REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA
Trg dr. F. Tuđmana 14
31500 NAŠICE
Broj: P-128/2024-9
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Anici Wolf, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Pavičiću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj Službi u Našicama, zakonskoj zastupnici LM, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave dana 15. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tužene, na ročištu za objavu presude dana 3. lipnja 2025. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužitelj ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine upisane zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište u površini od 907 m/2, izgrađeno zemljište u površini od 132 m/2, pašnjak u površini od 3916 m/2, te izgrađeno zemljište u površini od 13 m/2, sveukupno 4968 m/2, što joj je tužena Republika Hrvatska, Zagreb dužni priznati i trpjeti brisanje svog prava vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama, uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužitelja, sve to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da plati tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 343,75 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj ĆM, zastupan po punomoćniku odvjetniku Mariu Pavičiću iz Našica je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište u površini 907 m2, izgrađeno zemljište u površini 132 m2 i pašnjak u površini od 3916 m2, te izgrađeno zemljište u površini 13 m2, sveukupno u površini od 4968 m2.
2. Iz tužbe proizlazi da je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana RH kao vlasnik predmetne nekretnine i izgrađenog zemljišta. Podaci o stvarnom vlasniku i posjedu ne odgovaraju činjeničnom stanju na terenu jer navedene nekretnine iz točke I. uživa tužitelj od 1970. godine koji je posjednik i kojega RH kao vlasnik nikada nije smetala u njegovom mirnom, stvarnom i faktičnom posjedu.
3. Tužitelj je predmetne nekretnine stekao kupoprodajnim ugovorom zaključenim 7. veljače 1992. godine između ČM rođene Ć iz [adresa], ČM L i ČM Č koje je sve zastupala majka ČM kao prodavatelja s jedne strane, te ĆM iz [adresa] kao kupca s druge strane. Iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da su prodavatelji bili vanknjižni vlasnici, a što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Našicama broj:
O-192/91 na nekretninama koje su se sastojale iz kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica na kojoj je bila sazidana kuća površine 1465 čhv, upisane u katastru Našice u PL 1248 k. o. [katastarska općina].
4. Iz naprijed navedenog kupoprodajnog ugovora vidljivo je da je potpisan u Odvjetničkom uredu odvjetnika Ivana Benić po prodavatelju kao i po kupcima, a na poleđini ugovora je vidljivo da je izvršen razrez poreza za kupoprodaju predmetne nekretnine.
5. Iz tužbe proizlazi da tužena nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine niti je osporavala posjednicima njihovo uživanje, stvarni, mirni posjed koju tužitelj mirno uživa putem svojih prednika preko 50 godina. Tužitelja nikada nitko nije smetao u posjedu niti mu osporavao posjed, te je tužitelj na predmetnoj nekretnini izgradio kuću. Na nekretnini se nalazila stara kuća koja je bila vrlo mala, trošna i ruševna, pa tužitelj sa svojom obitelji nije mogao u istoj stanovati, nego je staru kuću srušio i na istom mjestu sagradio novu kuću. Kako je tužitelj neuka i nepismena stranka, nikada nije ishodio potrebnu dokumentaciju za gradnju kuće niti ranije tražio priznanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, iako su mu dolazile uplatnice za komunalnu naknadu iako nije upisan kao vlasnik, ali je posjednik predmetne nekretnine i dugogodišnji uživatelj stvarnog stanja na terenu.
6. Tužitelj je uz tužbu priložio zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, dvorište i 2 izgrađena zemljišta u [adresa] u [adresa] na kojima je upisana RH kao vlasnik u 1/1. Tužitelj je također priložio i kopiju izvoda iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica] iz koje je vidljivo da je nekada postojala stara kuća na predmetnoj čestici, ali koja do danas, kao i nova kuća nije legalizirana ni ucrtana.
6.1. Tužitelj je također priložio i prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojoj ovrhovoditelj Našički vodovod, a ovršenik ĆM, radi neplaćanja vodnih usluga, a koje su odnose upravo za kuću u kojoj tužitelj živi. Tužitelj je priložio i podnesak ovrhovoditelja HEP Elektra d.o.o. radi neplaćanja i korištenja električne energije u [adresa], tj. za kuću u kojoj tužitelj živi. Nadalje je tužitelj priložio izjavu koju je ovjerio kod javnog bilježnika u Našicama a kojom potvrđuje da živi u [adresa], u [adresa] na adresi broj 106 na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kčbr. [katastarska čestica].
7. Tužena RH zastupana po ODO u Osijeku, SS u Našicama, je dostavila odgovor na tužbu u kojem ističe da je predmetna nekretnina nastala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] na način da je od stare kčbr. [katastarska čestica] nastala nova kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem odluke Katastarskog narodnog suda u Našicama od 15. lipnja 1946. godine bila uknjižena kao vlasništvo FNRJ, da bi temeljem uredbe čl. 5 o uknjižbi prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini bila upisana kao društveno vlasništvo.
7.1. Tužena smatra da su ostvareni uvjeti da se predmetna nekretnine upiše temeljem čl. 3 Zakona o poljoprivrednom zemljištu kao vlasništvo RH. Prethodni posjednici od kojih je tužitelj kupio nekretninu nisu bili upisani kao vlasnici, a što je vidljivo iz Ugovora o kupoprodaji od 7. veljače 1992. godine, nego su kupoprodaju izvršili kao vanknjižni posjednici što znači da nisu bili ispunjeni uvjeti za pravovaljanost pravnog posla kupoprodaje.
7.2. Tužena je temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu dana 23. srpnja 1991. godine postala vlasnikom predmetne nekretnine, te smatra da tužitelj predmetnu nekretninu nije mogao steći dosjelošću, jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP) .
7.3. Tužena je navela kako je tužitelj bio pozvan na ročište za preoblikovanje zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], ali se isti na to ročište nije odazvao niti opravdao nedolazak. Tužena smatra da je tužitelju počelo teći vrijeme za dosjelost od 18. listopada 1991. godine pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 16. rujna 2016. godine što znači da nije protekao rok od 40 godina za ispunjenje uvjeta stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje su upisane kao vlasništvo RH.
7.4. Tužena je istakla kako je tužitelj vodio zemljišnoknjižni ispravni postupak vezan za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sud je u predmetu broj Z-702/17 od 7. srpnja 2017. godine odbio prijedlog tužitelja, odnosno, tada predlagatelja.
8. Iz zapisnika o preoblikovanju zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku, SS u Našicama, broj: Z-2363/2011/1103 od 16.10.2012. godine vidljivo je da je stara kčbr. [katastarska čestica] ušla u novoosnovanu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je upisana RH kao vlasnik. Iz rješenja broj: Z-702/17 Općinskog suda u Osijeku SS u Našicama od 7. srpnja 2017. godine vidljivo je da je odbijen prijedlog predlagatelja ĆM za provođenje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka na nekretninama upisanim k. o. [katastarska općina] i to u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], na kč. br. [katastarska čestica] na kojima je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.
9. Sud je proveo dokazni postupak na kojem je saslušao tužitelja ĆM, svjedoke AM i UM i izvršio uvid u ostale priloge spisa.
