REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-718/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĆHI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. KH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ivana Buić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženog ŠH iz [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-12/2020 od 31. siječnja 2025., dana 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja, ukida se točka I. stavak I. i II. izreke rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-12/2020 od 31. siječnja 2025. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbe tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženi ŠH, iz [adresa], smetao tužitelje u njihovom mirnom i savjesnom kvalificiranom posjedu, u periodu od 1. travnja 2020.g. do najranije 5. travnja 2020.g., a za što su tužitelji saznali 1. travnja 2020.g.; a na način da je naložio ŽH da poruši i sravni sa zemljom stari, kameni, međašni zid u dužini od 20.70 metara, visok cca 80 cm, dok je u posljednjem dijelu, točno između dvorišta dviju kuća, visok cca 180 cm i dug 4 m, te širok 55cm, koji kameni zid se nalazio po čitavoj dužini između posjeda tužitelja (k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) i posjeda ČH (k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, 967/14 k. o. [katastarska općina]) te da ga kompletnog odnese u nepoznato. ŠH se zabranjuje takvo i slično smetanje u buduće.

II. Nalaže se tuženiku ŠH, iz [adresa], uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da sazida isti kameni, međašni zid koji je porušio, u istim dimenzijama kakav je bio više od 100 godina, a konkretno zadnjih 30 godina (u dužini od 20.70 metara, visok cca 80 cm, dok je u posljednjem dijelu, točno između dvorišta dviju kuća, visok cca 180 cm i dug 4 m, te širok 55cm, koji kameni zid se nalazio po čitavoj dužini između posjeda tužitelja k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, 967/14 k. o. [katastarska općina]), sve u roku od 15 dana o pravomoćnosti ovog Rješenja, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Utvrđuje se da je povučena tužba u odnosu na tuženika IH.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobijaju tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajem svoje žalbe osporavaju utvrđenje suda prvoga stupnja, ukazujući pritom na sadržaj odgovora na tužbu tuženika, sadržaj rješenja o privremenoj mjeri, sadržaj iskaza tužiteljice NH te sadržaj pisane izjave ŽH koji prileži predmetu, pa tvrde da je sud propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te da su utvrđenja suda prvoga stupnja, nelogična, neživotna i nerazumljiva.

Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži, pobijano rješenje preinači sukladno njihovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovi postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba svih tužitelja je osnovana.

5. Predmetni postupak započeo je tužbom tužitelja kojom su ustali protiv tuženih ŽH i ŠH, sa zahtjevom da se utvrdi da su ih tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu međašnog kamenog zida (starog suhozida) koji se protezao po čitavoj dužini između posjeda tužitelja i to k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (tvrde da su izvanknjižni vlasnici istih) i posjeda ČH koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] zgr, 967/14 k. o. [katastarska općina] (knjižni vlasnik), na način da su u vremenskom periodu 1. travnja 2020. do najranije 5. travnja 2020., porušili i sa zemljom sravnili međašni kameni zid, slijedom čega zahtijevaju da se naloži tuženicima uspostaviti ranijeg posjedovnog stanje izgradnjom zida identičnih dimenzija, te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

5.1. Polazeći od činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu, ocjenom provedenih dokaza - očevida na licu mjesta, sadržaja pisane Izjave ŽH, iskaza tužiteljice NH i tuženog ŠH, kao parničnih stranka, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja odbio je kao neosnovan, obzirom je utvrdio da je prigovor promašene pasivne legitimacije koji su tuženici istakli, osnovan. To stoga što je sud zaključio da tužitelji nisu dokazali da je tuženi ŠH osoba po čijem je nalogu niti u čijem je interesu ranije tuženi ŽH nesporno izvršio rušenje međašnog zida, već da je to KHI, koju osobu tužitelji nisu obuhvatili svojom tužbom. Pritom, sud je cijenio i činjenicu da su tužitelji svoju tužbu u odnosu na ranije tuženog ŽH, osobu koja je nesporno bagerom porušila zid, povukli.

6. Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, jer je sud prvoga stupnja propustio pravilno utvrditi i ocijeniti sve činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja i u tom pravcu dati valjano obrazloženje razloga.

7. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, s tim da prema stavku 2. istoga članka sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7.1. Prema odredbi članka 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a što proizlazi i iz prethodno navedene odredbe članka 22. stavka 2. ZVDSP i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

7.2. Iako se u posjedovnim parnicama ne raspravlja o pravu na posjed, valja ukazati na odredbu članka 101. ZVDSP, kojom je propisano da su ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice) kao i stvari koje služe kao međašni znakovi, zajedničke ograde, u suvlasništvu susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže da su vlasništvo jednog susjeda (stavak 1.). Da zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavalo da ju on upotrebljava sa svoje strane do polovine (stavak 3.).

8. Obzirom tužitelji svojim zahtjevom zahtijevaju posjedovnu zaštitu međašnog zida, njihov zahtjev valja razmatrati kao zahtjev za pružanjem supojedovne zaštite, one koja je uža od posjedovne zaštite, a regulirana je odredbom članka 24. ZVDSP.

9. Prema stanju predmeta nespornim proizlazi da se između nekretnina koje u posjedu drže tužitelji (k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) i nekretnina koje je u kritično vrijeme u posjedu držao ČH (k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) protezao kameni međašni zid, koji je nesporno porušio bagerist - ranije tuženi ŽH.

9.1. Međutim, i nadalje je sporno da li je tuženi ŠH pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, obzirom na tvrdnju tužitelja da je upravo po njegovu nalogu ranije tuženi PH porušio međašni zid, odnosno obzirom na tvrdnju tuženika (kojoj je sud prvoga stupnja poklonio vjeru) da nalog za rušenje zida ranije tuženom PH nije dao on, niti je on angažirao ranije tuženog PH, već je nalog dan od strane treće osobe, i to tada vlasnika i posjednika k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], odnosno od NHI.

10. Sud prvoga stupnja pravilno konstatira da je u parnicama za smetanje posjeda pasivno legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem interesu je počinjeno smetanje ako se od toga nije ogradio. Međutim, propušta na pravilan i potpun način ocijeniti dokaze koje prileže predmetu bitne za odluku o legitimaciji tuženika u predmetnom slučaju, i to da li je upravo po nalogu sada tuženog ŠH bagerist, ranije tuženi ŽH, porušio sporni zid, koju tvrdnju tužitelji izričito ističu u svojoj tužbu, što ponavljaju tijekom čitavoga postupka a na to ukazuju i u predmetnoj žalbi.

10.1. U tom je pravcu sud propustio u njenoj ukupnosti ocijeniti sadržaj Izjave ranije tuženog ŽH ovjerene od strane javnog bilježnika, koju su tužitelji dostavili u sudski spis (stranica 114 prvostupanjskog spisa) - koju sud očito koristi kao dokaz, jer konstatira njen sadržaj. Radi se o ispravi u kojoj ranije tuženi ŽH decidirano navodi da je na radovima rušenja međašnog zida bio „angažiran od strane ŠH s kojim je sve dogovorio“ te da s gospodinom NHI nikada nije razgovarao.

10.2. Sud nije ocijenio niti sadržaj iskaza tužiteljice EH, u kojem ista ponavlja tvrdnje iznijete u tužbi i opisuje trenutak saznanja za počinjeno smetanje, osobu koja je smetanje počinila odnosno po čijem je nalogu smetanje počinjeno. Iskaz tužiteljice sud nije suprotstavio iskazu tuženika, već je samo konstatirao da iskazu tuženika poklanja vjeru kao vjerodostojnom i istinitom, jer svoju potvrdu nalazi u navodima odgovora na tužbu te sadržaju Izjave ranije tuženog ŽH u kojoj navodi da je on porušio međašni zid, koja okolnost nije sporna, ali nije odlučna za odluku o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, odnosno za ocjenu da li je takvo postupanje ranije tuženog ŽH posljedica naloga tuženika.

11. Stoga se za sada ne može prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da tužitelji nisu dokazali da je direktan nalog u pravcu rušenja predmetnog zida ranije tuženom ŽH dao tuženi ŠH, odnosno da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, jer da je on dokazao svoju tvrdnju da ranije tuženi ŽH po njegovu nalogu nije postupao, već po direktnom nalogu NHI.

12. Obzirom na navedeno, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti predmetno rješenje u točki I. stavak I. i II. izreke, te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje, sve to temeljem odredbe članka 380. stavak 3. u vezi s člankom 369. stavak 1. ZPP.

13. U ponovljenom postupku sud će ocijeniti sve dokaze koji su provedeni, te će njihovom valjanom ocjenom odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sve to sukladno odredbi članka 388. stavak 4. ZPP. Pritom se sudu ukazuje potrebnim, prilikom donošenje nove odluke, zauzeti stav u odnosu na pisanu Izjavu tada tuženika a sada svjedoka ŽH, kao dokaznog sredstva u ovom postupku, obzirom da se pisani iskazi svjedoka i stranaka pod pretpostavkama iz članka 249.c ZPP koriste u postupku pred trgovačkim sudovima, dok se u parničnim postupcima pred redovnim sudovima dokazi izvode pred sudom na način da se svjedoci i stranke neposredno saslušavaju.

14. O troškovima žalbe tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Puli-Pola 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić