Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1054/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika ĐG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tuženika DG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 3. tuženika ĆG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. i 3. tuženici zastupani po punomoćnici TG, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi 2. i 3. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5557/22-100 od 27. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5557/22-100 od 27. lipnja 2023. u točkama I., II. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Utvrđuje se da punomoć broj OV-3480/05 od 09. ožujka 2005. godine nije izdana te da Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj OV-5068/10 od 23. lipnja 2010. godine između I-tuženika i III-tuženika nije sklopljen.

II. Utvrđuje se da je tužitelj BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj OV-13193/10 od 02. studenog 2010. godine stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva u 1/2 suvlasnička dijela nekretnine i to 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi jednosoban stan na mansardi lijevo, površine 38,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-6, k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi br. 43 u [adresa] i dvorište, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]. III. Nalaže se III-tuženiku ĆG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], predati tužitelju BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nekretninu i to 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi jednosoban stan na mansardi lijevo, površine 38,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-6, k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi br. 43 u [adresa] i dvorište, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], u roku 15 dana“.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5557/22-100 od 27. lipnja 2023. u točkama IV. i X. izreke i sudi:

1. Nalaže se tužitelju da 2. i 3. tuženima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.850,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja BG za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 9.100,63 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 2. i 3. tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5557/22-100 od 27. lipnja 2023., u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da punomoć broj OV-3480/05 od 09. ožujka 2005. godine nije izdana te da Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj OV-5068/10 od 23. lipnja 2010. godine između I-tuženika i III-tuženika nije sklopljen.

II. Utvrđuje se da je tužitelj BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj OV-13193/10 od 02. studenog 2010. godine stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva u 1/2 suvlasnička dijela nekretnine i to 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi jednosoban stan na mansardi lijevo, površine 38,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-6, k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi br. 43 u [adresa] i dvorište, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica].

III. Nalaže se III-tuženiku ĆG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], predati tužitelju BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nekretninu i to 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi jednosoban stan na mansardi lijevo, površine 38,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-6, k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi br. 43 u [adresa] i dvorište, sagrađenoj na kč.br.

[katastarska čestica], u roku 15 dana.

IV. Nalaže se II-tuženiku i III-tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.100,63 eura / 68.568.69 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za brisanjem prava vlasništva u 1/2 suvlasničkog dijela nekretine i to 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi jednosoban stan na mansardi lijevo, površine 38,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-6, k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi br. 43 u [adresa] i dvorište, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanog u ime III-tuženika kao neosnovan.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da je tužitelj BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj OV-13193/10 od 02. studenog 2010. godine stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva u 1/2 suvlasnička dijela nekretnine i to 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi jednosoban stan na mansardi lijevo, površine 38,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-6, k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi br. 43 u [adresa] i dvorište, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] kao neosnovan.

VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provesti uknjižbu prava vlasništva u 1/2 suvlasnička dijela nekretnine i to 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi jednosoban stan na mansardi lijevo, površine 38,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-6, k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi br. 43 u [adresa] i dvorište, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], na ime tužitelja BG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IX. Nalaže se tužitelju naknaditi II-III tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 996,25 eura / 7.506,24 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

X. Odbija se zahtjev II-III tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.''

2. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:

''I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 25. travnja 2023. godine.

