REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-730/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj: P-47/2025-7 od 13. ožujka 2025., 3. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj: P-47/2025-7 od 13. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog dijela postupka, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, kao neosnovan odbijen je prigovor tuženika kojim je prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik navodeći da je podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a posebno zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda uz obvezu tužitelja naknaditi mu troškove ovog žalbenog postupka ili podredno da se ono ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj navodeći u bitnome da se protivi žalbenim navodima tuženika. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, a traži i trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
5.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
5.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i činjenično stanje, ono pravno relevantno za odluku o navedenom prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda i posljedično tome pravilno je odlučio o takvom njegovom prigovoru.
6.1. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku u kojem tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 10. o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanju kredita sadržanoj u Ugovoru o kreditu od 15. travnja 2005. ( dalje: Ugovor), sklopljenog između stranaka u postupku i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je odredba čl. 14. navedenog Ugovora kojom je između stranaka u postupku ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu banke (tuženika), kao odredba unaprijed formuliranog ugovora o kojoj se nije posebno pregovaralo i na sadržaj na kojeg tužitelj nije mogao utjecati, nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja izaziva znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača obzirom na ekonomičnost i mogućnost pristupa sudu. Navedeno iz razloga što je mjesto prebivališta tužitelja - [adresa] znatno udaljeno od sjedišta tuženika i sjedišta suda ugovorene mjesne nadležnosti u Rijeci, pa bi posljedično tome to za tužitelja izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja u ostvarivanju njegovih povrijeđenih prava.
6.2. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), između ostalih, implementirana i smjernica broj: 99/2013 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, posljedično čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno sa pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.
6.3. Na temelju odredbe čl. 49. st. 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
6.4. Temeljem odredbe čl. 51. ZZP propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
7. U konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome, temeljem zakonske presumcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i obzirom na to tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takva odredba za tužitelja, kao potrošača nepoštena, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
7.1. Osim toga, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je od strane tuženika sročena sa ciljem da se ugovaranjem mjesne nadležnosti suda za postupanje u sporovima koji budu proizašli iz navedenih ugovora o kreditu u sjedištu njegova poslovanja smanje njegovi troškovi postupka, za razliku od troškova tužitelja, koji na takvu ugovornu odredbu nije mogao utjecati, pa obzirom na takvu ugovornu odredbu i njegovu udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana. Stoga je, valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP, a kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
7.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u kojima ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskog sudova, valja istaknuti da ovaj drugostupanjski sud nije „vezan“ za takva pravna shvaćanja drugih županijskih sudova, a u odnosnu na konkretno pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju valja istaknuti da je ono podudarno sa pravnim shvaćanjima ovog županijskog suda izraženim u drugim sličnim predmetima, kakav je i ovaj aktualan (tako npr. i u rješenjima ovog suda poslovni broj:Gž-1098/2019, Gž-1134/2019, Gž-580/2021 i Gž-304/2022).
8. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
8.1. Posljedično sa time, valjalo je odbiti i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (po čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu valjalo odbiti iz razloga što isti nije bio potreban (po čl. 155. st. 1. ZPP).
Pula - Pola 3. lipnja 2025.
Sudac:
Igor Rakić
