REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-4/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EM, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23 i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj KZZ-DO-21/2025-2 od 29. travnja 2025., podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K- 140/2022-9 od 20. travnja 2022., i presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž- 249/2022-6 od 6. prosinca 2023., u sjednici Vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-249/2022-6 od 6. prosinca 2023. u korist optuženika povrijeđen zakon u odredbi članka 469. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP) u vezi s člankom 51. KZ/11.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-140/2022-9 od 20. travnja 2022. optuženi EM proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv obitelji - nasilja u obitelji - opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11. i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 179.a KZ/11. optuženom EM utvrđena je kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, a na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju šest mjeseci te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine.
1.2. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-249/2022-6 od 6. prosinca 2023., pod točkom I. izreke, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a u povodu te žalbe, po službenoj dužnosti, preinačena je prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela tako što se izriče da je optuženi EM radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude, za koje je proglašen krivim, počinio samo kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.
2.1. Uslijed odluke pod točkom I. preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da je optuženi EM, na temelju članka 179.a KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od pet godina ne počini novo kazneno djelo.
3. Protiv drugostupanjske presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti broj KZZ-DO-21/2025-2 od 29. travnja 2025., uz prijedlog da ovaj sud donese presudu kojom se utvrđuje da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-249/2022-6 od 6. prosinca 2023. povrijeđen zakon u odredbi članka 469. točke 4. ZKP-a, u vezi s člankom 51. KZ/11., te da se ta presuda preinači na način da se utvrdi da je optuženi EM radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio dva kaznena djela i to kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. i kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11.
4. Zahtjev je osnovan.
5. Naime, drugostupanjski sud pogrešno smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o realnom stjecaju kaznenih djela, nego o prividnom stjecaju, pa da se kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavkom 2. KZ/11. kao nekažnjivo prateće djelo te da je kazneno djelo prijetnje konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.
5.1. Prema odredbi članka 179.a KZ/11. kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost mu bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Dakle, već iz zakonskog opisa kaznenog djela nasilja u obitelji jasno je vidljivo da to kazneno djelo ne može konzumirati neko drugo teže kazneno djelo.
5.2. Iz činjeničnog opisa proizlazi da je optuženi EM od mjeseca siječnja 2021. pa do 20. siječnja 2022. kontinuirano i u više navrata svojoj supruzi ĐM upućivao riječi kojima ju je vrijeđao i omalovažavao, dakle doveo je u ponižavajući položaj, ali joj je, nakon što je ova napustila obiteljsku kuću i otišla živjeti u drugo mjesto, kod svog oca, putem SMS poruka i preko kćerke D, višekratno upućivao ozbiljne prijetnje smrću, čak i unatoč mjerama opreza kojima mu je zabranjeno približavanje oštećenici i kontaktiranje s njom.
5.3. Odatle slijedi da je prijetnje smrću prema supruzi, dakle bliskoj osobi, uputio nakon što je ova napustila bračnu zajednicu, sklonivši se od obiteljskog nasilja u roditeljsku kuću, dakle nakon što je ta zajednica faktički prestala postojati pa se tim prije prijetnje smrću koje su uslijedile ne mogu podvesti pod kazneno djelo nasilja u obitelji. Stoga, u smislu članka 51. KZ/11. činjenični opis iz izreke prvostupanjske presude odgovara zakonskom opisu kaznenog djela nasilja u obitelji, u realnom stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavkom 2. KZ/11., jer je počinitelj sa više radnji počinio više kaznenih djela.
5.4. Prema tome, ako je sud utvrdio sva obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ (prijetnja koja je ozbiljna na ugroze propisane zakonom), kao što je to učinio prvostupanjski Općinski sud u Novom Zagrebu u predmetu broj K- 140/2022-9, a prihvatio drugostupanjski sud utvrđujući postojanje ovog kaznenog djela, ali pogrešno zaključujući da je ono inkludirano u drugo blaže kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., onda je uvijek riječ o dva kaznena djela u stjecaju.
5.4.1. Druga je stvar ako ne bi bila utvrđena ozbiljnost prijetnji. Tada ne bi bila riječ o počinjenju dva kaznena djela opisana u jednom činjeničnom opisu, nego bi sud bio ovlašten, utvrđujući da opisane radnje ne predstavljaju kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11., okrivljenika proglasiti krivim samo za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., uz obrazloženje da sud nije vezan eventualno pogrešnom pravnom oznakom kako ju je označio tužitelj za određeni činjenični opis. U tom primjeru govorili bismo o jednom kaznenom djelu koje je izvorno opisano, a ne o konstrukciji blažeg djela koje je inkludirano u počinjenje težeg kaznenog djela.
5.5. Drugostupanjski sud pogrešno smatra da je riječ o prividnom stjecaju, odnosno o konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela, gdje se kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. kao nekažnjivo prateće kazneno djelo. Naime, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. po propisanom zakonskom maksimumu od pet godina zatvora strože je od kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. s propisanim zakonskim maksimumom tri godine, pa stoga blaže djelo ne može biti glavno u odnosu na teže djelo, niti teže djelo može biti sporedno u odnosu na blaže djelo, kao što to pogrešno smatra drugostupanjski sud, kao što (u pravilu) teže djelo ne može biti konzumirano blažim, osobito u konkretnom slučaju gdje zaslužuju samostalnu kažnjivost, tim prije što je kazneno djelo prijetnje počinjeno nakon što je oštećenica napustila bračnu zajednicu s počiniteljem i jer su prijetnje smrću bile višekratne, počinjene čak i preko kćeri. Stoga i državni odvjetnik s pravom tvrdi da prijeteće riječi ne predstavljaju neznatnu kriminalnu količinu te da se drugostupanjskom odlukom počinitelju oprašta dio značajnog neprava.
5.6. Stoga, ukupno uzimajući, u konkretnom slučaju, iz pravnih ali i kriminalnopolitičkih razloga nije opravdano primijeniti konstrukciju prividnog stjecaja temeljem konsumpcije kao što je to učinio drugostupanjski sud.
6. Slijedom izloženog, nalazeći da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio zakon u odredbi članka 469. točke 4. ZKP-a u vezi s člankom 51. KZ/11., kada je preinačio presudu suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, utvrdivši da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio samo jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., trebalo je na temelju odredbe članka 513. stavka 2. ZKP-a zahtjev prihvatiti, uz napomenu da ovaj sud nema ovlast preinačiti drugostupanjsku presudu na štetu okrivljenika, kao što se to predlaže u zahtjevu, s obzirom na to da je riječ o povredi u korist okrivljenika.
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik Vijeća:
Damir Kos
