Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

Trg slobode 1, Prelog

Poslovni broj: P-99/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Nini Markulija, u pravnoj stvari tužitelja GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon dovršene glavne i javne rasprave dana 23. travnja 2025. održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Martinez-Ostroški, odvjetnice iz Varaždina te tuženika osobno, 3. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 40.800,00 eura (četrdeset tisuća osamsto eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelju GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.119,19 eura (sedam tisuća sto devetnaest eura i devetnaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 125,00 eura kao neosnovan.

r i j e š i o  j e:

Odbija se zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadom troškova delegacije za troškove javnog prijevoza i izbivanja iz pisarnice u iznosu od 200,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj GT je podnio protiv tuženika KT tužbu radi isplate u kojoj navodi da je tuženiku pozajmio iznos od ukupno 60.000,00 eura i to u tri navrata, 20.000,00 eura dana 15.11.2020., 20.000,00 eura dana 10.12.2020. i 20.000,00 eura dana 22.12.2020. Tuženik je kao dužnik vlastoručno sastavio potvrde o preuzimanju novca te ih vlastoručno potpisao. Rok povrata svake pozajmice bio je godinu dana, odnosno rok povrata prve pozajmice bio je 15.11.2021., zatim 10.12.2021., te posljednje 22.12.2021. Tuženik mu je prezentirao da će primljene iznose uložiti u kriptovalutu i da će postići značajnu dobit te da je povrat pozajmica siguran. Prije predaje novaca tuženik je tužitelju i drugim zainteresiranim osobama u prostorijama TD Zagorske šume d.o.o. (u vlasništvu tužitelja) održao i prezentaciju o kriptovaluti, tako da su i članovi njegove obitelji uložili iznos od 6.200,00 eura. Obzirom da članovi obitelji nisu željeli dalje ulagati u kriptovalutu, tuženik je preuzeo njihov udio te zamolio tužitelja da mu posudi novac navodeći da će ga upotrijebiti za ulaganje u kriptovalutu, te mu je tužitelj pozajmio ukupan iznos od 60.000,00 eura u razdobljima kako je to navedeno. Nije mu poznato kako je tuženik utrošio navedeni novac. Tuženik mu je vratio samo iznos od 19.200,00 eura, dok preostali iznos od 40.800,00 eura nije vratio u roku dospijeća usprkos višekratnim pozivima. Traži da mu tuženik vrati preostalo dugovanje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća posljednjeg pozajmljenog iznosa od 23.12.2021.

2. Slijedom iznijetog postavlja tužbeni zahtjev kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 40,800,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je potpisao tri potvrde koje tužitelj priložio tužbi te da nije primio iznos od 60.000,00 eura, već je primio iznos od 53.800,00 eura kao i da je navedeni iznos u cijelosti vratio tužitelju, a ne samo 19.200,00 eura kako to navodi tužitelj. Ističe da se djelomično radi o ulaganju tužitelja u kriptovalutu koje je ulaganje tužitelj dobrovoljno učinio – a što mu je tuženik i vratio. Nadalje, tuženik navodi kako je s tužiteljem bio u složenom poslovnom odnosu u kojem su zajedno planirali izuzetno skup financijski projekt koji se na kraju nije realizirao, a za njega su nastali znatni troškovi. Navodi da je povrat svih sredstava učinio bez da mu je tužitelj izdao kakvu pismenu potvrdu, budući tužitelj u tužbi potvrđuje da mu je vraćen iznos od 19.200,00 eura iako niti za taj iznos, kao niti za preostali iznos od 40.800,00 eura nema nikakvih dokaza o povratu. U konačnici se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrde o isplati na listu 3 spisa, ispis elektroničke pošte i poziv na povrat pozajmice na listovima 4-5 spisa, ispis elektroničke pošte, obavijest poziv na povrat pozajmice, pregled transakcija, tablice kupovine valute na listovima 34-44, u svojstvu svjedoka saslušani su DT i LT te tuženik u svrhu dokazivanja.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem tužitelja, jer je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je tužitelj narušenog zdravstvenog stanja te nije u mogućnosti pristupiti na ročište, stoga je dokazni prijedlog tuženika sud odbio kao odugovlačeći, dok je tužitelj odustao od prijedloga za njegovim saslušanjem.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. Nesporno je tužitelj tuženiku pozajmio određena novčana sredstva te je nesporno tuženik sastavio i potpisao potvrde o pozajmici na listu 3 spisa.

9. Sporno jest je li tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 60.000,00 eura u tri navrata ili iznos od 53.800,00 eura, je li tuženik u cijelosti izvršio povrat pozajmice i s tim u vezi, u cijelosti je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Sukladno čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22,155/23, dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

11. Iz potvrda na listu 3 spisa proizlazi kako je tuženik u tri navrata i to 15. studenog 2020., 10. prosinca 2020. i 22. prosinca 2020. primio iznose od po 20.000,00 eura, sveukupno u iznosu od 60.000,00 eura s rokovima dospijeća od godine dana.

12. Iz iskaza svjedokinje DT slijedi da je bila prisutna dogovorima između supruga, ovdje tužitelja i tuženika. Svjedokinja je iskazala kako je 2019. tuženik došao u njihovu firmu ponuditi posao u vidu ulaganja u kupnju kriptovaluta. Njihov sin, snaha i ona su se uključili, dobili su lozinke putem kojih su se spajali na mrežu i sami kupovali kriptovalute te su kupili kriptovalute za iznos od ukupno 6.200,00 eura, od prosinca 2019. do veljače 2020. Na upit tuženiku kad će dobiti kakvu dividendu tuženik im je rekao da je banka zamrznula isplatu dividenda te od veljače 2020. do srpnja 2020. nisu ostvarili nikakav prihod s osnova kriptovaluta. U kolovozu 2020. pozvali su tuženika i rekli da više ne žele raditi na taj način te ga pozvali je li zainteresiran za otkup njihovih kriptovaluta čime se on složio te je to učinjeno u studenom te iste godine. Tuženik je zatražio da mu daju šifru njihovog računa, preuzeo je njihove lozinke i s računa skinuo 6.200,00 eura i time je prestala svaka njihova veza s kriptovalutama. Par dana nakon toga tuženik je došao do tužitelja moliti ga za dokapitalizaciju odnosno iznos od 14.000,00 eura, što je sveukupno tada iznosilo 20.000,00 eura, a kako bi sam nastavio dalje kupovati kriptovalute. U prosincu 2020. također je došao s pričom da je vrijeme da dokupi kriptovalute te ponovno molio za pozajmicu u iznosu od 20.000,00 eura na što je tužitelj digao ušteđevinu i pozajmio taj novac. Prije nove godine 2020. došao je po još 20.000,00 eura, koje je opet suprug digao s njihove ušteđevine i to je sveukupno iznosilo 60.000,00 eura. Svjedokinja je iskazala kako je suprug tuženiku pozajmio taj novac, jer da je tuženik namjeravao ući u posao otkupa njihovog zemljišta te smatrao da će na taj način zaraditi novac i otkupiti zemljište, no to se nije dogodilo. U siječnju 2021. suprug više nije htio dalje tuženiku pozajmiti novac, jer je shvatio da su prevareni. Tuženik je inače u prosincu 2020. donio 1.200,00 eura za povrat pozajmljenih sredstava te tijekom idućih 5. mjeseci 2021. donosio svaki mjesec po 3.600,00 eura na ime povrata pozajmice. Suprug je sve to evidentirao sa datumima i iznosima povrata, jer je imao više dužnika koji su vraćali novce pa na taj način vodio evidenciju. U lipnju 2021. tuženik je prestao donositi tih 3.600,00 eura te su ga u srpnju pozivali na polaganje nekakvog osiguranja da će vratiti pozajmljeni iznos, na što je on donio nekakav certifikat koji nije imao nikakvu vrijednost. Kasnije su saznali da je tuženik već 2019. bio u osobnom bankrotu. Sveukupno je vratio 19.200,00 eura, dok iznos od 40.800,00 eura nije vraćen. Oni su ga zvali na vraćanje i slali mu opomene, a prilikom jedne od korespondencija 2022. sam tuženik je priznao da je dužan još 60.000,00 eura. Nakon što joj je sud predočio potvrde na listu 3 spisa, iskazala je da ona nije bila prisutna prilikom potpisivanja tih potvrda, ali se nalazila u uredu pokraj i poznato joj je da je sam tuženik sastavio te potvrde. Na poseban upit suda iskazala je da je rok vraćanja bio godinu dana, a već je bio sklopljen i ugovor o otkupu zemljišta te su mislili da će u tom roku i otkupiti zemljišta. Na upit suda iskazala je da je tuženik novac vraćao u omotnici bitcoina kako bi im pokazao da prima dividendu od kriptovaluta i da je u mogućnosti kao vratiti dug. Ona nije bila prisutna svaki put kad je vraćao dug, a čini joj se da je jednom tome nazočio LT. Sam novac nakon vraćanja ona je osobno nosila u banku na njihov račun. Na poseban upit tuženika svjedokinja je iskazala kako nikakva kamata od 6% nije bila ugovorena. Također, svjedokinja je iskazala kako je sam tuženik, kad su ga tražili nekakvu garanciju vraćanja pozajmice, donio nepotpisanu izjavu i ugovor gdje je sam naveo da je ugovorena kamatna stopa od 6% na ugovorene pozajmice, a što nije bilo točno i nikakva kamata od 6% nije bila ugovorena.

