Poslovni broj: P-111/2020.-37.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužitelja: ZA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hermini Baraković Knežević, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika: Hoteli Haludovo Malinska d.d. OIB: 20989435611 iz Malinske, Put Haludova 1, kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene usmene i javne glavne rasprave 26. svibnja 2025, javno objavivši 3. lipnja 2025,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku: Hoteli Haludovo Malinska d.d. OIB: 20989435611 iz Malinske, Put Haludova 1, isplatiti tužitelju: ZA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 5.068,73 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, koja teče od 28. siječnja 2020, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje temeljem odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose.

r i j e š i o  j e

I.) Utvrđuje se povlačenje tužbe u dijelu u kojem je tužitelj, od tuženika zatražio isplatu iznosa od: 1.474,99 EUR.

II.) Nalaže se tuženiku: Hoteli Haludovo Malinska d.d. OIB: 20989435611, isplatiti tužitelju: ZA OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od: 2.6970,93 EUR, s osnove nakade parničnog troška, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, koja teče od dana donošenja ove odluke, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje temeljem odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

I. Navodi tužitelja

1. Podneskom predanim sudu 22. svibnja 2025, tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev radi isplate, tako da je nakon provedenog financijskog vještačenja, zatražio da sud, po provedenom dokaznom postupku, naloži tuženiku, isplatu iznosa od 5.068,73 EUR, uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće od 28. siječnja 2020, kao dana podnošena tužbe, pa sve do isplate.

1.1. U prilog tužbenom zahtjevu, navedeno je da bi stranke ovog postupka, bile u obvezno pravnom odnosu, temeljem kojeg da je tuženik, bio u obvezi, isplatiti tužitelju novčani iznos od 500.000,00 HRK, odnosno 66.361,40 EUR uvećan za PDV, a s osnove naknade za pružene odvjetničke usluge. Tuženik i tužitelj da su dana 24. travnja 2006, sklopili Sporazum, a kojim su regulirali isplatu dužnog iznosa, s time da se tuženik obvezao isplatiti 25% dugovanog novčanog iznosa tužitelju, u roku od 8 dana, od dana sklapanja Sporazuma. Tu obvezu tuženik da je ispunio, isplativši tužitelju 25% od ukupno dugovanog iznosa, u roku od 8 dana.

1.2. Međutim, drugi dio isplate, od 35% ukupno dugovanog novčanog (66.361,40 EUR uvećan za PDV), tuženik da nije bio voljan isplatiti tužitelju, a slijedom čega da je tužitelj bio primoran pokrenuti parnicu pri ovome sudu, koja je okončana donošenjem presude pod poslovnim brojem P-665/2010 dana 11. listopada 2011 (djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž- 3667/2012 od 31. srpnja 2014, u pogledu tijeka zatezne kamate), a kojom je tuženiku naložena isplata dužnog iznosa. U konačnici je tužitelj tu tražbinu, naplatio od tuženika, u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom. Preostalih 40% od ukupno dugovanog novčanog iznosa (66.361,40 EUR uvećan za PDV), tužitelj da je opet naplatio od tuženika, u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, a na temelju pravomoćne odluke ovog suda, donesene pod poslovnim brojem: P-1250/2016, dana 20. ožujka 2017, i to opet iz razloga jer tuženik nije bio voljan postupiti u skladu s obvezama, reguliranim Sporazumom.

