Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-164/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koje zastupa zakonski zastupnik, Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anđelko Jureško i Draženka Buntak u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-281/2020-49 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-281/2020-49 od 14. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I Nalaže se tuženiku-protutužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseljenje iz nekretnine, kuće u [adresa], površine 951 m2, izgrađene na zk.č.br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te predaja opisane nekretnine slobodne od osoba i svih stvari u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587.

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženi-protutužitelj CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. [katastarska čestica], kuća [adresa] i dvorište površine 951 m2, kuća [adresa] površine 144 i dvorište površine 807 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk.č.br. [katastarska čestica] voćnjak I, [adresa], površine 653m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica-protutužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna trpjeti da tuženik-protutužitelj temeljem ove presude u Zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i korist uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužiteljice-protutužene, te se nalaže tužiteljici-protutuženoj da tuženiku-protutužitelju naknadi ovom parnicom prouzročeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana".

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju-protutuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. studenog 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Žali se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka, podredno ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) radi iseljenja i predaje slobodne od osoba i stvari nekretnine - kuće u [adresa], površine 951 m2, izgrađene na zk.č.br.[katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje prava vlasništva na navedenoj nekretnini.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje, jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također ovaj sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane presude navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

9. U dosadašnjem tijeku postupka, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj br. Gž-214/2020-2 od 4. studenog 2020. ukinuta je presuda suda prvog stupnja poslovni broj Ps-300/17-26 od 23. listopada 2019. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje sa obrazloženjem da je propušteno razjasniti pitanje da li konkretna pravna i činjenična situacija podliježe ustavnoj i konvencijskoj zaštiti, odnosno da je potrebno raspraviti radi li se o nekretnini koja predstavlja tuženikov dom u smislu citiranih konvencijskih i ustavnih odredbi te provesti test razmjernosti.

10. Sud prvog stupnja je pobijanu odluku donio slijedom utvrđenja:

- da je tužitelj upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine te da je predmetna nekretnina u posjedu tuženika,

- da je prema Zaključku povjerenika Vlade Republike Hrvatske o davanju stana u najam od 1. lipnja 2000. tuženiku dan u najam stan u [adresa], površine 84,00 m2 na neodređeno vrijeme uz obvezu plaćanja zaštićene najamnine, time da prema dopisu Grada Zagreba, Gradskog poglavarstva od 16. rujna 2003. ovaj Zaključak nije evidentiran u pisarnici povjerenika Vlade Republike Hrvatske i da se stoga ne može potvrditi njegova autentičnost, a da zaključak nije valjana pravna osnova koja ovlašćuje tuženika na posjed predmetne nekretnine,

- da tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz da je na temelju navedenog zaključka od 1. lipnja 2000. sklopljen ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, a koji bi eventualno predstavljao pravnu osnovu za posjed predmetne nekretnine i da bi plaćao najamninu,

- da je prema rješenju Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 13. studenog 2012. kao vlasnik predmetne nekretnine, koja je 1947. konfiscirana i u odnosu na koju nije podnesen zahtjev za povrat u vlasništvo, utvrđen tužitelj te da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i I. kata te voćnjaka, a presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-22/03 od 21. ožujka 2008. tuženik da je pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom na zaključenje ugovora o najmu i kupoprodajnog ugovora,

- da je između Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, kao kreditora, i tuženika, kao korisnika kredita, zaključen ugovor o stambenom kreditu od 20. listopada 2003. na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 4. prosinca 2002. zaključenog između Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske i Hrvatske poštanske banke d.d., da je kredit namjenski te da je odobren za nadogradnju, nastavak izgradnje ili dovršenje obiteljske kuće u iznosu od 24.000,00 eura,

- da uplata tuženika u korist Grada Zagreba iznosa od 17.278,00 kn, u nedostatku pravne osnove na temelju koje bi tuženik imao obvezu uplate kupovnine te stekao određena prava na predmetnoj nekretnini, sama po sebi nema pravni učinak uplate za otkup stana,

- da je prema iskazu tuženika razdoblje korištenja predmetne nekretnine od 1. lipnja 2000. godine do 2012. u kojem se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tuženik tu nekretninu može smatrati svojim domom u smislu odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 2/10, dalje: Konvencija), ali da tuženik svoje stambene potrebe od 2012. ne zadovoljava u predmetnoj nekretnini već u stanu na adresu u [adresa] pa prihvaćanje tužbenog zahtjeva ne bi predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma,

- da je u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja za predajom u posjed predmetne nekretnine odnosno iseljenjem tuženika, utemeljen na zakonu i to na odredbi članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 243/12., 152/14., dalje: ZVDSP),

- da je zahtjev tužitelja usmjeren na postizanje legitimnog cilja i to zaštite prava i sloboda drugih, konkretno prava vlasništva tužitelja i da je ovakvo miješanje u dom tuženika nužno u demokratskom društvu,

- da pravo vlasništva tužitelja preteže nad pravom tuženika, koji nekretninu tužitelja koristi bez pravne osnove.

11. Sud prvog stupnja zaključuje kako tuženik na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi imao valjanu pravnu osnovu za posjed predmetne nekretnine tužitelja, dok o pravu na stambeno zbrinjavanje tuženika kao branitelja odlučuje nadležno ministarstvo, a o razlozima eventualnog neostvarenja toga prava sud nije ovlašten raspravljati u ovom postupku.

12. Stoga sud prvog stupnja pozivajući se na odredbe članka 161. i 162. ZVDSP-a nalazi da su kumulativno ispunjenje pretpostavke neophodne za pružanje pravne zaštite tužitelju.

13. Ujedno sud prvog stupnja odbija protutužbeni zahtjev tuženika smatrajući kako sukladno odredbama članka 115. stavak 1. i 119. stavak 1. ZVDSP-a kada je pravni posao pravna osnova na temelju kojeg se pravo vlasništva nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu, predmet spora može biti zahtjev za utvrđenje da je tuženik na temelju pravnog posla stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine, ali ne i zahtjev na utvrđenje da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, kako isti zahtijeva. Osim toga, da tuženik nema pravnu osnovu u vidu kupoprodajnog ugovora koja bi bila temelj za upis njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige i time stjecanje istog, dok se sukladno odredbi članka 156. stavak 1. ZVDSP-a adaptacijom zgrade ne može steći vlasništvo iste.

14. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje kako iz rezultata izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine. Tuženik da nije dokazao da ima valjanu pravnu osnovu koja ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine posebno da je zaključen ugovor o najmu ili ugovor o kupoprodaji za predmetnu nekretninu, koja predstavlja kuću s prizemljem i katom, a ne samo stan za koji tuženik tvrdi da mu je dan u najam. Osim toga, da se tuženik nije javljao na pozive upravnog tijela što upućuje na zaključak da je znao odnosno mogao znati da se vodi upravni postupak radi utvrđenja prava vlasništva RH na predmetnoj nekretnini. Stoga prema stavu suda prvog stupnja tuženik nije dokazao da bi bile ispunjene pretpostavke propisane odredbama članka 159. i 160. ZVDSP-a.

15. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, time što žalbenim navodima pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

16. Kako se radi o sporu u kojem su suprotstavljena dva pojedinačna prava i to s jedne strane pravo vlasništva tužitelja, a s druge strane pravo na dom tuženika, sud prvog stupnja je pravilno proveo tzv. test razmjernosti (koji se provodi pomoću tri eliminacijska pitanja: je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu). Pri tome se sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 8. Konvencije te članak 16. i članak 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst).

17. Prvostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, te je pravilno stavio dva suprotstavljena prava u međusobni odnos ocijenivši koje preteže u konkretnom slučaju te je li zahtjev za iseljenjem tuženika predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.

18. U konkretnom slučaju zahtjev tužitelja za predajom u posjed predmetne nekretnine, odnosno iseljenjem tuženika iz predmetne nekretnine, utemeljen je na zakonu i to na odredbi članka 161. ZVDSP, kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, koje pravo vlasnika ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Ujedno je odredbom članka 162. ZVDSP-a propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, koje odredbe su jasne, predvidive i dovoljno dostupne.

19. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako je zahtjev usmjeren na postizanje legitimnog cilja i to zaštite prava i sloboda drugih, konkretno prava vlasništva tužitelja, kao i da je ovakvo miješanje u dom tuženika nužno u demokratskom društvu jer se isti cilj ne može postići blažom mjerom, a postoji neodgodiva društvena potreba za miješanjem i to miješanje jest razmjerno potrebi, jer je tužitelj smetan u svome pravu vlasništva, koje ne može uživati u punoj mjeri kako je zajamčeno Ustavom i odredbama ZVDSP-a.

20. Dakle, sud prvog stupnja uzeo je u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira, jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove te imao u vidu i okolnost da je stambeno zbrinjavanje tuženika moguće putem nadležnih tijela u za to propisanim postupcima.

21. Žalbeni navodi tuženika kojima ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja vlastitu ocjenu, koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, su bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno neosnovanosti protutužbenog zahtjeva, koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

22. Navodi tuženika da je stalno boravio i živio u predmetnom stanu do 2012. kada zbog derutnosti više nije to mogao, ali da je ostao i dalje u posjedu predmetne nekretnine gdje boravi i obrađuje voćnjak, osim što spava na drugoj adresi pa da ova nekretnina predstavlja njegov jedini dom, ne utječu na pravilnost pobijane odluke jer u postupku nije dokazano da tuženik ima pravo na posjed predmetne nekretnine. Pri tome ulaganja u adaptaciju nekretnine ne daju osnovu tuženikovom prigovoru na dom niti se adaptacijom zgrade može steći vlasništvo iste već tuženik može eventualno imati obvezno pravni zahtjev prema tužitelju, što ne utječe na predmetni tužbeni zahtjev.

23. Ujedno žalitelj neosnovano smatra da je vlasnik predmetne nekretnine koju da je stekao dosjelošću jer je pravilno sud prvog stupnja zaključio i obrazložio kako njegov posjed nije zakonit, istinit i pošten te tuženik u postupku nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe članka 159. ZVDSP-a. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Ostale okolnosti na koje se poziva tuženik i to da je dragovoljac Domovinskog rata, stopostotni ratni vojni invalid koji nema u vlasništvu niti jednu nekretninu dok da tužitelju predmetna nekretnina nije nužna, nisu okolnosti koje bi dovele do drugačije odluke suda o prigovoru prava na dom jer je pravilno sud prvog stupnja zaključio da pravo vlasništva opisane nekretnine u konkretnom slučaju preteže nad pravom tuženika, koji stan koristi bez pravne osnove.

25. Slijedom iznijetoga, pravilno je sud prvog stupnja radi ocjene da li bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva, predstavljalo miješanje u pravo tuženika na dom i je li to miješanje bilo opravdano, ispitao je li miješanje bilo u skladu s zakonom, je li imalo legitimni cilj, je li bilo nužno u demokratskom društvu i je li bilo razmjerno cilju koji se želi postići, odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, a za koja utvrđenja je dao jasne i obrazložene razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

26. Odluka suda prvog stupnja o trošku postupka donijeta je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), koju žalbenim navodima tuženik posebno ne osporava.

27. Kako prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

28. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić