P-2645/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 1.141,12 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TČ, odvjetničkog vježbenika, i zamjenice punomoćnika tuženika HČ, odvjetničke vježbenice, s danom objave 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zatezne kamate na iznos od 1.141,12 EUR tekuće od 2. listopada 2024. do 9. ožujka 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu:

- zateznih kamata na iznos od 1.141,12 EUR tekućih od 30. srpnja 2024. do 1. listopada 2024. te na dan 10. ožujka 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te

- zateznih kamata na iznos od 1.141,12 EUR tekućih od 2. listopada 2024. do 9. ožujka 2025. po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. sa sjedištem u [adresa], naknaditi tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.090,98 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 1.090,98 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki III. izreke ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 1.141,12 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 17. prosinca 2024. radi isplate iznosa od 1.141,12 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći dana 01. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa MG ZS/ZX/ZS EV(ZS11), reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UČ iz [adresa], da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja koju ima ugovorenu s oštećenikom, da je tuženik 29. srpnja 2024. sačinio izvid štete, da je oštećenik za popravak vozila odabrao tužitelja, da je tužitelj izvršio popravak vozila prema pravilima struke te da je za svoju uslugu ispostavio račun br. 119-22340-1 u ukupnom iznosu od 8.298,85 EUR, da je tuženik likvidirao račun na iznos od 7.157,73 EUR i izvršio isplatu navedenog iznosa, dok razliku od 1.141,12 EUR tuženik nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. Naime, tužitelj je likvidirao svoj rad na 52,00 EUR / sat plus PDV, dok tuženik priznaje cijenu sata rada proizvoljno jer na izvidu štete nije naznačio cijenu sata rada koju priznaje. UČ je svoju tražbinu ustupila tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tijek zatraženih zateznih kamata.

3. Tužitelj je podneskom od 28. ožujka 2025. obavijestio sud da je tuženik 10. ožujka 2025. podmirio glavnicu utuženog potraživanja, koju činjenicu tuženik nije osporio, a ona proizlazi i iz dostavljenog izvatka Addiko Bank d.d. o stanju i prometu po računu (list 90 i 91 spisa, tako da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.141,12 EUR tekućih od 30. srpnja 2024. do 10. ožujka 2025.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun 119-22340-1 (list 9 i 10 spisa), izvid štete (list 11 i 12 spisa), e-mail, korespondencija (list 13 do 17 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu za tužitelja (list 18 spisa), cjenik tužitelja (list 19 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 20 i 21 spisa), notifikacija (list 22 i 23 spisa), dopis HANFE (list 38 do 39 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 49 do 52 spisa), saslušanjem tužiteljeva zastupnika po zakonu ŠČ (list 95 i 96 spisa) i svjedoka UČ (list 97 i 98 spisa).

5. Najprije valja reći da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj više ne zahtijeva isplatu iznosa od 1.141,12 EUR, već samo isplatu zateznih kamata na taj iznos tekućih od 30. srpnja 2024. do 10. ožujka 2025. Navedenom djelomičnom povlačenju tužbe tuženik se nije protivio, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev iz tužiteljeva podneska od 28. ožujka 2025. djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.141,12 EUR tekućih od 30. srpnja 2024. do 10. ožujka 2025.

8. Tužiteljeva aktivna legitimacija, tuženikova pasivna legitimacija i odgovornost za štetu tuženikova osiguranika tijekom postupka nisu bili sporni.

9. U postupku su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zatraženih zateznih kamata.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik najprije odbijao isplatiti dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 19 spisa) iznosila 52,00 EUR plus PDV i one koju inače priznaje tuženik. Uvidom u tužiteljev račun sud je utvrdio da je ista obračunata upravo sukladno navedenom cjeniku i to upravo u količini koju je tuženik naznačio u izvidu štete. S tim u svezi se ističe da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

11. Međutim, podmirenjem iznosa glavnice duga tuženik je priznao navedeni dug prema tužitelju sukladno odredbi čl. 240. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO).

12. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 921., čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a, i u dijelu preostalih neplaćenih zateznih kamata na iznos od 1.141,12 EUR. koje mu pripadaju od 2. listopada 2024., kao prvoga dana iza dana dospijeća tužiteljeva računa, do 9. ožujka 2025., koji dan prethodi danu izvršenog plaćanja glavnice duga, kada tuženik više nije bio u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer izvorna tražbina koja je bila predmet ustupa ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Stoga je o tužbenom zahtjevu odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

13. Tužitelj u parnici nije uspio samo s neznatnim dijelom svoga zahtjeva pa mu je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 150,00 EUR, sastav podneska od 6. veljače 2025. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 150,00 EUR i zastupanje na ročištima 3. ožujka 2025., 2. travnja 2025. i 26. svibnja 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 150,00 EUR po ročištu, trošak ročišta za objavu presude po Tbr. 9/3 OT u iznosu od 75,00 EUR, što zajedno iznosi 825,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 206,25 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i na presudu u iznosu od 39,82 EUR, što ukupno iznosi 1.090,98 EUR, na koji iznos mu po načelu akcesornosti pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po istoj stopi po kojoj su mu dosuđene zatezne kamate na glavni dio zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, dok je tužiteljev zahtjev kao neosnovan odbijen u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka po stopi preko dosuđene u točki III. izreke ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zagreb, 3. lipnja 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.