10. Iz iskaza tužitelja ĆM proizlazi da u mjestu [adresa] živi preko 50 godina, a staru kuću je kupio od ČM, L i Č kupoprodajnim ugovorom od 7. veljače 1992. godine. Predmetna kuća je bila upisana u PL 1248 k. o. [katastarska općina], a na temelju kupoprodajnog ugovora mu je razrezan porez koji je on platio. Tužitelj je izjavio da je kupio staru i trošnu kuću koja je bila premala za njegovu mnogobrojnu obitelj, pa je na istom mjestu sagradio novu kuću. Tužitelj je priznao da je kuću gradio bez valjane dokumentacije, jer nije imao sredstava za isto. U kući borave on i supruga i 6-oro djece. Bez stalnog su zanimanja i prihoda jer se bave sakupljanjem sekundarnih sirovina, pa od sredstava koja ostvare na takav način preživljavaju. Tužitelj je izjavio kako ga nikada nitko nije smetao u njegovom stvarnom i mirnom posjedu niti mu osporavao posjed. Tužitelj je izjavio da ne plaća struju i vodu jer kuća nije legalizirana i ne posjeduje građevinsku i uporabnu dozvolu za istu. On i njegova obitelj sve godine žive u kući i nikada ih nitko nije smetao i nije im osporavao njihov mirni i nesmetani posjed. Tužitelj je izjavio da je nepismen, ne zna čitati i pisati pa mu nije jasno što je posjed, a što vlasništvo. Ugovor koji je sačinio sa prodavateljima obitelji ČM je sačinjen u odvjetničkom uredu pa je imao povjerenja da će odvjetnik urediti sve pravne stvari i poslove oko kupoprodaje i utvrđenja vlasništva. Tužitelj je priložio potvrdu o kućnom broju zgrade iz kojeg proizlazi da je Odjel za katastar nekretnina izdao potvrdu o kućnom broju [adresa] u [adresa] prema zahtjevu FM, a potvrda je izdana u svrhu prebivališta. Tužitelj je izjavio da je ŠM njegov sin koji živi sa njima u kući i ima prijavljeno prebivalište.
11. Iz dopisa Područnog ureda za katastar Osijek, ispostava Našice od 7.10.2016. godine proizlazi da za kč. br. [katastarska čestica] nije bio evidentiran objekt u PL 245 k. o. [katastarska općina]. Evidentirano je izgrađeno zemljište nakon izmjere u PL 1103 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12. Iz uvjerenja Odjela za katastar Našice od 21.10.2016. proizlazi da su građevine evidentirane u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] u PL 1103 na kč. br. [katastarska čestica] u katastarskoj izmjeri 2014. godine. Tlocrtna površina evidentirane građevine iskazana u PL broj 1103 k. o. [katastarska općina] i iznosi 145 m2. Uvidom u Hrvatsku osnovnu kartu Našice 6 iz 1967. godine razvidno je da je tlocrtni prikaz građevine na planu drugačiji od tlocrtnog prikaza građevine koji je evidentiran prije 15. veljače 1968. godine. Iz kopije katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odjela za katastar nekretnina Našice vidljiv je prikaz stare, odnosno ranije građevine i prikaz nove građevine.
13. Iz naprijed navedenog Uvjerenja Odjela za katastar Našice proizlazi da je na kč. br. [katastarska čestica], ranije kč. br. [katastarska čestica] bila prikazana građevina koja je evidentirana prije 15. veljače 1968. godine, ali je imala drugačiji tlocrtni prikaz – manji nego građevina koja je izgrađena od strane tužitelja koja je veća od prethodne građevine.
14. Tužitelj je priznao da je kupio staru kuću od obitelji ČM koja je bila mala i trošna, a zbog svoje mnogobrojne obitelji morao je istu srušiti i sagraditi novu veću kuću na istom mjestu jer ima 6-oro djece. Ne može se govoriti da na prethodnoj nekretnini nije postojala građevina kako to tvrdi tužena, jer iz kopije katastarskog plana (koja prileži u spisu na strani 44) Odjela za katastar Našice prikazan je tlocrt stare građevine i tlocrt nove građevine što tužitelj i ne osporava, ali obrazlaže zašto je morao srušiti staru građevinu i sačiniti novu.
15. Odjel za katastar nekretnina Našice je dana 16.8.2016. izdao Potvrdu o kućnom broju za zgradu sagrađenu u lici Braće Radića u [adresa] na kčbr. [katastarska čestica], a kućni broj je upisan 108. Potvrda je izdana isključivo u svrhu prijave prebivališta TM, sina tužitelja.
16. Svjedokinja AM je izjavila da je prije 25 do 30 godina sa suprugom kupila staru kuću od ČM i njezine obitelji u kojoj su živjeli oko 20 godina, ali kuća je bila stara i trošna i mala, pa su istu srušili i sagradili novu, veću kuću, jer imaju 6-oro djece, pa stara kuća nije zadovoljavala osnovne stambene potrebe njihove obitelji. Novu kuću su napravili prije 20 godina, ali nisu mogli uvesti struju i vodu, jer nisu ishodili svu potrebnu dokumentaciju za novu kuću, iako je stara kuća imala i struju i vodu. Svjedokinja je izjavila da su kupoprodaju kuće izvršili putem posjeda, tj. katastra, jer su mislili da je to dovoljno, jer im je izvršen razrez poreza koji su platili, pa su mislili da su riješili svoje imovinskopravne odnose. Nisu znali da moraju ishoditi i vlasništvo na novosagrađenoj kući što im je poslije uzrokovalo mnoge probleme i posljedice, jer nisu mogli ishoditi razne priključke na struju i vodu. Novu kuću su sagradili na istom mjestu gdje se nalazila stara kuća, pa su mislili da je to dovoljno da im se prizna vlasništvo. Svjedokinja je izjavila da je nepismena, nije završila niti jedan razred osnovne škole i nije bila upućena koju dokumentaciju treba ishoditi za legalizaciju i vlasništvo kuće.
16. 1. Svjedokinja je izjavila kako ih nikada nitko nije tjerao iz kuće, nije im osporavao posjed nego sve vrijeme mirno, nesmetano i stvarno žive u kući, ali je problem što ju nisu mogli legalizirati i ishoditi potrebne dozvole za komunalne priključke.
17. Svjedokinja UM je izjavila da joj je poznato da je tužitelj kupio kuću od ČM i to još 70-ih godina, ali je ugovor o kupoprodaji radio znatno kasnije. Tužitelj je unazad 10 do 12 godina sagradio novu kuću na način da je srušio staru koja je bila u vrlo lošem stanju nepodobna za stanovanje. Na istom mjestu je sagradio novu kuću, ali veću nego što je bila stara, jer se obitelj proširila, obzirom da tužitelj ima 6-oro djece. Svjedokinja je navela kako je u [adresa] živjela od 1968. godine kod djeda i bake, a još prije nje je u [adresa] doselila ČM, sa svojom obitelji, početkom 60-ih godina i živjela je u kući sve dok je nije prodala tužitelju. Prema saznanju ove svjedokinje, obitelj ČM kao i UM, nitko nije smetao u posjedu niti im osporavao isti, nego su nesmetano, stvarno i mirno živjeli u kući. Svjedokinja je izjavila da je obitelj ČM u staroj kući imala struju i vodu, pa je mislila da to imaju i novi kupci tj. obitelj UM. Tužiteljima nitko nije osporavao stvarni i faktični posjed, nego su sve vrijeme mirno živjeli kako u staroj kući, tako i u novosagrađenoj.
18. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima, jer su svoje izjave opisali na vrlo uvjerljiv nepristran i životan način, a iskazi su se podudarali sa iskazom samog tužitelja kako i na koji način je kupio nekretninu na kojoj s nalazila stara kuća koja je još bila prema podacima Ureda za katastar Našice upisana prije 15. veljače 1968. godine. Tužitelj je na istom mjestu srušio staru kuću i sagradio novu, ali veću od postojeće ranije kuće zbog mnogobrojne obitelji obzirom da je imao 6-oro djece, a stara kuća je bila mala, trošna i nepodobna za stanovanje, pa je sagradio na istom mjestu nešto veću kuću. Tužitelj kao i njegova supruga su nepismene osobe što je vidljivo iz dokumentacije, a i samog kupoprodajnog ugovora gdje su stavljali otisak prsta, jer nisu išli u školu, ne znaju čitati i pisati, te nisu bili upućeni koju dokumentaciju trebaju ishoditi za gradnju nove kuće. Ugovor o kupoprodaji sa obitelji ČM su zaključili u OU Ivana Benića u kojeg su imali povjerenja, te su smatrali da će takvim ugovorom biti upisani kao vlasnici kupljene nekretnine, iako su im pojmovi posjed i vlasništvo istovjetni, ne razlikuju ih. U novosagrađenoj kući su živjeli nesmetano, mirno, ali je došlo do problema kada su htjeli se priključiti na struju i vodu, u čemu nisu uspjeli obzirom da nisu upisani kao vlasnici. Njihova novosagrađena kuća je dobila rješenjem Odjela za katastar nekretnina Našice kućni broj. Iz priložene dokumentacije proizlazi da su tužitelji dobivali ovrhe za struju i vodu, iako se nisu mogli priključiti na postojeću mrežu, jer nisu bili vlasnici kuće u kojoj žive.
19. Sud nije mogao prihvatiti navode tužene da tužitelji nisu ostvarili pravo vlasništva stjecanjem dosjelošću, jer raniji vlasnici, obitelj ČM, na predmetnu nekretninu je doselila 1960-ih godina i mirno i nesmetano uživala predmetnu nekretninu sve do sačinjenja ugovora o kupoprodaji 7. veljače 1992. godine kada je izvršena prodaja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u PL 1248 k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazila stara kuća, a koju kupuju tužitelji, a zbog starosti, trošnosti i nezadovoljavajuće kvadrature su morali srušiti i sagraditi novu kuću. Iz svega naprijed navedenog utvrđeno je da su tužitelji putem prednika stekli pravo vlasništva dosjelošću na novoosnovanoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer su bili pošteni stvarni, istiniti posjednici preko 50 godina i nikada ih nitko nije smetao u posjedu niti im osporavao samostalnost posjedovanja. Iz Uvjerenja odjela nekretnina Našice klasa:
935-08/16-02/201, UR.BR. 541-23-05/3-16-2 od 21.10.2016. godine vidljivo je da uvidom u Hrvatsku osnovnu kartu Našica iz 1967. godine prikazan tlocrtni prikaz građevine na planu od tlocrtnog prikaza građevine koje je evidentiran prije 15. veljače 1968. godine. Ovo uvjerenje ukazuje na činjenicu da su navodi tužitelja i svjedoka točni, i da je stara građevina obitelji ČM bila evidentirana u katastarskom operatu nekretnina Našice prije 15. veljače 1968. godine, a koju su kupili tužitelji od obitelji ČM. Iz naprijed navedenih razloga tužitelj je morao srušiti staru kuću i sagraditi novu zbog povećanja obitelji i djece, ali zbog neukosti, nepismenosti nije znao da novu kuću mora legalizirati i ishoditi određenu dokumentaciju, a prije toga urediti vlasničkopravne odnose obzirom da je kupovinu kuće od obitelji ČM izvršio putem posjedovnog lista, a ne vlasničkog lista. No međutim, tužitelj je i za to dao logično objašnjenje jer je naveo da je kupoprodajni ugovor sačinio u OU Benić Ivana u kojeg je imao povjerenja i koji mu nije rekao što znači posjed, što vlasništvo i kakvih bi problema zbog toga mogao imati. Plaćanjem poreza na kupljenu nekretninu smatrao je da je u potpunosti riješio svoje imovinskopravne poslove.
20. Nesporno je da tužitelj nije pristupio prilikom sastavljanja zapisnika za preoblikovanje zemljišnih knjiga, jer kako je izjavio bavi se sakupljanjem sekundarnih sirovina on i cijela obitelj, te često borave na terenu, a kako je nepismen, sve da je i dobio poziv, nije ga znao pročitati.
21. Sud smatra da su se stekli uvjeti kod tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem čl. 159. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je kako materijalnim dokazima, tako i dokazima svjedoka dokazao da je samostalni pošten, istinit i neprekidni posjednik preko 40 godina posjedovanja putem prednika predmetne nekretnine u kojem posjedu se i danas nalazi.
22. Kako je tužitelj uspio u sporu, tužena mu je dužna nadoknaditi troškove postupka u smislu čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 154. a ZPP-a, a sve u skladu sa odvjetničkom tarifom. Troškovi parničnog postupka sastoje se od troškova dopisa za mirno rješenje spora 50,00 eura, sastava tužbe 50,00 eura, 1 obrazloženog podneska 50,00 eura, 2 ročišta, svako po 50,00 eura, te ročište za objavu presude 25,00 eura i PDV-a od 68,75 eura, što čini ukupne troškove od 343,75 eura koje je tužena dužna nadoknaditi tužitelju u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
23. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Našice, 3. lipnja 2025. godine
S U T K I NJ A
Anica Wolf
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.
Presuda je javno objavljena 3. lipnja 2025. godine.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Zast. tužene
