REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu
Stjepana Radića 10
23420 Benkovac
Poslovni broj: P-1878/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu Igoru Berghausu u pravnoj stvari tužitelja HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Andrea Zorica, odvjetniku u Šibeniku, S. Radića 8, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, javne rasprave, održane dana 6. svibnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te zastupnika tužene, dana 3. lipnja 2025.g.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi šuma, površine 7960128 m2, koji je fizički dio na Skici lica mjesta, izrađenoj po SA, dipl. ing. geod., od rujna 2018. godine (koja je Skica sastavni dio ove presude), označen slovima: L-I-J-K-L, površine 6642 m2.
Obrazloženje
(1)Tužitelj u tužbi navodi kako je isključivi vlasnik i posjednik fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U naravi poljoprivredno zemljište, koji dio je na Skici lica mjesta, izrađenoj po SA, dipl. ing. geod., od rujna 2018. godine, dalje Skica označen slovima: L-I-J-K-L površine 6642 m2. vlasništvo je stekao nasljeđivanja iza smrti svog pok. oca, GA pok. H, a ovaj pak temeljem Kupoprodajnog ugovora od 6. prosinca 1970. godine. Taj Ugovor sklopljen je između navedenog prednika tužitelja, JA i TA, kao kupaca, te EA, VA ud. S, MA, RA, PA. G, FA te ZA, kao prodavatelja i stvarnih vlasnika predmetne nekretnine, koji su istu stekli nasljeđivanjem iza smrti svojih prednika. Predmet navedenog Kupoprodajnog ugovora je zemljište zv. „Njivica” koje se nalazi na sjevernoj strani Vranskog jezera, zajedno sa kućom koja se nalazi na zemljištu (a koja je sagrađena na fizičkom dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kako je to i prikazano na Skici i označeno slovima: B-C-H-G-B, te na HOK-u). U čl. 8. istog Ugovora stoji da prednik tužitelja, sad pok. GA, kupuje 1/3 nekretnine koja u naravi predstavlja istočni dio, a koji dio upravo predstavlja gore opisani fizički dio predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina, poznata i pod nazivom „Mijin stan”. Omeđena je suhozidom i u naravi predstavlja jedinstvenu cjelinu na kojoj se nalazi kuća (koju je sagradio otac tužitelja, sad pok. GA, a u kojoj je isti živio zajedno sa svojom suprugom ČA te njihovom djecom) te gusterna za vodu, dok se ostatak predmetne nekretnine obrađivao na način da su se na istoj sadile razne povrtne kulture te su se držale razne domaće životinje. Njegov otac je ugovorom stekao 1/3 tog zemljišta – istočni dio i od vremena kupnje nalazi se u nesmetanom posjedu, pa kako stvarno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom to je ustao ovom tužbom.
(2)U svom odgovoru na tužbu tuženica se usprotivila tužbenom zahtjevu, jer iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz programa gospodarenje šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982. - 1991. proizlazi da je predmetna nekretnina obuhvaćena u cijelosti navedenim Programom (odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama). Prema tome predmetna nekretnina nedvojbeno predstavlja šumsko zemljište. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu, jer u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Shodno tome tužitelj nije mogao steći predmetnu nekretninu kupoprodajom i nasljeđivanjem, obzirom da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima.
(3) Sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u skicu lica mjesta (l.s.5-6), kupoprodajni ugovor (l.s.7-9), rješenje o nasljeđivanju posl. broj O-33/02 (l.s.10-11), izjavu NA (l.s.12), presudu poslovni broj P-398/2017 (l.s.13-16), presudu poslovni broj Gž-57/2020 (l.s.17-20), preslik katastarskog plana (l.s.21), zk izvadak (l.s.22-23), zahtjev za mirno rješenje spora (l.s.24-26), dopis ODO Zadar (l.s.27), izvadak iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem (l.s.33- 35), izvršio uvid u spis poslovni broj P-398/2017, saslušao svjedoke OA i ĐA (l.s.42-43).
(4)Tužbeni zahtjev je osnovan.
(5)Vlasništvo se prema odredbi čl.114 Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje ZVDSP, može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem. Dakle, tužitelj bi morao dokazati jednu od ovih osnova.
(6)U predmetu ovog suda P-398/2017 jedan od kupaca iz ugovora od **.**.1970. – TA (ostali kupci su otac tužitelja GA i JA) a čiji predmet je bila kupoprodaja dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazana na Skici, je temeljem istog činjeničnog supstrata pravomoćnom presudom utvrdio svoje pravo vlasništva na dijelu označenom na Skici slovima C-H-I-L-E-F-C. Jedno od svojstava pravomoćnosti je da se ima smatrati istinitim činjenični supstrat koji je podloga presudi. A u toj presudi je utvrđeno da da su prodavatelji bili u posjedu još i prije Drugog svjetskog rata i da su u posjedu predmeta spora bili generacijama, odnosno da su prije 06.travnja 1941 godine nekretninu posjedovali preko 40 godina, pa su vlasništvo nad njom stekli sukladno odredbi § 1472 Austrijskog općeg Građanskog zakonika (koje se primjenjuje kao pravno pravilo od 01.05. 1811. godine koji se u Hrvatskoj primjenjivao od 01. 06. 1853. godine, a čija primjena proizlazi iz čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6.travnja 1941. godine za vrijeme neprijateljske okupacije, Službeni list FNRJ br. 86/46-pročišćeni tekst). Zemljište su nesporno prodali TA, GA i JA, pa su time ovi postali vlasnici. Što vrijedi za TA vrijedi i za oca tužitelja GA budući je on svoj dio čest.zem.
331/1 k. o. [katastarska općina] stekao temeljem istog ugovora.
(7)Stav je Vrhovnog suda izražen u odluci Rev -291/14 od 17.travnja 2018.g da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388.st.4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Činjenica posjed tužitelja i njegovih prednika nije sporna, utvrđena je pravomoćnom sudskom odlukom. U svakom slučaju otac tužitelja GA se u posjedu nalazi od 1970. Naslijedili su ga tužitelj i njegov brat NA svaki za ½ dijela. Tužiteljev brat NA je u ovjerenoj izjavi naveo da ova nekretnina pripada u cijelosti tužitelju, pa sud nalazi da je tužitelji vlasništvo stekao i temeljem čl.159.st.4 u vezi čl.160 st.2 ZVDSP-a.
(8)Odluka o parničnom trošku je izostala, jer isti nije niti popisan (čl.164.st.1 i 2. ZPP-a).
U Benkovcu, 3. lipnja 2025. godine
S U D A C
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešnog primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici Andrea Zorica, odvj. u Šibeniku, S. Radića 8,
2. Tuženoj po zakonskom zastupniku iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru Građansko-upravni odjel
NAKON PRAVOMOĆNOSTI:
-Porezna uprava-Ispostava Benkovac
