretninu i sustavno kroz godine povećavao njezinu vrijednost da istu nije valjano držao kao vlastitu.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 3, 32-33), dopis MUP-a, PP Pitomača od 23. travnja 2024. (str. 14), odgovor na tužbu tuženika od 10. svibnja 2024. (str. 15-17), Ugovor o zajmu od 11. siječnja 2012. (str. 19-21), Policu osiguranja imovine (str. 22-26), uvjerenje o prebivalištu (str. 27), podnesak tužitelja od 10. lipnja 2024. (str. 30-31), podnesak tuženika od 24. studenoga 2024. (str. 39-40), podnesak tužitelja od 25. studenoga 2024. (str. 45), podnesak tuženika od 21. siječnja 2025. (str. 46-154) podnesak tuženika od 22. siječnja 2025. (str. 156-158), zapisnik ovog suda od 22. siječnja 2025. (str. 159-160), Rješenje ODO u Virovitici, Kis-DO-36/2024-1 od 29. studenoga 2024. (str. 161-163), podnesak tuženika od 24. travnja 2025. (str. 174), zapisnik ovog suda od 24. travnja 2025. (str. 175-178), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 176-178), spis Općinskog suda u Virovitici posl. br. Ovr-474/2010, te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) i Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

4.2. Članak 162. ZV-a propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

4.3. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP- a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženika i predaje u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude.

6. Među strankama nije sporno da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj ŽĐ upisan kao vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE U SELU, a nije sporno niti da je tuženik IĐ u posjedu predmetne nekretnine.

7. Među strankama je sporno ima li tuženik pravo na posjed predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 163. ZV-a, odnosno je li osnovan njegov prigovor prava na dom.

8. Uvidom u povijesni zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 32-33) utvrđeno je sljedeće :

- da je tužitelj ŽĐ na temelju prijedloga od 5. ožujka 2009. upisan kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE U SELU, površine 170 čhv , pod posl.br. Z-222/09 , temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. prosinca 1998.;

- da je Privredna banka Zagreb d.d. upisala ovršno pravo zaloga na predmetnim nekretninama radi osiguranja tražbine u iznosu od 34.000,00 EUR pod posl.br. Z-785/02;

- da je na temelju brisovnog očitovanja Privredne banke Zagreb d.d. od 28. listopada 2008. brisano pravo zaloga pod posl.br. Z-954/08 na predmetnim nekretninama;

- da je Rješenjem ovog suda posl.br. Z-910/08 od 17. listopada 2008. uknjiženo pravo zaloga na predmetnim nekretninama radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 65.000,00 EUR za korist Raiffeisenbank;

-da je Rješenjem posl.br. Z-296/10 od 9. travnja 2010. na predmetnim nekretninama zabilježena ovrha na temelju Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Virovitici-Stalna služba u [adresa] posl.br. Ovr-474/10 od 9. travnja 2010.; ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d. protiv ovršenika GĐ;

- da je Rješenjem posl.br. Z-5022/2022 od 20. svibnja 2022. određeno brisanje zabilježbe ovrhe Općinskog suda u Virovitici ovr-474/2010-107 od 17. svibnja 2022.

9.1. Uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici posl.br. Ovr-474/2010 utvrđeno je da je Raiffeisenbank Austria d.d. kao ovrhovoditelj 9. travnja 2010. podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovršenika GĐ, ovdje tužitelja, kao vlasnika nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE U SELU, sa 170 čhv (str. 1-3 spisa Ovr-474/2010), na temelju javnobilježničkog akta – Očitovanja br. OU-990/08 od 16. listopada 2008. (str. 5-12, 31-33 u spisu Ovr- 474/2010), kojim je IĐ , ovdje tuženik, kao založni dužnik i tadašnji vlasnik predmetnih nekretnina dozvolio da se radi osiguranja potraživanja ovrhovoditelja koja mogu nastati temeljem ugovora o jednokratnom kreditu , br. računa 543.397 od 8. listopada 2008., za korist ovrhovoditelja upiše pravo zaloga na navedenoj nekretnini te ovlastio ovrhovoditelja da može tražiti neposrednu ovrhu na istoj nekretnini a radi naplate osiguranog potraživanja po njegovoj dospjelosti.

