Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pn-80/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika CLE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Vedranu Jurašiću, odvjetniku iz Ogulina, radi naknade štete, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punom. tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da po osnovi naknade štete postoji potraživanje tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku CLE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 2.414,42 eura/18.191,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 30. listopada 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Utvrđuje se da po osnovi datog pologa u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna postoji potraživanje tuženika CLE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tužitelju CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkom I. i II. izreke ove presude i nalaže se tuženiku CLE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 2.215,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 30. listopada 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CLE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete plati iznos od 1.450,56 eura".

V. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 30. listopada 2020. naveo da su tužitelj i tuženik dana 20. srpnja 2019. u [adresa], sklopili ugovor o najmu stana, a predmet tog ugovora bila je nekretnina u [adresa], kuća broj 16 u Zagradu površine 68 m2, u naravi se sastojala od dnevnog boravka, trpezarije, spavaće sobe, kuhinje, kupaone, toaleta, predsoblja, terase i kotlovnice. Ugovorili su iznos stanarine od 291,99 eura/2.200,00 kuna, uvećano za režije, plativo u mjesečnim iznosima redovito do 25. dana u mjesecu. Predmetnim ugovorom obvezao se najmoprimac voditi brigu da predmetni mu prostor kao i predmete zatečene i preuzete u njemu koristi na način da o njima vodi brigu te je istim člankom ugovora o najmu stana nedvojbeno istaknuto kako je najmoprimac prostor primio kompletno namješten, u urednom stanju i da su pokretnine koje služe za korištenje u stanu predane najmoprimcu u ispravnom stanju (članak 3. ugovora). Najmoprimac se obvezao najmodavcu predati stan nakon iseljenja prazan od osoba i svojih stvari u stanju u kojem ga je primio, sa svim stvarima u njemu što je potvrdio vlastitim potpisom na predmetni ugovor.

Predmetni ugovor o najmu nastavio je postojati produljenjem u poreznoj upravi dana 11. veljače 2020. budući da je tužitelj postupio s povjerenjem i osjećajnošću prema činjenici da najmoprimčeva partnerica ima malenu djecu.

Kroz cijelo to vrijeme najmodavac je dozvoljavao najmoprimcu i njegovoj partnerici apsolutnu privatnost, vjerovao je da oni prostor održavaju urednim i prema ugovoru te da poštuju sve odredbe na koje je najmoprimac svojom voljom pristao. Stanarina je na račun najmodavca dolazila zaključno s datumom 28. veljače 2020., a nakon toga najamninu tuženik više nije plaćao, niti se ponudio platiti do dana pisanja ove tužbe. Tuženik nije platio niti režije, na koje je bio obvezan ugovorom te su tužitelju počele stizati opomene od HEP-a i za neplaćenu vodu. Zbog toga je dana 2. svibnja 2020. najmodavac bio prisiljen na raskid ugovora o najmu stana, budući da tuženik nije pokazivao nikakvu volju za nastavkom suradnje na ugovorom definiran način, dvije stanarine, čiji iznos od ukupno 583,98 eura/4.400,00 kuna i danas duguje nije htio platiti, stizale su tužitelju opomene za neplaćene režije zbog ponašanja tuženika. Tuženik je, na upite tužitelja hoće li napokon razriješiti novonastalu neugodnu situaciju, postao bahat, ponašao se prijeteći, čak su intervenirali i službenici PP Ogulin. Štoviše, tuženik je slao tužitelju SMS poruke degutantnog sadržaja, nazivajući ga štakorom, smećem pokvarenim te prijeteću poruku: Vidimo se uskoro.

Uz štetu koju je tuženik prouzročio neplaćanjem računa i stanarine, počinio je i štetu na imovini tužitelja i to u vidu otuđenja tepiha, otuđenja jednog ormara i uništenja drugog ormara, oštećenja vrata, uništenja poštanskog sandučića, uništenja kreveta iz spavaće sobe, skidanja radijatora, obojenja zidova u crnu boju bez dopuštenja, uništenja drveta ispred ulaza, otuđenja trosjeda.

Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da mu tuženik duguje iznos od 583,98 eura/4.400,00 kuna na ime neplaćene stanarine, iznos od 156,10 eura/1.176,14 kuna na ime dugovanja za neplaćene račune prema Vodovodu i kanalizaciji d.o.o., iznos od 271,37 eura/2.044,66 kuna na ime neplaćenih računa prema HEP-u d.o.o., te iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna na ime štete počinjene na interijeru i stvarima u unajmljenom stanu. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se presudom naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 3.665,90 eura/27.620,74 kuna.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nije sporno da je tuženik bio u najmu predmetne nekretnine, da su s njime stanovali njegova partnerica ŽL i njezino troje djece. Nije točno da bi tuženik u predmetnoj nekretnini bio u najmu od 20.srpnja 2019.godine. Naime, tužitelj i tuženik su zaključili prvi ugovor o najmu u veljači 2018.godine, zakupnina je iznosila 199,08 eura/1.500,00 kn mjesečno (plus režije), uz napomenu da je i taj prvi ugovor zaključen u pisanoj formi. Tužitelj je tuženiku obećao dati jedan primjerak tog ugovora, što se nije dogodilo, jer tužitelj nije želio dozvoliti da se prijavi boravak tuženika, partnerice ŽL i njezine djece kod nadležne policijske postaje. Sve to, pretpostavljamo, da se ne plati pripadajući porez na dohodak od imovine. Tuženik u potpunosti osporava da bi prouzročio štetu tužitelju. Vezano za „bojanje zidova u crno“, navodimo da zidovi nisu bojani u crnu već tamniju sivu boju. Tuženik je zbog velikog problema sa vlagom u predmetnoj nekretnini tijekom trajanja najma u dva navrata bojao unutrašnjost predmetne nekretnine, i to na način da je prvo stavljena impregnacija, a potom visokokvalitetna „dulux“ boja, za što je utrošeno oko 331,81 eura/2.500,00 kuna. Tamnija boja je stavljena kako bi se manje vidjele „fleke“ koje su izbijale od vlage, a tužitelj je o svemu bio upoznat. Tepih koji spominje tužitelj je ostavljen u kotlovnici, budući da je tuženik kupio novi. Tuženik ne spori da je oštetio vrata kotlovnice, ali to je uzrokovano upravo ponašanjem tužitelja. Naime, tužitelj je, dok su tuženik, njegova partnerica i njezina djeca bili odsutni, bez valjane pravne osnove ušao u kotlovnicu (također obuhvaćena najmom), te tuženiku isključio/zatvorio struju i vodu. Također je promijenio bravu na ulazu u kotlovnicu, kako bi tuženiku zapriječio ulaz i onemogućio uključenje struje i vode. Tuženik je pozvao policiju, a s obzirom da je bio u najmu i te kotlovnice, te kako bi ponovno uključio struju i vodu, tuženik se poslužio dopuštenom samopomoći i doista je na silu otvorio vrata kotlovnice. Vezano za poštanski sandučić, tuženik nema nikakvih saznanja o bilo kakvoj šteti, isti je ostavljen u onakvom stanju kakvom je bio na početku najma. Jednako u odnosu na krevet u spavaćoj sobi. Vezano sa „skidanje“ radijatora, tuženik ga je skinuo uz suglasnost tužitelja, budući da se centralno grijanje nije koristilo, a spomenuti radijator je smetao kako bi se u sobu mogla smjestiti dva kreveta. Radijator je još onda predan tužitelju, pa je nejasno zbog čega se uopće isti spominje. Vezano za trosjed, tuženik je kupio novi jer se iz ovog tužiteljevog širio nesnosan smrad od vlage, bio je star, „zamašćen“ i nije bio primjeren za korištenje. Kada je tuženik pitao tužitelja što će sa spomenutim starim trosjedom, tužitelj je naveo da mu trosjed ne treba, da nema kamo s istim, te da se trosjed može nekome pokloniti ili baciti. Tuženik je želio trosjed pokloniti jednoj osobi za koju tuženik pretpostavlja da je romskog podrijetla, no ta osoba nije željela uzeti takav trosjed niti na poklon, već je tuženiku naplatila odvoz trosjeda na otpad. U odnosu na ormare, jedan ormar je bio dotrajao, te je uz suglasnost tužitelja također bačen na otpad, a drugi ormar je ostavljen na natkrivenoj terasi predmetnog objekta, u istom stanju u kakvom je bio preuzet. Vezano za „uništenje drveta ispred ulaza“, tuženik ističe da se ispred ulaza se ne nalazi nikakvo drvo, već tzv. „puzavac“ koji je tuženik povremeno skratio, održavao, jer je riječ o biljci koja poprilično brzo raste. Tuženiku je potpuno nepoznato kako je na takav način prouzročio štetu na „puzavcu“, te u čemu se sastoji šteta. Zaključno, tuženik osporava tužbeni zahtjev kako po osnovi, tako i po visini svakog pojedinog potraživanja. Tuženik naglašava da tužitelj nikako nije želio suglasno utvrditi njihova međusobna potraživanja. Naime, kako smo prethodno naveli, tuženik je prilikom useljenja odjednom isplatio iznos od 796,34 eura/6.000,00 kuna, pa se postavlja pitanje što je sa uplaćenim pologom/predujmom u iznosu od 597,27 eura/4.500,00 kuna, te preplaćenom vodom u iznosu od 298,46 eura/2.248,74 kuna, što sveukupno iznosi 895,71 eura/6.748,74 kuna. Stoga tuženik ističe prigovor radi prebijanja/prigovor prijeboja u iznosu od 895,71 eura/6.748,74 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31. prosinca 2020.godine, pa do isplate. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Prigovor prijeboja je djelomično osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o najmu stana (l.br. 5-6 spisa), poreznog rješenja (l.br. 7-8 spisa), računa (l.br. 9 spisa), opomene (l.br. 10 spisa), fotografije (l.br. 11-12 spisa), obračuna vodnih usluga (l.br. 13 spisa), uplatnica (l.br. 14-15 spisa), financijske kartice (l.br. 16-17 spisa), financijskih kartica (l.br. 18-21 spisa), raskida ugovora o najmu stana (l.br. 22 spisa), fotografije (l.br. 37 spisa), SMS poruka (l.br. 38-43 spisa), prekršajnog naloga (l.br. 44 spisa), zapisnika (l.br. 45 spisa), fotografija i podataka (l.br. 49-58 spisa), podataka (l.br. 59 spisa), fotografija (30 komada l.br. 67 spisa), ugovora o najmu stana (l.br. 68-69 spisa), poreznog rješenja (l.br. 70-71 spisa), fotografija (l.br. 72-79 spisa), potvrde o uvjetima otplate kredita (l.br. 80-81 spisa), fotografija (l.br. 82-92 spisa), kartice potrošnje (l.br. 96-99 spisa), skice (l.br. 100 spisa), obračuna vodnih usluga (l.br. 107-146 spisa), saslušanjem svjedoka ŽL (l.br. 15e-155 spisa), svjedoka SL (l.br. 155-156 spisa),svjedoka OL (l.br. 156 spisa) te saslušanjem parničnih stranaka.

6.Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da je dana 20. veljače 2018. zaključio ugovor o najmu stana u pisanom obliku sa ŽL za mjesečnu stanarinu u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna plus režije tj. potrošnja struje i vode. Tada mu je ŽL platila 3 stanarine u iznosu od 597,25 eura/4.500,00 kuna u gotovini na ruke. Po zaključenju ovog ugovora iz 2018. u kuću su se uselili ŽL, tuženik ŽLE i 3 djece od ŽL. U ljeto 2018. je prigovorio ŽL da njezino dijete udara loptom u susjedovu kuću, u prozor, da to nije u redu, ona je o tome odmah obavijestila putem mobitela tuženika. Već tada su oni počeli uništavati inventar i kuću. Nakon toga je dana 20.7.2019., zaključio novi ugovor o najmu sa tuženikom kojim je ugovorena stanarina u iznosu od 291,99 eura/2.200,00 kuna mjesečno plus režije, tj. potrošnja el. energije i vode. Tuženik je stanovao u predmetnoj kući sve do 4. svibnja 2020. godine odnosno do raskida ugovora, nakon čega je iselio iz predmetne kuće. Tužitelj tvrdi da mu tuženik nije platio dvije zadnje stanarine i po tom osnovu mu je ostao dužan 583,98 eura/4.400,00 kuna. Vodomjer tuženika je imao šifru kupca kojom su obuhvaćene rate od 6,52 eura/49,16 kuna odnosno gdje je bila manja potrošnja vode, a drugi vodomjer gdje je veća potrošnja vode je tužiteljev. Napominje da je nemoguće da mjesečna potrošnja vode tuženika bude 6,50 eura/49,00 kuna mjesečno za peteročlanu obitelj, a k njima su dolazili i njezini roditelji koji su se tamo tuširali. Tvrdi da mu je tvrtka Vodovod i kanalizacija dostavio obračun vodnih usluga s danom 2. srpnja 2020. iz kojeg proizlazi da je ostalo za platiti ukupno dugovanje u iznosu od 156,10 eura/1.176,14 kuna, koji iznos je tužitelj platio Vodovodu te navedeni iznos tužitelj potražuje u ovom postupku jer se odnosi na potrošnju vode koju su učinili tuženik i članovi koji su stanovali s njim u kući.

Kuća u kojoj je tuženik stanovao ima samostalno brojilo za električnu energiju koje je tužitelj očitao i podmirio račun za neplaćenu struju u iznosu od 109,25 eura/823,12 kuna i platio po opomeni iznos od 135,57 eura/1.021,48 kuna odnosno ukupno 271,37 eura/2.044,60 kuna. Te račune je tužitelj platio na pošti o čemu je dao na uvid uplatnicu.

Tužitelj tvrdi da mu je tuženik:

1) otuđio jedan ormar iz hodnika, jedan ormar je uništio pa su ga zalijepili, o čemu je priložio u spis fotografije koje je označio brojevima 1, 2 i 3.

2) otuđio jedan tepih - fotograf. br. 4,

3) oštetio vrata od kotlovnice - fotograf. br. 5 i 6, odnosno provalio je ta vrata, 4) uništio poštanski sandučić – fotografije br. 7 i 8,

5) uništio krevet iz spavaće sobe - fotografija br. 9,

6) skinuo radijator –fotografije br. 10, 11. 12,

7) obojao zidove u crno bez dopuštenja - fotografija br. 13,

8) otuđio trosjed – fotografija br. 13,

9) skinuo sobna vrata i stavio u kotlovnicu - fotografija br. 14.

