REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U TROGIRU
Ovr- 707/2025-2
Obala bana Berislavića 1
21 220 TROGIR
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Denisu Dučiću, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijalista ML, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelj HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnici Jeleni Šarić Vrdoljak, odvjetnici u Splitu, protiv ovršenice JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, dne 3.lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Nalaže se ovršenici da u roku od 8 dana ovrhovoditelju nadoknadi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 28,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženo, za iznos od 62,50 eura, ovrhovoditelj odbija.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je dne 18.ožujka 2025. ovom sudu podnio zahtjev za naknadu troškova koji su mu nastali u postupku izvansudske ovrhe. Ovrhovoditelj u zahtjevu navodi kako je pokrenuo izvansudsku ovrhu protiv ovršenice dne 10.veljače 2025. pred Financijskom agencijom radi naplate novčane tražbine po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-11569/2024 donesenog dana 22.05.2024., a pravomoćnog dana 30.08.2024. godine.
1.1. Potražuje od ovršenice troškove u ukupnom iznosu od 90,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja do dana naplate.
2. Ovrhovoditelj od troškova potražuje sljedeće:
- trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, u iznosu od 62,50 eura (uključen PDV od 25%),
- sastav zahtjeva za naplatu FINA-i, u iznosu od 12,50 eura (uključen PDV od 25%) i
- sastav predmetnog zahtjeva za naknadom troška, u iznosu od 15,63 eura (uključen PDV od 25%).
3. Zahtjev ovrhovoditelja je djelomično osnovan.
4. Na temelju odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; u daljnjem tekstu: OZ-a) ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
5. Neupitno je da je postupak izvansudske ovrhe ovrha pa ovrhovoditelju pripadaju troškovi nastali u tom postupku.
6. Sud je s obzirom na vrijednost predmeta spora, a na temelju odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje Tarifa) ovrhovoditelju priznao sljedeće troškove: za sastav zahtjeva za naplatu FINA-i 5 bodova odnosno 10,00 eura temeljem Tbr. 11. t. 6. i t.2 Tarife i za sastav predmetnog zahtjeva za naknadom troška 6,25 bodova odnosno 12,50 eura temeljem Tbr. 11. t. 10. Tarife. (Vrijednost boda je 2,00 eura.) Ovom iznosu je dodan zatraženi iznos PDV-a od 5,63 eura temeljem Tbr. 46. Tarife, što čini ukupan iznos od 28,13 eura koji je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju na ime troškova izvansudske ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 30. st. 3. OZ-a.
7. Ovrhovoditelju nisu priznati kao osnovani i potrebni troškovi zatraženi s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave u iznosu od 62,50 eura jer je u konkretnom slučaju ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik u ovršnom postupku pokrenutog nakon 28. studenog 2020., a prema odredbama čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a javni bilježnik je dužan, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.
7.1. Naime, u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, a i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a, sud će na teret protivne stranke dosuditi samo naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka, a s obzirom na to da u smislu gore spomenutih odredbi čl. 283. OZ-a, nakon stupanja na snagu novele Ovršnog zakona iz 2020. godine („NN“ 131/20), postoji obveza javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti te primjerak takvog rješenja dostavi ovrhovoditelju, ovaj sud smatra da se isti troškovi ne mogu priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao potrebni za vođenje ovog postupka.
7.2. U prilog ovakvom tumačenju odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a ide činjenica da je javni bilježnik, prije stupanja na snagu novela Ovršnog zakona iz 2020. godine, bio u obvezi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi staviti tek po zahtjevu ovrhovoditelja, kao i činjenica da je u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja odredbe članka 16. novele Ovršnog zakona iz 2020. kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ-a navedeno sljedeće: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“
7.2.1. Slijedom ovoga, jasno je da je ratio legis bio smanjivanje troškova ovršnog postupka pa bi priznavanjem troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nakon izmjena odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a ratio legis, bio neostvaren.
7.3. Dakle, a u skladu s naprijed navedenim, naglašava se da zahtjev za naknadu ovog troška nije odbijen odnosno neprihvaćen iz razloga što ovrhovoditelj nije dokazao da je podneskom doista zatražio izdavanje i dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti već zbog toga što bi, i u slučaju da je ovrhovoditelj takav podnesak i podnio, takav trošak bio suvišan odnosno nepotreban jer je obveza javnog bilježnika , da u slučaju kada nije izjavljen prigovor protiv rješenja, da bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti te rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju. Stoga taj trošak nije bio potreban za vođenje ovršnog postupka.
8. U svrhu preveniranja ovrhovoditeljevog eventualnog pozivanja na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 05. lipnja 2023. ili na revizijske odluke Vrhovnog suda RH broj Rev 74/2023-2 i Rev-229/2023-2 ističe se kako pravno stajalište ovog suda po pitanju pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda zauzetog na spomenutoj sjednici ili revizijskim odlukama.
8.1. Naime, na navedenoj sjednici zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona – „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku."
8.2. Dakle, Vrhovni sud u svom pravnom shvaćanju iznosi mišljenje samo o troškovima u postupku izravne naplate, ali ne i o troškovima u postupku izvansudske ovrhe, a koje postupke je potrebno razlikovati. Izvansudska ovrha kod Financijske agencije u smislu čl. 284. st. 1. OZ-a pokreće se na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, o čemu se radi u konkretnom slučaju, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u čl. 209. OZ-a. Stoga, kad se ima u vidu da se temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne pokreće izravna naplata već izvansudska ovrha, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u potpunosti je logično i utemeljeno. Svako drugačije tumačenje tj. izjednačavanje izvansudske ovrhe i izravne naplate, koje bi za posljedicu imalo primjenu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda i na izvansudsku ovrhu, bilo bi u suprotnosti s ciljem kojeg se htjelo postići izmjenama OZ-a 2020. godine.
9. Iako sudska praksa nije izvor prava kažimo i to da pravno stajalište izraženo u ovom rješenju vezano za troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zauzima i sudska praksa ( Rješenje Županijskog suda u Rijeci Gž Ovr-609/24, Rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž Ovr-95/2025, Rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr- 127/2025).
10. Slijedom svega navedenoga, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Trogiru 3.lipnja 2025.
SUDAC
Denis Dučić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od osam dana računajući od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.
DNA:
- u spis
- ovrhovoditelju po punomoćniku
- ovršenici - uz zahtjev ovrhovoditelja od 18.03.2025.