II. Odbacuje se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u odnosu na I-tuženika kao nedopušten.''

3. Protiv navedene presude i rješenja žale se 2. i 3. tuženik pobijajući točke I., II., III., IV. i X. izreke presude, te točku I. izreke rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud ignorira činjenicu da je vještak naveo da postoji mogućnost da se u konkretnom slučaju radi o autokrivotvorenju potpisa, situaciji da se netko namjerno potpisao na način kako bi kasnije osporavao svoj potpis. Javni bilježnik Ilinka Lisonek je dostavila presliku Upisnika o ovjerama i potvrdama za 2005. iz kojeg su razvidna dva nesporna potpisa 1. tuženika, koje je 09.03.2005. 1. tuženik dao neposredno pred Javnim bilježnikom, a identitet je utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu. Iz Upisnika o ovjerama i potvrdama nedvojbeno proizlazi da je 1. tuženik pred javnim bilježnikom ovjerio potpis na punomoći pod posl. br. OV-3480/2005 i potpis na ugovoru o zajmu pod posl. br. OV-3481/05. Sud ne obrazlaže zašto kao nesporne potpise nije uzeo potpise 1. tuženika koji su dani pred Javnim bilježnikom i nalaze se u Upisniku o ovjerama i potvrdama Javnog bilježnika Ilinke Lisonek, te potpis na Ugovoru o zajmu od 09.03.2005. posl. br. OV- 3481/05. Iz Upisnika o ovjerama i potvrdama Javnog bilježnika utvrđeno je da se 1. tuženik potpisao na dva različita načina (redni broj 3480 i 3481). Navodi se da je 1. tuženik u parničnom postupku poslovni broj P-4017/11 bio tužitelj te je podnio tužbu radi utvrđenja da je predmetna punomoć ništetna, te da je ništetan i ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010. sklopljen između 1. tuženika zastupanog temeljem te punomoći po 2. tuženiku i 3. tuženika kao kupca. U tom predmetu tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva, pa je sud presudom na temelju odricanja poslovni broj P-4017/11 od 19. siječnja 2012. odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Glede navodnih prijetnji 2. tuženika nakon podnošenja tužbe 1. tuženiku, navodi se da 1. tuženik protiv navedene presude nije podnio žalbu, niti je podnio kaznenu prijavu zbog prijetnje. Dakle, da je bilo tko prijetio 1. tuženiku, isti bi iskoristio sva pravna sredstva kako bi zaštitio svoja prava. Sud je nekritički kao dokazanu činjenicu uzeo navod 1. tuženika da mu je 2. tuženik prijetio, pa da je iz tog razloga se odrekao tužbenog zahtjeva u citiranom predmetu. Ukazuje se da 1. tuženik nije uložio žalbu na rješenje o upisu prava vlasništva 3. tuženika u zemljišne knjige, te da je 1. tuženik oslobodio stan u kolovozu 2011. te je isti predao u posjed, pa je 1. tuženik nedvojbeno odobrio Kupoprodajni ugovor. U odnosu na utvrđenje da je tužitelj stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva ½ dijela nekretnine, ističe se da su se 2. i 3. tuženici protivili preinaci tužbenog zahtjeva. Tužitelj nema pravni interes za utvrđenje da ima valjani pravi temelj za uknjižbu prava vlasništva ½ dijela nekretnine. Tužitelj prilikom potpisa kupoprodajnog ugovora od 02.11.2010. nije primijenio niti minimum dužne pažnje koja se od kupca nekretnine zahtijeva, jer da je izvršio uvid u zemljišne knjige, prilikom potpisa ugovora ne bi mu ostala nepoznata činjenica da nekretninu kupuje od osobe koja nije vlasnik nekretnine. U trenutku potpisa kupoprodajnog ugovora kao vlasnik ½ dijela upisana je Republika Hrvatska, a na ½ dijela nekretnine u prijašnjem vlasništvu 1. tuženika bila je vidljiva plomba, prijedlog za upis prava vlasništva 3. tuženika od 23.06.2010., pri čemu tužitelj ne dokazuje da je isplatio kupoprodajnu cijenu za stan. Suprotno, 2. tuženik je dokazao da je temeljem Ugovora o zajmu 1. tuženiku pozajmio iznos od 20.800,00 EUR, te da je punomoć dana kao garancija vraćanja predmetnog iznosa, što nije ni 1. tuženik osporio. Zajam ni nakon više godina nije bio vraćen, pa je 2. tuženik ½ stana prodao 23.06.2010., te je 3. tuženik isti dan i predao prijedlog za uknjižbu u zemljišne knjige, a 3. tuženik je u posjedu stana od kolovoza 2011. Radi se o dvostrukom otuđenju nekretnine, te negativne posljedice ne bi trebao trpjeti 3. tuženik, već 1. tuženik koji je isključivo odgovoran za dvostruko otuđenje nekretnine. Nalažući 3. tuženiku predati tužitelju cijelu nekretninu, sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka nerazumljiva i proturječi sama sebi, a presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Sud ne obrazlaže zašto je naložio 3. tuženiku predaju u posjed cijele nekretnine, a utvrdio je da tužitelj ima valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine. Osporava se odluka o trošku, jer sud pogrešno utvrđuje da tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva. Predlaže se preinačiti presudu na način da se odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te da se obveže tužitelja na nadoknadu parničnog troška 2. i 3. tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu parničnog i žalbenog troška 2. i 3. tuženicima.

4. Žalba protiv presude je osnovana, dok žalba protiv rješenja nije osnovana.

5. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženi. Nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U obrazloženju pobijane presude i rješenja je između ostalog navedeno:

- da tužitelj tvrdi da su tužitelj i 1. tuženik 02. studenog 2010. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine i to jednosobnog stana koji predstavlja poseban dio zgrade u [adresa]

- da se tužitelj temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine nije uknjižio kao vlasnik nekretnine, niti se može uknjižiti, jer u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu 1. tuženik nije bio upisan kao vlasnik, jer je kao vlasnik nekretnine uknjižen 3. tuženik

- da je 3. tuženik nekretninu, 1. tuženika stekao Ugovorom o kupoprodaji od 23. lipnja 2010., na način da je taj Ugovor umjesto 1. tuženika potpisao 2. tuženik, brat 3. tuženika i to temeljem punomoći Ov-3480/05 ovjerene 9. ožujka 2005. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek

- da 1. tuženik punomoć nikada nije potpisao, a niti je ovlastio 2. tuženika na sklapanje ugovora

- da je u međuvremenu došlo do usklađivanja zemljišne knjige i katastra, pa je podneskom od 25. travnja 2023. postavio konačni tužbeni zahtjev

- da se 1. tuženik očitovao na tužbu navodeći da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti, da nikada nije potpisao punomoć 2. tuženiku, te da je nekretninu prodao tužitelju

- da je kasnije saznao da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisan 3. tuženik, zbog čega je podnio tužbu, ali mu je 2. tuženik počeo prijetiti, pa je odustao od te tužbe

- da su 2. i 3. tuženik istakli prigovor presuđene stvari, jer je pravomoćna presuda istog suda poslovni broj P-4017/11 od 19. siječnja 2012.

- da 2. tuženik tvrdi da je posudio 1. tuženiku iznos od 20.000,00 eura, koji je kao garanciju da će vratiti pozajmljeni iznos dao predmetnu punomoć kojim ga ovlašćuje da može prodavati predmetni stan

- da kako 1. tuženik pozajmljeni iznos nije vratio predmetni stan je temeljem punomoći prodao 3. tuženiku svom bratu

- da tuženi tvrde da tužitelj prilikom potpisa Kupoprodajnog ugovora od 2. studenog 2010. nije primijenio niti minimum dužne pažnje koja se od kupca nekretnine zahtijeva, jer da je izvršio uvid u zemljišne knjige ne bi mu ostala nepoznata činjenica da nekretninu kupuje od osobe koja nije vlasnik te nekretnine

- da je u trenutku potpisa Kupoprodajnog ugovora kao vlasnik 1/2 dijela nekretnine upisana RH, a na 1/2 dijela te nekretnine u prijašnjem vlasništvu 1. tuženika, bila je vidljiva plomba, prijedlog za upis prava vlasništva 3. tuženika od 23. lipnja 2010.

- da presuda poslovni broj P-4017/11 djeluje kao pravno relevantna činjenica u odnosu na treće, jer sud ne može donijeti drugačiju odluku od one koja već egzistira

- da je ostali dio tužbenog zahtjeva neosnovan, jer se vlasništvo nekretnine stečene pravnim poslom stječe upisom prava vlasništva u zemljišne knjige, a tužitelj nikada nije izvršio predmetni upis

- da je iz preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 2. studenog 2010. na kojem je 1. tuženik kao prodavatelj ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba, Savska 56, broj OV-13193/10 od 02. studenog 2010. utvrđeno da 1. tuženik prodaje, a tužitelj kupuje nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk. č. br. 2183/1, u naravi jednosobni stan, površine 38,00 m2, na adresi [adresa]

- da je iz preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010. sklopljenog između 1. tuženika kao prodavatelja, zastupanog po 2. tuženiku i 3. tuženika kao kupca, utvrđeno da je 1. tuženik prodao 3. tuženiku suvlasnički dio od 1/2 dijela predmetne nekretnine, jednosobnog stana na mansardi lijevo, površine 38,00 m2, zk. č. br. 2183/1, po novoj izmjeri zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je izdana tabularna isprava, a da se 3. tuženik uknjižio kao suvlasnik nekretnine u 1/2 dijela

- da je iz preslike punomoći, na kojoj je 1. tuženik ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, broj OV-3480/05 od 9. ožujka 2005. utvrđeno da je 1. tuženik opunomoćio 2. tuženika da može potpisati kupoprodajni ugovor, ovjeriti potpis na istom, primiti kupoprodajnu cijenu i izdati tabularnu ispravu suvlasničkog dijela od 1/2 dijela jednosobnog stana

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić utvrđeno da je vještačenje potpisa izvršeno primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa i komparacije utvrđenih elemenata rukopisa u spornom i nespornom materijalu

- da se nesporni potpisi ĐG nalaze na kartonu izdane osobne iskaznice od 14. listopad 2014., Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 2. studenog 2010. prijedlogu za uknjižbu vlasništva od 25. studenog 2008. kao i preslici lista putovnice od 30. listopada 2002.

- da je utvrdio da potpis djeluje kao da nije pisan u potpunosti prirodnim i spontanim izražajem skriptora, a ujedno su komparacijom spornog potpisa s nespornim potpisima utvrđene konstantne razlike u načinu oblikovanja grafema „I“, koji u spornoj punomoći ne odgovara načinu pisanja tog grafema niti u jednom nespornom potpisu

- da je vještak vezano uz pitanje autokrivotvorenja potpisa istaknuo da je u svojoj praksi imao situaciju kada se netko namjerno potpisao na način kako bi kasnije osporavao svoj potpis

- da li se u konkretnom slučaju radi o autokrivotvorenju potpisa potrebno je izvršiti analizu spornog potpisa na izvorniku punomoći, a do kojeg izvornika se ne može doći

- da skriptor spornog potpisa koji se nalazi na preslici punomoći od 9. ožujka 2005. vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije 1. tuženik ĐG

- da na traženje suda javni bilježnik Ilinka Lisonek nije dostavila izvornik punomoći ovjerene pod brojem OV-3480/05 od 9. ožujka 2005. jer da se spisi o ovjerama i potvrdama čuvaju tri godine te su isti uništeni, ali je dostavila presliku upisnika ovjera i potvrda za 2005. pod brojem OV-3480/05 i OV-3481/05

- da je tužitelj zahtjevom od 25. travnja 2023. preinačio tužbu

- da je sud dopustio preinaku tužbe, jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama

- da je sud utvrdio da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 2. studenog 2010. stekao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u 1/2 suvlasnička dijela

- da je provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da 1. tuženik, vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije potpisao punomoć od 9. ožujka 2005. kojom bi opunomoćio 2. tuženika da potpiše kupoprodajni ugovor, ovjeri potpis na istom, primi kupoprodajnu cijenu te izda tabularnu ispravu

- da punomoć broj OV-3480/05 od 9. ožujka 2005. nije izdana, a samim time nije sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj OV-5068/10 od 23. lipnja 2010. između 1. tuženika i 3. tuženika

- da nakon što je utvrđeno da tužitelj ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nekretnine u 1/2 suvlasnička dijela, kao predmnijevani vlasnik može osnovano zahtijevati od 3. tuženika predaju te nekretnine u posjed.

7. Prvostupanjski sud smatra utvrđenim da 1. tuženik nije potpisao punomoć od 09. ožujka 2005. kojom bi opunomoćio 2. tuženika da potpiše kupoprodajni ugovor, te izda tabularnu ispravu za 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Odredbom čl. 88. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu ZOO/91) propisano je da ugovor koji je neka osoba sklopila kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri, a ako neovlašteno zastupani niti u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije niti sklopljen. Po stavu prvostupanjskog suda činjenica da 1. tuženik nije opunomoćio 2. tuženika da potpiše kupoprodajni ugovor rezultira time da nije sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010., jer je isti sklopljen između 2. i 3. tuženika, a 2. tuženik nije bio ovlašten na sklapanje tog ugovora.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 1. tuženik, u parničnom postupku poslovni broj P-4017/11 tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja da je predmetna punomoć ništetna, te da je ništetan i ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010. Tužitelj se podneskom od 17. kolovoza 2011. odrekao tužbenog zahtjeva, zbog čega je pravomoćnom presudom na temelju odricanja poslovni broj P-4017/11 od 19. siječnja 2012. odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prvostupanjski sud smatra da time 1. tuženik nije naknadno odobrio sklapanje Ugovora o kupoprodaji od 23. lipnja 2010., jer je na ročištu 24. rujna 2015. naglasio da mu je nakon podnošenja tužbe poslovni broj P-4017/11 2. tuženik počeo prijetiti, zbog čega je odustao od te tužbe.

