Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-621/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rački i kolege iz Zagreba, protiv tuženika Opće bolnice "Dr. Josip Benčević", Slavonski Brod, Andrije Štampara 42, OIB: 91554844265, zastupanog po punomoćnici Ana-Marii Bogović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-576/2021-29 od 11. ožujka 2022., dana 03. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-576/2021-29 od 11. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 5.130,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 6.759,37 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik predlažući njezino ukidanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. u ukupnom bruto iznosu od 5.130,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6. Prije svega, valja napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojem se, sukladno čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., dalje: ZPP), presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda, kao niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7.2. Nadalje, nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica je u podnesku od 09. prosinca 2021. konačno postavila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 5.130,50 kn s osnove „razlike neisplaćene naknade plaće te razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor“, dok joj je prvostupanjski sud dosudio navedeni iznos s osnove „razlike manje isplaćenih plaća i naknade plaće za godišnji odmor“. Time što prvostupanjski sud nije doslovno prepisao tužbeni zahtjev, nego je promijenio dvije riječi, nije prekoračio tužbeni zahtjev.

7.3. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. i 191. ZPP-a. Neosnovano smatra tuženik da je tužiteljica preinačila tužbu, pa da prvostupanjski sud nije smio odlučivati o preinačenoj tužbi jer se tuženik toj preinaci protivio. Naime, tužiteljica je u tužbi tražila isplatu iznosa od 9.100,00 kn s osnove neisplaćene plaće i iznos od 1.000,00 kn s osnove neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, da bi potom u podnesku od 09. lipnja 2021. smanjila tužbeni zahtjev potražujući s istih osnova iznose od 5.340,16 kn i 547,83 kn, dok je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 5.130,50 kn. Dakle, razvidno je da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev i da nije istaknula drugu osnovu, pored postojeće, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi da je tužiteljica preinačila tužbu.

7.4. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a time što je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze saslušanjem svjedoka SD i MDŠ, te zakonskog zastupnika tuženika jer sud sam odlučuje koje će dokaze provesti, a u konkretnom slučaju bilo je sporno pravno, a ne činjenično, pitanje, pa je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je odbio provesti navedene dokazne prijedloge.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika i da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to:

Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim su Sporazumom ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine; da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III Dodatka utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. Dodatka Sporazumu odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj; da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim su izmjenama promijenjeni čl. III. te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. Dodatka u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna Dodatka i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna; da je 7. prosinca 2011. godine arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu; da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen dana 4. prosinca 2015. i da je Vlada RH dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći sadržaj Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12), Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama od 23. studenog 2006., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kao i pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199.st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR), kao i da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a prosječno 2 ili više posto, prvostupanjski sud zaključuje da da se na utuženo razdoblje ima primijeniti osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Pri tome prvostupanjski sud otklanja prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti navedenih akata iz razloga što nisu potpisani po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske s obzirom na činjenicu da je taj Sindikat parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, dakle ravnopravno s ostalim Sindikatima sudjelovao u pregovorima. Stoga prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici utuženi iznos razlike plaće s pripadajućim zateznim kamatama. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Suprotno žalbenim navodima, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009.("Narodne novine" broj 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS), na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapaju Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10). Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisali su sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima, te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi takve odredbe morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora. Pri tome okolnost da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata - Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na njihovu pravnu valjanost. Naime, iz Odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr 408/12 i Odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III/3535/12, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Stoga, sukladno prethodnom pravnom shvaćanju, u situaciji kada tuženik nije dokazao da je navedeni sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, dapače utvrđeno je da je parafirao Izmjene i dopune Sporazuma, pravilan je stav prvostupanjskog suda kako nepotpisivanje od strane tog sindikata nije od utjecaja na pravnu valjanost tih Izmjena i dopuna. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma.

13. Također, suprotno žalbenim navodima, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužitelju isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009.

14. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio utuženi iznos na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovici (5.415,37 kn) za utuženo razdoblje, pa su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika. Kako tužiteljica nije preinačila tužbu, neosnovani su žalbeni navodi tuženika o nastupanju zastare nakon preinake tužbe.

15.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se tiču odluke o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP- a odlučujući o parničnom trošku tužiteljice.

16. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Rijeci, 03. lipnja 2025.

Sudac

Ksenija Dimec