13. Iz iskaza svjedoka LT u bitnom proizlazi da poznaje tužitelja dugi niz godina, poslovno su i prijateljski povezani te je i ovdje tuženika upoznao na poziv tužitelja u uredu tužitelja gdje mu ga je tužitelj prezentirao kao potencijalnog poslovnog partnera i za kojeg je rekao da ga smatra osobom od povjerenja i članom obitelji. Tužitelj i tuženik su planirali poslovni projekt Zlatno doba koji je bio i medijski popraćen, ali na kraju je ispao neuspješan te je zbog određenih nesuglasica prekinut poslovni odnos između tužitelja i tuženika. Jednom prilikom došao je na sastanak kod tužitelja i tada je došao i tuženik donio je nekakvu kuvertu tužitelju i nakon što je tuženik otišao tužitelj mi je rekao "vidiš to je jedan od rijetkih koji uredno vraća pozajmice", naravno njemu nisu poznati iznosi koji su se nalazili u toj kuverti, koliko mu je poznato tužitelj je tuženiku pozajmio iznos od 60.000,00 eura i misli da tu nije bilo govora o ulaganju u kriptovalute, već mu je tužitelj rekao, a nakon što ga je upitao zašto pozajmljuje novac tuženiku, ako je tuženik uspješan poslovni čovjek, tužitelj je rekao da zato da mu pokaže da ga prima kao svojeg i kako bi ga zadržao u cilju ostvarenja drugih poslovnih planova, između ostalog i otkupa nekakvog zemljišta, a koje su imali tužitelj i tuženik. On je samo jednom bio prisutan kad je tuženik tužitelju donio kuvertu. Na upit suda je li mu poznato koje godine je tuženik tužitelju donio kuvertu, svjedok je iskazao da ne može točno reći, čini mu se da je bila 2019. ili 2020. godina. Na poseban upit tuženika svjedok je iskazao kako je nakon što je tuženik donio kuvertu i otišao tužitelj još rekao "tako ja to rješavam", što smatra da je značilo da on uspješno naplaćuje svoje pozajmice. Na poseban upit tuženika svjedok je iskazao da je za kamatu od 6% mjesečno čuo nakon što je došlo do nesuglasica između tužitelja i tuženika, a kada je tuženik jedne zgode tužitelja optužio da ga lihvari i da mu je već vratio glavnicu a sad vraća kamatu ili obrnuto, a tužitelj mu je govorio da to nije točno i da to nije istina. Na poseban upit tuženika svjedok je iskazao da je čuo odnosno dalo se zaključiti iz korespondencije sastanaka koje su imali da je tuženik tužitelju mjesečno vraćao iznos od 6.000,00 eura. Na poseban upit tuženika svjedok je iskazao da mu je sam tuženik jedne prigode rekao da je od nekog posudio novac kako bi vratio tužitelju dug, ali ne sjeća se kad je to bilo niti je bio prisutan kad bi tuženik posudio taj novac, tako da ne zna je li to točno. Svjedok nije mogao točno reći na što i na koju pozajmicu se navedeni iznos od 6.000,00 eura mjesečno odnosio.

14. Tuženik je u bitnom iskazao kako je točno je da mu je tužitelj u 3 navrata posudio iznos od po 20.000,00 eura, sveukupno 60.000,00 eura, time da su supruga tužitelja kao i njihov sin i snaha kupili kriptovalute te su kasnije htjeli da on otkupi te kriptovalute. Radilo se o kriptovalutama vrijednosti 6.200,00 eura koje su kasnije vrijedile nekih 500,00-600,00 eura. Također, tuženik je naveo kako mu je tužitelj sam nudio navedene pozajmice kao da mu olakša oko primjerice sređivanja dokumentacije za projekt Zlatno doba u koji su zajedno ulazili i za kuću u [adresa]. U početku je bila ugovorena kamata od 6%, no on je smatrao da se radi o godišnjoj kamati, a ne mjesečnoj. On je sastavio potvrde koje se nalaze na listu 3 spisa, ali prema uputi tužitelja, on mu je rekao da ne piše ništa za kamatu. Tužitelju je mjesečno na ime povrata pozajmice nosio iznos od oko 5.000,00 eura, a koji iznos je imao jer se bavio raznim investicijama. Nije točno da je bio u bankrotu. Tužitelj je obično bio sam u uredu kad bi mu donosio novac na ime povrata pozajmice, a zadnji put kad mu je vraćao novac i to iznos od 40.000,00 eura prisutan je bio LT i to je bilo 15.03.2022. On je taj iznos posudio od treće osobe i time je smatrao da je njegove dugovanje tužitelju u cijelosti vraćeno i preplaćeno. Tuženik je također iskazao kako mu je tužitelj prijetio ukoliko ne vrati traženo dugovanje da će otkazati sve njihove druge poslovne ugovore i projekte, a on je imao iza sebe i investitore koji su bili voljni ulagati u te projekte. Tužitelj mu nikada nije dao nikakvu potvrdu o vraćanju pozajmice, a kad je posljednji put bio kod njega i vratio mu iznos od 40.000,00 eura, rekao je da je riješeno, a on je mislio da će mu on kasnije dati nekakvu potvrdu. Na upit suda iskazao je da je točno da je u mailovima pisao o iznosima od 60.000,00 eura u tijeku 2022., no da je to sve bilo na inzistiranje tužitelja i njegove prijetnje da će otkazati ostale njihove poslovne ugovore.

15. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje DT kao vjerodostojan i uvjerljiv, jer ga u bitnim dijelovima potvrđuje materijalna dokumentacija u spisu, kao i djelomično u svom iskazu sam tuženik. S druge strane, sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi kako je u cijelosti vratio pozajmljena novčana sredstvu tužitelju, a koja su predmet ovog postupka, kao i da bi bila ugovorena mjesečna kamata od 6%. Naime, sam tuženik tijekom postupka nije bio dosljedan u svojim navodima. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio da bi na ime pozajmice primio sveukupno iznos od 60.000,00 eura, već navodi da je primio iznos od ukupno 53.800,00 eura, dok u svom iskazu navodi kako je primio iznos od 60.000,00 eura. Isto tako, u odgovoru na tužbu tuženik ne navodi da bi bila ugovorena bilo kakva mjesečna ili godišnja kamata na pozajmljene iznose niti da bi ista iznosila 6%. Predmetno tuženik nije iznio ni do zaključenja prethodnog postupka, već tek isto spominje prilikom davanja iskaza svjedoka LT.

16. Slijedom svega iznesenog, sud utvrđuje kako je tužitelj tuženiku sveukupno pozajmio iznos od 60.000,00 eura te da je tuženik vratio ukupno iznos od 19.200,00 eura odnosno preostalo je još dugovanje u iznosu od 40.800,00 eura. Naime, u pogledu vraćanja pozajmice svjedokinja DT je detaljno i dosljedno iskazivala te je ista nedvojbeno mogla imati uvid u iznose koje je na ime pozajmice vraćao tuženik, jer je ista, sukladno njezinom iskazu, osobno nosila predmetna novčana sredstva u banku. Također, sud nije prihvatio iskaz tuženika da bi u cijelosti vratio pozajmljena sredstva, jer nije životno ni uvjerljivo da zauzvrat ne bi tražio potvrdu o isplati pozajmice, posebice iznosa od 40.000,00 eura, a isto tako, tijekom postupka nije naveo ni predložio izvođenje dokaza kojim bi dokazao navedenu činjenicu tj. osobu od koje je navodno pozajmio novčana sredstva za povrat sporne pozajmice.

17. S obzirom na navedeno, sud je u cijelosti prihvatio tužbu i tužbeni zahtjev te je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. i st. 2. ZOO-a koji određuje da dužnik koji kasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Stoga, kako je dospijeće posljednjeg pozajmljenog iznosa od 20.000,00 eura bilo 22. prosinca 2021., sukladno zahtjevu tužitelja, sud je naložio tuženiku isplatiti i zatezne kamate tekuće na glavnicu potraživanj od 23. prosinca 2021. do isplate.

19. S obzirom na navedeno, presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u cijelosti.

21. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te su tužitelju priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 10. siječnja 2023. u iznosu od 100,00 eura, sukladno tbr. 9. toč. 5. tarife, zastupanja na ročištima 24. svibnja 2023, 23. listopada 2024., 3. veljače 2025. i 23. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura za svako ročište, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 25. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura, sukladno Tbr. 8. toč. 5. Tarife i zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, kao i PDV od 25% na navedene iznose u iznosu od 1.312,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 227,23 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 454,46 eura odnosno, ukupno u iznosu od 7.119,19 eura. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u odnosu na traženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, obzirom punomoćnik nije pristupio na to ročište, stoga navedeni trošak nije ni nastao.

22. S obzirom na navedeno, riješeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

23. Kako je ova tužba podnijeta Općinskom sudu u Varaždinu, a rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Su-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. i Su- 7/2023-8 od 24. siječnja 2023., je na temelju čl. 11. st. 1., 2. i 3. Zakona o sudovima (dalje: ZS), odlučeno da se predmet u ovoj pravnoj stvari ustupa ovome sudu koji će kao stvarno nadležan provesti postupak tužitelj ima pravo na trošak delegacije.

24. Odredbom čl. 11. st. 4. ZS je određeno da u slučaju iz st. 2. čl. 11. ZS, strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određeno tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ako je putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda trajalo duže od 3 sata.

25 Ne priznaje se punomoćnici tužitelja trošak javnog prijevoza za ročišta dana 23.03.2023. i 23.08.2023. te za objavu presude, kao i izbivanja iz pisarnice, obzirom na to da taj trošak nije dokazan. Naime, tužitelj nije dokazao da je doista do Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu iz [adresa] putovao javnim prijevozom, kao i da bi putovanje trajalo duže od tri sata, pa prema tome nema pravo na trošak puta i izbivanja iz pisarnice (tako i sudska praska ŽS u Osijeku, Gž-2347/17 od 4. siječnja 2018., Županijski sud u Varaždinu, Gž-810/2019 od 7. lipnja 2019. ). Slijedom iznijetog, traženi trošak delegacije koji je podnijela punomoćnica tužitelja je odbijen te je riješeno kao u izreci.

Prelog, 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Nina Markulija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik

3. ODO Čakovec, Građansko-upravni odjel