REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-1655/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Z A K LJ U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu, po višoj sudskoj savjetnici toga suda Ivani Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PBZ-LEASING d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, protiv ovršenika ČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, dana 03. lipnja 2025.
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 25. veljače 2014. i solemnizirane (potvrđene) dana 25. veljače 2014. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1795/2014 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 06. svibnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 25. veljače 2014. i solemnizirane (potvrđene) dana 25. veljače 2014. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 1795/2014 (dalje u tekstu: zadužnica).
2. U prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu zadužnicu. Zadužnicu je kao dužnik izdao Cronip d.o.o., [adresa], OIB: 56439228917, koju je ovršenik potpisao kao jamac platac, a radi naplate tražbine iz Ugovora o financijskom leasingu broj 100-08199 (dalje u tekstu: Ugovor o financijskom leasingu) u iznosu od 132.722,80 eura sa zateznom kamatom. Ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na osnovu zadužnice, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu protiv društva Cronip d.o.o. kao glavnog dužnika, a time niti protiv ovršenika kao jamca platca. Ugovor o financijskom leasingu predstavlja dvostrano- obvezni odnos u kojem davatelj leasinga (ovdje ovrhovoditelj) na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa dobavljačem, društvom Cronip d.o.o., kao primateljem leasinga (dalje u tekstu: primatelj leasinga) stječe pravo vlasništva na nekretnini. Ta nekretnina potom postaje objekt leasinga koji se daje primatelju leasinga na korištenje u određenom vremenskom razdoblju, uz obvezu primatelja leasinga da za to plaća određenu naknadu. Ovršenik je Ugovoru o financijskom leasingu pristupio kao jamac platac, a kao osiguranje za ispunjenje svih dospjelih nepodmirenih novčanih tražbina primatelj leasinga i ovršenik su ovrhovoditelju predali tri bjanko zadužnice. Zbog neplaćenih dospjelih obveza u iznosu od 26.277,55 eura, ovrhovoditelj je dana 06. rujna 2012. jednostrano otkazao Ugovor o financijskom leasingu. Tijekom 2012. godine primatelj leasinga zapao je u financijske teškoće te je pred Financijskom agencijom podnio prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe. U navedenom postupku ovrhovoditelj je dana 13. prosinca 2013. prijavio tražbinu temeljem Ugovora o financijskom leasingu, ali kao izlučni vjerovnik, budući je bio upisan kao vlasnik nekretnine (objekta leasinga) koja je predmet Ugovora o financijskom leasingu te će svoje potraživanje namiriti odvojeno od ostalih predstečajnih vjerovnika. Ovrhovoditeljeva tražbina odnosila se na obveze iz otkazanog Ugovora o financijskom leasingu, koje nisu više postojale, te je ista bila prijavljena isključivo kao tražbina iz izlučnog prava. Posljedično, predmetna tražbina nije utvrđena u postupku predstečajne nagodbe niti je obuhvaćena rješenjem Financijske agencije kojim se utvrđuju tražbine od dana 13. siječnja 2014. Klasa: UP/I-110/07/13-01/5366, Urbroj:
04-06-14-5366-35. Prema navedenom rješenju Financijske agencije od dana 13. siječnja 2014. ovrhovoditelj je upisan u tablicu vjerovnika koji imaju pravo odvojenog namirenja i pridržavaju ga i to u iznosu tražbine od 2.337.843,50 kn. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj Stpn-109/14 od dana 12. prosinca 2014. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe u postupku nad primateljem leasinga, a isto rješenje postalo je pravomoćno dana 06. siječnja 2015. Budući da je postupak predstečajne nagodbe nad primateljem leasinga još uvijek u tijeku, sukladno čl. 70. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, dalje u tekstu: ZFPPN), nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka radi naplate tražbina nastalih prije otvaranja tog postupka. Također, čl. 81. st. 1. i st. 2. ZFPPN-a propisuje da se dužnik, na temelju predstečajne nagodbe, oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u nagodbi te da nakon pravomoćnosti rješenja o sklapanju predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka za tražbine koje su nastale prije otvaranja tog postupka, a nisu prijavljene niti priznate u postupku. Budući da je tražbina ovrhovoditelja nastala prije otvaranja predstečajnog postupka, a ovrhovoditelj je tražbinu prijavio kao izlučni vjerovnik i time se opredijelio za odvojeno namirenje, proizlazi da sukladno čl. 81. st. 1. i st. 2. ZFPPN-a ovrhovoditelj nije ovlašten pokrenuti niti voditi postupak protiv primatelja leasinga kao glavnog dužnika, a time niti protiv ovršenika kao jamca platca. Time je ispunjen razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a u svezi s čl. 210. OZ-a. Dalje, ovršenik navodi i da je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje na temelju zadužnice prestala jednostranim otkazom/raskidom ovrhovoditelja, a čime je ispunjen razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a u svezi s čl. 210. OZ-a. Naime, prema čl. 45. Zakona o leasingu ("Narodne novine" 135/2006), u slučaju raskida ugovora o leasingu davatelj leasinga (ovdje ovrhovoditelj) ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu, dok prema čl. 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) učinak raskida ugovora jest da su obje strane ugovora oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema obračunu dospjelih obveza na dan otkaza Ugovora o financijskom leasingu, dana 06. rujna 2012., proizlazi da je saldo po osnovi dospjelih obveza iznosio ukupno 26.277,55 eura, a ne 132.722,80 eura, koliko ovrhovoditelj potražuje zadužnicom, s time da je vidljivo kako je primatelj leasinga do dana otkaza Ugovora o financijskom leasingu platio ovrhovoditelju na ime leasing naknade iznos od 300.422,38 eura (preko 60% ukupne vrijednosti nekretnine prema Ugovoru o financijskom leasingu). Pored toga, primatelj leasinga je predao ovrhovoditelju predmetnu nekretninu. Otkazom Ugovora o financijskom leasingu prestala je obveza primatelja leasinga na plaćanje daljnjih rata, no ovrhovoditelj je unatoč tome proglasio dospjelim i tražio plaćanje svih preostalih leasing obroka. Budući je ovrhovoditelj, kao vlasnik nekretnine i izlučni vjerovnik, iskoristio pravo na odvojeno namirenje, prestankom Ugovora o financijskom leasingu i donošenjem rješenja o odobrenju predstečajne nagodbe Stpn-109/2014 od dana 12. prosinca 2014., njegovo potraživanje s osnova daljnjih leasing rata prestalo je postojati. Prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava. Dalje, ovršenik navodi da je ostvaren i razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a u svezi s čl. 210. OZ-a budući je ispunjenje tražbine koje je osigurano zadužnicom zabranjeno odredbom čl. 81. st. 2. i 4. ZFPPN-a koji propisuje da nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika. Zabrana prisilne naplate tražbine po zadužnici propisana je i odredbom čl. 62. st. 1. važećeg Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2005, 104/2017, 36/2022, 27/2024, dalje: SZ) kojim je propisano da tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak može se namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu. Dakle, zakonski okvir predstečajne nagodbe onemogućuje prisilnu naplatu potraživanja koja su nastala prije otvaranja tog postupka - namirenje je dozvoljeno isključivo prema odredbama, rokovima i uvjetima iz rješenja o predstečajnoj nagodbi. Budući je ovrhovoditelj izlučni, a ne predstečajni vjerovnik, istom je zabranjeno odredbom čl. 81. st. 2. i st. 4. ZFPPN-a prisilno naplatiti potraživanja nastala do otvaranja predstečajnog postupka bilo od primatelja leasinga bilo od ovršenika kao jamca platca. Također mu je zabranjeno temeljem zadužnice naplatiti potraživanje koje je u međuvremenu prestalo. Ovršenik također ističe i da je nastupila zastara potraživanja, a čime je ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a u svezi s čl. 210. OZ-a. Kad je zadužnica izdana nakon što je tražbina iz osnovnog posla dospjela, zastarni rok (za naplatu po zadužnici) počinje teći nakon izdavanja zadužnice. U konkretnom slučaju zadužnica je izdana 25. veljače 2014., dakle nakon dospijeća tražbine iz Ugovora o leasingu (06. prosinca 2012.), što znači da zastarni rok od 10 godina (čl. 233. ZOO-a) počinje teći 26. veljače 2014. te da je zastara nastupila 26. veljače 2024. Iz predmetno zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je ovrhovoditelj zadužnicu dostavio Financijskoj agenciji na naplatu dana 24. ožujka 2025. Slijedom svega naprijed navedenog, ovrhovoditelj predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem predmetne zadužnice nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a., podredno uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa temeljem predmetne zadužnice nedopuštenim.
3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 23. svibnja 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana. No, ovrhovoditelj se nije očitovao.
4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 OZ-a ili na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1 toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).
5. U svom prijedlogu ovršenik ističe razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a.
6. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
7. Slijedom navedenog, obzirom ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao obzirom do dana donošenja ovog zaključka nije primio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
U Zagrebu, 03. lipnja 2025.
Viša sudska savjetnica:
Ivana Protulipac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku po pun.
3. Spis
z/ kal.30 dana
