Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-300/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv optužene TU, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 i 72/2025 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj K- 170/2025-31 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optužene TU kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 3., u vezi sa člankom 127. stavak 4. u vezi sa člankom 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024 i 72/2025 - dalje: ZKP/08), protiv optužene TU produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, broj Kir-80/2025-3 od 7. veljače 2025., te joj je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode počevši od trenutka uhićenja i to od 5. veljače 2025. u 14,30 sati, pa nadalje.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela optužena TU po branitelju Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Karlovcu žalbu optužene uvaži i istražni zatvor protiv iste ukine odnosno zamijeni predloženim mjerama opreza.

3. Žalba optužene TU nije osnovana.

4. Optužena u žalbi navodi da ne postoje osnove za daljnje produljenje istražnog zatvora kao najteže mjere kojom se ograničava temeljno ljudsko pravo na slobodu. Posebno je neprihvatljiv dio obrazloženja da je optužena majka četvero djece od kojih je dvoje maloljetno, da ih uzdržava od socijalne pomoći u iznosu od 400,00 eura što je nedostatno za uzdržavanje i ukazuje na postojanje opasnosti da će ponovno činiti kaznena djela protiv imovine kako bi uzdržavale sebe i svoju obitelj jer je to potpuno proizvoljan i ničim utemeljen zaključak suda. Isto tako, nije jasno obrazloženje u dijelu gdje se utvrđuje da nije povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu visinu kazne koja je izrečena nepravomoćnom presudom jer u ovom predmetu nije donesena nepravomoćna presuda. Stoga pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, obrazloženje rješenja je nejasno i proturječno stanju spisa čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Dalje, dosadašnji boravak optužene u istražnom zatvoru opravdava zamjenu istražnog zatvora odgovarajućom mjerom opreza, posebno što ona živi u maloj sredini koja olakšava nadzor provedbe mjere opreza.

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijanog rješenja je razumljiva, a sud prvog stupnja je za svoja utvrđenja naveo jasne i neproturječne razloge tako da se rješenje može ispitati. Osnovana sumnja kao opća pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08 pojačana je podignutom optužnicom utemeljenom na ranije pribavljenim dokazima kao višem stupnju osnovane sumnje od stupnja osnovane sumnje postojećeg kod određivanja istražnog zatvora od strane suca istrage.

6. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, odnosno osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optužena ponovila kazneno djelo za čije je počinjenje osnovano sumnjiva. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio okolnosti koje se tiču općeg imovnog stanja optužene kao okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje imovinskih kaznenih djela i te činjenice nisu dovedene u pitanje navodima žalbe. Da je to utvrđenje suda prvog stupnja pravilno, proizlazi iz činjenice da se protiv optužene vode tri postupka zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine pred Općinskim sudovima u Velikoj Gorici, Karlovcu i Rijeci, što upućuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je činjenje istovrsnih kaznenih djela optuženičin način osiguranja financijskih sredstava za zadovoljenje životnih potreba i da ju niti skrb o maloljetnoj djeci u tome ne ograničava (imajući u vidu moguće posljedice po optuženu koje se podredno odražavaju i na njenu maloljetnu djecu). Stoga je sud prvog stupnja pravilno optuženoj produljio istražni zatvor temeljem članka 123. stavak 1. točka 3 ZKP/08, pri čemu je pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti kojom od zakonom propisanih mjera opreza, ili kombinacijom tih mjera, jer boravkom optužene na slobodi niti mjere opreza ne bi bile jamstvo da ona ne bi nastavila činiti slična djela upravo zbog njenog trenutnog životnog opredjeljenja da sredstva za zadovoljenje svojih potreba pribavlja činjenjem imovinskih kaznenih djela.

7. Cijeneći okolnosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, sud smatra da produljenjem istražnog zatvora nije dovedeno u pitanje načelo razmjernosti trajanja istražnog zatvora u odnosu na kaznu koja se za ovo djelo može očekivati (kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina) i potrebe određivanja istražnog zatvora iz razloga navedenih pod točkom 6. obrazloženja ovog rješenja te najduljeg trajanja istražnog zatvora do donošenja presude suda prvog stupnja propisanog odredbom članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Okolnost da je sud prvog stupnja, obrazlažući ovu okolnost u pobijanom rješenju, naveo da ima u vidu visinu kazne koja je optuženoj izrečena nepravomoćnom presudom nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer se radi o očiglednoj nepažnji u pisanju rješenja obzirom na to da iz stanja spisa jasno proizlazi da u ovom predmetu još nije donesena prvostupanjska presuda. U tom pogledu, iz cjelokupnog obrazloženja navedenih rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja imao u vidu kaznu koju je moguće izreći optuženoj za kazneno djelo za čije je počinjenje osnovano sumnjiva.

8. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje optužena ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević