REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-34/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 401,62 EUR (slovima: četiristo jedan euro i šezdeset dva centa), zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 3,68 EUR od 13.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3,67 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR od 12.2.2010. do isplate,

- na iznos od 3,83 EUR od 12.3.2010. do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 3,91 EUR od 14.5.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 3,94 EUR od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos od 4,18 EUR od 13.8.2010. do isplate,

- na iznos od 4,12 EUR od 16.9.2010. do isplate,

- na iznos od 4,33 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 4,22 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 4,13 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 4,40 EUR od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 4,55 EUR od 14.1.2011. do isplate,

- na iznos od 4,41 EUR od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 4,43 EUR od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 4,37 EUR od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos od 4,44 EUR od 13.5.2011. do isplate,

- na iznos od 4,65 EUR od 15.6.2011. do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR od 12.8.2011. do isplate,

- na iznos od 5,07 EUR od 15.9.2011. do isplate,

- na iznos od 4,95 EUR od 14.10.2011. do isplate,

- na iznos od 4,73 EUR od 14.10.2011. do isplate,

- na iznos od 4,74 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 4,72 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 4,82 EUR od 13.1.2012. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 15.3.2012. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 15.3.2012. do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR od 13.4.2012. do isplate,

- na iznos od 4,86 EUR od 15.6.2012. do isplate,

- na iznos od 4,89 EUR od 16.7.2012. do isplate,

- na iznos od 4,86 EUR od 10.8.2012. do isplate,

- na iznos od 4,86 EUR od 12.9.2012. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 12.10.2012. do isplate,

- na iznos od 4,79 EUR od 12.10.2012. do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR od 14.11.2012. do isplate,

- na iznos od 4,87 EUR od 14.12.2012. do isplate,

- na iznos od 4,86 EUR od 11.1.2013. do isplate,

- na iznos od 4,78 EUR od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR od 2.4.2013. do isplate,

- na iznos od 4,82 EUR od 2.5.2013. do isplate,

- na iznos od 4,74 EUR od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 4,69 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 4,74 EUR od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 4,77 EUR od 2.9.2013. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 4,80 EUR od 2.11.2013. do isplate,

- na iznos od 4,82 EUR od 5.12.2013. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 2.1.2014. do isplate,

- na iznos od 4,88 EUR od 6.2.2014. do isplate,

- na iznos od 4,91 EUR od 4.3.2014. do isplate,

- na iznos od 4,89 EUR od 3.4.2014 do isplate,

- na iznos od 4,86 EUR od 2.5.2014. do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR od 2.6.2014. do isplate,

- na iznos od 4,86 EUR od 1.7.2014. do isplate,

- na iznos od 4,89 EUR od 7.8.2014. do isplate,

- na iznos od 4,93 EUR od 4.9.2014. do isplate,

- na iznos od 4,93 EUR od 7.10.2014. do isplate,

- na iznos od 4,95 EUR od 4.11.2014. do isplate,

- na iznos od 4,98 EUR od 9.12.2014. do isplate,

- na iznos od 4,97 EUR od 2.1.2015. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 2.2.2015. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 2.3.2015. do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR od 1.4.2015. do isplate,

- na iznos od 92,27 EUR od 1.5.2015. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, naknaditi tužiteljici LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.531,50 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 3. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. travnja 2021. u bitnome navodi da je 14. svibnja 2008. sklopio s pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. Ugovor o kreditu broj: 217284, kojim je pravni prednik tuženika odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.882,53 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Ističe da je u članku 2. predmetnog ugovora o kreditu određeno da je tužitelj dužan platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a ugovorena je početna kamatna stopa od 6,40%, dok je u članku 4. i članku 8. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju tuženika na dan dospijeća za CHF. Navodi i da su navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne, a što da ima za posljedicu primjenu predmetnog ugovora o kreditu oslobođenog učinka promjenjivosti kamatne stope, odnosno oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu. Isto tako tužitelj je naglasio da su povrede ugovornih odredbi koje se odnose na jednostrano povećanje kamatnih stopa i na valutnu klauzulu utvrđene presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, s time da je sud sukladno odredbi članka 502 c. ZPP-a vezan za pravna utvrđenja iz kolektivne presude, dok je pitanje zastare potraživanja meritorno riješeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je izričito navedeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle ističe da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio u cijelosti informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, zbog čega su te odredbe ništetne, a da je ništetna i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je promjena ugovorena kamate ovisna isključivo o odluci banke, bez da je banka istovremeno precizno odredila uvjete promjenjivosti, što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer vjerovnik, banka jednostrano određuje obvezu dužnika, potrošača, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može se provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Slijedom navedenog tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime preplaćenih iznosa po ništetnoj, a time i nepoštenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iznos od 6.199,18 EUR (46.707,74 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana izvršene uplate do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti. Ističe prigovor zastare, navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, a sve kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, navodi da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude te sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe o ugovoru o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama te prigovara načinu postavljanja tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 2021. godine pa prigovara zastari utuženih iznosa jer da je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, a rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, jer da je tada zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva i da se o istoj prethodno pregovaralo. Ističe da stoga nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja, a da je način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio isključivo o tržišnim uvjetima. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, ukazuje da se tužitelj prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U predmetnom postupku sud je 14. lipnja 2022. pod poslovnim brojem P- 3142/2021-17 donio presudu kojom je pod točkom I. izreke presude naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.797,17 EUR (43.678,74 kn) na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zateznim kamatama te trošak parničnog postupka u iznosu od 1.324,26 EUR (9.977,60 kn) zajedno sa zateznim kamatama. Isto tako, točkom II. izreke predmetne presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 401,62 EUR (3.026,00 kn) na ime ništetne odredne o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđen iznosa, a točkom IV. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

3.1. Predmetna presuda je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-1538/2022-3 od 2. studenoga 2022. potvrđena u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke te preinačena pod točkom I. izreke u dijelu koji se odnosi na troškove postupka na način da se određuje da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.490,15 EUR (11.227,60 kuna), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2022. do isplate.

3.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 86/2024-4 od 10. srpnja 2024. prihvaćena je revizija tužitelja te je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-1538/2022-3 od 2. studenoga 2022. u točki I. i II. izreke (rješenje o troškovima postupka), kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem -3142/2021-17 od 14. lipnja 2022. u točki II. i III. izreke te je predmet se vraćen u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. travnja 2025. uskladio tužbeni zahtjev u skladu s točkom 6. revizije tužitelja od 3. studenoga 2023., na način da je tužbeni zahtjev izražen u valuti EUR kao službenoj valuti.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu (list 9-17 spisa), otplatnu tablicu (list 18-20 spisa), prometnu karticu po kreditu (list 21-30 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 31—32 spisa) te je izvršen uvid u sudsku praksu koja prileži spisu. Provedeno je financijsko vještačenje (list 68-80 spisa) te je saslušan tužitelja (list 63 spisa).

5.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

6. Prema tome, predmetom spora zahtjev je isplatu iznosa od 401,62 EUR sa zateznim kamatama, kao posljedice ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na ukinutu točku II. izreke presude od 14. lipnja 2022. pod poslovnim brojem P-6142/2021-17.

7. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

8. Nije sporno u ovom postupku da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 217284 od 14. svibnja 2008. te među strankama nije sporan iznos glavnice kredita.

9. Sporna je valjanost Ugovora u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu te visina tužbenog zahtjeva. Istaknut je i prigovor zastare te je sporan i tijek zateznih kamata.

10. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 14. svibnja 2008. Riječ je o potrošačkom kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti 24.882,53 CHF obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate. Člankom 2. toč. 1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 6,40% godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Člankom 5. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 84 mjeseca, a namjena istog je kupnja vozila (čl. 3.). Člankom 8. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužitelj kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 368,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu, počevši od 1. lipnja 2008.

11. Iz otplatne tablice, prometne kartice po kreditu i knjigovodstvene kartice razvidne su uplate tužitelja na ime dospjele glavnice i dospjele kamate.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o. Vještaku je dano u zadatak očitovati se koliko iznose razlike / preplate obveze u kunama (uključujući i tzv. negativne razlike) koje su nastale radi promjene / povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu s time da se razlike / preplate po obje osnove iskažu odvojeno po mjesecima, kao i zbirno, s naznakom datuma plaćanja.

12.1. Vještak je dao nalaz i mišljenje prema kojem u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, navodi da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 490,03 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.026,00 kn (401,62 EUR).

12.2. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je isti jasan, logičan i sukladan dostavljenoj dokumentaciji, cijeneći pritom da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun.

13. Tužitelj je saslušan na ročištu 10. prosinca 2021. te je naveo da mu je kredit bio potreban radi kupnje osobnog automobila kojeg je koristio u osobne svrhe. Istaknuo je i da nije tada bio obrtnik niti član nekog trgovačkog društva.

13.1. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim, jer je tužitelj iskazivao životno i logično, a njegov iskaz je i sukladan sa dokumentacijom u spisu.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je prednik tuženika u određeno navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tamo osmotužene Sberbanke d.d. i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora osmotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tamo osmotužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo osmotuženoj prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

15. Člankom 502.c ZPP–a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Imajući u vidu da je ugovor o kreditu, između tužitelja i prednika tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom citiranom odlukama i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu jer je sklopljen 14. svibnja 2008., donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

17. Uvidom u sami ugovor o kreditu, sklopljen između tužitelja i prednika tuženika, utvrđeno je da isti sadrži sporne odredbe o jednostranoj izmjeni ugovorne kamatne stope od strane banke (temeljem Odluke o kamatama i naknadama kreditora - banke).

18. Sporne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, netransparentnim promjenama kamatnih stopa, bez pregovaranja o tome sa korisnicima kredita te objašnjavanja parametara koji su tome prethodili, povrijedili interese potrošača.

19. Sporni ugovor o kreditu, sklopljen među parničnim strankama, ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti mu je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Tuženik, naime, tijekom ovog postupka nije dokazao takve okolnosti (čl. 7. i 219. ZPP –a).

20. Tuženik je unošenjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope na način da je način njezine promjenjivosti potpuno neodređen (sukladno Odluci tuženika), postupio suprotno načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te zabrani zlouporabe prava i time je od samog početka ugovornog odnosa tužitelja doveo u neravnopravan položaj jer je sporna odredba o promjenjivosti kamate bila takva da je tužitelj na temelju nje mogao znati jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao znati niti ocijeniti zašto, kada i kako bi mu se tijekom kreditnog razdoblja kamatna stopa mogla kretati, odnosno mijenjati. Tužitelju buduća kamatna stopa, koja je bila ugovorena kao promjenjiva, na temelju sporne odredbe nije bila određena niti odrediva. Jedino što je tužitelju bilo određeno i precizno bila je upravo prva kamatna stopa u visini od 6,40%. Tuženik je propustio tužitelja upoznati sa parametrima koje će primjenjivati i koje je primjenjivao tijekom kreditnog razdoblja prilikom promjene kamatne stope. Isti nije tužitelju kao korisniku kredita na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji će sve čimbenici utjecati na njegovo formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

21. Na ocjenu suda da se radi o nepoštenoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru kreditu sklopljenom između parničnih stranaka nema utjecaja niti činjenica da je tužitelj potpisao da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Odluka o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora jer prihvaćanje i takve unaprijed formulirane odredbe tuženika, ne čini niti daje spornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope (sukladno Odluci tuženika) karakter poštene odredbe u smislu odredbi ZZP.

22. Sporna je odredba o načinu promjene ugovorne kamate, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nepoštena slijedom čega je ista u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.

23. Ovaj sud ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njegovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim, prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi.

24. U ovom postupku nije odlučno je li tuženik u utuženom razdoblju kamatnu stopu mijenjao u skladu s promjenjivosti parametara kojima je u svom poslovanju vezan. To iz razloga jer je upravo netransparentnost ugovorene odredbe razlog ništetnosti iste. Okolnost, što su možda i postojali objektivni razlozi promjene kamatne stope, ne utječe na činjenicu da tužitelj o takvim objektivnim razlozima ni na koji način nije bio obaviješten prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

25. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da je navedena odredba sadržana Ugovora o kreditu kojom se redovna kamatna stopa mijenja sukladno odluci tuženika ništetna.

26. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

27. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veći anuitet od onoga na koji je imao pravo te je u utuženom razdoblju s osnove ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope naplatio veće iznose.

28. Slijedom navedenog, sukladno čl. 1111. ZOO, sud je utvrdio osnovanost visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 401,62 EUR kao posljedicu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

29. Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na dosuđene iznose od dana nakon stjecanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tuženikovo postupanje bilo nepošteno pa je isti nepošteni stjecatelj ovih iznosa.

30. Naime, tuženik je bio nesavjestan jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja). Također valja reći kako je u ovom slučaju utvrđeno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, a što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika.

31. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila jer nije protekao rok od pet godina. Naime, ništetnost spornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi svih ugovora o kreditu u CHF koje je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nudio u tzv. kolektivnom sporu pravomoćno utvrđena tek presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018.

32. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT) te troškovniku tužitelja (list 296 spisa).

33. Pritom se ukazuje da je ovosudna presuda pod poslovnim brojem P- 3142/2021-17 od 14. lipnja 2022. postala pravomoćna u dijelu pod točkom I. izreke presude kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.324,26 EUR (9.977,60 kn) zajedno sa zateznim kamatama i točki IV. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka. S druge strane, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-86/2024-4 od 10. srpnja 2024. je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-1538/2022-3 od 2. studenoga 2022. u točki II. izreke (rješenje o troškovima postupka), kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem -3142/2021-17 od 14. lipnja 2022. u točki III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđen iznosa. Stoga je valjalo odlučiti o naknadi troška tužitelja, u dijelu iznad iznosa troškova parničnog postupka od 1.324,26 EUR (9.977,60 kn) koji je priznat na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 3142/2021-17 od 14. lipnja 2022.

34. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava žalbe od 20. lipnja 2022. u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10/1), trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 26. siječnja 2023. u iznosu od 150 bodova (Tbr. 10/5), trošak sastava revizije od 3. studenoga 2023. u iznosu od 150 bodova (Tbr. 10/5) te zastupanje na ročištu održanom 29. travnja 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1), odnosno ukupno 525 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (1.050,00 EUR) i poreza na dodanu vrijednost (262,50 EUR) iznosi 1.312,50 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 165,90 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 26,55 EUR. Stoga tužitelja pripada naknada troškova sveukupno 1.531,50 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

35. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.