9. Tužitelj je podneskom od 25. travnja 2023. preinačio tužbu, a sud je dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Sud je temeljem čl. 325. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 188. st. 2. ZPP-a, te čl. 88. st. 1. i st. 3. ZOO-a / 91, čl. 26. ZOO-a / 91 i čl. 28. st. 1. i 2. ZOO /91 usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem da punomoć broj Ov-3480/05 od 9. ožujka 2005. nije izdana i da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010. između 1. tuženika i 3. tuženika nije sklopljen.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina OV-13193/10 od 2. studenog 2010. stekao pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine, te je naložio provesti uknjižbu prava vlasništva u 1/2 suvlasnička dijela predmetne nekretnine na ime tužitelja te naložiti 3. tuženiku predati tužitelju u posjed predmetnu nekretninu.

11. U pravu su žalitelji kada tvrde da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da 1. tuženik nije potpisao punomoć od 9. ožujka 2005. kojom je opunomoćio 2. tuženika da potpiše kupoprodajni ugovor te izda tabularnu ispravu. Po stavu prvostupanjskog suda činjenica da 1. tuženik nije opunomoćio 2. tuženika da potpiše kupoprodajni ugovor rezultira time da nije sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010. Svoj stav sud temelji na činjenici da je 1. tuženik, u parničnom postupku poslovni broj P-4017/11 tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja da je punomoć ništetna, te da je ništetan i ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010. Unatoč činjenici da je taj predmet završen pravomoćnom presudom na temelju odricanja poslovni broj P-4017/11 od 19. siječnja 2012., sud smatra da 1. tuženik nije naknadno odobrio sklapanje Ugovora o kupoprodaji od 23. lipnja 2010., jer je na ročištu 24. rujna 2015. naglasio da mu je nakon podnošenja tužbe poslovni broj P- 4017/11, 2. tuženik počeo prijetiti, zbog čega je odustao od te tužbe (pravilno podneskom od 17. kolovoza 2011. odrekao se tužbenog zahtjeva). Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić utvrđeno je da 1. tuženik, vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije potpisao punomoć od 9. ožujka 2005. kojom bi opunomoćio 2. tuženika da potpiše kupoprodajni ugovor, ovjeri potpis na istom, primi kupoprodajnu cijenu te izda tabularnu ispravu, no nije nesporno utvrđeno da nije potpisao, kao što nije niti utvrđeno da li se u konkretnom slučaju radi o autokrivotvorenju potpisa jer je potrebno izvršiti analizu spornog potpisa na izvorniku punomoći, a do kojeg izvornika se ne može doći. Nesporna je činjenica da je 1. tuženik, u postupku poslovni broj P-4017/11 podnio tužbu radi utvrđenja da je punomoć ništetna, te da je ništetan i ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010., te da je taj predmet završen pravomoćnom presudom na temelju odricanja poslovni broj P-4017/11 od 19. siječnja 2012., pa nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da 1. tuženik nije naknadno odobrio sklapanje Ugovora o kupoprodaji od 23. lipnja 2010., jer to nije bilo niti potrebno. Glede postupanja 1. tuženika, nesporno je utvrđeno je da 1. tuženik nije uložio žalbu na rješenje o upisu prava vlasništva 3. tuženika u zemljišne knjige, kao i da je 1. tuženik oslobodio stan u kolovozu 2011. te je isti predao u posjed, pa se ne može govoriti o situaciji kada bi trebalo nekakvo naknadno odobrenje 1. tuženika.

12. Prvostupanjski sud smatra da se radi o višestrukom otuđenju nekretnine, odnosno o situaciji kada vlasnik otuđi nekretninu dvjema različitim osobama. U toj situaciji, suprotno pravnom stavu prvostupanjskog suda, stvar pripada onoj osobi koja je u dobroj vjeri prije zahtijevala uknjižbu, što je u ovoj situaciji bio 3. tuženik, koji je u dobroj vjeri ishodio uknjižbu nekretnine i time postao stvarni i zemljišnoknjižni suvlasnik predmetnog stana, te je 3. tuženik u posjedu predmetnog stana na temelju valjane pravne osnove kupoprodajnog ugovora. S druge strane tužitelj nije dokazao da ima valjanu pravnu osnovu stjecanja, niti zakoniti način stjecanja vlasništva na stanu, jer je isti znao i morao znati da 1. tuženik nije suvlasnik stana, niti je u posjedu istog. Zbog navedenog suprotno zaključku prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZVDSP-a za iseljenje i predaju tužitelju u posjed, odnosno utvrđenju da je tužitelj stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva u 1/2 suvlasnička dijela nekretnine. Unatoč činjenici da je nesporno utvrđeno da je 1. tuženik, u parničnom postupku poslovni broj P-4017/11, podnio tužbu radi utvrđenja da je predmetna punomoć ništetna te da je ništetan i ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. lipnja 2010., te da pravomoćnom presudom na temelju odricanja poslovni broj P-4017/11 od 19. siječnja 2012. odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, prvostupanjski sud utvrđuje da punomoć broj OV-3480/05 od 9. ožujka 2005. nije izdana te da Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj OV-5068/10 od 23. lipnja 2010. između 1. i 3. tuženika nije sklopljen, te utvrđuje da je tužitelj BG temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj OV-13193/10 od 2. studenog 2010. stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva.

