P-2236/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice TD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Mili Mikecin Mišetić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Tomasu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Mile Mikecin Mišetić, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ID, odvjetničkog vježbenika, a po objavi presude dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici TD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.654,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 506,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2023. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 68,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2023. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku DD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici TD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 427,87 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 427,87 EUR tekućih od 29. ožujka 2023. do 3. lipnja 2025.

VI. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 637,07 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2023. do isplate.

VII. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.854,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2023. do isplate.

VIII. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 933,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 651,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako su parnične stranke su 24.11.2020. zaključile ugovor o najmu stana na određeno vrijeme, tužiteljica u svojstvu najmodavca, a tuženi u svojstvu najmoprimca kojim su regulirale prava i obveze. Spomenutim ugovorom (članak 8.) tuženi se obvezao plaćati režijske troškove (struju, plin, vodu, dr.) po dospijeću pojedine obveze. Međutim, tuženi nije ispunio preuzete obveze već je plaćanja dobavljačima izvršila tužiteljica pa je dužan platiti za potrošnju plina temeljem računa koji je dospio 15.09.2022. iznos od 136,17 eura / 1.025,97 kuna, za potrošnju struje temeljem računa koji je dospio 27.08.2022. iznos od 34,37 eura / 258,94 kuna, računa koji je dospio 21.09.2022. iznos od 79,13 eura / 596,20 kuna, računa koji je dospio 27.10 2022. iznos od 29,03 eura / 218,75 kuna, na ime komunalne naknade i naknade za uređenje voda prema računima GSKG d.o.o. temeljem računa računa koji je dospio 15.09.2022. iznos od 54,02 eura / 407,04 kuna, računa koji je dospio 15.10.2022. iznos od 78,36 eura / 590,44 kuna. Istekom ugovora tuženi nije tužiteljici sukladno članku 9. Ugovora predao ključeve stana, radi čega je tužiteljica pokrenula ovršni postupak kod istog suda. U tijeku postupka stan je bez prethodne najave i primopredaje napustio. Stoga je tužiteljica bila primorana promijeniti bravu i angažirati Javnog bilježnika radi sastava Zapisnika o utvrđenju činjenica. Tužiteljica je promjenu brave platila 205,72 eura / 1.550,00 kuna, a trošak izlaska Javnog bilježnika u iznosu od 270,75 eura / 2.040,00 kuna. Sukladno članku 9. Ugovora tuženi je dužan naknaditi sva oštećenja koja prouzrokuje. Oštećenja se dokazuju uvidom u Zapisnik i fotografije Javnog bilježnika pa je tuženi dužan naknaditi iznos za popravak aparata prema niže navedenim računima ovlaštenog servisa kako slijedi: račun Miele od 29.09.2022. u iznosu od 52,56 eura / 396,00 kuna, račun Miele od 29.09.2022. u iznosu od 26,28 eura / 198,00 kuna, račun Miele od 29.09.2022. u iznosu od 63,31 eura / 477,00 kuna, račun Miele od 29.09.2022. u iznosu od 427,87 eura / 3.223,78 kuna. Prema odredbi članka 13. Ugovora tuženi je bio dužan predati stan bez oštećenja. Obzirom na oštećenja utvrđena Zapisnikom i fotografije Javnog bilježnika tužiteljica je platila trošak popravka stana u iznosu od 1.854,54 eura / 13.973,00 kuna. Tuženi nije platio najamninu u iznosu od 800,00 eura / 6.027,60 kuna mjesečno za prosinac 2021. te siječanj, kolovoz i rujan 2022. godine, što ukupno iznosi 3.200,00 eura / 24.110,40 kuna. Tuženi također nije platio dvanaest pričuva u iznosu od 400 kuna mjesečno, odnosno ukupno 637,07 eura/ 4.800,00 kuna. Zbroj potraživanja tužiteljice iznosi 7.149,18 eura / 53.865,52 kuna. Predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da joj isplati iznos od 7.149,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2023. kao dana podnošenja tužbe do isplate te naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je odredbom čl.16. st. 4. Ugovora o najmu na određeno vrijeme od 24.11.2020. određeno da će sve eventualne sporove proistekle iz tog Ugovora ugovorne strane nastojati riješiti mirnim putem, a u slučaju nemogućnosti takvog rješenja, ugovaraju nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Nesporno je da tužiteljica nije pozvala tuženika na mirno rješenje spora, nego je odmah podnijela tužbu zbog njegovog navodnog neizvršenja obveza iz Ugovora o najmu. Zbog ovog procesnog nedostatka, tužbu je potrebno odbaciti. Tuženik je za vrijeme dok je koristio stan koji je bio predmet Ugovora o najmu uredno podmirivao sve režijske troškove pa zbog toga sada osporava predmetne iznose koji se odnose na potrošeni plin i potrošenu struju, sve do dostavljanja daljnjih dokaza o nastanku takve tražbine od strane tužiteljice. Nije točno da tuženik po isteku ugovora o najmu tužiteljici nije predao ključeve stana. Osporava to potraživanje jer tužiteljica nije bila primorana promijeniti bravu i pozvati javnog bilježnika radi sastavljanja zapisnika o utvrđenju činjenica. Dapače, tuženik je još tijekom trajanja ovršnog postupka koji je tužiteljica pred Naslovnim sudom pokrenula i koji je vođen pod poslovnim brojem Ovr- 4166/2021 radi preuzimanja posjeda predmetne nekretnine, pozivao tužiteljicu da preuzme ključeve predmetnog stana, a što je tužiteljica odbila učiniti. Napominje da je ovršni postupak vođen zbog toga što je tužiteljica smatrala da je ugovor sklopljen na godinu dana, dok je tuženik smatrao da je ugovor o najmu sklopljen na dvije godine. Sukladno čl. 9. Ugovora o najmu, tuženik je dužan naknaditi samo ona oštećenja koja su prouzročena njegovom krivnjom ili krivnjom članova njegove obitelji. U konkretnom slučaju, nikakva šteta nije nastala zbog krivnje niti tuženika niti članova njegove obitelji. Smatra da štete uopće nije ni bilo, a popravke oštećenja na pokretninama koji su uzrokovani redovnim trošenjem stvari u svakom slučaju nije dužan platiti. Tuženik nije napravio niti bilo kakvu drugu štetu u predmetnom stanu, zbog čega se potraživanje po tom osnovu osporava u cijelosti. Predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama. Kasnije tijekom postupka predlaže odbaciti tužbu jer tužiteljica raspolaže ovršnom ispravom-solemniziranim ugovorom uz ovršnu klauzulu.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o najmu na određeno vrijeme od 24.11.2020. (stranica 4-14 spisa), račune (stranica 15-20 spisa), zapisnik vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivice Vukovića posl. br. OU-353/2022 od 13.9.2022. (stranica 21-37 spisa), račune (stranica 38-45 spisa), u dopis punomoćnika tuženika upućen punomoćnici tužiteljice (stranica 70 i 73 spisa), Whattsapp korespondenciju (stranica 87-88 spisa), fotografije (stranica 89-105 spisa), dokumentaciju iz spisa ovog suda posl. br. Ovr-4166/2021 (stranica 106-118 spisa), proveo dokaz saslušanjem tuženika kao stranke te saslušanjem svjedoka AD, ĐD i JD, reproducirana je snimka CD- a (stranica 118 spisa).

4. Među strankama nije sporno su 24.11.2020. zaključile ugovor o najmu stana na određeno vrijeme, tužiteljica u svojstvu najmodavca, a tuženi u svojstvu najmoprimca kojim su regulirale prava i obveze. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kako s osnova najamnine, tako i s osnova režijskih i drugih troškova, troškova promjene brave, troškova izlaska javnog bilježnika radi sastava Zapisnika o utvrđenju činjenica, troškova popravaka kućanskih aparata te troškova bojanja zidova u bijelu boju i "krpanja rupa". Sporno je i razdoblje na koje je Ugovor o najmu sklopljen, odnosno da li je isti sklopljen na određeno vrijeme, na razdoblje od godinu dana, dakle od 1.12.2020. pa do 1.12.2021., kako to tvrdi tužiteljica i kako je navedeno u Ugovoru o najmu ili je isti sklopljen na razdoblje od dvije godine. Nije sporno niti da je predmetni Ugovor o najmu solemniziran (potvrđen) po javnom bilježniku te da predstavlja ovršnu ispravu glede neplaćenih najamnina i režijskih troškova iz Ugovora te radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed. Sporno je da li isti predstavlja ovršnu ispravu radi naplate tražbina iz ove tužbe pa da tužbu stoga treba odbaciti radi nedostatka pravnog interesa.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Uvidom u Ugovor o najmu na određeno vrijeme od 24.11.2020. (dalje u tekstu: Ugovor) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužiteljice kao najmodavca te tuženika kao najmoprimca na određeno vrijeme, za razdoblje od 1.12.2020. pa do 1.12.2021., a predmet Ugovora je najam peterosobnog stana u [adresa]. Odgovorna osoba opunomoćena od strane najmodavca je AD, temeljem specijalne punomoći u najmu od 20.2.2019. Između stranaka je čl. 5. ugovorena visina mjesečne najamnine u iznosu od 800,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju HNB na dan plaćanja. Uplata depozita u iznosu jedne mjesečne najamnine isplaćena je na ruke najmodavcu 20.11.2020., a preostali iznos od 10 mjesečnih najamnina i jednog depozita od 800,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju HNB na dan plaćanja mora biti na računu vlasnika u roku 3 dana od dana potpisivanja ugovora ili se ugovor smatra nevažeći. Iznos najamnine za mjesec listopad i studeni 2021. najmoprimac se obvezuje isplatiti do 5.-og u mjesecu listopadu i studenom 2021. Člankom 8. st. 1. Ugovora određeno je da će najmoprimci osim najamnine plaćati iz čl. 5. Ugovora plaćati sve režijske troškove vezane uz korištenje objekta (struja, plin, voda, lift, Holdnig, pričuvu i dr.). Stavkom 2. te odredbe određeno je da su najmoprimci dužni plaćati sve račune u skladu s datumom njihova dospijeća i dati na uvid najmodavcu (poslati na mail). U slučaju nastanka dodatnih troškova ili šteta, a za koje je odgovoran najmoprimac, najmoprimac ih je dužan odmah podmiriti po primitku obavijesti od najmodavca. Člankom 9. st. 1. Ugovora najmoprimci se obvezuju koristiti objekt koji je predmet tog ugovora te uređaje u opremu u njemu pažnjom dobrog domaćina i dužan je nadoknaditi sva oštećenja (vodoinstalaterske, električne, bravarske, staklarske, toplinarske prirode i sl.) koja prouzrokuju svojom krivnjom ili krivnjom članova svoje obitelji i/ili osoba koje njegovom privolom posjećuju predmetni objekt. Člankom 13. st. 1. Ugovora najmoprimac se obvezuje objekt predati u čistom stanju prilikom preuzimanja pod uvjetom da je najmoprimac izvršio sve preuzete i dogovorene obveze. O preuzetom stanju sastavlja se zapisnik od kojeg svaka strana zadržava primjerak. Stavkom 4. te odredbe određeno je kako se najmodavac obvezuje prilikom predaje ključeva objekt predati čistim, bez oštećenja.

7. Iz zapisnika vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivice Vuckovića od 13. rujna 2022. proizlazi da je javni bilježnik pozvan na adresu u [adresa] radi sastavljanja zapisnika o posvjedočenju činjenica u smislu čl. 90. Zakona o javnom bilježništvu, sve po pozivu AD, radi utvrđivanja činjenica stanja nekretnine koja je i predmet Ugovora o najmu. Ista je nekretnina uknjižena kao vlasništvo tužiteljice, koja je sestra AD i koji je njen opunomoćenik u svezi nekretnine. Povod sastavljanja tog zapisnika je utvrđivanje stanja predmetne nekretnine te isti izjavljuje kako nekretnina do 12.9.2022. nije bila u njegovom posjedu jer su iz nje odbijali izići prijašnji najmoprimci. Kako su isti napustili predmetnu nekretninu, u kojoj su prema iskazu nazočnog 12.9.2022. boravili bez pravne osnove, isti je preuzeo posjed nekretnine te želi da se posvjedoči stanje iste. Predmetna nekretnina zatečena je u neurednom stanju s brojnim oštećenjima. Nazočni AD iskazao je želju da javni bilježnik, kao nepristrana osoba, zapisnički konstatira stanje nekretnine te predmete koji su zaista zatečeni u nekretnini. Isti je naveo kako postoji bojazan, s obzirom na sudski spor, da će kasnije doći do različitih tumačenja oko toga u kakvom je stanju zatečena predmetna nekretnina, radi čega je isti pozvao javnog bilježnika da posvjedoči stanje. Utvrđeno je da je stanje koje je zatečeno u pojedinim prostorijama sljedeće: u dvorištu pred nekretninom nema travnate površine koja je postojala prije, na pločicama u dvorištu vide se brojna oštećenja te su neke razbijene na način da bi ih trebalo zamijeniti, roštilj u dvorištu je zagoren i neuredan te neočišćen, na pločicama u dvorištu vide se tragovi neodržavanja nastali uslijed nakupljanja kišnice i prljavštine, nisu vraćeni ključevi ulaznih vrata stana poštanskih kaslića, dizala, ulaznih vrata u zgradu, kao ni dvaju dvorišnih vrata te je potrebno mijenjati bravu i kodirane ključeve na ulaznim vratima, kao i ostale ključeve, na većini unutarnjih zidova vide se rupe od čavala i vijaka, s tim da su u nekim i dalje čavli i vijci, iz zidova vire električne žice na mjestima na kojima bi trebale biti žarulje, odnosno rasvjeta, na unutarnjoj stolariji vidljivi su tragovi oštećenja, kao i na kućištima roleta, s tim da se jedna od vrata koja vode u dvorište teže otvaraju i zatvaraju uslijed oštećenja mehanizma, a jednu od roleta se uopće ne može pokrenuti, u sobama i po hodniku vide se tragovi gljivica i plijesni po zidovima na mjestima uz koje je zidove bilo pozicioniran različiti namještaj, na bojleru u kupaonici se vide tragovi hrđe pri dnu bojlera, u toaletu u ulaznom dijelu vidljivi su tragovi kamenca i prljavštine u školjci nastali uslijed neodržavanja, prema iskazu stranke u stanu nedostaje kožna sjedalica, razbijen je poličar u sobi, vide se tragovi oštećenja na unutarnjim vratima, kao i tragovi oštećenja na zidovima uslijed interakcija s unutarnjim vratima, na zidovima, unutarnjim vratima, hladnjaku, kao i na prozorima u kuhinji su brojne naljepnice te su iste osobito oštetile prednju frontu vrata hladnjaka, vidljiva je tamna mrlja na staklu vrata od pećnice prema iskazu nazočnog, postoje oštećenja na staklokeramičkoj kuhaćoj ploči, kao i na pećnici, sušilica za rublje ukazuje na oštećenja pri radu i suđenju, a perilica za rublje također pokazuje oštećenja koja ukazuju oštećenja odvodnog filtera te je i za nju potrebno angažirati servis. Stanje brojila plina prilikom ulaska u nekretninu je 4988 m 3. Uz taj zapisnik prilažu se fotografije predmetnog prostora. Na temelju čl. 90. Zakona o javnom bilježništvu vršitelj tužnosti javnog bilježnika potvrđuje sve u tom zapisniku navedene činjenice.

8. Iz rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-4166/21-2 od 3.1.2022. proizlazi kako je tim rješenjem određena ovrha protiv ovdje tuženika kao ovršenika po prijedlogu tužiteljice kao ovrhoviteljice udaljenjem osoba uključujući i ovršenika i uklanjanjem svih njegovih stvari iz stana koji je ujedno i predmet Ugovora o najmu. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-470/2022-4 od 26.1.2023. odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno naprijed navedeno rješenje o ovrsi. Valja ukazati kako navedeni predmet nije bilo moguće pribaviti jer se isti nalazio na višem sudu pa je izvršen uvid u dokumentaciju iz tog spisa koju je tužiteljica priložila.

9. Svjedok AD je iskazao kako je on od njegove sestre, ovdje tužiteljice dobio punomoć kojom ga je ovlastila na plaćanje računa, iznajmljivanje nekretnina pa tako i ovdje predmetnog stana. odnosno na čitavu administraciju koja se tiče njezinih nekretnina u Republici Hrvatskoj. Tuženik je imao sklopljen ugovor na godinu dana, ugovor je istekao, oni ga nisu htjeli produžiti, odnosno sastaviti novi ugovor već su ilegalno ostali u stanu nakon isteka ugovora. On je tri puta zvao policiju vezano za postupanje tuženika jer ga je verbalno vrijeđao, prvi puta je vrijeđao njegovu suprugu, drugi puta njega, a treći puta su supruga i on došli zajedno ispred stana. On je stalno dolazio na predmetni objekt, provjeravao je poštu u sandučiću i kosio vrt, budući da mu sestra ima tri stana u toj zgradi. Oni uopće nisu znali da je tuženik napustio stan niti su o tome obaviješteni nego su zamijetili da nema nikoga i susjedi su im također rekli da je tuženik odselio pa su ušli u stan i ustanovili u kakvom je stanju. Tom prilikom je bio sa suprugom u predmetnom stanu da bi došao tuženik sa starijim sinom jer je još nešto zaboravio uzeti iz ormara što mu je ostalo. Nakon toga su u kratkom roku jako brzo pozvali javnog bilježnika da bi sastavili zapisnik, sve kako bi se moglo dokumentirati u kakvom je stanju stan. Prilikom ulaska u stan zamijetili su da je stan u vrlo lošem stanju, zidovi su bili izbušeni, bilo je potrebno krečiti, pukla je ploča na štednjaku, daljnjih oštećenja se više niti ne sjeća, ali sve je navedeno u zapisniku sastavljenom po javnom bilježniku s tim da ističe da tuženik nije imao primjedbi prilikom useljenja u stan. On je sa tuženikom napravio primopredaju predmetnoga stana. Misli da im tuženik nije niti vratio ključeve od stare brave, bravu su promijenili, uvijek mijenjaju brave nakon što se promjene podstanari. Nakon što je svjedoku predočen dio sa fotografijama iz zapisnika vršitelja dužnosti javnog bilježnika, na postavljeno pitanje svjedoku da li su to oštećenja nastala na predmetnom stanu svjedok odgovara da su to oštećenja te pojašnjava da se radi o fotografijama pločica, oštećenog štoka, zidova i ostalog. Na pitanje što može iskazati vezano za navode tuženika istaknute na današnjem ročištu da je u predmetnom stanu bilo vlage odgovara kako se radilo o kondenzaciji pare, bio je postavljen osvježivač zraka u maloj garderobi, ali on nije bio potreban. Tuženik ga je pozvao u stan vezano za pritužbe oko vlage, radilo se o kožnom krevetu u njegovoj spavaćoj sobi koji je bio naslonjen na zid te je iza tog kreveta bilo plijesni na zidu. On je tom prilikom u stan došao sa stručnjakom koji se razumije u vode, odnosno kondenzacije te je ustanovljeno da ta plijesan nije od vlage već od kondenzacije, nije se dovoljno prozračivalo. Na pitanje svjedoku da li je nakon isteka ugovora tuženik plaćao račune odgovara kako nije te kako misli da čak ni prije završetka ugovora nije plaćao račune. Na pitanje da li se kao punomoćnik ugovorne strane sjeća postoji li kakva obveza vezano za plaćanje pričuve odgovara kako je bila ta obveza, pričuva je iznosila 400,00 kn. Na pitanje svjedoku da li su i ostali najmoprimci plaćali pričuvu odgovara kako jesu. Na pitanje da li je prije sklapanja ugovora sanirao štetu od potresa na stanu odgovara kako nije bilo nikakve štete od potresa na stanu. Na pitanje da li su najamnine plaćane nakon isteka ugovora o najmu iodgovara da koliko on zna nisu. Na pitanje na koji način su plaćane najamnine isti odgovara kako su najamnine plaćane na račun njegove sestre, ovdje tužiteljice. Na pitanje tko je angažirao molera isti odgovara kako ga je on angažirao. Na pitanje tko je angažirao servisera aparata odgovara kako ga je angažirala njegova supruga, misli da je aparat bio pod garancijom 5 godina. Na pitanje iz kojeg razloga je bilo potrebno zvati molera odgovara da ga je bilo potrebno zvati zbog stanja stana, odnosno oštećenja koja su zatečena, a stan se potom dalje iznajmljivao. Na pitanje na koji način je utvrdio oštećenja na kućanskim aparatima odgovara kako nije potreban stručnjak za navedeno, vidjelo se da je ploča na štednjaku puknuta, također su se vidjela i oštećenja na perilici i sušilici koja čine komplet, bilo je kamenca na uređajima, filter na perilici rublja nije uopće čišćen. Na pitanje da li se sjeća koliko su bili stari predmetni uređaji iodgovara kako nije siguran, misli da su bili stari 10 godina, ali radi se o skupim Mielle uređajima, jedan je koštao oko 20.000,00 kn. Na pitanje da li je bilo pukotina u stanu na zidovima prilikom ulaska u stan, a koje su nastale od potresa odgovara kako ih nije bilo, odnosno bila je jedna pukotina u hodniku odnosno nije se radilo o pukotini već samo tankoj crti.

Drugih oštećenja od potresa nije bilo.

10. Svjedokinja ĐD je iskazala kako su nakon što su im susjedi dojavili da se tuženik odselio oni došli na lice mjesta, zvonili su, nikoga nije bilo pa su ušli u stan. Zidovi su bili prilično demolirani, a postojala su i oštećenja u kuhinji. Pozvali su u svojstvu svjedoka javnog bilježnika te je napravljen zapisnik. Pločice na vanjskoj terasi bile su demolirane i od bacanja kamenčića su postojala oštećenja. U kuhinji je iščupan termostat koji je prije bio normalno u funkciji, zbog toga su nastali daljnji problemi jer podno grijanje iz tog razloga ne funkcionira, a taj problem do danas nisu uspjeli riješiti. Osim toga bile su iščupane i pločice pa su morali i to rješavati. Misli da je bio problem i sa roletama koje se nisu mogle spuštati jer se radi o električnim roletama. Na zidovima su postojale rupe. Od tuženika nisu dobili ključeve od stana natrag pa su mijenjali bravu. Tuženik je plaćanja najamnina vršio na račun tužiteljice koji je otvoren u PBZ. Režije i najamnine su se podmirivale neredovito. Na pitanje da li se sjeća oštećenja na aparatima odgovara kako se radilo o perilici i sušilici Mielle, bila je upitna higijena, nisu se čistili filteri, ti aparati jesu radili, ali je bilo potrebno pozvati servis te tvrtke. Gorenje indukcijska ploča na štednjaku je bila puknuta, bilo je opasno rukovati sa time pa su tu ploču morali mijenjati. Nakon što je svjedokinji predočen dio sa fotografijama iz zapisnika vršitelja dužnosti javnog bilježnika, na pitanje da li su to oštećenja nastala na predmetnom stanu svjedokinja odgovara kako se radi o tim oštećenjima te nadodaje kako uopće nije bilo trave na vrtu od stana, glede zidova je bilo potrebno krečenje i krpanje istih, a radilo se o ozbiljnim zahvatima, roštilj je bio prljav, općenito je bila upitna i higijena. Na pitanje da li je tužitelj nakon isteka ugovora plaćao režijske troškove odgovara kako je plaćao neuredno, puno toga su oni morali podmiriti, pojašnjava da je te troškove morala podmiriti vlasnica. Na pitanje da li je postojala obveza plaćanja pričuve glede predmetnog ugovora o najmu odgovara kako jest, šogorica je prema nekoj formuli računala koliko iznosi pričuva, budući da su u zgradi bila tri stana pa je pričuva za taj stan iznosila 400,00 kn mjesečno. Na pitanje svjedokinji da li su serviseri aparata Mielle dolazili servisirati iste i prije sklapanja ugovora sa tuženikom odgovara kako jesu, kako oni uredno održavaju aparate. Na pitanje svjedokinji da li su mijenjali brave i na stanovima i kod drugih podstanara odgovara kako nisu, sigurno nisu, drugi su im predali ključeve. Na pitanje u kakvom je stanju bio stan prije sklapanja ugovora o najmu sa ovdje tuženikom odgovara kako stan prilikom sklapanja ugovora nije imao kuhinju, dok je u preostalom dijelu bio djelomično namješten, bio je dogovor sa tuženikom da se napravi kuhinja i kupe novi uređaji- perilica posuđa, indukcijska ploča te frižider koji nije bio novi nego star cca 1 godinu za stan pa je on platio najamninu 10 mjeseci unaprijed radi realizacije tog dogovora. Na pitanje da li je bilo kakvih oštećenja na stanu od potresa odgovara kako ozbiljnih nije bilo, na način da bi se trebalo intervenirati. Na pitanje da li je bilo oštećenja od vlage na stanu odgovara kako je bilo kondenzata jer se nije provjetravalo. Na pitanje da li su angažirali kakvog stručnjaka glede vlage odgovara kako jesu, i to za vrijeme dok je tuženik živio tamo, ali i nakon toga i nisu trebale nikakve intervencije glede toga, osim što je ta firma pokrečila stan. Na pitanje svjedokinji da li je krečen cijeli stan ili dio stana odgovara kako je krečen cijeli stan.

