Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-112/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČN, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K- 1218/2024 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025., u prisutnosti optuženog ČN,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ČN, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom ČN, za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa prihvaća kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je osuđen te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u vremenu provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog ČN te žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1218/2024 od 23. prosinca 2025., optuženi ČN proglašen je krivim u točkama 1. i 2. izreke odluke, da je počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – djelo opisano u članku 190. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, sve uz primjenu članka.

52. istog Zakona. Stoga je optuženi ČN, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2024. do 23.prosinca 2024.

1.1. Utvrđeno je da novčani iznos 150,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ČN ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Novčani iznos 150,00 eura imovina je Republike Hrvatske, pa će se isti iznos po pravomoćnosti presude naplatiti od novca koji je privremeno oduzet od optuženika prema potvrdi PUSD, PP Hvar serijskog broja 01394530 i 01394531 od 4. kolovoza 2024., a koji iznos je uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine broj :1210010051863000160 kod Hrvatske narodne banke. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18 – dalje u tekstu: ZKP-a) optuženom ČN će se po pravomoćnosti presude vratiti novčani iznos 360,00 eura koji je privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PUSD PP Hvar, serijskog broja 01394530 i 01394531 od 24.kolovoza 2024., a koji iznos je uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine IBAN HR 1210010051863000160 otvoren kod Hrvatske narodne banke.

1.2. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženika je trajno oduzeta droga koja je od njega privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PUSD PP Hvar, serijski broj: 00090841 od 24. kolovoza 2024. i serijskog broja: 01491264 od 23. kolovoza 2024. koja će se po pravomoćnosti odluke uništiti. Na temelju članka 270. stavak 1 i 2. ZKP-a optuženom ĐN se mora vratiti mobilni uređaji marke „I-PHONE, bijele boje sa SIM kartico [broj SIM kartice] i [broj SIM kartice], marke "Redmi" crne boje sa pripadajućom [broj SIM kartice] i jedan mobitel plave boje marke "Redmi" bez SIM kartice modela "a" koji su od optuženika oduzeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD PP Hvar, serijskog broja1043299.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a naloženo je optuženom ČN plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a koji se odnose na troškove provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu 459,22 eura i iznosa 200 eura koji se odnose na paušalni trošak, sve u roku 30 dana od pravomoćnosti odluke.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu te optuženom ČN izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju.

2.1. Žalbu na presudu podnio je i optuženik po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku iz Splita, zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se izrečena kazna optuženiku ublaži, te da ga se oslobodi plaćanja troškova postupka. Ujedno je zatražio da ga se pozove na sjednicu vijeća, a čemu je i udovoljeno.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a branitelj optuženika zatražio je da bude pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća te su o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika. Na sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovao je optuženi ČN dok nije pristupio branitelj optuženika i državni odvjetnik. Iznoseći žalbene razloge optuženik je naveo da ostaje pri svim žalbenim navodima svoga branitelja, ponavljajući da mu je žao zbog učina kaznenog djela navodeći da se u potpunosti promijenio, da brine o svojoj malodobnoj kćeri zbog čega je ponovio svoju molbu za blaže sankcije od one koju mu je izrekao prvostupanjski sud.

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Naime, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud kada je optuženika oglasio krivim, istom izrekao preblagu kaznu, odnosno da nije pravilno cijenio utvrđene okolnosti, odnosno da je precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, dok otegotne okolnosti poput zaštićenog dobra povrijeđenog kroz dva različita modaliteta činjenja nije cijenio sa dostatnom pozornošću. Suprotno tim navodima, optuženik je mišljenja da se kroz primjenu uvjetne osude može ostvariti svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena, posebice jer je isti već proveo u istražnom zatvoru četiri mjeseca, priznao je počinjenje kaznenog djela i od učina ovoga kaznenog djela nije dolazio u sukob sa zakonom. Ujedno je mišljenja i da su mu troškovi kaznenog postupka previsoko odmjereni te je predložio da ga sud oslobodi od troška kaznenog postupka.

8. Razmatrajući navedene žalbene razloge ovaj je sud kao drugostupanjski utvrdio da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne utvrdio sve olakotne okolnosti na strani optuženika dok nije pronašao posebno osobnih otegotnih okolnosti, iako je posebno cijenjena i u žalbi istaknuta okolnost koja se odnosi na društvenu opasnost samog kaznenog djela.

8.1. Međutim, prema mišljenju ovoga suda uvažavajući sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika od strane prvostupanjskog suda koje su detaljno i razložno iznesene u prvostupanjskoj presudi, od kojih je posebno potrebno istaknuti osobne prilike optuženika, poput činjenice da se radi o osobi koja je sređenih obiteljskih prilika, ocu jednog maloljetnog djeteta o kome skrbi i koji ne samo prije već i nakon ovog kaznenog djela nije evidentiran kao počinitelj istih ili sličnih kaznenih djela, sve one u svom zbiru ukazuju na dostatnost blažeg kažnjavanja. Naime, izrečena kazna zatvora koja je doista kao što to i navodi državni odvjetnik odmjerena u donjem minimumu, i koja je i prema stavu ovoga suda u svojoj visini primjerena i ispravno odmjerena, svoju svrhu može ostvariti i kroz samu prijetnju izvršenjem zatvora. Zbog navedenog primjena uvjetne osude kroz dulje vrijeme kušnje kao što je to određeno po ovom sudu kao drugostupanjskom, u trajanju četiri godine, u potpunosti će ostvariti svrhu kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Naime, prilikom odmjeravanja kazne zatvora potrebno je poći od činjenice da kazna s jedne strane mora predstavljati osudu za počinjeno kazneno djelo ali ne i odmazdu za isto, stoga vodeći računa o svim okolnostima bitnim za pravilnu, svrsishodnu i zakonitu odluku o vrsti i visini kazne i dodatno cijeneći i protek vremena od vremena počinjenja konkretnog kaznenog djela, odnos optuženika prema vlastitim postupcima koje je u dijelu pokazao i dolaskom na sjednicu drugostupanjskog vijeća, ovaj je sud mišljenja da će izrečenom kaznom po ovom sudu, u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena kako sa osnove specijalne tako i sa osnove generalne prevencije. Odnosno, kazna zatvora na koju je osuđen optuženik uz primjenu uvjetne osude, djelovati će u potpunosti na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela djelujući pri tome i na potencijalne počinitelje, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Naime, ne treba smesti sa uma da u slučaju činjenja drugih kaznenih djela pa i onih istovrsnih od strane optuženika, uvjetovana kazna zatvora po ovom sudu kao drugostupanjskom, mogla bi biti opozvana i zamijenjena kaznenom zatvora u preostalom trajanju do punog izvršenja kazne zatvora.

8.2. Suprotno navedenom, trošak kaznenog postupka koji je određen u navedenom paušalnom iznosu, kao i trošak koji se odnosi na provedeno vještačenje, primjeren je ne samo troškovima kaznenog postupka kako je to i obrazložio prvostupanjski sud, već i materijalnim prilikama optuženika. Naime, iako je sukladno osobnim podacima optuženik nezaposlena osoba, radi se o osobi mlađe i vitalne životne dobi, a što ukazuje i da nema nikakvog razloga da isti ne nađe zaposlenje i troškove kaznenog postupak podmiri vlastitim radom. Zbog navedenog u tom je dijelu valjalo odbiti žalbene navode optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesenu žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a djelomično prihvatiti te pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni na način kako je to odlučeno pod točkom I. izreke presude, dok je u ostalom dijelu, na temelju članka 482. ZKP-a žalba optuženika kao i žalba državnog odvjetnika odbijena te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac