Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-112/2024-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankica Jakovina predsjednice vijeća, Zinka Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] te 3. tužiteljice ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, 2. tuženika RK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku iz Zagreba, 3. tuženice CK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku iz Zagreba, te 4. tuženice KK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1041/2022-19 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1041/2022-19 od 1. prosinca 2023. pod stavkom I. izreke i za navedeno se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I-tužiteljice SK, II-tužitelja ŠK i III-tužiteljice ČK koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-441/2020-5 od 18. siječnja 2021.g. ispražnjenjem i predajom u posjed ovrhovoditelju GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, slobodnog od osoba i stvari stana koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], i koji u naravi predstavlja trosobni stan u prizemlju površine 83,64 m2, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nusprostorija te kojemu pripada spremište 50 koji je sagrađen na zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]., što odgovara dijelovima zkč. br [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica] zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.".

II/ Odbija se zahtjev I-tuženika Grada Zagreba za naknadom troška parničnog postupka.''

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud prihvati njihovu žalbu i preinači presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 418,70 Eur. Tužitelji nisu naveli u kojem dijelu pobijaju navedenu presudu ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da ju pobijaju u dijela u kojem nisu uspjeli u sporu, pod stavkom I. izreke (čl. 365. st. 1. ZPP).

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi valjane i razumljive razloge zašto smatra da tužitelji nisu morali biti obuhvaćeni tužbom radi iseljenja te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud prvog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da okolnost da u parničnom postupku koji se vodio radi predaje u posjed, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-13/2018 u kojem je donesena dana 19. prosinca 2018. pravomoćna presuda, nisu bili obuhvaćeni tužitelji, ne predstavlja osnovu radi koje bi se ovrha u predmetu poslovni broj Ovr-441/2020 proglasila nedopuštenom.

6. Naime, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je 2. tuženik RK **.**.1997. sklopio Ugovor o najmu stana kao zaštićeni najmoprimac s 1. tuženikom Gradom Zagrebom, kao i da je 1. tuženik Grad Zagreb otkazao predmetni ugovor zbog neplaćanja najamnine, da je presudom ovog suda pod poslovnim brojem Ps-13/2018 od 19. prosinca 2018. koja je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti naloženo ovdje 2., 3. i 4. tuženika po tužbi 1. tuženika Grada Zagreba (kao tužitelja) iseljenje iz predmetnog stana kao i da ga predaju u posjed 1. tuženiku slobodnog od osoba i stvari, te da se upravo radi iseljenja na temelju navedene odluke vodi i ovršni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-441/2020. Prema tome, iz same pravomoćne presude proizlazi da je 2. tuženik, koji je bio ugovorna stranka u ugovoru o najmu stana od 3. prosinca 1997., dužan predati 1. tuženiku, kao vlasniku stana, stan slobodan od stvari i osoba koje se nalaze u njemu. Stoga okolnost da tužitelji nisu obuhvaćeni tužbom za iseljenje, ali i okolnost jesu li ili nisu bili obaviješteni o navedenoj parnici, ne dovodi do toga da bi tužitelji imali valjanu pravu osnovu za posjed stana, odnosno da bi imali pravo koje bi sprečavalo ovrhu radi predaje u posjed.

7. Nadalje, valja istaći da je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 161. i odredbe članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) pravilno navodeći da nalog za predaju u posjed nekretnine se odnosi na prodaju nekretnine slobodne ne samo od stvari nego i od osoba i to upravo za slučaj da postoje još neke osobe koje su u posjedu nekretnine, a da im taj posjed derivira iz prava označenog tuženika.

8. Međutim, vezano uz drugi razlog radi kojeg su tužitelji upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a to je njihovo eventualno pravo na dom, činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Sud prvog stupnja je proveo test razmjernosti te je pravilno odgovorio na pitanja je li miješanje utemeljeno na zakonu te je li miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog cilja“. No prilikom odgovora na treće pitanje. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, ovaj sud drugog stupnja za sada ne može prihvatiti stav suda prvog stupnja da je miješanje bilo nužno.

10. Prema čl. 34. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), dom je nepovrediv, a slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

11. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se ne može smatrati da tužitelji predstavljaju socijalnu kategoriju da ne bi mogli osigurati drugi adekvatan dom u kontekstu. Međutim, „socijalna kategorija“ nije odlučna prilikom odlučivanja imaju li tužitelji pravo na dom.

12. Za utvrđivanje je li neka nekretnina dom određenih osoba potrebno je utvrditi postoji li trajna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom. Pri tome je potrebno utvrditi vremensko razdoblje u kojem se tužitelji nalaze u navedenom stanu ali uzeti u obzir i činjenicu da pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje najamnine i režija koje terete nekretninu. Kako sve navedeno sud prvog stupnja nije uzeo u obzir to je činjenično stanje ostalo nepotpunu utvrđeno.

13. Stoga je temeljem čl. 370. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i pobijanu presudu ukinuti pod stavkom I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovi postupak.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će valjano i potpuno utvrditi činjenično stanje, vodeći računa o onome što im je ukazano ovim rješenjem, ali i imajući u vidu da 1. tuženik Grad Zagreb nije privatna osoba i stoga ne postoje dva suprotstavljena privatna interesa, već je pravna osoba s javnim ovlastima koja, između ostalog, u određenim slučajevima vrši i stambeno zbrinjavanje građana.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

16. U ostalom, a nepobijenom dijelu (stavak II. Izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina