REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-785/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐO, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 82, zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojega zastupa LO, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/7252, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 12. veljače 2025. i za odobravanje tužitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Zoranu Baueru troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, UP/I-216-03/23-06/7252, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 12. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Posebno ukazuje da je tuženik pogrešno ocijenio njegove izjave, da je zemlju podrijetla napustio radi prijetnji i maltretiranja koja je doživio od strane obitelji u svezi spora o naslijeđenoj imovini, da je jedan od članova obitelji bio i bivši predsjednik Gvineje čijim se utjecajem koriste ostali članovi obitelji, da tuženik neosnovano od njega očekuje dostavu dokumentacije, iako je izjavio da istu ne posjeduje i da je njegov otac oporuku iznio usmeno pred njim i svjedocima. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 5. svibnja 2025.

6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 2020. napustio zemlju podrijetla iz razloga što su članovi njegove obitelji (stričevi) željeli uzeti zemljišta koja je naslijedio iza pokojnog oca. Problemi su počeli još 2000., a 2019. su došli kod njega doma i prijetili mu da će ga ubiti. Prijetnje nije prijavio policiji, jer su stričevi moćni i jer je jedan od njegovih stričeva bivši predsjednik države.

8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik ispravno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji iz članka 21. i 22. ZMPZ-a za priznavanje azila, podredno supsidijarne zaštite.

9. U odnosu na razloge napuštanja zemlje podrijetla, ispravan je zaključak tuženika o neprihvaćanju vjerodostojnosti izjave tužitelja u svezi navodnih problema oko naslijeđene imovine. S obzirom na vrijeme smrti oca tužitelja (2000.) i period koji je u međuvremenu protekao, doista je neuvjerljivo da tužitelj nema baš nikakvu dokumentaciju o pokušaju reguliranja vlasničkih prava nad navodno naslijeđenim zemljištem, uzimajući u obzir i dokumentirana izvješća na koja se poziva tuženik u svezi mogućnosti zaštite vlasničkih prava i registriranja imovine. Bez obzira na činjenicu da je oporuka (navodno) usmeno iznesena, doista je neživotno da tužitelj u svezi nasljednog spora i/ili pokušaja registriranja imovine ne posjeduje nikakvu dokumentaciju. Nadalje, u svezi navodnog utjecaja i moći tužiteljevih stričeva, treba uzeti u obzir činjenicu da je njegov stric (bivši predsjednik države) umro 2008. godine, dakle, prije sedamnaest godina, a tužitelj ničime ne dokazuje utjecaj trenutno živih članova njegove obitelji koji navodno vrše pritisak na njega. U tom kontekstu, nije uvjerljiv navod tužitelja o nemogućnosti obraćanja tijelima vlasti u zemlji podrijetla. Konačno, kod cjelokupne ocjene vjerodostojnosti izjava tužitelja, valja uzeti u obzir da je tužitelj u dva navrata ilegalno boravio u [adresa] i nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu već je nastavio kretanje prema drugoj zemlji (Švicarskoj), što ne ukazuje na ponašanje osobe koja je u ozbiljnom strahu od progona i koja bi, ako doista postoji takav strah, trebala podnijeti zahtjev u zemlji (Hrvatskoj) koju očito smatra prikladnom za pružanje međunarodne zaštite. Uz navedeno, tuženik se pozvao na dokumentirana izvješća koja ukazuju na mogućnost obraćana tijelima vlasti u Gvineji i na izostanak trpljenja progona ili ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla, što nije dovedeno u pitanje općenitim navodima tužitelja.

10. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja, s obzirom da je isti u dva navrata tijekom upravnog postupka davao izjave na okolnosti podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, dok u tužbi nije iznio takve razloge zbog kojih bi ga bilo potrebno dodatno saslušavati tijekom spora.

11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

12. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Zoran Bauer pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da mu po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu od 5. svibnja 2025.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Zoran Bauer, Kozarčaninova 2, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. u spis