10) uništio bojler - fotografija br. 15,

11)ostala su oštećenja na zidovima tj. rupe - fotografije br. 15 i 16,

12) razbijena je lampa u ulaznom hodniku – fotografija br. 18,

13) na terasu je tuženik stavio kamen na mjestu gdje je bilo cvijeće-fotografija br. 19 i 20,

14) uklonio cvijet sa terase – fotografija br. 21 i 22,

15)oštetio vanjski zid – fotografija br. 23,

16)uništio vrata od špajze - fotografija br. 24,

17)ostavio neispravan vodokotlić – fotografija br. 25,

18)oštetio viseće elemente kuhinje – fotografija br. 26,

19)ofarbao zid-fotografija br. 27, sav taj namještaj i unutrašnjost kuće je tužitelj zamijenio. Neistinita je tvrdnja tuženika da je u kući bila vlaga, to je montažna kuća, a u montažnim kućama nema vlage. Tvrdi da nije primio nikakav polog od ŽL, niti od tuženika. ŽL je platila tri stanarine unaprijed kao što je objasnio u svom iskazu jer je rekla da će tu stanovati 3 mjeseca. Tražio je da mu ŽL plati tri stanarine unaprijed, na to je uredno plaćen porez. Pristao je sa tuženikom zaključiti novi ugovor jer ga je tuženik molio da još ostanu stanovati kod njega, ali je povisio stanarinu na 291,99 eura/2.200,00 kuna mjesečno. Tuženik mu nije prigovarao da plaća vodu za kuću u kojoj stanuje tužitelj. Tuženik je imao manji račun za vodu, njegov vodomjer je bio u kotlovnici. Tvrdi da je vodomjer u kući promijenio 30. listopada 2019. godine. Tužitelj navodi da je platio račun za vodu u iznosu od 143,05 eura/1.077,82 kuna dana 17. kolovoza 2020., a dana 24. srpnja 2020. je platio struju u iznosu od 109,25 eura/823,12 kuna. Nakon što se tuženik odselio tužitelj nije očitao stanje vodomjera jer poslije tuženika tu više nitko nije stanovao. Vodomjer očitava Vodovod svaka tri mjeseca i tužitelj je dug platio po originalnoj njihovoj uplatnici. Tužitelj navodi da je plaćao sve opomene za struju jer bi mu u protivnom isključili struju. Nije prijavio policiji krađu trosjeda i ormara. Kotlovnica nije bila obuhvaćena najmom. Ona je u sastavu kuće koju je dao tuženiku u najam. Tuženik je razbio vrata od kotlovnice jer mu je tužitelj isključio struju zato što ju nije plaćao. Nikada nije tuženiku zatvorio vodu. Ventil od vode je preselio uz drugi vodomjer od svoje kuće, to je preselio Komunalac, a prije je taj vodomjer bio u kotlovnici. Kad je isključio tuženiku struju on je nogom izbio vrata, ali tužitelj na ta vrata nije stavljao novu bravu. Vrata su bila zaključana, brava je uvijek ista, a ključ sam imao tužitelj. Kad je isključio struju vrata od kotlovnice je tužitelj zaključao, a tuženik je onda nogom razbio ta vrata. Za ulazak u kotlovnicu tužitelj ne mora proći kroz kuću. Tuženik ne bi mogao uključiti struju a da ne provali u kotlovnicu, ali je mogao doći k tužitelju u kuću i reći da će platiti struju. Nije mu poznato da bi tuženik u kuću stavio svoj trosjed. On je sve ukrao kad je tužitelj bio u Rijeci. U kući je bilo više tepiha i to u dnevnom boravku, kuhinji i staza u hodniku i sve to ima na slikama. Tužitelj je naveo kad je uređivao stan da je kupio sav novi namještaj.

7.Tuženik saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da smatra da ništa nije dužan tužitelju. Stanarine je platio sve koje je bio dužan platiti, a za ovo što je ostalo je tužitelju dat polog plus razlika vode. Napominje da su prvu godinu stanovanja kod tužitelja imali vrlo korektan odnos. Problem je nastao kad su tražili da ih tužitelj prijavi na što je on rekao da mora povećati stanarinu koja bi iznosila 265,45 eura/2.000,00 kuna plus 26,54 eura/200,00 kuna poreza, mjesečno. Zbog velike potrošnje vode je slikao vodomjer i s tom fotografijom otišao u Komunalac, tamo im je predočio taj vodomjer i pitao zašto mu je tako veliki račun za vodu. Oni su mu rekli da plaća vodu od velike kuće u kojoj stanuje tužitelj i ima podstanare, a da tužitelj plaća vodu od male kuće u kojoj živi tuženik. Navodi da je poslije toga došao kod tužitelja u kuću i predočio mu ove dokumente koje je tužitelj priložio uz tužbu kao dokazni materijal i ovaj račun koji je napisan rukom je tuženikov rukopis iznosa koji su izračunali u Vodovodu.

Taj račun sadržava iznos koji je tuženik platio tužitelju na ruke kroz 1,5 do 2 godine i razliku vode koju je tuženik plaćao za njegovu kuću umjesto za svoju koja razlika iznosi 298,46 eura/2.248,74 kuna. U prvom trenutku je tužitelj tvrdio da se to dogodilo sasvim slučajno, da je slučajno zamijenio te račune. Tuženiku nije bilo bitno tko je tu kriv nego samo da se tuženikov trošak namiri bilo da mu vrati novac ili da prebiju potraživanja. Uplatnice za vodu su dolazile na ime tužitelja i on ih je uzimao i tuženiku znao reći koliko iznosi račun za vodu i tuženik je tužitelju dao taj novac da plati.

Nikada tuženik osobno nije plaćao račun za vodu u Komunalcu. Sve te uplatnice se nalaze kod tužitelja. Na isti način tuženik je plaćao i struju odnosno koliko mu je tužitelj rekao tuženik mu je predao taj iznos novca. Tvrdi da su prvi put tužitelju platili iznos 796,34 eura/6.000,00 kuna, od toga se iznos od 199,08 eura/1.500,00 kuna odnosi na prvu stanarinu, a 597,25 eura/4.500,00 kuna se odnosi na polog. Kad su došli do iznosa od 298,46 eura/2.248,74 kuna plus polog od 597,25 eura/4.500,00 kuna tražio je od tužitelja da ili da prebiju taj iznos ili da tužitelj vrati tuženiku taj iznos, nakon toga je tužitelj izabrao tužbu. Tuženik je želio napraviti obračun i radi čega je tužitelju slao poruke. Predmetna kuća je prepuna vlage. To je drvena kuća presvučena žbukom a iznutra knaufom. Sav namještaj u kući je prepun vlage. Prvi put kad su krečili sve zidove u kući su bojali bijelom bojom, a iza toga se pojavila vlaga i flekovi, pa je uzeo specijalnu impregnaciju i specijalnu farbu za vlažne prostore s kojima je obojao sve zidove u kući u tamno sivu boju, osim kupaonice. Tepih je tuženik spremio u garažu u dvorištu tužiteljeve kuće jer je isti također imao miris vlage, a tužitelj za taj tepih tvrdi da ga je tuženik ukrao. Radi se o tepihu iz dnevnog boravka dimenzija 4 X 5 metara. Tuženik navodi da ne priznaje niti jednu sliku koju je tužitelj priložio jer su one mogle nastati i tri mjeseca poslije.

Ne razumije zašto bi tuženik uništavao poštanski sandučić. Dvije priložene fotografije o poštanskom sandučiću se razlikuju jer se na jednoj vidi bravica a na jednoj ne. U odnosu na krevet u spavaćoj sobi, navodi da je namještaj koji je bio u kući je bio star, misli 30 godina. Krevet je ostao u kući, kakav je bio takav je i ostao. Radijator su riješili u dogovoru jer mu nisu stala dva kreveta u sobu. Obavijestio je tužitelja o svemu, da će skinuti radijator i pospremiti ga u kotlovnicu. I za trosjed se dogovorio s tužiteljem da ga makne jer se morao kupiti novi zbog vlage. Predložio je da taj stari trosjed zamota i stavi u garažu, ali tužitelj mu je odgovorio da tamo nema mjesta. Ormar je bio star, zalijepili su ga selotejpom, ali su ga izbacili van je je smrdio po vlagi. Ovaj lijepljeni ormar je stavljen van uz dogovor s tužiteljem na terasu. Taj ormar je stajao godinu dana vani, u njemu su stajale igračke za djecu. Taj ormar je stajao na natkrivenoj terasi u ćošku. Prvi put kad smo se susreli u 2. mjesecu 2018. su tužitelju platili 796,34 eura/6.000,00 kuna. Ne postoji drugi ormar nego samo ovaj koji je bio zalijepljen selotejpom i regal koji je prikazan na priloženim slikama. Jednog dana kad su se navečer vratili u kuću vidio je da nemaju struju niti vodu, pozvao je policiju, policijski službenici su ga pitali da li je siguran da li je to u najmu, pa im je pokazao ugovor i ključ od te kotlovnice, koji više nije funkcionirao, oni su mu rekli da može otvoriti vrata, nakon toga je otvorio vrata i uključio osigurače za struju i vodu.

8.Saslušani svjedok ŽL u svom iskazu je navela da je tuženik bio njezin životni partner tijekom sedam godina, a u posljednjih godinu i pol nisu skupa. Tuženik je sada u zatvoru i nema nikakav kontakt s njim. Ne zna zbog čega je u zatvoru. Sa tuženikom nema zajedničke djece. Navodi da su se kod tužitelja doselili 2018., a odselili 2020. ili 2021. godine, ne zna točno. Prilikom useljenja su sa tužiteljem zaključili ugovor o najmu stana, stanarina je bila 199,08 eura/1.500,00 kuna mjesečno. Kad su se uselili tužitelju su platili 199,08 eura/1.500,00 kuna stanarine i 597,25 eura/4.500,00 kuna pologa. Visina stanarine se mijenjala. Nakon godinu dana su napravili s tužiteljem novi ugovor, tim novim ugovorom je ugovorena viša mjesečna stanarina i to u iznosu od 291,99 eura/2.200,00 kuna. Tu stanarinu su također plaćali mjesečno i to na ruke tužitelju. Tužitelj im nije dao nikakvu potvrdu da su mu platili stanarinu. Polog je ostao kod tužitelja ne zna zbog čega. Osim stanarine bili su dužni plaćati i pripadajuće režije za taj stambeni prostor i to struju, vodu, smeće i Tv pristojbu. Struju i vodu su plaćali sa uplatnicama i to na način da su to plaćali vodu u Vodovodu, a struju u FINI. Ne sjeća se da li su plaćali smeće. Računi za vodu i struju su bili normalni. To je sve plaćao ŽLE, a ona je smo fizički uplaćivala te režije. Za režije ništa nisu ostali dužni jer je tužitelj imao pologa. Navodi da je tuženik shvatio da su plaćali vodu od tužiteljeve kuće. Kad su se uselili u tom stanu je bila kutna garnitura sjedeća, regal, dva kreveta u spavaćoj sobi, kuhinja i kupatilo. U sobi je bio jedan ormar. Misli da su taj prostor dva puta krečili jer je u stanu bilo vlage. Navodi da su pitali tužitelja da izvrše zamjenu kutne garniture jer je zatečena smradila po vlagi, a željeli su kupiti novu, tužitelj im je rekao da tu garnituru nekom poklone, pa su pozvali jednog čovjeka i on to nije htio uzeti, već je tu garnituru odvezao na smetlište Kad su se iselili svoju kutnu garnituru su uzeli. Kreveti su ostali. Ormari su ostali. Jedan ormar je bio u raspadu, a u dogovoru sa tužiteljem su ga odvezli van. Zna da je jedan ormar ostao vani na terasi, a ne zna da li su drugi odvezli na otpad. Zidovi su bili sive boje, a sve je bilo u dogovoru sa tužiteljem. U sobi je bio radijator, oni su ga skinuli da im stanu dva kreveta. Kad su radijator skinuli stavili su ga u kotlovnicu, nisu ga vratili natrag u sobu. Bila su dva ormara, jedan ormar je bio širine 45 cm, a visine 1,80 m, a isto i drugi ormar.

Kad im je tužitelj isključio struju i vodu, tuženik je provalio u kotlovnicu da uključi struju i vodu, tamo su bila drvena vrata koja su oštećena kod brave. Ne zna da li su ta vrata popravljali kad su se odselili. Krečenje im je tužitelj dozvolio.

U stanu je bio jedan tepih i u dogovoru s tužiteljem su njegov tepih srorali i dali tužitelju da ga stavi u garažu, a oni su sebi kupili novi tepih. Stan je imao poštanski sandučić i on je ostao u normalnom stanju, a to znači kakav je bio takvog su i ostavili. U tom stanu su cijelo vrijeme stanovali tuženik, ona i njezino troje djece, koji su tada bili u dobi od

9., 7. i 4. godine.

9.Saslušani svjedok SL u svom iskazu je navela da živi u susjedstvu sa tužiteljem, da je poznavala tuženika i njegovu partnericu ŽL jer su oni stanovali kod tužitelja. Tužitelj se žalio da mu ne plaćaju, da nisu plaćali ni stanarine, ni režije. Poznato joj je da je taj stan prije nego što se tuženik uselio bio jako lijepo uređen. Bila je u jako dobrim odnosima sa pok. suprugom tužitelja, pomagala joj je čistiti kuću i čistiti taj stan. Predmetni stan je bio namješten, namještaj je bio u dobrom stanju, tužitelj je taj namještaj kupio novi, njegova supruga je sve to držala sređeno i uredno. Nakon što se tuženik iselio namještaj je bio "bože sačuvaj", bilo je neuredno, potrgano, ostalo je smeća, tužitelj ju je zvao da dođe vidjeti.

10.Saslušani svjedok UL (sin tužitelja), u svom iskazu je naveo da živi u [adresa] od 2015. godine, da je vikendom dolazio kod oca, poznato mu je da je tuženik sa obitelji stanovao na adresi [adresa], u staroj kući, u toj kuće nema vlage. Kuća je kompletno bila namještana kad se tuženik doselio. Bio je dnevni boravak s kutnom garniturom, bio je ormar za cipele, stol i šest stolica, te u sobi dva kreveta, bila je peć za grijanje, kuhinja sa elementima, napa i štednjak. Navodi da tuženik nije platio sve stanarine, ne zna što je točno ostao dužan, ali dosta toga, ostao je dužan za režije. Kad su stanari otišli namještaj je bio u raspadnutom stanju to je osobno vidio, trosjeda nije bilo, ormarić za cipele je bio sav rašteman, kuhinja je bila u lošem stanju, krečili su u tamnu boju, bilo je farbe po lajsnama, radijatoru svuda. Na drvenim vratima u kotlovnici je bila izbijena brava, između ulaznih vrata i kotlovnice je bio poštanski sandučić, koji je isto uništen, nije se dao zaključavati, bio je udaren. U vrijeme kad je tuženik iselio ništa nije bilo kako bi trebalo biti. Navodi da je otac imao običaj od podstanara uzimati polog, taj polog je bio u visini jedne stanarine.

11.U predmetnom postupku tužitelj kao najmodavac zahtjeva da mu tuženik kao najmoprimac plati dvije neplaćene najamnine, neplaćene račune za vodu, neplaćene račune za struju, te iznos na ime naknade štete za otuđeni i oštećeni namještaj, oštećena vrata i bojanje zidova.

12.Iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj kao najmodavac sa tuženikom kao najmoprimcem zaključio prvi ugovor o najmu u mjesecu veljači 2018. godine kojim je bila ugovorena mjesečna najamnina u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna plus režije i to za potrošnju vode i struje. Tužitelj tvrdi da mu je ŽL, tuženikova partnerica, platila odjednom tri stanarine u iznosu od 597,25 eura/4.500,00 kuna unaprijed jer je rekla da će tu stanovati tri mjeseca, ali da nije primio nikakav polog niti od ŽL, niti od tuženika. Međutim, na ročištu održanom dana 12. svibnja 2025. tužitelj je naveo da je bio polog u visini stanarine i da je takva praksa da se uzme polog od jedne stanarine.

Tuženik i svjedok ŽL su naveli da su prilikom useljenja platili tužitelju ukupno 796,34 eura/6.000,00 kuna od kojeg iznosa je 199,08 eura/1.500,00 kuna stanarina i 597,25 eura/4.500,00 kuna polog.

13.Nije sporno da je između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca dana 20. srpnja 2019. zaključen novi ugovor o najmu stana kojim je najmodavac dao najmoprimcu u najam stan u [adresa] kuća broj 16 u Zagradu površine 68 m2, da je ugovorena mjesečna stanarina u iznosu od 294,64 eura/2.220,00 kuna plus režije tj. za potrošnju električne energije i vode. Tužitelj tvrdi da mu tuženik nije platio dvije zadnje najamnine odnosno da po tom osnovu ostao dužan 583,98 eura/4.400,00 kuna, a tuženik tvrdi da je platio sve stanarine, "a za ovo što je ostalo je tužitelju dat polog plus razlika vode".

14.U odnosu na tvrdnju tužitelja da mu tuženik nije platio zadnje dvije stanarine, sud u cijelosti poklanja vjeru navodima tužitelja jer je tužitelj sasvim jasno i određeno iskazivao o svim okolnostima predmetnog ugovora o najmu odnosno naveo je da mu je tuženik prilikom useljenja platio tri mjesečne najamnine po 199,08 eura/1.500,00 kuna odnosno ukupni iznos od 597,25 eura/4.500,00 kuna, zatim da je primio polog u iznos jedne mjesečne najamnine, kao i da je bila praksa da se uzima polog u visini mjesečne najamnine, a koja visina pologa je uobičajena prilikom zaključivanja ugovora o najmu, pri čemu sud ocjenjuje neuvjerljivima navode tuženika i svjedoka ŽL da bi polog iznosio 597,25 eura/4.500,00 kuna, ocjenjujući njihove navode usmjerenima na otklanjanje od odgovornosti tuženika za daljnje neplaćene stanarine. Navode tužitelja da je tuženik ostao dužan neplaćene stanarine su potvrdili i svjedok SL i svjedok UL, slijedom čega sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja na ime dvije zadnje neplaćene najamnine u iznosu od 583,98 eura/4.400,00 kuna, a u odnosu na koje stanarine je za tužitelja nastala i porezna obveza jer iz poreznog rješenja od 11. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj kao porezni obveznik prijavio kod porezne uprave prihod na dohodak od imovine po osnovi predmetnog ugovora o najmu zaključen između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca.

15.Među strankama nije sporno da je tuženik sa ŽL i njezinom djecom stanovao u predmetnom stanu u razdoblju od 20. veljače 2018. do 4. svibnja 2020. godine, međutim, među strankama je sporno da li je tuženik za to razdoblje platio dospjele obveze za potrošenu vodu i električnu energiju. Tuženik tvrdi da je plaćao vodu od velike kuće u kojoj stanuje tužitelj i u kojoj ima podstanare, a da tužitelj plaća vodu od male kuće u kojoj je živio tuženik, a tužitelj tvrdi da mu je tuženik za neplaćenu vodu ostao dužan iznos od 156,10 eura/1.176,14 kuna.

Prema dostavljenim podacima od strane tvrtke Vodovod i kanalizacija d.o.o. (l.br. 95- 100 spisa) proizlazi da se kuća tužitelja, u kojoj kući tužitelj stanuje nalazi na kč. br. [katastarska čestica] i da ista ima šifru kupca 50181, a mala kuća koju je tužitelj dao u najam se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] i ima šifru kupca 50183, zatim da je prema kartici potrošnje za razdoblje od 2. travnja 2018. do 2. travnja 2020. na ime šifre kupca 50183 učinjena potrošnja vode u iznosu od 109 m3.

Iz obračuna vodnih usluga s danom 2. srpnja 2020., na ime šifre kupca 50183 (l.br. 13-14 spisa) je utvrđeno da razlika po prethodnom obračunu iznosi 382,73 kuna, da ukupno zaduženje za naredno tromjesečno razdoblje iznosi 147,48 kuna (mjesečno 49,16 kuna x 3=147,48 kuna), te da dugovanje na dan 8. srpnja 2020. iznosi 645,93 kuna što ukupno iznosi 1.176,14 kuna, a kako se iznos od 49,16 kuna odnosi na mjesec 08/20, te iznos od 49,16 kuna odnosi na mjesec 09/20, to je obračunati iznos od 1.176,14 kuna umanjen za navedena dva mjeseca i to 08/20 i 09/20, pa je dugovanje po navedenom obračunu iznosilo 1.077,82 kune, a koji iznos tužitelj platio na ime potrošnje vode i prethodno neplaćenih računa za obračunsko mjerno mjesto koje se odnosi na šifru kupca 50183 za vodomjer koji se odnosi na iznajmljenu kuću tuženiku, slijedom čega je tužitelju po osnovi neplaćenih dospjelih računa za vodu valjalo priznati iznos od 143,05 eura/1.077,82 kuna.

16.S obzirom da je tužitelj na ime potrošene električne energije od strane tuženika platio po opomeni broj 01 2201747702-2007902-1 od 16. srpnja 2020. iznos od 1.221,48 kuna te po računu broj 2201747702-200520-7 za razdoblje od 21. veljače 2020. do 18. svibnja 2020. iznos od 823,12 kuna, a što ukupno iznosi 271,37 eura/2.044,60 kuna, to je valjalo tužitelju priznati potraživani iznos na ime dospjelih računa za potrošenu električnu energiju od strane tuženika kao najmoprimca.

17.Tužitelj je tužbi i u svom iskazu naveo da mu je tuženik otuđio određene dijelove namještaja, te oštetio ormar, vrata, poštanski sandučić, krevet iz spavaće sobe, skinuo radijator, obojao zidove u tamnu boju bez dopuštenja, otuđio trosjed, tepih i jedan ormar, a koje navode su potvrdili svjedoci SL i UL, i u odnosu na koja oštećenja tužitelj tvrdi da ih je fotografirao, te je u spis priložio fotografije, pa sud smatra da tužitelju, primjenom odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako se ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pripada pravo na naknadu štete za otuđene i oštećene predmete, a koju visinu štete, s obzirom da nije izveden dokaz odgovarajućim vještačenjem je sud utvrdio primjenom odredbe članka 223. Zakona o parničnom postupku po slobodnoj ocjeni, a na temelju javno dostupne kataloške ponude namještaja, predmeta, radova popravaka i bojanja zidova, u iznosu od 2.000,00 eura.

18.Slijedom navedenog, sud smatra da tužitelju osnovano pripada pravo na isplatu po osnovi dospjelih neplaćenih računa za vodu u iznosu od 143,05 eura/1.077,82 kuna, po osnovi dospjelih neplaćenih računa za potrošenu električnu energiju u iznosu od 271,37 eura/2.044,60 kuna i po osnovi otuđenih, uništenih i oštećenih predmeta u iznajmljenom objektu u iznosu od 2.000,00 eura odnosno u ukupnom iznosu od 2.414,42 eura/18.191,45 kuna, slijedom čega je valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke.

19.Sud smatra osnovanim po tuženiku istaknuti prigovor prijeboja potraživanja u visini plaćenog pologa u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna, slijedom čega je izvršen prijeboj međusobnih potraživanja stranaka.

20.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992,112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) kojim je propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, te odlučio da s obzirom na postignuti uspjeh u parnici svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

21.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 3. lipnja 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1. ĐL, [adresa]

2.Odvjetnik Vedran Jurašić, Ogulin