REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-672/23-44

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jasminki Glogović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika KG, odvjetničkog vježbenika, dana 03. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, platiti tužitelju BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, imovinske štete s naslova izgubljene zarade te imovinske štete s naslova troškova prijevoza iznos od 3.713,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 2.796,00 eura od 02. srpnja 2024. godine do isplate te na

- iznos od 917,73 eura od 27. srpnja 2022. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.735,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. lipnja 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 27. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 560,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2022. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 2.796,00 eura od 27. srpnja 2022. godine do 01. srpnja 2024. godine kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 1.604,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2022. godine do isplate.

Obrazloženje

1.Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je dana 28. ožujka 2021. godine na Fallerovom šetalištu kraj potoka Črnomerec u Zagrebu u popodnevnim satima tužitelj stradao na način da je hodajući niz stepenice, a noseći dječja kolica s djetetom, stao u rupu na stepenicama gdje fali veliki dio betona, uslijed čega je izgubio ravnotežu i slomio desno stopalo. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je do predmetne nezgode došlo zbog velikog oštećenja na stepenicama, koje su javno dobro u vlasništvu Grada Zagreba, koji je kod tuženika u vrijeme nezgode imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00050978. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji, a ujedno zbog zadobivene ozljede nije mogao početi raditi dana 05. travnja 2021. godine u obrtu [obrt], vlasnika JG kao instalater grijanja i klimatizacije, kako je to bilo dogovoreno, već je zaposlen tek 01. lipnja 2021. godine i to na manje zahtjevnim poslovima kako bi što manje opterećivao slomljenu nogu, zbog čega je izgubio na zaradi, a također je imao i troškove prijevoza taxi vozilom na preglede od doma do bolnice u Draškovićevoj u iznosu od 17,73 eura. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je naglasivši da su predmetne stepenice u međuvremenu popravljene te navodeći da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 25. srpnja 2022. godine, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete i to po kriteriju fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 3.056,00 eura, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 300,00 eura, kao i na ime imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 900,00 eura te na ime imovinske štete s naslova troškova prijevoza taxijem u iznosu od 17,73 eura, odnosno ukupan iznos od 4.273,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2022. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da priznaje pasivnu legitimaciju, jer je Grad Zagreb na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00050978, ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako osporava da je uzrok štete navodno puknuće stepenice te da bi tužitelj iz uzroka navedenog u tužbi trpio opisane posljedice. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući tijekom postupka kako je nesporna visina izgubljene zarade tužitelja u iznosu od 900,00 eura, zatim visina troškova taxi prijevoza u iznosu od 17,73 eura, kao i činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura, predložio konačno postavljeni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku prijepisa posjedovnog lista (stranica 5-6 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (stranica 7-13 spisa), u presliku izjava (stranica 14-19 spisa), u presliku računa (stranica 20 spisa), u presliku fotografija stepenica (stranica 22-25 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva od 25. srpnja 2022. godine (stranica 26 spisa), u presliku prigovora od 10. studenog 2022. godine (stranica 27 spisa), u presliku e-mail poruka (stranica 28-32 spisa), u iskaz svjedokinje NG (stranica 47-48 spisa), u iskaz svjedokinje VG (stranica 48-49 spisa), u iskaz tužitelja (stranica 49-50 spisa), u presliku dijela zdravstvenog kartona (stranica 54-62 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 65-66 spisa), u dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 86 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 92-93 spisa), u iskaz svjedoka JG (stranica 102-103 spisa), u očitovanje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za pravne i financijske poslove, Odjela za pravne poslove, Odsjeka za poslove pripreme utuživanja Klasa:944-11/24-005/13, Urbroj:251-10-11-2/003-24- 3 od 20. prosinca 2024. godine (stranica 113 spisa), u presliku Ugovora o realizaciji Programa održavanja javnih prometnih površina, građevina i uređaja javne namjene, javne rasvjete te izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2022. – održavanje građevina i uređaja javne namjene i poslovnih pothodnika u 2022. godini (list 116-118 spisa), u presliku Programa održavanja građevina i uređaja javne namjene na području Grada Zagreba u 2022. (list 119-121 spisa), u presliku Ugovora o realizaciji Programa održavanja javnih prometnih površina, građevina i uređaja javne namjene, javne rasvjete te izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2021. – održavanje građevina i uređaja javne namjene (list 122-125 spisa) te u presliku očitovanja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za pravne i financijske poslove, Odjela za pravne poslove, Odsjeka za poslove pripreme utuživanja Klasa:944-11/24-005/13, Urbroj:251-10-11-2/003-25-20 od 01. travnja 2025. godine s preslikom fotografija (stranica 139-149; list 152-154 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura, s time da je ujedno nesporna visina izgubljene zarade u iznosu od 900,00 eura te visina troškova taxi prijevoza u iznosu od 17,73 eura. Naprotiv sporan je nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno sporno je pitanje da je do nastanka predmetnog štetnog događaja, a time i ozljeda tužitelja došlo zbog oštećenja na javnim stepenicama na Fallerovom šetalištu, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 26. kolovoza 2024. godine smanjio tužbeni zahtjev, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika nije očitovao pristaje li na smanjenje tužbenog zahtjeva, pa se sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva. Inače pravni stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe za što je prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a uvijek potreban pristanak tuženika izrazio je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj SU-IV-16/21 od 26. travnja 2021. godine. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. U odnosu na sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, a time i odgovornost za nastanak štetnog događaja, sud je tijekom postupka proveo dokaz uvidom u dostavljenu dokumentaciju, presliku fotografija, kao i očitovanje Grada Zagreba vezano uz popravak, sanaciju predmetnih javnih stepenica na Fallerovom šetalištu uz presliku fotografija, s time da je ujedno proveo dokaz saslušanjem svjedokinja NG i VG, a proveo je i dokaz saslušanjem tužitelja. Naime bitno je naglasiti da je odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/10 – u daljnjem tekstu ZKG- a) propisano da su komunalne djelatnosti, a kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, između ostalog održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a to su prema odredbi članka 60. stavka 2. ZKG-a između ostalih trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta i slično, dok se pod održavanjem tih javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima prema odredbi članka 23. stavka 2. ZKG-a podrazumijeva održavanje i popravak tih javnih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. Inače prema odredbi članka 5. ZKG-a jedinice lokalne samouprave su dužne u donošenju i provođenju programa građenja i održavanja komunalne infrastrukture poštovati javni interes, jer se sukladno odredbi članka 8. ZKG-a i odredbi članka 8. ZKG-a komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba i po načelu neprofitnosti.

8. Iskazu svjedokinje NG (stranica 47-48 spisa) i svjedokinje VG (stranica 48-49 spisa), koje su opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja u bitnom suglasno istaknule da je u jednom trenutku dok su se spuštali po stepenicama, u pitanju su stepenice na Fallerovom šetalištu, s time da je tužitelj zajedno sa svjedokinjom VG, suprugom, spuštajući se tim stepenicama nosio dječja kolica s djetetom, na način da je VG držala prednji dio kolica, pa se zato kretala unazad, a tužitelj je držao zadnji dio kolica i kretao se ravno naprijed, viknuo „jao“, „zajaukao je“, „potepo se“, ali nije pao te su kasnije primijetili da na jednom dijelu tih stepenica „nedostaje dio betona“, sud je poklonio povjerenje, jer su logični, uvjerljivi, suglasni iskazu tužitelja, a proizlaze i iz dostavljene dokumentacije, fotografija stepenica (stranica 22-25 spisa).

9. Nastavno iskazu tužitelja (stranica 49-50 spisa), koji je opisujući nastanak štetnog događaja istaknuo da se tog dana spuštao stepenicama, u pitanju su stepenice na Fallerovom šetalištu, bilo je oko „6,00-7,00 navečer, ali još nije bila upaljena javna rasvjeta“, s time da je sa suprugom nosio dječja kolica s djetetom na način da je supruga primila jedan kraj kolica i hodala zapravo unatrag po tim stepenicama, a on je primio drugi kraj kolica te je hodao ravno, na nogama je imao tenisice, da bi u jednom trenutku „negdje bliže kraju ovih stepenica“ osjetio da mu je „propala noga, klecnula noga“, ali je uspio doći do kraja stepenica, s time da je kasnije vidio da na tim betonskim stepenicama, na tom dijelu nedostaje dio betona, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, suglasan iskazu svjedokinja, a vezano uz izgled stepenica proizlazi i iz dostavljene dokumentacije, preslike fotografija stepenica (stranica 22-25 spisa).

10. Nadalje treba naglasiti iz očitovanja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za pravne i financijske poslove, Odjela za pravne poslove, Odsjeka za poslove pripreme utuživanja Klasa:944-11/24-005/13, Urbroj:251-10-11-2/003-25-20 od 01. travnja 2025. godine s preslikom fotografija (stranica 139-149; list 152-154 spisa) proizlazi da je dana 06. prosinca 2021. godine izdan nalog za sanaciju nepravilnosti stepenica na Fallerovom šetalištu, koja nepravilnost se odnosila na oštećeno opločenje na javnim stepenicama (Fallerovo šetalište iza kbr. 37 kod dječjeg igrališta na mostiću), što je i sanirano 20. travnja 2022. godine, dakle nakon predmetnog štetnog događaja.

11. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika, jer je propustio održavati predmetnu javnu površinu, stepenice na Fallerovom šetalištu za sigurno i nesmetano kretanje, čemu i služi, dok je naprotiv tužitelj pri hodanju, spuštanju po tim stepenicama primijenio dužan stupanj pažnje, hodao je normalnim korakom, dapače sasvim sigurno vrlo oprezno i pažljivo, a to tim više što je u rukama držao dječja kolica s djetetom, što rezultira time da tužitelj nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, specijalist ortopedije i traumatologije (stranica 65-66 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio lom V metatarzalne kosti desnog stopala, po ozljeđivanju provedeno je adekvatno liječenje po ortopedu i fizijatru, a provedena je i fizikalna terapija. Nadalje sudski vještak je istaknuo da se na pregledu dana 10. lipnja 2024. godine tužitelj žalio na povremene bolove u području V metatarzalne kosti desnog stopala, koji su izraženiji kod opterećenja i promjene vremena, vožnje autom, dok je kliničkim pregledom utvrđeno: desno stopalo palpacijski bol iznad baze V metatarzalne kosti, bolne i ograničene kretnje subtalarnog zgloba u slabijem stupnju. Isto tako sudski vještak je ističući da u zdravstvenom kartonu tužitelja, koji datira od 06. kolovoza 2013. godine do 08. ožujka 2024. godine, nema podataka o sličnim ozljedama prije štetnog događaja, s time da se zdravstveno stanje tužitelja vezano uz u ovom događaju zadobivenu ozljedu stabiliziralo 01. srpnja 2024. godine, naglasio da je zadobivena ozljeda dovela do trajnih posljedica koji smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a očituje se povremenim bolovima u području desnog stopala, koji su najjači u području V metatarzalne kosti, a izraženiji su kod opterećenja i promjene vremena te u ograničenoj pokretljivosti desnog subtalarnog zgloba u slabijem stupnju. Nastavno tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 15 dana i manjeg intenziteta kumulativno još narednih 20 dana, a daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 15 dana. Nadalje tužitelju je nakon predmetnog štetnog događaja tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja, a u narednom periodu od 20 dana bila mu je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično). Isto tako sudski vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju (stranica 86 spisa) istaknuo da u ovom štetnom događaju zadobivena ozljeda loma V metatarzlane kosti desnog stopala nije dovela do naruženja.

13. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, kao i na dopunski nalaz i mišljenje, na način da punomoćnik tužitelja nije imao nikakvih prigovora, dok je punomoćnik tuženika prigovorio nalazu i mišljenju u ocjeni duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti navodeći da sudski vještak nije opisao o kojim se točno ograničenim kretnjama radi, a niti na koji način je utvrdio to ograničenje kretnji.

14. Sudski vještak dr. Miljenko Franić se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 25. rujna 2024. godine (stranica 92-93 spisa) navodeći da je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadobivenoj ozljedi, tijeku liječenja i medicinskoj dokumentaciji, kao i kliničkim pregledom tužitelja, kojim je utvrdio ograničenje kretnji inverzije i everzije desnog subtalarnog zgloba u odnosu na lijevi, neozlijeđeni subtalarni zglob te je trajne posljedice ocijenio u omjeru od 3%. Isto tako sudski vještak je istaknuo kako je uobičajeno u medicinskoj praksi da nakon ovakve ozljede i imobilizacije zgloba zaostaje ograničenje kretnji, koje je ocijenio trajnim posljedicama u omjeru od 3%.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, dopunski nalaz i mišljenje, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući i presliku dijela zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužitelja te je logičan i obrazložen. Naime sudu je logičan i uvjerljiv navod sudskog vještaka da je kliničkim pregledom tužitelja utvrdio da je zadobivena ozljeda loma V metatarzalne kosti desnog stopala dovela do ograničenja kretnji subtalarnog zgloba u slabijem stupnju, zbog čega tužitelj, uz povremene bolove koje trpi u području desnog stopala, a najjači su upravo u području V metatarzalne kosti te su izraženiji kod opterećenja i promjene vremena, mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu u omjeru od 3%. Iz navedenog razloga sud je odbio kao neosnovan prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem.

16. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužitelja, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 15 dana i manjeg intenziteta kumulativno još narednih 20 dana, a daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.156,00 eura.

17. Nastavno, s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužitelja, a u pitanju je tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 15 dana, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 eura.

18. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića da je u predmetnom štetnom događaju zadobivena ozljeda loma V metatarzalne kosti desnog stopala dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, a očituje se povremenim bolovima u području desnog stopala, koji su najjači u području V metatarzalne kosti, a izraženiji su kod opterećenja i promjene vremena te u ograničenoj pokretljivosti desnog subtalarnog zgloba u slabijem stupnju te vodeći računa da je tužitelj osoba srednje životne dobi od 43 godine, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od iznosu od 600,00 eura.

19. S obzirom da je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja, a u narednom periodu od 20 dana bila mu je potrebna tuđa pomoć u prosjeku 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično), s time da je među strankama nesporna činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, kao i cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju za ukupno potrebnih 60 sati tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 240,00 eura.

20. Imajući na umu da tužitelju po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.556,00 eura što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 240,00 eura, što ukupno iznosi 2.796,00 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 5. ZKG-a, odredbom članka 22. stavka 1. ZKG-a odredbom članka 33. stavka 1. ZKG-a, odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.796,00 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 560,00 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

21. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.356,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 27. srpnja 2022. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je sudski vještak dr. Miljenko Franić istaknuo da je liječenje tužitelja završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 01. srpnja 2024. godine, dakle nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, to tužitelj može osnovano zahtijevati na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon završetka liječenja do isplate, odnosno tekuću od 02. srpnja 2024. godine do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 2.796,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 02. srpnja 2024. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 560,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 27. srpnja 2022. godine do isplate, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 2.796,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 27. srpnja 2022. godine do 01. srpnja 2024. godine te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom III. izreke presude.

22. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade, kao i na ime naknade imovinske štete s naslova troškova liječenja, točnije troškova taxi prijevoza, sud je utvrdio slijedeće. Naime bitno je naglasiti da je odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a sukladno odredbi članka 1093. stavka 2. ZOO-a dužna je naknaditi troškove liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad. Inače prema odredbi članka 1089. stavka 3. ZOO-a pri ocjeni visine izgubljene koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, s time da se plaćom u smislu odredbe članka 90. stavka 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZOR-a) smatra plaća u bruto iznosu, što znači da je imovina koju radnik stječe radom zapravo bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza. Imajući na umu da je među strankama nesporna visina izgubljene zarade tužitelja u iznosu od 900,00 eura, kao i visina troškova liječenja, točnije troškova taxi prijevoza u iznosu od 17,73 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a, odredbom članka 1089. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a i odredbom članka 92. stavka 3. ZR-a usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 900,00 eura te na ime troškova liječenja, troškova taxi prijevoza u iznosu od 17,73 eura, što ukupno iznosi 917,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2022. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

23. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr 32. točka 1), troška sastava tužbe od 16. ožujka 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 02. studenog 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 12. ožujka 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 08. travnja 2024. godine u iznosu od 20,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 08. srpnja 2024. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 26. kolovoza 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8 . točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. rujna 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 05. studenog 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 19. studenog 2024. godine u iznosu od 20,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 13. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 11. travnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 20. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 52,62 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 89,19 eura. S obzirom da je tužitelj uspio u postupku u omjeru od 86,89%, dok je tuženik uspio u postupku u omjeru od 13,11%, pa kada se sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a od omjera uspjeha tužitelja oduzme omjer uspjeha tuženika, sud je tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.735,95 eura, s time da je trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura dosuđen u cijelosti bez obzira na omjer uspjeha u sporu, jer je taj trošak u navedenom iznosu bio nužan. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužitelju dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 03. lipnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. i točkom V. izreke presude.

24. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 23. travnja 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja zajedno s punomoćnikom tuženika predložio odgodu ročišta, što rezultira time da tužitelj niti ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska, nego je dužan sam snositi trošak sastava tog podneska. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 08. travnja 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, s obzirom da je tim podneskom punomoćnik tužitelja dostavio dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, jer sud informaciju o tome dobiva putem računovodstva suda. Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 08. srpnja 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja ističući u bitnom da je sudski vještak u nalazu i mišljenju propustio dati ocjenu duševnih bolova zbog naruženja predložio da sudski vještak izradi dopunski nalaz i mišljenje, pa tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tužitelju i dosuđeno. Nadalje zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska do 25. listopada 2024 godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja ponavljajući već u tužbi predloženi dokaz financijskim vještačenjem ujedno dostavio preslike obračunskih lista i to dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, što rezultira time da je trošak sastava tog podneska bio nepotreban, usmjeren na nepotrebno povećanje troškova postupka, pa tužitelj ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska, nego je naprotiv dužan sam snositi taj trošak. Jednako tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 16. prosinca 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer spisu ne prileži podnesak punomoćnika tužitelja niti dostavljen na sud 16. prosinca 2024. godine, a niti datiran 16. prosinca 2024. godine. Nadalje zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 14. veljače 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja predložio dodjelu daljnjeg roka za dostavu očitovanja Grada Zagreba vezanog uz popravak predmetnih stepenica, što rezultira time da tužitelj ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska, nego je naprotiv dužan sam snositi taj trošak. Konačno zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 11. travnja 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja dostavio očitovanje Grada Zagreba vezano uz sanaciju, popravak predmetnih stepenica, pa tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tužitelju dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

25. Konačno, stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 27. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 03. lipnja 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 89,19 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 03. lipnja 2025. godine