13. Treba reći da je čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) propisano da na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja na način određen zakonom, dok na temelju odredbe iz čl. 119. st. 1. ZVDSP, vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišne knjige na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. U režimu ZVDSP-a kao i u režimu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) propisano je da se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige. Obzirom da tužitelj nije izvršio upis prava vlasništva u zemljišne knjige, to on na temelju pravnog posla nije postao vlasnik. Utvrđeno je kao nesporno, da se tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine nije uknjižio kao vlasnik nekretnine, niti se može uknjižiti, jer u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu 1. tuženik nije bio upisan kao vlasnik, a kao suvlasnik nekretnine je uknjižen 3. tuženik. Nadalje, utvrđeno je da 1. tuženik nije uložio žalbu na rješenje o upisu prava vlasništva 3. tuženika u zemljišne knjige, te da je 1. tuženik oslobodio stan u kolovozu 2011. te je isti predao u posjed.

14. Odredbom čl. 125. ZVDSP-a) propisano je: (stavak 1.) „Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva“, (stavak 2.) „Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Prilikom dvostruke prodaje iste nekretnine, pitanje dobre vjere je pitanje činjenica u svakom pojedinom konkretnom postupku, time da tužitelj nije postupao u dobroj vjeri prilikom stjecanja nekretnine ako nije razgledao nekretninu neposredno prije kupnje, ista mu nesporno nije predana u posjed, a nije provjerio da prodavatelj nije uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine.

15. Nadalje, čl. 122. ZVDSP-a, uređuje pitanje zaštite stjecanja nekretnine prema načelu povjerenja u zemljišne knjige i prema kojima: (stavak 1.) „Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.“, (stavak 2.)„ Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.“, (stavak 3.) Odredbama čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01), propisano je: (stavak 1.), „Zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava.“, (stavak 2.), „Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.“, (stavak 3.), „Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Obzirom da je zbog svega navedenog prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je preinačiti presudu u pobijanom dijelu.

16. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te presudio kao u točkama I. do III. izreke pobijane presude. Na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tuženih, preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. Na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženih kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanoj točki I. izreke, jer je zbog usklađivanja zemljišne knjige i katastra, podneskom od 25. travnja 2023. postavljen tužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe obrazlažući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

17. Kako je preinačena prvostupanjska presuda glede glavne stvari valja u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan tuženima naknaditi opravdane troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom toga je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkama IV. i X. izreke presude. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) pa su 2. i 3. tuženima priznati zatraženi troškovi parničnog postupka za sastav obrazloženog podneska od 3. studenog 2016. i 14. travnja 2023. u iznosu od 497,71 Eur, isti iznos za zastupanja na ročištima 29. studenog 2016., 5. prosinca 2017., 6. srpnja 2018.,12. travnja 2019., 3. studenog 2020., 10. veljače 2021. i 24. svibnja 2023., za zastupanja na ročištima 10. ožujka 2020. i 11. svibnja 2023. iznos od 99,54 Eura, trošak žalbe u iznosu od 622,14 Eura, te zastupanje više osoba 709,37 Eura, zbrojeno iznos od 6.009,98 Eura te troškovi žalbenog postupka u iznosu od 840,30 Eura, odnosno ukupno 6.850,28 Eura, te je i taj iznos naložen tužitelju da nadoknadi tuženima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2025. do isplate, jer je ovim rješenjem odlučeno o troškovima cjelokupnog postupka, za koje je utvrđeno da su bili opravdani te za koje su tuženi dokazali da su ih podmirili.

18. U nepobijanom dijelu (točke V., VI., VII., VIII. i IX. izreke presude te točka II. izreke rješenja), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina