REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1965/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Centra za pružanje usluga zajednici Mali Lošinj, sa sjedištem u [adresa], OIB: 31173278276, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi inspekcijskog nadzora, 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/I-550-06/24-07/252, URBROJ: 524- 10-2/7-24-2 od 10. listopada 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-550-06/24-07/252, URBROJ: 524-10-2/7- 24-2 od 10. listopada 2024. tužitelju je po provedenom inspekcijom nadzoru, obzirom na utvrđene nepravilnosti u radu, naloženo provođenje mjera u svrhu popravka istih sukladno odredbama Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga (Narodne novine broj 110/22., 58/24.), Pravilnika o standardima kvalitete socijalnih usluga (Narodne novine broj 31/23.), Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., 156/23.; dalje: Zakon o socijalnoj skrbi) i Zakona o ustanovama (Narodne novine broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22.), a kako je to naznačeno u t. 1. izreke rješenja, te obveza upravnog vijeća i ravnatelja o provedenim mjerama izvijestiti nadležno ministarstvo (t. 2. izreke).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost odluke tuženika zbog povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda postupka da se očituje u sljedećem: da je doneseno jedno rješenje iako su provedena tri upravna postupka, tužitelju je onemogućeno aktivno sudjelovanje u postupku, izreka rješenja nije zakonita jer su dani rokovi suprotno onima iz relevantnog pravilnika, te je ista suprotna stvarnom stanju (postojanju statuta čije se donošenje nalaže), kao i nezakonito obrazloženje, odnosno suprotno odredbi čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe kako se sukladno Pravilniku o mjerilima za pružanje socijalnih usluga koji je stupio na snagu 1. listopada 2022. propisuje rok od 5 godina za usklađenje, stoga je nezakonit po tuženiku određen rok od 90 dana za postupanje. Obrazlaže kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno budući temperatura prostora prilikom nadzora nije mjerena mjernim instrumentom, već subjektivnim osjetom topline inspektora, a društvene prostorije tužitelja su klimatizirane, tuženik da nije mjerio ležajeve, a isti su prošli nadzore i ranijih inspekcija, u prostore da se ulaže prema mogućnostima. U obrazloženju rješenja da se navodi da je tuženik izvršio uvid u opće akte Centra i da je utvrdio da isti nisu usklađeni s odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, a da se pri tome ne obrazlaže u koje opće akte je izvršen uvid niti koji opći akti nisu usklađeni. U odnosu na nova zapošljavanja, navodi kako se istom pristupa nekom usvajanja novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta i dobivanja suglasnosti ministarstva. Unutarnje nadzore da redovito provodi. Tužitelj da ima zaposlenu zdravstvenu djelatnicu na radnom mjestu medicinske sestre koja je u vrijeme nadzora bila na godišnjem odmoru te iz tog razloga nisu dani na uvid tražene evidencije. U odnosu na primjerenu prehranu, ističe kako tužitelj ima imenovanu Komisiju za prehranu koja se redovito mjesečno sastaje i formira tjedne jelovnike prema uputama za pripremu jela od Nastavnog zavoda za javno zdravstvo te je bio sastavljen i jelovnik za mjesec kolovoz. Vezano za individualne planove i planove promjene za korisnike, da se redovito na sastancima o zdravstvenom, psihofizičkom i obrazovnom statusu korisnika u cjelini što je predstavljalo osnovu za ažuriranje individualnih planova koji su inicijalno priloženi već kod prijema korisnika u ustanovu te su nakon navedenih rasprava po potrebi ažurirani. U odnosu na obvezu preispitivanja odgovornosti radnica FI i BI sukladno članku 37. Zakona o ustanovama od strane ravnatelja, da je postupak proveden i očitovanje zatraženo. Ističe i da su od rujna 2023. do datuma inspekcijskog nadzora sjednice Stručnog vijeća održane sukladno Poslovniku i to 04. listopada 2023; 07. prosinca 2023.; 14. veljače 2024; 16. svibnja 2024. te dvije nakon nadzora. U postupku da je i pogrešno utvrđeno da Komisija za prijem i otpust korisnika djeluje temeljem Pravilnika o prijemu i otpustu iz 2015. jer je navedena komisija osnovana temeljem Statuta i čl.47. Zakona o socijalnoj skrbi, a Pravilnik je interni propis kojim se određuje način rada tijela ustanove te nema prednost u primjeni u odnosu na statut. Čl. 47. Statuta ustanove, na kojoj odredbi se temelji Pravilnik, je određeno da u ustanovi postoji jedna Komisija za prijem i otpust korisnika stoga je i formirana jedna komisija, a koja je u svom radu dostavljala pismene odluke nadležnim područnim uredima, suprotno tvrdnjama tuženika. Mjera iz t. 1.12. izreke da nije obrazložena. Mjera iz t. 1.13. da je nezakonita jer nema pravo naložiti preispitivanje. Slijedom, predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tvrdi da je omogućio stranci da sudjeluje u postupku te se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su bile od značaja za postupanje. Činjenično stanje da je potpuno utvrđeno i materijalno pravo pravilno primijenjeno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvani tužitelj nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) proizlazi da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Neispunjavanje ovih zahtjeva predstavlja povredu zakona i može biti razlog za poništenje rješenja.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjena povreda citirane odredbe čl. 98. st. 5. ZUP-a jer u istom nisu navedeni razlozi koji su bili odlučujući za rješavanje ove upravne stvari ni razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, odnosno nije navedeno na temelju čega je tuženik utvrdio postojanje konkretnih nepravilnosti. Navedeni propust tuženik nije ispravio niti u odgovoru na tužbu. Naime, nije dovoljno samo navođenje nepravilnosti bez obrazloženja konkretnih razloga temeljem čega su ista utvrđena. Budući je isto izostalo, odnosno ne navode se konkretni i potpuni razlozi, odnosno odlučne činjenice i konkretni dokazi koji su bili povod za donošenje rješenja, takvo rješenje ne sadrži valjano i dostatno obrazloženje u smislu odredbe čl. 98. st. 5. ZUP-a.

9. Nadalje, kako tuženik u ostavljenom roku uz odgovor na tužbu, ni tijekom spora, nije dostavio spise koji se odnose na predmet spora (niti je zatražio produženje roka zbog objektivnih zapreka za pridržavanje roka), to je sud odlučivao prema stanju spisa i pri takvom stanju, sud ne može otkloniti ni prigovore na zakonitost tuženikova postupanja iznesene u tužbi koji se odnose na onemogućavanje tužitelju sudjelovanja u postupku. Odnosno, osim paušalnih navoda u odgovoru na tužbu nisu dokazane okolnosti iz čl. 30. i 52. ZUP-a da bi stranci doista bilo omogućeno iznošenje činjenica i okolnosti bitnih za rješavanje upravne stvari.

10. Ujedno, ispravno tužitelj ukazuje kako je odredbom čl. 92. st. 2. Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga, koji je stupio na snagu 1. listopada 2022. (NN 110/22.), propisano da je dom socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska (tužitelj) koji nema rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga u skladu s prije važećim propisima dužan podnijeti zahtjev za donošenje rješenja o ispunjavanju mjerila u roku od pet godina od dana stupanja na snagu toga Pravilnika. Slijedom, tuženik nema osnove za nalaganje poduzimanja mjera radi postupanja po navedenom pravilniku u roku kraćem od propisanog, stoga je i u tom dijelu prigovor tužitelja osnovan.

11. U odnosu na mjeru iz. t. 1.13. izreke osporavanog rješenja kojom je određeno da je Upravno vijeće obvezno preispitati odgovornost ravnateljice tužitelja sukladno odredbi čl. 208. st. 7. Zakona o socijalnoj skrbi, ističe se kako je rečenom odredbom propisano da je Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnatelja doma socijalne skrbi i prije isteka mandata za koji je izabran ako je nalazom inspekcije ustanovljena teža povreda propisa i općih akata doma socijalne skrbi ili su utvrđene teže nepravilnost u radu ravnatelja. Sud je suglasan sa stavom tužitelja kako tuženik nije ovlašten na nalaganje kako je to formulirano t. 1.13., već eventualno na postupanje propisano odredbom čl. 276. st. 1. t. 8. istoga Zakona koje određuje da je u obavljanju inspekcijskih poslova inspektor dužan narediti provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti odgovorne osobe kod pružatelja usluga i zaposlenih radnika.

12. Obzirom na sve izneseno, sud zasad ne može otkloniti prigovore na zakonitost tuženikove odluke iznesene u tužbi pa se utoliko može smatrati i da osporavana odluka tuženika sadržava nedostatke koji sprječavaju ocjenu njezine zakonitosti.

13. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev usvojiti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. U ponovnom je postupku tuženik će donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), odnosno donijet će odgovarajuće rješenje koja će biti sastavljeno sukladno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a na način da će adekvatno obrazložiti utvrđene nepravilnosti uvažavajući pravna shvaćanja i primjedbe ovog suda, te nakon što tužitelju omogući sudjelovanje u postupku sukladno ranije spomenutim odredbama ZUP-a. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe, odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci 3. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a).