1.3. Međutim, u postupku koji je vođen pri ovome sudu pod poslovnim brojem: P- 1250/2016, a koji je pravomoćno okončan presudom donesenom 20. ožujka 2017, tužitelj da nije mogao potraživati zatezne kamate na glavnicu od 200.000,00 HRK, uvećano za PDV (sada 26.544,56 EUR uvećanih za PDV). Prethodno navedeno stoga jer je obveza tuženika na isplatu glavnice, zavisila od okončanju postupka koji se je vodio pri Trgovačkom sudu u Rijeci, slijedom čega je bio upitan trenutak dospijeća. Stoga je, prvostupanjski općinski sud, naložio tuženiku isplatu glavnice, no ne i zateznih kamata. Kako je, nakon donošenja presude ovog suda pod poslovnim brojem:

P-1250/2016, dana 20. ožujka 2017, pravomoćno okončan i postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci (5. travnja 2017), to se od dana pravomoćnog okončanja postupka pred trgovačkim sudom, ima smatrati da je dospjelo tužiteljevo potraživanje prema tuženiku, od 26.544,56 EUR uvećanih za

PDV, kao iznosa koji predstavlja preostalih 40% od ukupno dugovanog novčanog iznosa (66.361,40 EUR uvećan za PDV).

1.4. Uvažavajući sve gore navedeno, tužitelj je pokrenuo ovaj postupak kako bi se tuženiku naložila isplata novčanog iznosa, koji predstavlja obračunatu zakonsku zateznu kamatu na glavnicu duga (26.544,56 EUR uvećanih za PDV), počev od dana dospijeća duga 5. travnja 2017, pa sve do ispate, u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom 5. lipnja 2019.

II. Navodi tuženika

2. U odgovoru na tužbu, koji je podnesen 9. travnja 2020, tuženik je potvrdio navode tužitelja, da bi stranke ovog postupka, 24. travnja 2006, sklopile Sporazum, a kojim su dogovorili razrješenje međusobnih odnosa te definirali isplatu dužnog iznosa. Tim sporazumom da je jasno definirana visina novčanog iznosa koji se ima isplatiti tužitelju, ali i dinamika isplate.

2.1. Navedenim Sporazumom, da je, između ostaloga i jasno definirano, kako tužitelj, nema nikakvih daljnjih potraživanja prema tuženiku, osim potraživanja utvrđenih predmetnim Sporazumom. Slijedom navedenoga, tuženik je ukazao, tumačenjem sadržaja isprave koja prileži na listu 4 spisa, kako ne postoji osnova za tužiteljevo potraživanje kamata, obračunatih na iznos od 26.544,56 EUR uvećan za PDV, kao iznos koji predstavlja 40% od ukupno dugovanog novčanog iznosa (66.361,40 EUR uvećan za PDV), a to stoga, jer tužitelj može potraživati samo novčani iznos, naveden u sporazumu, ne i dodatne novčane iznose, pa tako ne i one temeljem obračuna zakonskih zateznih kamata.

2.2. Dodatno, ukazano je, i kako se izvorno postavljeni tužbeni zahtjev, a kojim je zatražena isplata iznosa od 49.303,63 HRK, sada 6.543,72 EUR, sa daljnjim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2020, pa sve do isplate, ima smatrati previsokim, obzirom da je tužitelj, navedeni tužbeni zahtjev postavio temeljem obračuna zatezne kamate po stopi koja se odnosi isključivo na kamatne stope iz trgovačkih ugovora i ugovora trgovaca i osobe javnog prava, a u koju kategoriju osoba, tužitelj, kao odvjetnik, ne spada.

2.3. Uvažavajući navedeno, predloženo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Tijek postupka

3. S obzirom na kontradiktorne navode stranaka, nužnim se je u ovome postupku, ukazalo provesti dokazni postupak, a slijedom čega je, pripremno ročište održano 1. lipnja 2021.

3.1. Na pripremnom ročištu, raspravljeno je o dokaznim prijedlozima stranaka, činjeničnim navodima i pravnoj osnovi spora te je nakon zaključenja prethodnog postupka odlučeno, prije svega u nastavku postupka, provesti financijsko vještačenje, a radi utvrđenja visine novčanog iznosa, koji da predstavlja zakonsku

zateznu kamatu, obračunatu na iznos od 26.544,56 EUR uvećano za PDV. Nakon što je vještak financijske struke, Sandra Dujmović, sudu 11. studenoga 2021 dostavila nalaz i mišljenje, odnosno dopunu istog 7. svibnja 2025, na ročištu održanom 26. svibnja 2025, odlučeno je zaključiti glavnu raspravu, obzirom da je sukladno odredbi članka 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP-a), utvrđeno da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.

IV. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza

4. Radi razjašnjenja bitnih činjenica za ovaj postupak pročitane su sve isprave priležeće spisu te zapisnici o izvedenim dokazima, uključivši i preslikane dijelove spisa Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1647/2009 (prileže na listu 53 do 68 spis) pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev osnovan.

4.1. Rezimirajući navode stranaka, može se zaključiti kako ne bi trebalo biti sporno da su stranke ovog postupka, dana 24. travnja 2006, zaključile Sporazum, a kojim su razriješile svoje međusobne odnose. Tim Sporazumom, a koji prileži na listu 4 spisa, ugovorena je obveza tuženika, tužitelju ZA (te trećoj osobi, koja nije stranka ovog postupka), isplatiti novčani iznos od 500.000,00 HRK uvećano za PDV, odnosno sada 66.361,40 EUR uvećan za PDV.

4.2. Također nije sporno, niti da je tužitelj naplatio svoju glavnicu potraživanja od 66.361,40 EUR uvećanu za PDV, što dobrovoljnim uplatama tuženika, a što u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, na temelju pravomoćnih sudskih odluka.

4.3. No, ono što je sporno, prije svega je tumačenje sadržaja ugovora, a koji po navodima tuženika, tužitelju, pored navedenog novčanog iznosa od 500.000,00 HRK uvećano za PDV, odnosno sada 66.361,40 EUR uvećan za PDV, ne daje osnove za bilo kakvo daljnje potraživanje, pa tako niti potraživanje zateznih kamata .

4.4. Ovaj sud odbija opisani prigovor tuženika, smatrajući kako je potraživanje zakonskih zateznih kamata, pravo koje je utemeljeno na zakonu i temeljem čega je dužnik, koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, vjerovniku dužan isplatiti i zatezne kamate, a sve kako to propisuje odredba članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Sadržaj odredbe članka 3. Sporazuma od 24. travnja 2006, ovaj sud ne tumači na način da se tužitelj, odrekao prava potraživati zakonske zatezne kamate, u slučaju zakašnjenja tuženika ispuniti svoju novčanu obvezu. Uvažavajući opisani pravni stav, ovaj sud odbija tuženikov prigovor osnove tužiteljeva potraživanja.

4.5. Dakle, tužitelj ima pravo potraživati zakonsku zateznu kamatu, obračunatu temeljem odredbe članka 29. stavak 2. ZOO, za ostale odnose. U tom smislu, sud prihvaća prigovor tuženika, držeći kako tužitelj, čija se tražbina temelji na nagradi za pružene odvjetničke usluge, ne može potraživati kamate obračunate po stopi koja se obračunava na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava.

4.6. Kada je u pitanju novčani iznos, na koji se ima obračunati zakonska zatezna kamata, obračunata temeljem odredbe članka 29. stavak 2. ZOO, za ostale odnose, radi se o zadnjoj tranši duga, odnosno iznosu od 26.544,56 EUR uvećan za PDV od 25% (obračunato s PDV-om 33.180,70 EUR). kao iznosa koji predstavlja 40% od ukupno dugovanog novčanog iznosa (66.361,40 EUR uvećan za PDV). Kako je, člankom 2. stavak 2. Sporazuma, tuženik preuzeo obvezu preostali dio duga (dakle 40% od 66.361,40 EUR uvećanog za PDV), isplatiti po pravomoćnosti presude u sporu Haludova protiv Dubrovačke banke (sada OTP banke d.d.), a koji spor se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci, to zakonska zatezna kamata počinje teći od dana pravomoćnosti presude 5. travnja 2017, pa sve do 4. lipnja 2019, a s obzirom da je, 5. lipnja 2019, izvršena isplata, u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom. Sukladno navedenome, rješenjem od 28. travnja 2025, zatraženo je dopunsko očitovanje vještaka, a koji se očitovao, u nalazu od 7. svibnja 2025. (list 94 do 98 spisa), da bi na temelju prethodno navedenih parametara, odnosno vremenskog razdoblja od 5. travnja 2017. pa sve do 4. lipnja 2019, zakonska zatezna kamata, obračunata na iznos od 26.544,56 EUR uvećan za PDV od 25% (obračunato s PDV- om 33.180,70 EUR), iznosila 5.068,73 EUR.

4.7. Ovaj sud prihvaća obračun vještaka financijske struke Sandre Dujmović, kao jasno obrazložen i sastavljen prema pravilima struke. Na temelju nalaza vještaka, ovaj sud utvrđuje tužbeni zahtjev, uređen podneskom od 22. svibnja 2025, osnovanim, pa temeljem spomenute odredbe članka 29. ZOO-a, a u svezi s člankom 9. ZOO-a, odlučuje kao u izreci presude. Pri tome, tužitelju je, valjalo na utuženi iznos glavnice, dosuditi i daljnju kamatu, tekuću od dana podnošenja tužbe sudu, pa sve do isplate, po stopi određenoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose.

4.8. S obzirom da je podneskom od 22. svibnja 2025, tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, a uvažavajući činjenicu da je izvorno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražena isplata iznosa od 49.303,63 HRK, sada 6.543,72 EUR, tu je procesnu dispoziciju tužitelja sud tretirao kao djelomično povlačenje tužbe, i to u dijelu u kojem je zatražena isplata iznosa od 1.474,99 EUR, a slijedom čega je, primjenom odredbe članka 193 ZPP-a, odlučeno kao u točki I.) izreke rješenja

V. Troškovi postupka

5. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. istog Zakona, pri čemu se sud vodio zahtjevom punomoćnika tužitelja od 26. svibnja 2025, a koji prileži na listu 107 spisa. Prilikom odlučivanja o nadoknadi parničnog troška ovaj sud vodio se je i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23: u nastavku teksta; Tarifa) i utvrđenom vrijednosti predmeta spora od 6.543,72 EUR, od podnošenja tužbe pa do 21. svibnja 2025, a od 22. svibnja 2025, pa nadalje u iznosu od 5.068,73 EUR.

5.1. Tako je tužitelju, kao osnovana, priznata nadoknada troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 2. veljače 2021, 16. ožujka 2021. i 26. svibnja 2025, u vrijednosti od 100 bodova za svako, prema Tbr.9 t.1 Tarife. Pored troška zastupanja na ročištima, tužitelju pripada i pravo na naknadu troška sastava tužbe od 28. siječnja 2020, te tri obrazložena podneska od 29. srpnja 2020, 16. prosinca 2021. i 19. prosinca 2022, u vrijednosti od 100 bodova za svaki, prema Tbr.8 t1. Tarife. Dakle, sveukupno, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troška u vrijednosti od 700 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tužitelju pripada pravo na naknadu iznosa od 1.400,00 EUR, s osnova zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (2,00 EUR x 700 bodova = 1.400,00 EUR). Navedeni iznos, priznatog parničnog troška, valjalo je dalje uvećati za iznos PDV-a o 25%, prema Tbr. 46 Tarife, dakle za iznos od 350,00 EUR, slijedom čega tužitelju, pripada pravo na naknadu iznosa od 1.750,00 EUR, s osnove troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

5.2. Dodatno, tužitelj ostvaruje i pravo na naknadu materijalnih troškova, i to predujmljenih troškova vještačenja, u iznosu od sveukupno 724,15 EUR, kao i troška sudskih pristojbi, i to za tužbu, u iznosu od 111,89 EUR te u istom iznosu i za ovu presudu. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II.) izreke rješenja.

Krk, 3. lipnja 2025.

S u d a c:

Anton Hlača

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23).