11. Svjedokinja JD je iskazala kako su oni 1.12.2020. sa tužiteljicom potpisali ugovor o najmu predmetnog stana na razdoblje od 1 godine, a postojao je i usmeni dogovor, a i pisani putem e-maila da u stanu ostanu još narednih godinu dana nakon što im je ugovor istekao. Oni su unaprijed uplatili najamninu za narednih godinu dana, nakon toga su još htjeli produžiti najam za godinu dana, nakon toga su se našli sa gospođom TD te im je rečeno da nema produženja, da moraju izaći van. Nakon tih godinu dana oni su najamninu plaćali i to na mjesečnoj bazi na račun gospođe TD. Prvih godinu dana su plaćali pričuvu u iznosu od 400,00 ili 500,00 kn, a nakon toga je više nisu plaćali jer nije bilo ugovora odnosno zbog okolnosti koje su nastale. Na najam stana su se odlučili jer je njihov stan stradao u potresu. Nakon prvih godinu dana su plaćali i režije, i to putem uplatnica, oni su im uplatnice slali putem e-maila, a oni su plaćali iznose za režije po tim uplatnicama. Iz stana su izašli u rujnu 2020. Ona osobno nije nikoga sa tužiteljske strane izvijestila da će napustiti stan, a da li je tuženik, ona to ne zna. Ključeve od stana su ostavili u stanu, ne sjeća se gdje. Ona ne zna da bi pukla indukcijska ploča, sve je funkcioniralo, na istu se normalno kuhalo i ostali aparati su uredno radili. Glede rupa u zidu navodi da je bilo rupa na mjestu gdje su izbušili viseći element. Bilo je velikih oštećenja od vlage. Navodi kako je sa suprugom je išla na dogovor vezano za sklapanje ugovora o najmu te je sa gospođom ĐD bilo dogovoreno da se ugovor o najmu sklopi isključivo na razdoblje od 2 godine jer im je tako jedino odgovaralo. Na pitanje iz kojeg razloga su pristali na sklapanje ugovora o najmu na razdoblje od jedne godine odgovara kako su im vjerovali, kako su bili naivni. U mailu su im T potvrdili da će ugovor o najmu biti na dvije godine, da nema problema.

12. Tuženik je iskazao kako su oni stan ostavili uredan. Kada su odlazili sačinili su snimku koja je predana na CD-u, a snimka je sačinjena dana kada su odlazili iz stana jer su pretpostavili do čega bi moglo doći. On je pozvao dva susjeda- ŽD i čovjeka koji je bio njihov prvi susjed, otac D, kojim se ne sjeća ime da dođu u stan te da pogledaju u kakvom su stanju ostavili u stan. Oni su došli u san, prošli su cijeli stan i pričali pola sata u stanu. Frižider je ostavljen čišći nego što su oni ikada imali. Najam su plaćali i nakon što je istekao pisani ugovor o najmu, i to gospođi TD na račun. Možda je ostalo nešto neplaćeno što je on spreman platiti, to se dade izračunati za pola sata. Režije su isto tako uredno plaćali nakon isteka ugovora o najmu, ako je ostao neki dio neplaćen, on će to platiti. Pričuvu je plaćala supruga pa ako ona kaže da pričuva nije plaćana nakon isteka pisanog ugovora o najmu, onda i nije plaćana. Oni su smatrali da novac od pričuve treba koristiti za održavanje pa tako i za saniranje problema sa vlagom, oni to nisu održavali već su novac strpali sebi u džep. On nije vratio I ključ od stana kada je odlazio, i to kada ih je zatekao u stanu jer nije bila takva situacija za vratiti ključ. Poznato mu je da je njegov odvjetnik spakirao ključeve i pokušavao vratiti ključ odvjetnici. Nije nikoga od tužiteljske strane obavještavao da će napustiti posjed stana. Nije mu poznato da bi indukcijska ploča bila oštećena, na njoj se stalno kuhalo. Ostale aparate pa tako i perilicu i sušilicu veša koristili su uredno, sve je radilo najnormalnije. Glede oštećenja na zidu navodi kako su imali obješene slike na zidu, oni su to dozvolili, drugih oštećenja glede bušenja zida sa njihove strane nije bilo. Prilikom ulaska u stan oni su zamijetili da se zid "runji", AD je to kitao i krpao, a bila je i rupa od vlage u dnevnom boravku. Vlaga dolazi iz pločica izvana te stana ispod. Nije prigovarao oštećenjima prilikom ulaska u stan, ali je bila priča sa AD glede farbanja stana, spomenuo mu je da nije ofarbano i da se nada da ih neće teretiti za farbanje. Budući da o farbanju stana ništa nije bilo dogovoreno u ugovoru on je smatrao da stan trebaju farbati samo ako zašaraju zidove. On zapravo smatra da T sve ovo rade iz razloga jer od najma nekoliko tužiteljičinih stanova oni i žive, sve što uspiju uprihoditi od najma tih stanova je njihovo, a tužiteljica nema sa time ništa. Oba svjedoka su se oglušila na crne mrlje koje su postojale stanu, znači i laiku je jasno da te mrlje ne mogu nastati uslijed korištenja stana već su nastale od vlage. Vezano za kondenzaciju navodi kako kondenzacija nastaje uslijed velike razlike vanjske i unutarnje temperature. Na pitanje tko je potpisnik ugovora o najmu i da li se sjeća odredbe čl. 13. st. 1 ugovora iz kojeg proizlazi da će se o preuzetom stanju stana sastaviti zapisnik te zašto to nije učinjeno odgovara kako je on potpisnik ugovora o najmu te kako zapisnik nije sastavljen iz razloga jer tužiteljska strana nije došla na sastavljanje zapisnika kada je ugovor istekao. Na pitanje da li je bio spreman izaći nakon isteka pisanog ugovora o najmu isti odgovara kako nije, ali da je dogovor bio da unatoč sadržaju pisanog ugovora ostanu u stanu dvije godine. Na pitanje da li je protiv njega vođen postupak isti odgovara kako jest, kako on ima malu djecu i nije imao gdje, on se drži dogovora, a njihov motiv je bio da im nakon isteka ovog ugovora na godinu dana podignu iznos najamnine u čemu nisu uspjeli pa je zbog toga došlo do sporova. Osim toga kćerka od AD se trebala vratiti upravo u predmetni stan. Na pitanje da li su ostavili iščupane prekidače odnosno utičnice na način da vire električne žice, a što je navedeno u zapisniku vršitelja dužnosti javnog bilježnika odgovara kako navedeno nije istina.

13. Sud prihvaća iskaze svjedoka i iskaz tuženika u dijelovima u kojima su oni suglasni, kako međusobno, tako i sa ispravama koje prileže spisu.

14. Vezano za navod tuženika da tužiteljica raspolaže ovršnom ispravom pa da bi tužbu trebalo odbaciti valja ukazati kako je predmetnu tužbu protiv tuženika tužiteljica podnijela radi isplate iznosa prema Ugovoru o najmu na određeno vrijeme od 24.11.2020. kojeg su sklopili između tužiteljica kao najmodavac te tuženik kao najmoprimac na određeno vrijeme, za razdoblje od 1.12.2020. pa do 1.12.2021. Navedeni Ugovor solemniziran je od strane javnog bilježnika pod brojem OV- 7957/2020 od 24. studenog 2020. Ugovor u članku 14., sadrži izjavu prema kojoj tuženik izričito dozvoljava da se na njegovim računima, odnosno na cjelokupnoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, radi naplate dospjelih, a neplaćenih najamnina i/Ili režijskih troškova iz Ugovora te izjavu kojom tuženik izričito dozvoljava da tužiteljica provede neposrednu i prisilnu ovrhu u svrhu ispražnjenja i predaje objekta u njezin neposredan posjed slobodnog od osoba i/ili stvari po isteku Ugovora te u slučaju otkaza odnosno raskida Ugovora. Imajući u vidu predmetni Ugovor, ovaj sud zaključuje kako se radi o ispravi koja ima značaj ovršne isprave, u skladu s odredbom članka 54. stavak 6. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/10, 126/16-dalje: ZJB), a na temelju koje isprave se može provesti ovrha, ali samo radi naplate dospjelih, a neplaćenih najamnina i/Ili režijskih troškova iz Ugovora (dakle za najamnine i režijske troškove koji se odnose na razdoblje važenja Ugovora, odnosno za razdoblje od 1.12.2020. pa do 1.12.2021.) te radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine. Kako tužiteljica ovom tužbom potražuje iznose najamnine za prosinac 2021. te siječanj, kolovoz i rujan 2022. te režijske troškove nastale za razdoblje nakon isteka Ugovora o najmu, kao i ostale troškove (trošak promjene brave, troškove izlaska javnog bilježnika radi sastava Zapisnika o utvrđenju činjenica, troškova popravaka kućanskih aparata te troškova bojanja zidova u bijelu boju i "krpanja rupa"), a u odnosu na koje troškove Ugovor neminovno ne predstavlja ovršnu ispravu, to po ocjeni ovog suda navedeni Ugovor nedvojbeno ne predstavlja ovršnu ispravu za navedeno potraživanje tužiteljice pa je taj prigovor ocijenjen kao neosnovan pa prema tome tužiteljica nedvojbeno ima pravni interes za podnošenje tužbe i vođenje ove parnice. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica nije pozvala tuženika na mirno rješenje spora, nego je odmah podnijela tužbu zbog njegovog navodnog neizvršenja obveza iz Ugovora o najmu pa da je zbog tog procesnog nedostatka tužbu potrebno odbaciti valja tuženiku ukazati kako pozivanje tuženika na mirno rješenje spora u slučaju kao što je ovaj nije procesna pretpostavka dopuštenosti tužbe pa su takvi navodi posve promašeni.

15. Na temelju Ugovora o najmu na određeno vrijeme od 24.11.2020. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužiteljice kao najmodavca te tuženika kao najmoprimca na određeno vrijeme, za razdoblje od 1.12.2020. pa do 1.12.2021. te se tim Ugovorom tuženik obvezao plaćati najamninu u iznosu od 800,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti mjesečno. Dakle, radilo se ugovornom odnosu koji je prestao istekom roka na koji je sklopljen (čl. 7. st. Ugovora), odnosno s 1.12.2021. pa tuženik spornu nekretninu od 2.12.2021. koristi bez valjanog pravnog osnova. Navode tuženika da je smatrao da je ugovor o najmu sklopljen na dvije godine te navode svjedokinje JD da je postojao i usmeni dogovor, a i pisani putem e-maila da u stanu ostanu još narednih godinu dana nakon što im je ugovor istekao, ovaj sud smatra neuvjerljivim i ničim dokazanim, posebice imajući u vidu odredbu čl. 15. st. 1. Ugovora kojom je određeno da su ugovorne strane suglasne da su sve izmjene i dopune tog Ugovora valjane samo ako su sastavljene u pisanom obliku i potpisane od obje Ugovorne strane. Dakle, budući da stranke ugovor nisu suglasno produljile, ugovor je prestao istekom tog roka, sve sukladno članku 211. ZOO kojim je propisano da trajni obvezni odnos s određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, osim kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje za neodređeno vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan. U konkretnom slučaju stranke nisu ugovorile produljenje ugovora sklopljenog na određeno vrijeme nakon isteka ugovorenog roka ako ne dođe do pravodobnog otkaza, već su ugovorile mogućnost produljenja, a o čemu je najmoprimac dužan izvijestiti najmodavca najmanje mjesec dana prije isteka trajanja ugovorom, odnosno najviše tri mjeseca do isteka ugovora (čl. 3. st. 2. Ugovora) pa kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi došlo do sporazuma stranaka glede produljenja ugovora, ugovor je prestao istekom roka.

16. Prema odredbi čl. 566. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) najmoprimac je dužan nakon prestanka najma vratiti iznajmljenu stvar. Sporni odnos stranaka (odnosno vlasnika neposjednika i nevlasnika posjednika) valjalo je razmotriti prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP) i u svijetlu odredbe čl. 165. st. 1. istog Zakona (tako i VRSH u Rev 3165/2016-3 od 28. siječnja 2020.), a ne u smislu odredbe čl. 1120. ZOO. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP posredni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svoje posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu. Dakle za pravilnu primjenu navedenih zakonskim odredbi bilo je potrebno utvrditi jednu od odlučnih činjenica tj. da li je tuženik u spornom razdoblju bio pošten odnosno nepošten (i od kada) posjednik predmetne nekretnine. Valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela toga suda od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“ Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe članka 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama članka 164. i članka 165. ZVDSP. U odnosu na razdoblje nakon prestanka ugovora o najmu valja istaknuti da se tuženik, obzirom na prestanak najma istekom roka na koji je ugovor o najmu sklopljen, u posjedu spornog stana od 2.12.2021. pa do napuštanja istog nalazio bez valjane pravne osnove pa je od toga dana nepošteni posjednik jer je znao da mu od toga dana ne pripada pravo na posjed, imajući u vidu sadržaj ugovora čija je stranka, odnosno trajanje najma. Dakle, od toga dana tuženik se sa tužiteljicom više ne nalazi u ugovornom odnosu niti mu pripada pravo na posjed. Pritom nije nedvojbeno utvrđeno kada je točno tuženik napustio posjed stana, ali budući da iz zapisnika vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivice Vucković od 13. rujna 2022. proizlazi da AD izjavljuje kako nekretnina do 12.9.2022. nije bila u njegovom posjedu jer su iz nje odbijali izići prijašnji najmoprimci, zapisnik je sačinjen 13.9.2022., a tuženik nije dokazao kada je napustio posjed nekretnine, to se smatra da je tuženik u posjedu stana bez valjane pravne osnove bio do 12.9.2022., kada je AD, kao punomoćnik tužiteljice prema Ugovoru preuzeo posjed nekretnine. Tuženik je bez pravnog osnova i kao nepošteni posjednik koristio nekretninu u vlasništvu tužiteljice tako da je tužiteljici dužan nadoknaditi korist i to u visini najamnine koju bi tužiteljica ostvarila da je istu iznajmljivala. Valja istaknuti kako tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje "najamninu" za razdoblje nakon isteka najma. Kod toga treba istaknuti da sukladno čl. 186. st. 3. ZPP tužitelj nije dužan navesti pravnu osnovu tužbenog zahtijeva, a ako ju je i naveo, sud za nju nije vezan, dok iz čl. 186. st. 1. ZPP kao i čl. 7. ZPP proizlazi da je tužitelj dužan iznijeti činjeničnu osnovu tužbe kojom je sud vezan. Tužiteljica je s tuženikom imala ugovorenu najamninu u visini od 800,00 EUR tako da je tuženik za prosinac 2021. te siječanj, kolovoz 2022. dužan tužiteljici temeljem naknade za uporabu tuđe stvari (koju tužiteljica naziva "najamninom") isplatiti iznos od po 800,00 EUR mjesečno. Što se tiče te naknade za mjesec rujan 2022. tuženik je u obvezi tužiteljici isplatiti naknadu za 11 dana mjeseca rujna, obzirom da je **.**.2022. AD preuzeo posjed nekretnine. Mjesec rujan ima 30 dana, tako da 11 dana predstavlja 36,66 % njegove duljine. Slijedom toga, s osnove naknade tuženik je za mjesec rujan 2022. dužan tužiteljici isplatiti iznos od 293,28 EUR (36,66 % od 800,00 EUR). Stoga je dio zahtjeva tužiteljice s tog osnova u iznosu od 3.200,00 EUR djelomično osnovan za iznos od 2.693,28 EUR (toč. I. Izreke), a neosnovan za iznos od 506,72 EUR (toč. II. Izreke). Prema čl. 563. st. 1. ZOO najmoprimac je dužan plaćati najamninu u rokovima prema određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovorne ili zakonske odredbe, kako je uobičajeno u mjestu predaje stvari najmoprimcu. Dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa za vrijeme trajanja najma određeno je čl. 5. st. 3. Ugovora iz kojeg proizlazi da je tuženik preostale najamnine za listopad i studeni 2021. (koje nisu plaćene odjednom) bio dužan platiti do 5-og u mjesecu za te mjesece. U odnosu na isplatu zatezne kamate na pojedini mjesečni iznos za prosinac 2021. te siječanj, kolovoz 2022. i rujan 2022. , a obzirom da se smatra da je tuženik korištenjem stana nakon isteka Ugovora nesavjesni stjecatelj, to bi tužiteljici pripadale zatezne kamate počevši od 6-og za svaki navedeni mjesec, no budući da ista potražuje zatezne kamate na iznose naknade (nazvane "najamnina") od podnošenja tužbe, to joj je dosuđeno kako je zatražila.

17. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu iznosa po osnovi režijskih i drugih troškova koji se odnose na troškove nastale potrošnjom plina za račun iz kolovoza 2022. u iznosu od 136,17 EUR, potrošnjom struje za račun koji se odnosi na razdoblje od 1.7.2022. do 31.7.2022. u iznosu od 34,37 EUR, za račun koji se odnosi na razdoblje od 1.8.2022. do 31.8.2022. u iznosu od 79,13 EUR, komunalne naknade i naknade za uređenje voda, potrošnje vode i čistoće za račun koji se odnosi na kolovoz 2022. u iznosu od 54,02 EUR, valja istaknuti kako je temeljem računa koji se odnose na navedeno utvrđeno da se radi o troškovima koji su nastali u razdoblju unutar kojeg je tuženik bio u posjedu predmetnog stana kao nepošteni posjednik, a kako je tužiteljica podmirila iste, to tužiteljica osnovano potražuje navedeno, slijedom čega je tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom valjalo prihvatiti (toč. I. izreke). U odnosu na račun koji se odnosi na potrošnju struje za razdoblje od 1.9.2022. do 30.9.2022. u iznosu od 29,03 EUR te račun koji se odnosi na komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, potrošnje vode i čistoće za rujan 2022. u iznosu od 78,36 EUR, valja istaknuti kako je temeljem tih računa utvrđeno da se radi o troškovima koji su nastali samo dijelom u razdoblju unutar kojeg je tuženik bio u posjedu predmetnog stana kao nepošteni posjednik, obzirom da je **.**.2022. AD preuzeo posjed nekretnine, a koje troškove je tužiteljica podmirila. Mjesec rujan ima 30 dana, tako da 11 dana predstavlja 36,66 % njegove duljine. Slijedom toga, s osnove potrošnje struje tuženik je za mjesec rujan 2022. dužan tužiteljici isplatiti iznos od 10,64 EUR (36,66 % od 29,03 EUR). Stoga je dio zahtjeva tužiteljice s tog osnova u iznosu od 29,03 EUR djelomično osnovan za iznos od 10,64 EUR (toč. I. izreke), a neosnovan za iznos od 18,38 EUR (toč. III. izreke). S osnova komunalne naknade i naknade za uređenje voda, potrošnje vode i čistoće za rujan 2022. tuženik je za mjesec rujan 2022. dužan tužiteljici isplatiti iznos od 28,72 EUR (36,66 % od 78,36 EUR). Stoga je dio zahtjeva tužiteljice s tog osnova u iznosu od 78,36 EUR djelomično osnovan za iznos od 28,72 EUR (toč. I. izreke), a neosnovan za iznos od 49,63 EUR (toč. III. izreke).

18. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu iznosa po osnovi troška promjene brave prema računu tvrtke VUSUS-VITA d.o.o. u iznosu od 205,72 EUR, sud navedeni trošak ocjenjuje u postupnosti osnovanim, obzirom da je u postupku utvrđeno da je tuženik napustio posjed stana, a ključeve nekretnine nije predao tužiteljici, odnosno njezinom bratu, a osim toga sam tuženik u svom iskazu navodi da nije vratio I ključ od stana kada je odlazio, i to kada ih je zatekao u stanu jer nije bila takva situacija za vratiti ključ. Navode svjedokinje JD da su ključeve od stana su ostavili u stanu, a da se ne sjeća se gdje, ovaj sud ocjenjuje kao neistinite, imajući prvenstveno iskaz samog tuženika u kojem tu činjenicu priznaje. Time što nije vratio ključeve, tuženik je postupio i protivno odredbi čl. 13. St. 4. Ugovora. Osim toga, u zapisniku vršitelja dužnosti javnog bilježnika konstatirano je da nisu vraćeni ključevi ulaznih vrata stana poštanskih kaslića, dizala, ulaznih vrata u zgradu, kao ni dvaju dvorišnih vrata te da je potrebno mijenjati bravu i kodirane ključeve na ulaznim vratima, kao i ostale ključeve. Dakle, kako je tuženik sa svojom obitelji napustio posjed stana, a bez da je vratio ključeve od nekretnine, opravdana je i posve logična potrebe promjene brave u takvim okolnostima te je opravdan i trošak koji je nastao s tog osnova, a čiju je visinu tužiteljica dokazala računom pa je odlučeno kao u toč. I. izreke. U odnosu na navode tuženika da je još tijekom trajanja ovršnog postupka koji je tužiteljica pred ovim sudom pokrenula, pozivao tužiteljicu da preuzme ključeve predmetnog stana, a što je tužiteljica odbila učiniti, valja napomenuti kako je dopis punomoćnika tuženika upućen punomoćnici tužiteljice glede preuzimanja ključeva datiran s 29.9.2022. (list 73-74), dakle nedvojbeno nakon što je promjena brave prema računu izvršena (račun datira s 20.9.2022.) pa su takvi navodi irelevantni.

19. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu iznosa po osnovi troška izlaska vršitelja dužnosti javnog bilježnika radi sastava Zapisnika o utvrđenju činjenica, prema računu vršitelja dužnosti javnog bilježnika u iznosu od 270,75 EUR, sud navedeni trošak ocjenjuje u postupnosti osnovanim, prvenstveno imajući u vidu tuženik nije napustio posjed stana nakon isteka najma te da je radi predaje nekretnine u posjed tužiteljica bila primorana pokrenuti ovršni postupak, da je tuženik u tijeku tog ovršnog postupka napustio posjed stana, a ključeve nekretnine nije predao tužiteljici, odnosno njezinom bratu te da je brat tužiteljice prilikom preuzimanja nekretnine u posjed zatekao nedostatke, odnosno oštećenja na nekretnini i pokretninama u njoj. Kraj takvog stanja stvari, opravdana je i životno logična potreba za angažiranjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika radi sastava Zapisnika o utvrđenju činjenica u kojem je stoga detaljno i podrobno konstatirano stanje nekretnine i stanje pojedinih pokretnina u njoj te je stoga opravdan i trošak koji je nastao s tog osnova, a čiju je visinu tužiteljica dokazala računom pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.

20. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu iznosa po osnovi troška nastalih za popravak kućanskih aparata Miele prema računima ovlaštenog servisa od 29.09.2022. u iznosu od 52,56 eura / 396,00 kuna, od 29.09.2022. u iznosu od 26,28 eura / 198,00 kuna, od 29.09.2022. u iznosu od 63,31 eura / 477,00 kuna, sud navedeni dio zahtjeva ocjenjuje u potpunosti osnovanim i glede osnova i glede visine, prvenstveno imajući u vidu da je na svakom od navedenih računa navedeno o kojem se uređaju radi, u čemu se sastoji opis greške u radu uređaja te je podrobno i detaljno naveden opis izvršenih radova od strane tog servisa, a tuženik nije tvrdio da bi prilikom predaje u posjed mu stana s osnova najma navedeni aparati bili neispravni pa je evidentno da je do u računima utvrđenih poteškoća u radu tih uređaja došlo za vrijeme boravka tuženika u stanu, a svi računi izdani su u rujnu 2022., dakle nakon što je tuženik napustio posjed stana pa se i vremenski mogu dovesti u korelaciju sa boravkom tuženika u stanu. Ujedno valja ukazati kako je i u zapisniku o posvjedočenju činjenica vršitelja dužnosti javnog bilježnika konstatirano da sušilica za rublje ukazuje na oštećenja pri radu i suđenju, a perilica za rublje također pokazuje oštećenja koja ukazuju oštećenja odvodnog filtera te je i za nju potrebno angažirati servis te su konstatirana oštećenja na pećnici pa su onda navedeni računi sukladni utvrđenjima iz tog zapisnika. Navedeno je sukladno i iskazu svjedokinje ĐD pa je odlučeno kao u toč. I. izreke. Vezano za procjenu troška ovlaštenog servisa ploče prekidača od 1.3.2024. u iznosu od 427,87 eura / 3.223,78 kuna u istoj je navedeno kako uređaj ne radi te je dana ponuda za promjenu ploče prekidača navedenog uređaja i trošak rada s tog osnova u navedenom iznosu. Sud utvrđuje da se suprotno tvrdnjama tužiteljice ne radi o računu, već o ponudi popravka, pritom valja ukazati da osim što iz iskaza svjedoka ĐD i AD proizlazi da je pukla ploča na štednjaku, u zapisniku o posvjedočenju činjenica vršitelja dužnosti javnog bilježnika konstatirano je da postoje oštećenja na staklokeramičkoj kuhačoj ploči pa je stoga opravdan trošak promjene staklokeramičke kuhače ploče prema navedenoj ponudi ovlaštenog servisa u iznosu od 427,87 eura / 3.223,78 kuna. U konkretnom slučaju obveza tuženika na isplatu dosuđene naknade štete tužiteljici koja nije popravljena, određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata. (tako i VSRH u Rev-878/2023-4 od 16.1.2024., Rev- 7/2017-2 od 20. svibnja 2020., Rev 1096/06-2 od 9. srpnja 2008.). Stoga je valjalo tuženiku naložiti da tužiteljici prema odredbi čl. 1086. ZOO na dosuđeni iznos od 427,87 EUR isplati zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke. Slijedom navedenog, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na taj iznos od 29.3.2023. do 3. lipnja 2025. pa je odlučeno kao u toč. V. izreke.

21. Račun je knjigovodstveno-financijska isprava koja se izdaje u trenutku plaćanja, a iz čega onda slijedi kada su pojedini računu plaćeni, dok tužiteljica zatezne kamate potražuje tekuće od podnošenja tužbe pa je onda tijek zateznih kamata na dosuđene iznose štete određen kako je to tužiteljica zatražila, unatoč tome što bi joj one pripadale od dana kada je izvršila uplatu iznosa koji se odnose na režijske troškove koji su priznati, trošak promjene brave, trošak izlaska vršitelja dužnosti javnog bilježnika te trošak popravka kućanskih aparata (toč. I. izreke).

22. U odnosu pak na dio zahtjeva za isplatu iznosa po osnovi nepodmirene pričuve za koju tužiteljica navodi da iznosi 400,00 kuna mjesečno, valja navesti kako u odnosu na taj dio zahtjeva tužiteljica ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnov, a niti visina tog dijela zahtjeva (u vidu računa, međuvlasničkog ugovora i slično), kao niti dokaz da bi podmirila navedene iznose koje tužbom potražuje pa je taj dio zahtjeva ocijenjen kao neosnovan. Tome valja nadodati kako tužiteljica u tužbi samo paušalno navodi da tuženik nije platio 12 pričuva u iznosu od 400,00 kuna mjesečno, ne navodeći pritom određeno za koje razdoblje potražuje troškove pričuve pa stoga i zbog navedenog ovaj sud nije mogao ocijeniti raspolaže li tužiteljica za taj dio zahtjeva ovršnog ispravom imajući u vidu da predmetni Ugovor ima značaj ovršne isprave na temelju koje se može provesti ovrha, radi naplate dospjelih, a neplaćenih režijskih i drugih troškova (pa i pričuve) iz Ugovora koji se odnose na razdoblje važenja Ugovora, odnosno za razdoblje od 1.12.2020. pa do 1.12.2021. ili se pak radi o razdoblju nakon isteka ugovora, za koje troškove pričuve može potraživati tužbom. Ukazuje se pritom da bi obveza plaćanja pričuve bila na tuženiku za vrijeme trajanja Ugovora jer se na to obvezao Ugovorom (čl. 8. st. 1.), no nakon isteka Ugovora obveza plaćanja pričuve je na tužiteljici kako vlasnici nekretnine, neovisno o tome što je ju je on nakon toga koristio bez pravnog osnova. Ujedno valja ukazati kako je na prijedlog tužiteljice pripremno ročište od 13.3.2024. odgođeno radi specifikacije troškova pričuve i određen joj je rok od 15 dana radi specifikacije tog dijela zahtjeva, dok se na ročištu od 22.5.2024. tužiteljica obvezala dostaviti izvod uplata koji se odnosi na račun zajedničke pričuve u roku 8 dana, a što do okončanja ovog postupka nije učinila, a niti je specificirala taj dio zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u toč. VI. ove presude.

23. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu iznosa po osnovi troška bojanja zidova u bijelu boju i "krpanja rupa" po računu tvrtke Jezerčić interijeri d.o.o. u iznosu od 1.854,54 EUR, valja ukazati kako u ovom postupku nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi kada je nastala potreba za bojanjem zidova (za vrijeme trajanja ugovornog odnosa ili kasnije), a osim toga nije moguće niti nedvojbeno utvrditi točan uzrok zbog kojeg je bilo potrebno bojanje zidova, odnosno da li je tu potrebu svojim postupanjem uzrokovao tuženik i članovi njegove obitelji koji su živjeli u stanu ili je pak bojanje zidova bilo potrebno zbog skrivenih nedostataka stana, odnosno mrlja na zidovima i loše izolacije nekretnine. Navedeno s obzirom na pozivanje tuženika na skrivene nedostatke nekretnine, odnosno na lošu hidroizolaciju predmetne nekretnine te njegove tvrdnje o izuzetnoj propusnosti zidova, a što da je uzrokovalo vlagu i mrlje na zidovima. Ujedno se ukazuje kako je iz fotografija (list 89-105) vidljivo da su zidovi stana puni crnih mrlja te da je na istima mjestimično nadignuta i otpala žbuka. Iz Whattsapp korespondencije između supruge tuženika i ĐD proizlazi da supruga tuženika još za trajanja najma, odnosno 19.5.2021. obavještava svjedokinju o tome da je "procurilo u zidu spavaće sobe i na stropu walk-in closeta gdje se baš osjeća neugodan miris". Vjerodostojnost dostavljenih fotografija i korespondencije tužiteljica nije osporila pa ju je sud uzeo u obzir, zatim iskaz svjedokinje JD da je u stanu bilo velikih oštećenja od vlage. Osim toga, tuženik u iskazu navodi da su prilikom ulaska u stan zamijetili da se zid "runji", AD je to kitao i krpao, a bila je i rupa od vlage u dnevnom boravku. Vlaga dolazi iz pločica izvana te stana ispod. Ističe da su u stanu postojale crne mrlje u stanu u odnosu na koje su se oba svjedoka oglušila. Sud je imao u vidu i dio iskaza svjedoka AD u kojem navodi da ga je tuženik pozvao u stan vezano za pritužbe oko vlage, radilo se o kožnom krevetu u njegovoj spavaćoj sobi koji je bio naslonjen na zid te je iza tog kreveta je bilo plijesni na zidu. Njegove navode da je on tom prilikom u stan došao sa stručnjakom koji se razumije u vode odnosno kondenzacije te je ustanovljeno da ta plijesan nije od vlage već od kondenzacije jer se nije dovoljno prozračivalo, ovaj sud ocjenjuje kao neistine i neuvjerljive jer nisu ničim dokazani. Osim toga, i u zapisniku vršitelja dužnosti javnog bilježnika konstatirano je da se u sobama i po hodniku vide tragovi gljivica i plijesni po zidovima na mjestima uz koje je zidove bilo pozicioniran različiti namještaj. Prema članku 557. stavku 4. i 5. ZOO tuženik je kao najmoprimac bio dužan tužitelja kao najmodavca obavijestiti o nedostatku koji se pokazao u tijeku najma, u ovom slučaju o problemu vlaženja zidova, a što je učinjeno, kako to tvrdi tuženik prilikom saslušanja, a osim toga, navedeno proizlazi iz spomenute Whattsapp korespondencije. Člankom 561. stavkom 1. ZOO propisana je obveza najmoprimca da upotrebljava stvar u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. Prema stavku 2. istog članka najmoprimac odgovara za štetu koja može nastati zbog protuugovorne uporabe i uporabe kojoj stvar nije namijenjena. Odredbom čl. 13. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 150/2020, dalje u tekstu: ZONS) propisano je da je najmodavac dužan održavati stan koji se daje u najam u stanju pogodnom za stanovanje, u skladu s ugovorom o najmu. Člankom 553. stavkom 1. ZOO propisano je da je najmodavac dužan najmoprimcu predati i održavati stvar u stanju podobnom za ugovorenu uporabu. Člankom 554. stavkom 1. ZOO propisano je da je radi održavanja stvari u stanju podobnom za ugovorenu uporabu najmodavac dužan o svom trošku pravodobno izvršiti potrebne popravke, a najmoprimac je to dužan dopustiti. Člankom 566. stavkom 2. ZOO propisano je da najmoprimac ne odgovara za istrošenost stvari nastalu njezinom redovitom uporabom, niti za oštećenja kao posljedicu dotrajalosti. Iskaz svjedoka AD o tome da je zidove u stanu bilo potrebno bojati ovaj sud smatra uvjerljivim u smislu da je postojala potreba za bojanjem zidova, ali taj svjedok u svom iskazu ne ukazuje da je bojanje bilo potrebno u smislu da se radi o oštećenjima koja su nastala zbog postupanja tuženika koji je boravio u stanu (u smislu npr. prljavih i išaranih zidova). Povrh toga, valja napomenuti da niti u zapisniku vršitelja dužnosti javnog bilježnika nije konstatirano da bi zidovi bili prljavi ili išarani, osim što su konstatirani tragovi gljivica i plijesni po zidovima na mjestima uz koje je zidove bilo pozicioniran različiti namještaj. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na "krpanje rupa" valja napomenuti kako se spomenuti račun tvrtke Jezerčić interijeri d.o.o. odnosi na obavljanje usluge "krpanje rupa i bojanje zidova u bijelu boju" u jedinici mjere po m 2, a u količini od 430, jedinične cijene bez poreza 26,00 kn, iznos naknade je 11.180,00 kn, a s PDV-om 13.973,00 kn. Dakle, iz predmetnog računa uopće nije razvidno koji iznos računa otpada na "krpanje rupa" i u kojoj količini, odnosno o kojem broju rupa se radi pa da bi se mogao utvrditi dio iznosa koji otada na taj dio zahtjeva. Pritom valja napomenuti kako i iz iskaza AD proizlazi da su zidovi bili izbušeni, iz iskaza svjedokinje ĐD proizlazi da su na zidovima postojale rupe, iz iskaza svjedokinje A proizlazi da je bilo rupa u zidu na mjestu gdje su izbušili viseći element, dok tuženik glede oštećenja na zidu navodi da su na zidu bile obješene slike, a da su imali dozvolu glede toga, dok drugih oštećenja nije bilo. U zapisniku vršitelja dužnosti javnog bilježnika konstatirano je da se na većini unutarnjih zidova vide rupe od čavala i vijaka, s tim da su u nekim i dalje čavli i vijci. Vezano za navedena oštećenja, rupe u zidovima, utvrđeno je dakle da se radi o rupama od čavala i vijaka koje su nastale uslijed toga što su u zidove bile izbušene slike, odnosno viseći element koji su uklonjeni kod izlaska, a iz iskaza AD i svjedokinje AD ne proizlazi da oni ili tužiteljica tuženiku ne bi dozvolili da slike i eventualno viseći element ne bi smio učvrstiti na zid pa ovaj sud utvrđuje sa se ne radi oštećenjima koja bi nadilazila redovito korištenje stana, sukladno čl. 566. stavkom 2. ZOO. Osim toga, čak i kada bi taj dio zahtjeva bio osnovan, visinu tog dijela zahtjeva nije moguće dokazati s pomoću navedenog računa, obzirom da je u istom trošak saniranja rupa i bojanja zidova iskazan zbirno, a s obzirom da su navedene rupe nedvojbeno sanirane i zidovi su obojani, ovaj sud nije izvodio niti po tužiteljici predloženo građevinsko vještačenje jer smatra da se zbog proteka vremena i nedvojbeno saniranih rupa u zidovima ne može niti građevinskim vještačenjem utvrditi visina tog dijela zahtjeva. Dakle, da bi se nedvojbeno utvrdio točan uzrok zbog kojeg je bilo potrebno bojanje zidova u stanu, bilo je potrebno da se odmah po preuzimanju posjeda od tužiteljice provede postupak osiguranja dokaza uz sudjelovanje vještaka građevinske struke u kojem bi se nedvojbeno utvrdio uzrok koji je doveo do potrebe bojanja stana, odnosno da li je do toga došlo zbog nedostataka u stanu (vlaga, neadekvatna izolacija) na koju upire tuženik ili je tu potrebu uzrokovao tuženik svojim radnjama za vrijeme boravka u stanu. Također bi u tom postupku bilo moguće utvrditi visinu štete koja se odnosi na "krpanje rupa", dok sada, zbog činjenice da su rupe sanirane i da u računu nije navedeno o kakvim se rupama radi (veličina i sl.) te nije naveden njihov broj to nije moguće. Slijedom navedenog sud je primjenom odredbe članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP ocijenio da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza te činjenice, nije dokazala da su na predmetnom stanu za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, ali i kasnije nastala takva oštećenja za koja bi bio odgovoran tuženik, a zbog čega bi isti bio dužan ta oštećenja i popraviti. Video snimak na CD formatu zapisa za koji tuženik tvrdi da se odnosi na snimku cijele nekretnine sud nije uzeo u obzir kao dokaz, iako ga je reproducirao, budući da je tužiteljica osporila vjerodostojnost snimke (list 86), a tuženik nakon toga nije predložio adekvatno vještačenje kako bi se otklonila sumnja u njegovu autentičnost. Vezano za navode tužiteljice da se glede tog troška nigdje ne navodi da bi bila sanirana vlaga, već oštećenja koja su vidljiva iz fotografija, da su isčupani štekeri i da je oštećen prozor, valja napomenuti kako su takvi navodi irelevantni, s obzirom da iz predmetnog računa nigdje ne proizlazi da bi bila sanirana oštećenje glede štekera ili oštećenja prozora, već je predmet radova iz računa bojanje zidova u bijelo i „krpanje“ rupa. Stoga je odlučeno kao u toč. VII. ove presude.

24. Daljnje dokaze sud nije provodio budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda. Vezano za tuženikovo inzistiranje na saslušanju tužiteljice, valja ukazati kako davanje iskaza stranke pred sudom, za razliku od obveze svjedoka da svjedoči nije dužnost niti obveza stranke, već njezina dispozicija pa kako je tužiteljica odustala od svog saslušanja, ovaj sud nakon toga nije niti pozivao tužiteljicu kao stranku radi saslušanja. Zbog navedenog bespredmetno je tuženikovo inzistiranje na tome da se stranke saslušaju na istom ročištu jer je tužiteljica na ročištu na kojem je određeno saslušanje stranaka odustala od svog saslušanja pa je tuženik pravilno saslušan u njenoj odsutnosti. Vezano za tuženikov prijedlog za saslušanjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika na okolnost određenih utvrđenja koja su konstatirana u zapisniku o posvjedočenju činjenica valja ukazati kako se takav prijedlog ukazao kao nesvrsishodan, budući da tuženik nije određeno naveo koja utvrđenja iz tog zapisnika pobija te o kojim bi utvrđenim činjenicama trebalo saslušavati vršitelja dužnosti javnog bilježnika, odnosno nije naveo da ih uopće pobija pa je taj dokazni prijedlog neodređen i usmjeren ka odugovlačenju ovog postupka. Sud nije provodio niti građevinsko vještačenje, a s obzirom da su navedene rupe nedvojbeno sanirane i zidovi su obojani te protek vremena od toga i zato jer smatra da se sada, iz upravo iz tih razloga ne može niti građevinskim vještačenjem utvrditi uzrok koji je doveo do potrebe krečenja, a niti visina dijela zahtjeva koja se odnosi na krpanje rupa, već da je to, kako je napomenuto bilo moguće utvrditi u postupku osiguranja dokaza koji bi se proveo po preuzimanju posjeda stana uz sudjelovanje građevinskog vještaka. Nije proveden po tužiteljici predložen očevid na licu mjesta obzirom da su navedene rupe nedvojbeno sanirane i zidovi obojani pa se taj dokazni prijedlog ukazuje kao nesvrsishodan. Nije provedeno po tužiteljici predloženo vještačenje po vještaku strojarske struke na okolnost oštećenja aparata jer su ta oštećenja nedvojbeno utvrđena na temelju provedenih dokaza pa se i taj dokazni prijedlog ukazuje kao nesvrsishodan.

25. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužiteljica je u parnici uspjela u ,mjeri od 67,44 % (osnov 77,77%, a visina 57,11 %), a tuženik u mjeri od 32,56 % (osnov 0 %, a visina 42,89 %). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužiteljice) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 34,88 %. %. Odluka o omjeru uspjeha tužiteljice glede osnova zahtjeva temelji se na tome da se tužbeni zahtjev sastojao od 9 osnova, a tužiteljica su u postupku u cijelosti (100 %) uspjela sa 7 osnova, a sa 2 osnove sa 0 % pa onda omjer uspjeha od 77,77 % glede osnova zahtjeva predstavlja rezultat zbroja uspjeha glede 9 osnova (700 %), podijeljen sa 9 osnova (700/5=20). Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 13.3.2024., 22.5.2024. i 6.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno priznati troškovi tužiteljice s osnova poduzetih radnji po punomoćnici iznose 1.000,00 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 34,88 %, tako je parnični trošak tužiteljici dosuđen u istom omjeru pa iznosi 348,80 EUR. Tužiteljici je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 585,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VIII. izreke presude, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbijen (toč. IX. Izreke).

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 117,94 EUR

2. tuženik po punomoćniku