9.2. Iz nalaza i mišljenje građevinskog vještaka od 22. svibnja 2010. danog u ovršnom postupku u spisu Ovr-474/2010 (str. 65-70 spisa Ovr-474/2010) proizlazi da je u ovršnom postupku utvrđena građevinska vrijednost predmetne nekretnine u vlasništvu ovršenika GĐ, te je donesen Zaključak posl.br. Ovr-474/2010-10 od 30. lipnja 2010. kojim je određeno ročište za prodaju predmetne nekretnine, I. usmena javna dražba, za 1. rujna 2010. (str. 73-75 u spisu Ovr-474/2010). Zajedničkim podneskom od 27. kolovoza 2010. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu I. usmene javne dražbe određene za 1. rujna 2010. na rok od 6 mjeseci ( str. 79 u spisu Ovr-474/2010).

- Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-19 od 2. veljače 2011. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine, I. usmena javna dražba , za 15. ožujka 2011. ( str. 84-86 u spisu Ovr-474/2010 ), a podneskom od 17. veljače 2011. ovršenik ŽĐ predlaže odgodu na rok od 6 mjeseci (str. 89 u spisu Ovr-474/2010) s čim je suglasan i ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. (str. 91 u spisu Ovr-474/2010).

- Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-27 od 24. studenog 2011. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine, I. usmena javna dražba, za 10. siječnja 2012. (str. 96- 98 u spisu Ovr-474/2010), a koje je zbog nepristupanja kupaca bilo bezuspješno (str. 102 spisa Ovr-474/2010).

- Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-33 od 8. veljače 2012. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine, II. usmena javna dražba, za 13. ožujka 2012. (str. 106-107 u spisu Ovr-474/2010 ). Zajedničkim podneskom od 8. ožujka 2012. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu II. usmene javne dražbe određene za 13. ožujka 2012. na rok od 6 mjeseci (str. 110 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 31. srpnja 2012. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od godine dana (str. 116 u spisu Ovr-474/2010).

- Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-34 od 9.rujna 2013. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine, II. usmena javna dražba, za 22. listopada 2013. (str. 120-121 u spisu Ovr-474/2010). Zajedničkim podneskom od 21. listopada 2013. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci (str. 130 u spisu Ovr- 474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 22. travnja 2014. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci (str. 134 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 14. listopada 2014. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci ( str. 135 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 14. travnja 2015. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci (str. 136 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 6. listopada 2015. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci ( str. 138 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 6. travnja 2016. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci (str. 141 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 11. listopada 2016. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci (str. 144 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 4. travnja 2017. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od dvanaest mjeseci (str. 147 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 20. travnja 2018. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci (str. 151 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 12. listopada 2018. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci (str. 154 u spisu Ovr-474/2010).

- Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-58 od 13. svibnja 2019. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine, I. elektronička javna dražba (str. 165-167 u spisu Ovr- 474/2010), a Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-64 od 1. srpnja 2019. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine, II. usmena javna dražba, za 29. kolovoz 2019. (str. 174-176 u spisu Ovr-474/2010).

- Zajedničkim podneskom od 16. kolovoza 2019. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe na daljnji rok od šest mjeseci (str. 181 u spisu Ovr-474/2010).

- Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-76 od 13. svibnja 2020. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine , II. usmena javna dražba , za 2. rujna 2020. (str. 192- 194 u spisu Ovr-474/2010).

- Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-91 od 21. listopada 2021. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine, II. usmena javna dražba, za 25. studenog 2021. (str. 215-217 u spisu Ovr-474/2010). Zajedničkim podneskom od 22. studenog 2021. stranke, ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, predlažu odgodu provedbe ovrhe do 31. siječnja 2022. (str. 222 u spisu Ovr-474/2010).

- Zaključkom posl.br. Ovr-474/2010-96 od 8. ožujka 2022. određeno je ročište za prodaju predmetne nekretnine, II. usmena javna dražba, za 25. travnja 2022. (str. 228-230 u spisu Ovr-474/2010).

- Podneskom od 21. travnja 2022. (str. 237 u spisu Ovr-474/2010), ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d., po punomoćniku, obavještava sud da povlači prijedlog za ovrhu te moli žurno donošenje Rješenja o obustavi ovrhe i žurno brisanje upisa zabilježbe ovrhe , jer se ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, namjeravaju odreći od prava na žalbu.

- Rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-474/2010-103 od 25. travnja 2022. obustavljen je ovršni postupak (str. 240-242 u spisu Ovr-474/2010).

