REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-949/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, OIB 32206148371, Zagreb, Gojka Šuška 6, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva ulica 31, protiv tuženika RUDAN d.o.o., OIB 84430586938, Žminj, 9. rujan 1/H, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, Dalmatinova 4, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025., 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 58.576,11 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 58.576,11 EUR teku od 16. siječnja 2024. do 27. veljače 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i za isplatu zateznih kamata na iznos od 58.576,11 EUR od 28. veljače 2024. do isplate preko stope određene u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.826,92 EUR, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u više zatraženom iznosu od 1.950,77 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. svibnja 2024. podnio tužbu radi stjecanja bez osnove navodeći da je tuženiku na ime troškova postupka dosuđenih u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-2407/2018 po pravomoćnosti presude od 6. lipnja 2019. isplatio 1. rujna 2021. iznos glavnice od 49.771,05 EUR, uvećano za zatezne kamate u iznosu od 8.805,06 EUR, ukupno 58.576,11 EUR i to tadašnjem punomoćniku tuženika. Naveo je da su po tužiteljevoj reviziji rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-139/2023 od 8. studenog 2023. ukinute presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5541/2019 od 19. siječnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pž-5541/2019 od 2. kolovoza 2021., i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/2018 od 6. lipnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dakle da je otpala pravna osnova po kojoj je tužitelj isplatio utuženi iznos od 58.576,11 EUR. Kako tuženik dugovani iznos nije dobrovoljno vratio tužitelj ga je pozvao dopisom 28. veljače 2024. upućenim tuženiku i tuženikovom punomoćniku, no tuženik je odbio vratiti primljeni iznos, stoga na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. i 3., 1115. i 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 153/23, dalje: ZOO) potražuje povrat iznosa od 58.576,11 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo da je tužitelj uz tužbu dostavio potvrdu o izvršenom nalogu primatelju Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja, a ne tuženiku, kao i da je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-139/2023 od 8. studenog 2023. podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske s prijedlogom da se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukine. U tom slučaju, ako se navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukine, smatra da će tada postojati pravna osnova za isplatu parničnog troška po navedenom presudama, dakle tužiteljeva tražbina neće postojati ni biti dospjela s danom 15. siječnja 2024.

3. Tužitelj se podneskom od 16. rujna 2024. očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu i istaknuo da nije sporno da je utuženi iznos isplaćen na račun tadašnjem punomoćniku tuženika, ali da je to učinjeno u ime i za račun tuženika, budući da je po odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) punomoćnik tuženika ovlašten primiti od tužitelja dosuđene parnične troškove, kao i da su odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja kroz cijeli postupak poslovni broj P- 2407/2018 bili tuženikovi punomoćnici, a time i ovlašteni primiti dosuđene troškove, kao i da je tužitelj dosuđene troškove uplatio prema zahtjevu punomoćnika tuženika, a što je vidljivo iz poziva na plaćanje kojeg je punomoćnik tuženika uputio punomoćniku tužitelja 1. rujna 2021. Naveo je i da je Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj U-III-780/2024 od 9. srpnja 2024. odbacio tuženikovu ustavnu tužbu. Istaknuo je i da je tuženik pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak poslovni broj P-1903/2021 protiv svog bivšeg punomoćnika, tražeći povrat predmetnog iznosa, odnosno troška dosuđenog pravomoćnom presudom u postupku poslovni broj P- 2407/2018, koji tužitelj sada u ovom postupku traži od tuženika, i u kojem postupku poslovni broj P-1903/2021 je utvrđeno da je punomoćnik tuženika, sukladno svojoj punomoći, od tužitelja primio sredstva za račun tuženika te je predložio priklopiti spise poslovni broj P-2407/2018 i P-1903/2021.

4. Na pripremnom ročištu tužitelj je predložio da sud naloži tuženiku dostavu punomoći koju je izdao svom tadašnjem punomoćniku, a budući da tuženik nije dostavio tu punomoć, tužitelj je dostavio ovjerenu presliku punomoći od 27. studenog 2017. koju je tuženik izdao odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja te ovjerenu presliku podneska kojim punomoćnik Staša Stefanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja, obavještava sud da je tuženik 13. listopada 2021. otkazao punomoć.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu o izvršenom nalogu (str. 8. spisa), e-mail prepisku (str. 9. do 16. i 95. do 101. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/18 (str. 17. do 25. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/18 (str. 26. do 28. spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5541/2019 (str. 29. do 35. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5541/2019 (str. 36. do 38. spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-139/2023 (str. 39. do 44. spisa), ustavnu tužbu (str. 64. do 81. spisa), rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-780/2024 (str. 93. do 94. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-80/2024 (str. 113. do 132. spisa), ovjerenu presliku podneska od 13. listopada 2021. kojim se punomoć opoziva (str. 148. spisa) i ovjerenu presliku punomoći (str. 149. spisa).

6. Sud je odbio kao nepotreban tužiteljev dokazni prijedlog za priklop spisa poslovni broj P-2407/18 i P-1903/21 budući da se spisi nalaze na Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, a i jer je tužitelj dostavio presudu u predmetu P-2407/18 te ovjerenu presliku punomoći koju je tuženik izdao svojim tadašnjim punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja za taj predmet, kao i za saslušanje kao svjedoka tuženikovih tadašnjih i sadašnjih punomoćnika jer se odlučne činjenice mogu utvrditi iz isprava koje prileže spisu.

7. Pri tom se ističe da iako je tuženik zatražio dodatni rok za očitovanje na tužiteljev podnesak od 14. travnja 2025. ovaj sud mu ga nije dodijelio, budući da tim podneskom tužitelj ne ističe ništa novo, već ponavlja svoje do tada iznesene tvrdnje pa nije ni potreban za vođenje parnice, a na dostavljene ovjerene preslike punomoći i podneska tuženik je na pripremnom ročištu iznio svoje osporavanje, tako da tuženik nije bio spriječen u raspravljanju.

8. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 58.576,11 EUR zbog stjecanja bez osnove, a koji iznos je isplaćen tuženiku na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/18, koja je povodom revizije ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-139/2023.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj postupajući po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/18 od 6. lipnja 2019., isplatio 1. rujna 2021. iznos od 58.576,11 EUR na račun Odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja, da su povodom revizije rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-139/2023 od 8. studenog 2023., ukinute presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/18 od 6. lipnja 2019. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5541/2019 od 19. siječnja 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također, između stranaka nije sporno da je tuženik podnio ustavnu tužbu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-139/2023 od 8. studenog 2023., koja je odbačena rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-780/2024 od 9. srpnja 2024.

11. Sporna je osnova i visina potraživanja, budući da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj utuženi iznos platio Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja, a ne tuženiku, kao i da je tuženik podnio ustavnu tužbu.

12. Pravila o stjecanju bez osnove sadržana su u odredbama čl. 1111. do 1117. ZOO-a.

13. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 3. ZOO- a).

14. Dakle, stjecanje bez pravne osnove postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjenja činidbe postojala valjana pravna osnova, ali je ista naknadno otpala. Stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kada ne postoji pravna osnova za određeno ispunjenje.

15. Kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedene presude nižih sudova, dakle i presudu na temelju koje je tuženiku plaćena utužena tražbina, tada je otpala i pravna osnova za takvo stjecanje. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje onoga što je stečeno na strani tuženika, jer je ovršna isprava ukinuta.

16. Pri tom se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor da je tužitelj utuženi iznos platio Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja, a ne tuženiku, budući da je tužitelj isplatu izvršio na račun tadašnjeg punomoćnika tuženika, a u ime i za račun tuženika.

17. Naime, iz isprava u spisu (presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/2018, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5541/2019 od 2. kolovoza 2021. i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-139/2023 od 8. studenog 2023. str. 26. do 44. spisa te ovjerene preslike punomoći, str. 149. spisa) proizlazi da su u postupku pred Trgovačkim sud u Zagrebu poslovni broj P-2407/2018 tuženika kao punomoćnici zastupali odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović &Vrdelja, i to sve do kraja listopada 2021. godine.

18. Prema odredbi čl. 95. st. 1. ZPP-a ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći: 1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja; 2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva; 3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove; 4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.

19. Dakle, tadašnji punomoćnici tuženika bili su ovlašteni u ime i za račun tuženika primiti dosuđene troškove od tužitelja prema odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a, a tuženik tijekom postupka nije tvrdio ni predlagao dokaze na okolnost da njegovi tadašnji punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja, nisu imali ovlaštenje za primanje dosuđenih troškova.

20. Iz ovjerene preslike punomoći (str. 149. spisa) ni ne proizlazi da tadašnji punomoćnici tuženika nisu imali takvo ovlaštenje, već upravo suprotno, odnosno da su punomoćnici ovlašteni za tuženika primati novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaju potvrde.

21. Budući da iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj 1. rujna 2021. na račun tadašnjih punomoćnika tuženika, odvjetnika iz odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja, isplatio utuženi iznos na temelju pravomoćne presude koja je naknadno ukinuta, dakle na temelju osnove koja je kasnije otpala, tuženik je u obvezi vratiti stečeno na temelju osnove koja je kasnije otpala, stoga je na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a naloženo tuženiku vratiti tužitelju 58.576,11 EUR.

22. Kada se vraća što je stečeno bez osnove, stjecatelj koji je nepošten dužan je platiti zatezne kamate od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO-a). Iz odredbe čl. 1115. ZOO-a proizlazi da je odlučno je li prilikom stjecanja stjecatelj bio pošten ili nepošten, a tuženik je prilikom stjecanja bio pošten stjecatelj, jer je stekao utuženi iznos na temelju pravomoćne sudske odluke koja tada još nije bila ukinuta. Kako je, dakle, tuženik kao pošten stjecatelj dužan vratiti stečeno bez osnove s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, pravilnom je primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a valjalo naložiti tuženiku isplatu zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva.

23. Tužitelj je zahtjev uputio tuženiku putem e-mail-a (str. 13. do 15. spisa) i tuženik ga je zaprimio 28. veljače 2024. pa je valjalo zatezne kamate dosuditi od podnošenja zahtjeva (28. veljače 2024., točka I. izreke ove presude), a ne od 16. siječnja 2024. kako je to tužitelj zatražio prema datumu kada je tuženik zaprimio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-139/2023., stoga je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 16. siječnja 2024. do 27. veljače 2024. (točka II. izreke ove presude).

24. Također, budući da se radi o izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, dok je za više zatraženu stopu zateznih kamata valjalo odbiti tužbeni zahtjev (točka II. izreke ove presude).

25. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelju pripada pravo na naknadu troška:

-sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) 1.000,00 EUR,

- sastava podneska od 16. rujna 2024. prema Tbr. 8. t. 1. tarife od 1.000,00 EUR,

- sastava podneska od 23. kolovoza 2024. prema Tbr. 8. t. 4. Tarife 50,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 18. ožujka 2025. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife 500,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 24. travnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife 1.000,00 EUR,

-zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. t. 3. Tarife 100,00 EUR,

-PDV od 25% prema Tbr. 46. Tarife 912,50 EUR,

-sudske pristojbe na tužbu od 632,21 EUR i na presudu od 632,21 EUR ukupno 5.826,92 EUR (točka III. izreke ove presude).

26. Tužitelju ne pripada pravo na zatraženi trošak sastava podneska od 24. siječnja 2025. od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% 12,50 EUR, ukupno 62,50 EUR, jer nije bio potreban za vođenje parnice, kao ni trošak sastava podneska od 15. travnja 2025. od 1.000,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 250,00 EUR jer je tužitelj u tom podnesku zapravo ponovio navode iz podneska od 16. rujna 2024. za koji mu je priznat trošak u cijelosti, a i navode iz tog podneska je mogao iznijeti izravno na pripremnom ročištu 24. travnja 2025. Tužitelju ne pripada pravo ni na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu 18. ožujka 2025. od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% 125,00 EUR jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa mu je i priznat trošak prema Tbr. 9. t. 2. Tarife.

27. Također, trošak sudske pristojbe na tužbu je tužitelj zatražio u previsokom iznosu pa je odbijen sa iznosom koji prelazi 632,21 EUR, odnosno za 13,27 EUR, dakle tužitelju ne pripada pravo na više zatraženi trošak sveukupno 1.950,77 EUR (točka IV. izreke ove presude).

28. Tužitelj nije uspio u sporu pa nema pravo na naknadu zatraženih troškova postupka od 3.750,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točki V. izreke.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e-Oglasna ploča

- kal. 30 dana