Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-232/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja FT iz [adresa] i 2. tužitelja Agra d. o. o. [adresa], koje zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Sinju, protiv tuženika Adriatic osiguranje d. d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Rinaldo Mešin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1375/2024 od 16. siječnja 2025. u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1375/2024 od 16. siječnja 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti 1. tužitelju FT iznos od 598,08 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate

II. Odbija se žalba 2. tužitelja Agra d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1375/2024 od 16. siječnja 2025. pod stavkom II. izreke.

III. Odbija se žalba 1. tužitelja FT kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1375/2024 od 16. siječnja 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.189,09 EUR.

IV. Preinačuje se presuda Općinskog suda Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1375/2024 od 16. siječnja 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev 1. tužitelja za isplatom kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 03. rujna. 2010. pa do 16. siječnja 2025. i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da 1. tužitelju FT plati kamatu na dosuđeni iznos od 598,08 EUR od 03. rujna. 2010. pa do 16. siječnja 2025. po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

V. Preinačuje se presuda pod stavkom III. izreke i za navedeno sudi:

a) Prvotužitelj FT i tuženik svaki snosi svoje troškove.

b) Nalaže se 2. tužitelju Agra d.o.o. da tuženiku Adriatic osiguranju d.d. naknadi trošak postupka u iznosu od 5.312,98 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pod. 1. iznos od 598,08 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., a koje obveze se tuženik može osloboditi ako u roku od 30 dana sam popravi ili organizira popravak predmetnog stroja do razine funkcionalnosti s potrebnim atestom za rad, dok se odbija tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. za više traženi iznos od 2.189,09 EUR, te za tijek zateznih kamata od 03. rujna. 2010. godine pa do 16. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. Agra d. o. o. Sinj.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv navedene presude žale se 1. i 2. tužitelji zajedničkom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pobijaju i odluku o troškovima postupka. Predlažu da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traže naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 343,75 Eur. Tužitelji nisu naveli u kojem dijelu pobijaju navedenu presudu, ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da se žale protiv onog dijela presude u kojem nisu uspjeli u sporu i to 1. tužitelj pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva te pod stavkom III. izreke, a 2. tužitelj pod stavkom II. i III. izreke (čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i III izreke žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 182,79 Eur.

4. Žalbe tužitelja i tuženike su djelomično osnovane.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadom štete koja je nastala 9. svibnja. 2009. u [adresa] kada je došlo do prometne nezgode na način da je vozač vozila osiguranika tuženika izgubio kontrolu nad vozilom te uletio u dvorište 1. tužitelja i udario u stroj za navodnjavanje koji je zbog toga oštećen da isti nije bilo moguće popraviti, da se tužitelji profesionalno bave poljoprivredom, da su uzgajali ljetinu i to na 1 ha imali zasađen krumpir pa su zbog oštećenja predmetnog stroja za navodnjavanje i smanjenog prinosa od ljetine imali štetu.

6. Pobijana presuda, u dijelu koji se odnosi na glavnu stvar (pod stavkom I. i II. izreke) nema nedostataka te ne postoji proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te stoga donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da sud prvoga stupnja nije, nakon ukidnog rješenja ovog suda poslovni broj Gž-363/2024 od 11. lipnja 2024. postupio po uputi ovog suda. Naime, ukidnim rješenjem ovoga suda postupak je vraćen u fazu glavne rasprave koju je sud prvoga stupnja i održao te ponovno ocijenio sve provedene dokaze, a za svoju odluku zašto neke od predloženih dokaza nije proveo, dao je jasne i razumljive razloge.

8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da 2. tužitelj Agra d.o.o. nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je predmetni stroj vlasništvo 1. tužitelja, odnosno da ga je on kupio. S druge strane, uvidom u izvadak iz sudskog registra vidljivo je da 1. tužitelj nije ni u kakvom pravnom statusu kod 2. tužitelja, odnosno da nije vlasnik tvrtke "Agra d.o.o."