- Podneskom od 13. svibnja 2022. (str. 245 u spisu Ovr-474/2010), ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d., po punomoćniku, predlaže brisanje zabilježbe ovrhe pod posl. br. Z-296/10 na nekretnini u vlasništvu ovršenika, koja je bila predmet ovrhe i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

- Rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-474/2010-107 od 17. svibnja 2022. naloženo je brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 170 čhv, zabilježene na temelju rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-474/2010 od 9. travnja 2010. pod brojem Z-296/2010(str. 246 i 248 u spisu Ovr-474/2010).

9.3. Dakle, nedvojbeno je da tužitelj ŽĐ kao ovršenik u predmetu ovog suda posl.br. Ovr-474/2010, pokrenutog 9. travnja 2010. po prijedlogu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., koji je okončan obustavom ovršnog postupka na prijedlog ovrhovoditelja 21. travnja 2022. (str. 237 u spisu Ovr-474/2010), kontinuirano za vrijeme trajanja ovršnog postupka na predmetnim nekretninama (a koje su predmet ovog parničnog postupka radi iseljenja IĐ) , dakle punih 12 (dvanaest) godina aktivno sudjeluje u tom postupku, a što je vidljivo iz niza zajedničkih podnesaka upućenih kroz ovo razdoblje sudu od strane ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria i ovršenika GĐ, kojim se traži odgoda ovrhe.

10.1. Saslušan u svrhu dokaza tužitelj (str. 176-178) je iskazao da je nekretninu koja je predmet ovog postupka, kupio od tuženika Gorana Štefanovića 1998. godine te je uredno tuženiku isplatio kupoprodajnu cijenu i došao u posjed iste; da je tuženik tražio da ostane u kući kao najmoprimac i plaća najamninu te da su usmeno sklopili ugovor o najmu; da se nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora tužitelj nije upisao odmah u zemljišnoj knjizi kao vlasnik iz razloga što je tuženik predlagao da od njega ponovno otkupi predmetnu nekretninu, tako da se s upisom u zemljišnu knjigu nije žurio, te je to učinio kada je shvatio da je tuženik predmetnu nekretninu opteretio kreditom; da je tužitelj utvrdio da je kuća bila pod hipotekom Privredne banke d.d. a kasnije i Raiffeisen bank Austria d.d. jer je tuženik digao dva kredita kojim je opteretio predmetnu nekretninu; da je tužitelj iako je kuća bila njegovo vlasništvo, predložio tuženiku pozajmicu u iznosu od 25.000,00 EUR, da bi se riješio agonije s hipotekom; da tuženik tužitelju nije vraćao pozajmicu od 25.000,00 EUR; da je RBA banka tražili da tužitelj svakih 6 mjeseci potpisuje da je suglasan da na predmetnoj nekretnini ne ide ovrha i da će se dug plaćati od strane IĐ (a kako to proizlazi i iz spisa Ovr-474/2010); da je tužitelju iz RBA rečeno da oni ne žele prodati dug tužitelju te da je dug od RBA preuzeo EOS MATRIX d.o.o.; da je tužitelja kontaktirao djelatnik EOS MATRIX-a OĐ oko otplate, odnosno uplate dužnog iznosa i rekao mu ako želi riješiti problem, da otplati cjelokupni dug jednokratnom isplatom od 180.000,00 kuna; da je tužitelj na to pristao i jednokratnu uplatu od 180.000,00 kuna izvršio na račun EOS MATRIX-a.

10.2. Naglašava da je ovu uplatu izvršio prije dvije godine, te je smatrao da je time riješio sve svoje probleme, međutim kada je tražio deložaciju, odnosno iseljenje tuženika iz predmetne kuće, njegovi problemi su ponovno započeli. Ne zna živi li itko u predmetnoj kući, obzirom da je u više navrata pokušao i mirnim putem riješiti tu situaciju ali nikoga u kući nije zatekao, međutim ističe da mu nitko ne plaća najamninu unazad 10-15 godina.

10.3. Tužitelj zaključno iskazuje da je tuženiku, nakon što je od njega kupio predmetnu nekretninu, pozajmio 25.000,00 EUR kojim je tuženik trebao zatvoriti dug prema PBZ-u, budući da je tuženik podigao kredit kod PBZ-a te je tom prilikom opteretio predmetnu kuću, tako da je tužitelj iz razloga brisanja upisane hipoteke od strane PBZ-a tuženiku pozajmio 25.000,00 EUR. Ističe da se daljnjih 180.000,00 kuna odnosilo na kredit koji je tuženik podigao kod RBA a otkupilo ga je društvo EOS MATRIX i iz tog razloga, da kuća ne bi završila na javnoj dražbi, bio je prisiljen podmiriti i to dugovanje, a što je vidljivo iz ovršnog predmeta Općinskog suda u Virovitici posl. br. Ovr-474/2010.

10.4. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, a iskaz tužitelja nije u suprotnosti niti s materijalnim dokazima i dokumentacijom u spisu, a niti navodima tuženika iz odgovora na tužbu, ali niti s činjenicama utvrđenim u predmetu ovog suda posl.br. Ovr-474/2010, a sve ovo je odlučne i radi donošenja odluke i o istaknutom prigovoru prava na dom.

10.5. Naime, nije životno a ni logično da bi tužitelj da se radilo o nekretnini u tuđem vlasništvu odnosno u vlasništvu IĐ, kroz razdoblje od 9. travnja 2010., kada je pokrenuta ovrha na nekretninama u predmetu ovog Suda posl.br. Ovr- 474/2010 po prijedlogu za ovrhu Raiffeisenbank Austria d.d. kao ovrhovoditelja protiv ovršenika GĐ, ovdje tužitelja, kao vlasnika nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 1-3 spisa Ovr-474/2010), pa do 25. travnja 2022., kada je Rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-474/2010-103 obustavljen ovršni postupak protiv ovršenika GĐ, ovdje tužitelja (str. 240-242 u spisu Ovr-474/2010) te naloženo brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, zabilježene na temelju rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-474/2010 od 9. travnja 2010. pod brojem Z-296/2010 (str. 246 i 248 u spisu Ovr-474/2010), dakle punih 12 ( dvanaest ) godina , bio aktivno angažiran na način kako to proizlazi iz spisa ovog suda posl.br. Ovr-474/2010.

10.6. Naime, kroz cijeli taj ovršni postupak u trajanju od punih 12 godina tužitelj ŽĐ, kao ovršenik, aktivno sudjeluje u dogovorima s ovrhovoditeljem Raiffeisenbank Austria d.d , sve do trenutka obustave ovršnog postupka na prijedlog ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., a iz gotovo svih dopisa dostavljenih u spis ovog suda posl.br. Ovr-474/2010 proizlazi da se radi o zajedničkim podnescima stranaka (Raiffeisenbank Austria d.d. kao ovrhovoditelja i GĐ kao ovršenika), kojim oni sporazumno predlažu odgode javnih dražbi, a u konačnici i podneskom ovrhovoditelja od 21. travnja 2022. kojim obavještava sud da povlači prijedlog za ovrhu i traži žurno donošenje Rješenja o obustavi ovrhe i brisanje upisa zabilježbe ovrhe , jer se ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. i ovršenik ŽĐ, namjeravaju odreći od prava na žalbu.

10.7. Iako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nejasno zašto bi tužitelj čekao punih 10 godina da podnese tužbu protiv tuženika radi iseljenja iz predmetne nekretnine, ukoliko bi bilo istinito da tuženik nije isplatio navedeni iznos tužitelju, postavlja se pitanje zašto bi se tužitelj tako dugotrajno iscrpljivao u ovršnom postupku ( Ovr-474/2010), da se radilo o nekretninama tuženika IĐ, koji je kao založni dužnik i tadašnji vlasnik predmetnih nekretnina , budući da se tužitelj ŽĐ kao vlasnik predmetnih nekretnina upisao na temelju kupoprodajnog ugovora od 8. prosinca 1998. tek po prijedlogu od 5. ožujka 2009., dozvolio da se radi osiguranja potraživanja ovrhovoditelja koja mogu nastati temeljem ugovora o jednokratnom kreditu od 8. listopada 2008. za korist ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria, upiše pravo zaloga na predmetnoj nekretnini.

10.8. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe i kako zasigurno ne bi održavao predmetnu nekretninu i vršio određena ulaganja u istu, te sustavno kroz godine povećavao njezinu vrijednost da istu nije valjano držao kao vlastitu. Međutim, kako je tuženik, a što i sam u tužbi navodi, nastavio živjeti u predmetnoj kući skupa sa svojom kćeri HĐ i nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. prosinca 1989. pa sve do danas, po ocjeni suda očekivano je da je tu nekretninu i održavao , tim više što ju je, kako to stranke suglasno navode, imao namjeru ponovno otkupiti. Ukoliko je tuženik svojim ulaganjem povećao vrijednost predmetne nekretnine u tuđem vlasništvu, eventualni imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u posebnoj parnici .

11.1. Tuženik se tijekom postupka nije odazivao pozivima suda, iako uredno obaviješten, te nije pristupio niti na jedno ročište, pa tako niti na ročište održano 24. travnja 2025. na kojem je provedena i zaključena glavna rasprava.

Naime, tijekom ovog postupka tuženik je svaki put na sam dan ili dan prije zakazanog ročišta tražio odgodu istog, a što je sud u konačnici ocijenio kao pokušaj odugovlačenja postupka od strane tuženika. Tako punomoćnik tuženika putem e- komunikacije dan prije zakazanog ročišta 25. studenog 2024. predlože odgodu ročišta zakazanog za 26. studenog 2024., navodeći da je tuženik zaprimljen na Zavod za hitnu medicinu zbog bolova u trbuhu i povraćanja, dostavljajući medicinsku dokumentaciju ( str. 39-40), te je zakazano ročište uz suglasnost tužitelja odgođeno. Nakon toga tuženik po punomoćniku na sam dan ročišta zakazanog za 22. siječnja 2025. predlože sudu putem e-komunikacije u 09.09 sati, odgoditi ročište zakazano za taj dan u 12.00 sati, navodeći da je tuženik 22. siječnja 2025. zaprimljen na KBC Zagreb zbog mučnine i povraćanja, te je dostavljena medicinsku dokumentaciju (str. 156-158) iz koje proizlazi da se kod tuženika radi o akutnoj reakciji na stres. Sud je ovo ročište od 22. siječnja 2025., na kojem je zaključen prethodni postupak, održao bez nazočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, cijeneći da su se stekli uvjeti za održavanje pripremnog ročišta a ne za odgodu istog.

Nadalje, punomoćnik tuženika u 08.39 sati putem e-komunikacije na sam dan ročišta za glavnu raspravu zakazanu za 24. travnja 2025., traži odgodu ročišta zakazanog za taj dan u 12.00 sati, navodeći da tuženik nije u mogućnosti pristupiti na sud jer se nalazi u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu (str. 174), a kako to ničim nije potkrijepio, odnosno za te svoje navode nije priložio nikakve dokaze, sud je cijenio izostanak tuženika s navedenog ročišta kao neopravdan, a sve usmjereno na odugovlačenja postupka.

11.2. Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud nije dužan izvesti sve dokaze koje je stranka predložila već je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, dok je prema odredbi čl. 304. ZPP-a sud ovlašten glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Stoga je ovaj sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka od strane tuženika, cijeneći ovaj dokaz (saslušanje svjedoka MĐ, TĐ, BĐ, HĐ, LĐ), kao irelevantan za donošenje odluke u ovom postupku radi iseljenja. Naime, tuženik saslušanje ovih svjedoka predlaže na okolnost da je tuženik ispunio svoju obvezu prema tužitelju iz Ugovora o zajmu od 11. siječnja 2012., navodeći da su oni neposredno vidjeli vraćanje pojedinačnih iznosa pozajmice (str. 15-16). Međutim, kako su svi navedeni svjedoci od strane tuženika predloženi da svjedoče na okolnost povrata zajma tužitelju iz Ugovora od 11. siječnja 2012., po ocjeni suda nisu relevantni za donošenje odluke u ovom predmetu-sporu radi iseljenja tuženika iz nekretnine u vlasništvu tužitelja. Pri tome se ističe i da su za sve predložene svjedoke sve dostave poziva bile neuspješne uz napomenu ili da je primatelj obaviješten ali nije preuzeo pošiljku, odnosno da je primatelj odselio, ili da se ne nalazi više na adresi, ili je za adresu koju je tuženik naveo u odgovoru na tužbu kao adresu predloženog svjedoka, naknadno provjerom kroz sustav JRO utvrđeno da [adresa] u [adresa] nikada nije ni postojala (str. 175).

12.1. Slijedom navedenog, sud prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan cijeneći da je tužitelj dokazao sve pretpostavke propisane odredbom čl. 162. ZV-a za pravu vlasničku tužbu , odnosno dokazao je da je vlasnik nekretnine iz toč. I. izreke ove presude a da je tuženik u posjedu te nekretnine bez valjane pravne osnove. Budući da je tuženik istakao prigovor prava na dom u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija) sud je proveo i test razmjernosti te utvrdio da tuženik nije plaćao tužitelju naknadu za korištenje predmetne nekretnine u njegovom vlasništvu, da bespravno i besplatno koristi predmetnu nekretninu, te da su u ovom slučaju suprotstavljena dva prava – pravo vlasništva tužitelja i pravo na dom tuženika, od kojih po ocjeni ovog suda preteže pravo vlasništva tužitelja.

12.2. Naime, sukladno odredbi čl. 8. Konvencije svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35 i čl. 16 st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

13. Dakle, radi ocjene bi li prihvaćanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen od strane tužitelja predstavljalo miješanje javne vlasti u pravo tuženika na dom (donošenjem presude od strane suda, kao javne vlasti), prvenstveno je potrebno odgovoriti da li bi takvo miješanje bilo opravdano, odnosno da li bi u smislu čl. 34. st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. Ustava te čl. 8. st. 2 Konvencije, bilo u skladu sa zakonom.

14. Nadalje, daljnje pitanje na koje je bilo potrebno odgovoriti jest bi li takvo miješanje u pravo na dom imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, da li bi miješanje u smislu prihvaćanja tužbenog zahtjeva za iseljenjem tuženika bilo provedeno "radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih".

15. U odnosu na to pitanje valja reći da je prema ocjeni ovog suda miješanje u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, tužitelj je vlasnik nekretnine iz toč. I. izreke ove presude , dok tuženik nema pravni osnov za korištenje predmetne nekretnine pa sud smatra da je miješanje potrebno radi zaštite prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva koje je također konvencijsko pravo zajamčeno čl. 1. Protokola 1. Konvencije. Pri tom treba reći kako tuženik ne plaća tužitelju najamninu za predmetnu nekretninu niti bilo kakvu drugu naknadnu za to što koristi njegovu kuću, odnosno njegovu imovinu i njegovo vlasništvo, te da je tužitelj bio izložen dugotrajnom ovršnom postupku radi duga koji je tuženik napravio, pri čemu je opteretio predmetnu nekretninu u vlasništvu tužitelja pravom zaloga za korist ovrhovoditelja, i zbog koje je tužitelj i namirio dug, odnosno na ime duga tuženika isplatio iznos od 180.000,00 kuna.

16. U tom kontekstu priznati pravo na dom po mišljenju suda značilo bi poslati društvenu poruku da se samovlast isplati više nego postupanje po zakonu i poštivanje pravnog poretka. Dakle, u interesu je državne sigurnosti, javnog reda i mira i općenito postupanja prema zakonu iseliti tuženika iz predmetne nekretnine.

17. Konačno, pitanje na koje je još potrebno odgovoriti jest to bi li mjera za iseljenje tuženika bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. st. 2. Ustava i čl. 8. st. 2. Konvencije. Dakle, potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. Tuženik nije dostavio odgovarajuće dokaze niti iznio konkretne činjenice koji bi upućivali na razloge zbog kojih bi pravna zaštita njegovog prava na dom pretezala nad pravnom zaštitom nespornog prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva zajamčenog odredbom čl. 1. Protokola br. 1 Konvencije. Naime, prema podacima u spisu tuženik je rođen 1969. godine, otac je punoljetne kćeri HĐ rođene 1997. godine, za koju navodi da žive zajedno u predmetnoj nekretnini, da je nezaposlen, ali nije dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da bi bio radno nesposoban. Stoga sud cijeni da je za očekivati da tuženik može naći posao odgovarajući njegovim sposobnostima, kao i tuženikova kći koja živi s njim.

18. Kako je tužitelj sukladno odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a, tijekom postupka dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine valjanim zemljišnoknjižnim izvatkom (str.32-33), te da se ista nalazi u posjedu tuženika, sud je temeljem čl. 162. st. 1. ZV- a, a u svezi čl. 2. ZPP-a , tužbeni zahtjev usvojio i odlučio kao pod točkom I. izreke.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova odvjetničkih usluga odmjerenih prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: Tarifa). Odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje u postupku iseljenja prema Tbr. 7. st. 1. toč. 2. Tarife. Sukladno navedenom punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 250 bodova budući da se radi o četiri radnje poduzete u ovom postupku i to sastav tužbe, očitovanje na odgovor na tužbu od 10. lipnja 2024. (str. 30-31), pripremno ročište koje je održano 22. siječnja 2025. (str. 159-160) i ročište za glavnu raspravu koje je održano 24. travnja 2025.(str. 175-178). Vrijednost boda prema Tbr. 54 Tarife iznosi 2,00 EUR, što je ukupno 500,00 EUR, na koji iznos se obračunava PDV po stopi od 25%, što ukupno iznosi 625,00 EUR (toč. II. Izreke).

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj – po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu

2. Tuženi IĐ, [adresa]