8.1. Nadalje, 2. tužitelj je zatražio i naknadu štete zbog izgubljene zarade. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da 2. tužitelj nije priložio nikakve dokaze na okolnost da se bavio poljoprivrednom proizvodnjom za koju bi koristio oštećeni stroj, nije priložio dokaze o vlasništvu nekretnina na kojima bi uzgajao povrće koje je navodno prodavao kao niti ugovore kome su prodavani proizvodi niti po kojim cijenama i u kojim količinama.

9. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da 2. tužitelj nije vlasnik navedenog stroja te da bi oštećenjem ovog stroja došlo do štete u imovini tužitelja pod 2. Agra d. o. o. Sinj te je stoga neosnovan žalbeni navod 2. tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio nedostatak aktivne legitimacije 2. tužitelja u ovom predmetu .Stoga je valjalo odbiti žalbu 2. tužitelja Agra d.o.o. i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke, te odlučiti kao u stavku II. izreke ove presude.

10. Vezano uz žalbeni navod tužitelja da sud prvog stupnja nije postupio po uputi ovog drugostupanjskog suda i proveo usuglašavanje nalaza i mišljenja sudskih vještaka, valja istaći da je sud prvog stupnja detaljno obrazložio zašto smatra da usuglašavanje vještaka Smodlake i Živkovića nije potrebno, sa kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

11. Naime, u ovom postupku su provedena 4 vještačenja i to po vještacima Sretenu Ugrinu, Draženu Živkoviću, Tončiju Ninčeviću i Stanku Smodlaki. Tijekom postupka vještak Tonči Ninčević je umro a vještak Sreten Ugrin je izuzet od postupanja u ovom predmetu. Stoga je ostalo za usuglasiti samo nalaze i mišljenja vještaka Dražena Živkovića i Stanka Smodlake.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su oba navedena vještačenja (dopunsko Smodlaka i vještačenje Živković), u bitnom istovjetna i neproturječna te oba su mišljenja da je popravak predmetnog stroja ekonomski prihvatljiv te se jedino razlikuju u iznosu štete (Smodlaka 4.506,25 kn, Živković 3.000,00 kn). Sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir da je vještački nalaz vještaka Živkovića iz prosinca 2011. godine, dok je dopunski vještački nalaz vještaka Smodlake iz travnja 2021. godine, navedena novčana razlika može se prepisati inflatornom učinku, imajući u vidu da je između navedenih vještačkih nalaza prošlo deset godina. Stoga je pravilno sud prvoga stupnja u cijelosti prihvatio vještački nalaz vještaka Smodlake te odbio prijedlog za usuglašavanjem vještaka kao nepotreban i protivan načelu ekonomičnosti postupka. S istim je suglasan i ovaj sud drugoga stupnja.

13. Stoga je neosnovan žalbeni navod tuženika da sud prvoga stupnja nije kritički ocijenio nalaze i mišljenja sudskih vještaka.

14. Vezano uz žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja trebao provesti vještačenje na okolnost visine izgubljene zarade valja istaći da je pravilno sud prvoga stupnja utvrdio da tužitelji osim iskaza samog 1. tužitelja te iskaza svjedoka da su se tužitelji bavili uzgojem poljoprivrednih proizvoda, tužitelji nisu dostavili niti jedan dokaz o količinama uzgojenih poljoprivrednih proizvoda, o površini zemljišta na kojima bi te proizvode uzgajao, zemljišnoknjižne/katastarske izvatke navodnih čestica, eventualne ugovore o zakupu istih, kao niti o dobiti koju je ostvario te godine, o dobiti koju je ostvarivao prethodnih godina, a niti o mogućoj dobiti koju bi ostvario da je koristio stroj za navodnjavanje koji je oštećen. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u ovom postupku 1. tužitelj u samoj tužbi, u prijedlogu za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi, naveo da nema nekretnina u vlasništvu. Osim toga, iako je 1. tužitelj naveo da je Agra d. o. o. Sinj, 2. tužitelj vršio prodaju predmetnih proizvoda, na tu okolnost nisu priloženi nikakvi dokazi (ugovori kome su proizvodi prodavani niti po kojim cijenama i u kojim količinama) te je stoga pravilno sud prvoga stupnja odbio taj dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja.

15. Pravilno utvrdivši da je 1. tužitelj vlasnik navedenog stroja, da mu je stroj oštećen u dvorištu te da imovinska šteta na stroju iznosi 598,08 Eur, pravilno je sud prvoga stupnja prihvatio tužbeni zahtjev 1. tužitelja i naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 598,08 EUR s pripadajućim kamatama.

16. Međutim, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatom kamate na dosuđeni iznos štete od 3. rujna 2010. kada je postavljen tužbeni zahtjev za naknadom štete do 16. siječnja 2025. kada je donesena prvostupanjska odluka.

17. Naime, radi se o imovinskoj šteti te obveza sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) dospijeva danom nastanka štete. Nadalje, ovdje se radi o sporu proisteklom iz ugovora o obveznom osiguranju u prometu, budući da tuženik odgovara kao osiguratelj osobnog vozila koje je odgovorno za štetu, te stoga treba primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tužitelju bi, dakle, pripadale zatezne kamate na iznos imovinske štete koju je pretrpio na svom stroju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

18. Iz stanja predmeta spisa proizlazi da tužitelj ne potražuje kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva već od postavljanja tužbenog zahtjeva, nakon provedenog vještačenja, odnosno od 3. rujna 2010.

19. Kako tužitelj ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva primjenom čl. 12. st. 4. ZOOP (o čemu je već izneseno pravno stajalište u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev 2026/16-2 od 8. svibnja 2019., Rev 3549/18-2 od 6. veljače 2019. i dr.,) to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od 3. rujna 2010. do 16. siječnja 2025.

20. Stoga je valjalo u tom dijelu prihvatiti žalbu 1. tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu te naložiti tuženiku da 1. tužitelju plati kamatu na dosuđeni iznos štete za razdoblje od 3. rujna 2010. do 16. siječnja 2025.

21. Međutim, prilikom odlučivanja o troškovima postupka (stavak III. izreke prvostupanjske presude) sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika jer presuda u tom dijelu ima nedostataka i ne može se ispitati.

22. Naime, sud prvog stupnja je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, a pri tome nije jasno odnosi li se to na oba tužitelja i tuženika ili samo na 1. tužitelja i tuženika. Naime, 2. tužitelj je odbijen u cijelosti s tužbenim zahtjevom pa nije jasno zašto sud prvog stupnja smatra da su stranke podjednako uspjele u sporu.

23. Unatoč tome nema mjesta ukidanju prvostupanjske presude u tom dijelu odluke i vraćanju predmeta na ponovno suđenje, jer je prema stanju spisa u konkretnom slučaju moguće u ovom drugostupanjskom postupku utvrditi sve bitne činjenice na temelju stanja spisa (čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP). Naime, odredbom čl. 373.a st. 3. ZPP propisano je da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud će donijeti presudu i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

24. Primjenom čl. 373.a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud otklanja navedeni nedostatak prvostupanjske presude i odlučuje o troškovima postupka.

25. Prvenstveno valja istaći da iako oba tužitelja imaju istog punomoćnika i postavili su jedan tužbeni zahtjev, radi se o djeljivoj obvezi te se kao vrijednost predmeta spora uzima polovina visine tužbenog zahtjeva za svakog tužitelja.

26. Nadalje, prilikom odlučivanja o troškovima postupka valja primijeniti odredbu čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZIDZPP/19), koji se sukladno čl. 117. st. 3. ZIDZPP/19 primjenjuje na postupke u kojima nije donesena prvostupanjska odluka. Istim člankom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će u konačnici toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP).

27. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva 1. tužitelj FT je uspio sa 50 % (jer je uspio 100 % u odnosu na imovinsku štetu na stroju te 0 % u odnosu na izgubljenu zaradu). U odnosu na visinu (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 2.787,17 Eur uspio je sa 27,3 %, što znači da je uspjeh 1. tužitelja u sporu u odnosu na osnovu i visinu 38,65 %.

28. Stoga je pravilno sud prvoga stupnja primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP kada je odlučio da 1. tužitelj i tuženik snose svaki svoj trošak. Naime, u

pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izmaklu korist tužitelj nije uspio niti u osnovi niti u visini, ali zbog tog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi budući da su na svim ročištima izvođeni dokaz na okolnost štete na stroju, dok u odnosu na dio tužbenog zahtjeva nije bilo nikakvih dokaznih prijedloga, odnosno nije bilo posebnih troškova. Stoga su stranke, 1. tužitelj i tuženik, uspjele u postupku u cjelini u približno jednakim dijelovima pa je pravilno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

29. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom III. izreke i riješiti da 1. tužitelj i tuženik, svaki snosi svoje troškove.

30. Međutim, 2. tužitelj je u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom te je stoga o zahtjevu tuženika za naknadom troškova postupka u odnosu na 2. tužitelja Agra d.o.o. valjalo odlučiti temeljem čl. 154. st.1. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP.

31. Kao vrijednost predmeta spora prilikom odlučivanja o zahtjevu tuženika u odnosu na 2. tužitelja uzeto je 35.000,00 kn / 4.645,30 Eur od podnošenja tužbe 28. siječnja 2010. do 31. prosinca 2013., a od 1. siječnja 2014. po vrijednosti predmeta spora od 1.393,59 Eur (list 68 spisa).

32. Temeljem čl. 155. ZPP kao trošak koji je bio potreban tuženiku valja priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) zatim 400 bodova trošak sastava 4 obrazložena podnesaka, svaki po 100 bodova, Tbr. 8. točka 1. Tarife i to podnesaka od 11.1.2011, 23.2.2016, 29.11.2016. i 26.4.2021, zatim 1.000 bodova trošak pristupa punomoćnika na 10 ročišta, svako po 100 bodova i to ročišta 15.4.2010, 11.6.2010, 12.11.2010, 11.1.2011, 25.1.2013, 30.4.2014, 16.3.2016, 18.5.2020, 26.11.2021. i 3.12.2024 (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zatim 300 bodova za pristup punomoćnika tuženika na 6 ročišta na kojima nisu izvođeni dokazi, svako po 50 bodova i to ročišta 5.5.2010., 28.1.2011., 7.3.2012., 29.3.2012., 30.3.2015., i 16.3.2016. (Tbr. 9. točka 2. Tarife) te 100 bodova za pristup punomoćnika tuženika na 4 ročišta koja su bila odgođena, svako po 50 Eur i to ročišta 2.5.2013., 2.12.2016., 31.1.2017. i 6.3.2017. (Tbr. 9. točka 4. Tarife) ili ukupan odvjetnički trošak od 1.900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 Eur iznosi 3.800,00 Eur te uvećano za 25 % PDV, ukupno 4.750,00 Eur.

33. Navedenom trošku valja pribrojiti trošak sastava žalbe od 12.1.2022. od 125,00 boda te trošak vještačenja od 411,44 Eur te trošak sudske pristojbe na žalbu od 26,54 Eur.

34. Stoga je valjalo naložiti 2. tužitelju Agra d.o.o. da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 5.312,98 Eur.

35. Prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška. O zateznom kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke (čl. 151. st. 3. ZPP).

36. Tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka i to iz razloga što sa žalbom nisu uspjeli. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u odnosu na glavnu stvar nije uspio, već je samo uspio u odnosu na sporedno traženje (čl. 35. st. 2. ZPP) koje se ne uzima u obzir ako ne čini glavni zahtjev, odnosno uspio je samo u neznatnom dijelu u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 3. ZPP).

Velikoj Gorici 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina