K-1140/2020-60

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Marini Boko, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Meri Ninčević, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika BS, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-4469/2020 od 31. srpnja 2020. uređena 4. studenoga 2024., nakon javno održane i zaključene rasprave 28. svibnja 2025. u nenazočnosti optuženika, branitelja optuženika Hrvoja Krište, odvjetnika u Splitu, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Marine Pavić, oštećenika AS i MS, opunomoćenika oštećenika Tonia Mandića, odvjetnika u odvjetničkom društvu Primorac i partneri, 3. lipnja 2025, objavio je i

p r e s u d i o

OPTUŽENIK: BS OIB: [osobni identifikacijski broj] sina pok. B i pok. A rođene BS, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, dipl. ing. strojarstva, zaposlen, s prosječnim mjesečnim prihodom 700-800,00 EUR-a, oženjen, otac troje djece, nalazi se na slobodi, neosuđivan

k r i v j e:

I. što je tijekom 2016. godine u Splitu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u znatnom iznosu, zatražio od AS da mu pozajmi ukupno 191.000,00 eura, a od Nikole Vidovića 100.000,00 eura, lažno im predočivši da će navedeni iznos novca AS vratiti u roku od maksimalno godinu dana, najkasnije do ljeta 2017., a MS za maksimalno pola godine, svjestan da tako neće postupiti, što su mu AS i DS povjerovali, te mu navedeni novac posudili, kojeg je on potom neosnovano zadržao za sebe, oštetivši na taj način AS za ukupno 191.000,00 eura, a MS za ukupno

100.00,00 eura, sve u protuvrijednosti kuna,

II. dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano u članku 236. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11).

IV. Temeljem članka 236. stavak 2. Kaznenog zakona/11 optuženik BS s e

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

V. Temeljem članka 56. stavak 1., 2., 3. i 4. Kaznenog zakona/11 optuženiku BS s e i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. u vezi članka 58. stavak 5. Kaznenog zakona/11 dužan je optuženi BS u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude popraviti štetu počinjenju kaznenim djelom te isplatiti oštećeniku žrtvi AS iznos od 131.274,74 EUR-a

(stotridesetjednatisućadvijestosedamdesetčetiri eura i sedamdesetčetiri centa), oštećeniku žrtvi MS iznos od 100.000,00 EUR-a (stotisuća eura), ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri navedenu obvezu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku.

VII. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku dužan je optuženik BS na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku oštećeniku žrtvi AS iznos od 131.274,74 EUR-a

(stotridesetjednatisućadvijestosedamdesetčetiri eura i sedamdesetčetiri centa), oštećeniku žrtvi MS iznos od 100.000,00 EUR-a (stotisuća eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude te se oštećenik s ostatkom postavljenog a nedosuđenog im. pravnog zahtjeva upućuje da ga može ostvariti pred nadležnim građanskim sudom.

VIII. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku dužan je optuženik BS naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 400,00 EUR-a (dvjesto eura) koji iznos predstavlja paušalnu svotu u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu optužnicu broj KO-DO-4469/2020 3. kolovoza 2020., uredio 4. studenoga 2024. (list 269) protiv optuženika BS, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Rješenjem OSST Kov-550/2020 od 17. rujna 2020. potvrđena je optužnica ODO Split KO-DO-4469/2020.

3. Prilikom očitovanja o krivnji optuženik se izjasnio da se ne smatra krivim.

4. Temeljem članka 404. stavak 3. ZKP-a rasprava je održana u nenazočnosti optuženika imajući u vidu da je isti uredno izvješten, upozoren u smislu navedene odredbe, ranije je ispitan i očitovao se o osnovanosti optužbe, a branitelj optuženika je bio nazočan.

5. U dokazne svrhe pročitana je Izjava osumnjičenika od 18. siječnja 2019. (list 4, 10), Sporazum o priznanju duga od 30. srpnja 2019. (list 12-14), izvadci iz zemljišne knjige dostavljeni u prilogu dopisa optuženika od 5. ožujka 2020. (list 55-131), izjava BS od 18. siječnja 2019. (list 162 spisa) s prilozima (163-164 spisa), prilozi punomoćnika oštećenika i podnesak od 8. rujna 2020. (list 165-170 spisa), podnesak oštećenika (list 181 spisa), podnesak oštećenika (list 185 spisa), podnesak oštećenika (list 188 spisa), podnesak oštećenika (list 191 spisa), informacija o platnom nalogu (list 196 spisa), podnesak oštećenika (list 208 spisa 223 spisa), podnesak oštećenika (list 257), povijesni izvadak iz sudskog registra za Skladgradnja grup (list 286-294 spisa), dopis Zagrebačke banke od 25. veljače 2025. s prilozima (list 298-388 spisa), povijesni izvadak za Skladgradnja (list 393-402 spisa), podatci iz sudskog registra za Skladgradnju d.o.o. (list 403-404 spisa).

6. Temeljem članka 431. stavak 1. t. 6. ZKP suglasnošću nazočnih stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika AS od 13. lipnja 2024. (list 243-247 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka PS od 11. srpnja 2024. (list 250-252 spisa).

7. Temeljem članka 431. stavak 1. t. 7. ZKP pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka MS od 6. ožujka 2024. (list 235-238 spisa).

8. Temeljem čl. 431. stavak 2. ZKP suglasnošću nazočnih stranaka pročitan je se iskaz svjedoka CS od 7. srpnja 2020. (list 140-141 spisa).

9. Na kraju je pročitano Uvjerenje iz kaznene evidencije za optuženika BS (list 145a).

10. Nazočne stranke pozvane po sudu izjavile su da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

11. Optuženik je u svojoj obrani iskazao da poznaje AS od 1990. godine kada je ovaj bio zaposlenik Brodotrogira.

11.1. Zajedno s bratom CS je prevozio iz Dujmovače (Brodomerkur) za izgradnju brodova u "Brodotrogir", a M je izdavao "potvrde" za prijevoz lima u Trogir. U jednom trenutku AS je prestao raditi za "Brodotrogir", kada je to bilo se ne sjeća, te se zaposlio u Skladgradnji. AS je u Skladgradnji obavljao različite poslove, nabavu alata, zaštitnih odijela i druge vrste poslova. Prije nego što se zaposlio u Skladgradnji, oštećenik AS je bio u kumskom odnosu s optuženikovim bratom CS, jer je CS bio kum njegovom sinu. Intenzivno su se družili na poslu i izvan posla, AS je posjećivao njih, oni njegovu obitelj. Drugi su zavidjeli AS kako je tako dobar s optuženikom. AS je bio dobar radnik, drug, prijatelj i on trudio da Skladgradnja uspješno posluje. Međutim, došla je kriza u građevinskom sektoru, bili su likvidni, račun tvrtke je često bio blokiran, pa je optuženik tražio alternativne poslove i uspio dogovoriti posao u Crnoj Gori. AS je sve znao jer je doslovno bio treći u firmi po rangu. Poslovanje nije bilo u normalnim uvjetima, te je AS predložio "kume pomoć ću i ja", što je prihvatio i optuženikov brat CS, koji je isto član uprave i ima iste ovlasti kao i optuženik. Trebala im je ta pomoć i AS je "priskočio". Istina je da je dio novca dao optuženiku dio bratu CS, sve što su primili su uložili za poslovanje Skladgradnje. Kako je vrijeme prolazilo, bili su tako dobri, optuženik mu je kazao "ajmo napraviti papir", što je i CS želio. Jedini razlog zašto je to htio jer nije želio nikoga prevariti. Dali su odvjetniku da napravi Izjavu, odvjetnik Kruno Peronja "mlađi" je to sačinio i Izjavu su trebali potpisati u njegovom uredu. Došli su CS i AS, optuženik nije došao, međutim CS je odbio potpisati izjavu. AS je nazvao optuženika, zatražio da dođe, optuženik je došao, AS je dao Izjavu i optuženik ju je potpisao. Pretpostavlja da je Izjavu potpisao onog dana kada je potpisao, potpisivanje se dogodilo u kafiću prodajnog centra Tommy na Ravnim njivama. Riječ je o izjavi na stranici 10 spisa. Nije mu krivo, postupio je s ciljem da nije bilo prevare jer su novci u cijelosti potrošeni za poslovanje Skladgradnje i kako ne bi bilo govora o prijevari.

11.2. Optuženik navodi da sebi nije ništa ostavio, svi koji su s optuženikom poslovali su danas uspješni, imaju kuće, vile, uspješna poduzeća. Skladgradnja je morala imati bankovne garancije, postojali su garantni rokovi, uvijek su to bile garancije Zagrebačke banke te je banka na sve nekretnine stavila svoju "šapu" u građevinskom sektoru često se kasnilo, pa su kasnile i te garancije. Predložio je AS da mu preda dio robne kuće "Ima" u [adresa] koja je bila vlasništvo – Skladgradnje, međutim AS je kazao da ga to ne interesira, već kuća u [adresa], ali to nije bilo moguće jer je ista bila opterećena. Što se tiče rokova, rokove optuženik da nije obećavao ni ugovarao, u samoj Izjavi rokova nema. AS im je bio kao treći brat, i on je po prirodi radoznao i znao je više od optuženika. Danas optuženik živi u očevoj kući, koju mora podijeliti s bratom, vozi stari kamion, predložio je predstečajnu nagodbu koja je u revizijskom postupku dopuštena pred Trgovačkim sudom u Splitu.

11.3. Optuženik je iskazao da na njegovoj strani nije bilo prijevarne namjere tj. nije imao namjeru ikoga prevariti pa tako što se tiče izmijenjenog činjeničnog opisa optužnog akta nije točno da bi u trenutku pozajmice bio svjestan da novce neće moći vratiti.

11.4. Oštećenik AS je po cijele dane bio zajedno s optuženikom i bratom CS, bio je nazočan na sastancima, putovali su poslovno skupa, doslovno je bio treći član uprava i nazočio je njihovim sastancima s D u [adresa]. Smatra da u trenutku kada je AS dao ovu pozajmicu Skladgradnji da mu je bila namjera pomoći tvrtci da izađe iz krize. To je jasno i Odvjetničkom uredu koji je sačinio kaznenu prijavu jer je taj Ured zastupao Skladgradnju 10 godina, a AS je i danas zaposlenik Skladgradnje. Nije mu bila namjera prevariti ga, nije logično da bi nakon 3 godine od pozajmice potpisao Izjavu o primitku novca. Sve što je AS predao optuženiku i bratu CS išlo je u korist Skladgradnje, točnije na račun. Siguran je da AS u trenutku kada je optuženiku i bratu CS predao ovaj novac bio siguran i uvjeren kao i optuženik da će to pomoći Skladgradnji da izađe iz krize. Do tog zaključka je došao iz razloga što je AS bio nazočan svim poslovnim sastancima Sklad gradnje.

11.5. Tvrtka Skladgradnja u doba najboljeg poslovanja imala je više od 500 zaposlenih, danas su zaposleni samo optuženik i AS. Dakle, AS je znao najviše o poslovanju tvrtke. Optuženik i AS ne dolaze na posao fizički i ne primaju osobni dohodak. Ne zna plaćaju li se doprinosi i porezi, pa tako ne zna ima li ja zdravstveno osiguranje a to se odnosi i na AS.

11.6. Optuženik je zaključio da nije AS lažno prikazivao činjenice ni iste prikrivao. AS je sve znao. Nije mu bila namjera da se materijalno okoristi i nije se okoristio jer je ranije kazao da su novci uplaćeni na račun Skladgradnje. Smatra da je razlog podnošenja kaznene prijave to što je AS uložio svoje novce, iste nije dobio natrag. S MS ja nije pričao o tome da mu optuženik pozajmi novac.

11.7. Ovaj novac je odmah uplaćen na račun Skladgradnje na način da se fizički otišlo na Zagrebačku banku, Poslovnica u Splitu, u Gundulićevoj ulici položilo novac s opisom svrhe "pozajmica". Vjerojatno je upravo optuženik otišao na banku i banka je evidentirala da je optuženik uplatio ove pozajmice. AS mu je u više navrata donosio novac točnije kada bi Skladgradnja upala u blokadu, donio bi novac i optuženik bi ga uplatio na račun Skladgradnje. Izjavu od 18. siječnja 2019. sastavio je Kruno Peronja mlađi. Skladgradnja je podnijela zahtjev za predstečajnu nagodbu koja je odbijena zbog predstečajnih radnji. Ne zna zašto je AS još zaposlen u ovoj tvrci. Pretpostavlja da AS u postupku pred Trgovačkom sudu potražuje isplatu osobnih dohodaka za vrijeme dok je zaposlen.

12. Nazočne stranke pozvane po sudu na kraju dokaznog postupka izjavljuju da nemaju primjedbi ni daljnjih dokaznih prijedloga.

13. Stranke pozvane po sudu na kraju dokaznog postupka izjavile su da nemaju primjedbi kao ni novih dokaznih prijedloga.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je zaključio da je na nedvojben način utvrđeno da je optuženik, počinio kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

15. Ovakav zaključak suda potkrijepljen je dijelom obranom optuženika, te iskazima svjedoka oštećenika žrtvi AS i MS, te ostalom dokumentacijom u spisu.

16. Obrana optuženika je nelogična i neuvjerljiva i nije u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

17. Optuženik je nedvojbeno tijekom 2016. zatražio od AS da mu pozajmi ukupno 191.000,00 EUR-a i od Nikole Vidovića 100.000,00 EUR-a koji iznos je samo dijelom vratio oštećeniku AS i to tek u travnju 2022. na način da je taj iznos uplatila Skladgradnja na račun oštećenika.

18. Optuženik je sudu pokušao prikazati da mu nije bila namjera ikoga prevariti, te da je oštećenik AS dobro bila poznata situacija u tvrci Skladgradnja i da su oštećenici pozajmljeni novac uložili u tvrtku, ali da trenutno nije u mogućnosti pozajmicu vratiti. Mora se imati u vidu da je od "pozajmice" prošlo više od devet godina, da je optuženik putem Skladgradnje, samo dio "pozajmice" vratio oštećeniku AS. Oštećenik žrtva AS je u kolovozu 2019. nedvojbeno izgubio strpljenje te podnio kaznenu prijavu protiv optuženika, zbog kaznenog djela prijevare na njegovu štetu i to iz članka 236. st. 1. i 2. KZ/11.

19. Kazneno djelo 236. stavak 2. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi i drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga naveden da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učinili ili ne učiti ako je pri tome pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta riječ je o težoj kvalifikaciji navedenog kaznenog djela tj. iz stavka 2. ovog Zakona.

20. Tijekom postupka nije bilo sporno da su navedeni iznosi predani optuženiku i to iznos od 191.000,00 EUR-a od strane AS i iznos od 100.000,00 EUR-a od strane DS.

21. Optuženik je sudu pokušao prikazati da novac nije zadržao za sebe već da je navedene iznos uplatio na račun Skladgranja tvrtke u kojoj je bio odgovorna osoba, te da je svaka "pozajmica" u banci evidentirana kao uplata od strane optuženika.

22. Sud je pribavio podatke od Zagrebačke banke za inkriminirano razdoblje te nedvojbeno su tijekom 2016. točnije u periodu od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2019. vidljive uplate BS na račun Skladgradnja d.o.o. kao "pozajmice vlasnika". Međutim kada se zbroje uplate "pozajmice" tijekom 2016. godine to je cca 1.494.267,00 kn/198.323,31 EUR-a jasno je da obrana optuženika nije uvjerljiva jer cjelokupni iznos „pozajmica“ od strane BS tvrci Skladgradnja, nije uplaćen na račun Skladgradnje.

23. Neuvjerljivi su navodi iz obrane optuženika da je novac koji je dobio od AS pa tako i MS uplatio na račun tvrtke kao pozajmice pa da se to ima smatrati "pomoći" od strane AS tvrci. Kada bi se o takvoj pomoći i radilo, a što ovdje nije riječ onda je svakom gospodarstveniku dobro poznato na koji način i uz koju popratnu dokumentaciju se takve pomoći realiziraju, a u konkretnom slučaju takve popratne dokumentacije nema.

24. Ukoliko je bila takva namjera kako optuženika tako i oštećenika žrtve AS i MS, što nije u konkretnom slučaju, jer je sud tijekom postupka nedvojbeno utvrdio u skladu s važećim propisima i zakonima svaka "pozajmica" trgovačkom društvu se u poslovnim knjigama treba evidentirati na način da je ista popraćena s odgovarajućom popratnom dokumentacijom. Kako bi se točno znatno tko pozajmljuje novac na koji rok, tko prima pozajmicu u koje svrhe, uz koju kamatu i posljedice ukoliko se u skladu s prethodnim Ugovorom pozajmica ne vrati u roku, nadalje općepoznata je činjenica da se na kamate od pozajmice naplaćuje porez u RH. Takva dokumentacija u spis nije priložena logično jer i ne postoji. Optuženik je dodatno pokušao uvjeriti sud da je riječ o oštećenikovoj pozajmici tvrci Skladgradnja kada je s računa Skladgradnja (list 196) 11. travnja 2022. dao nalog za uplatu 450.000,00 kn, na račun AS opis plaćanja "povrat pozajmice", što naravno nije popraćeno odgovarajućom dokumentacijom. Ovo je samo jedan od pokušaja obrane da uvjeri sud da optuženik ono što cijelo vrijeme tvrdi u svojoj obrani da je dobiveni novac uložio u Skladgradnju. Ovaj sud vjeruje optuženiku kada kaže da je on osobno davao pozajmice Skladgradnji tijekom 2016. godine jer to proizlazi iz podataka koje je sud pribavio od Zagrebačke banke. Međutim sud te uplate ni na koji način ne može dovesti u vezu s oštećenicima koji su pozajmljeni novac upravo na traženje optuženika BS kao fizičke osobe i za njegove osobne potrebe predali upravo optuženiku, ne njegovom bratu CS pa tako ni za potrebe Skladgradnje.

25. Oštećenik žrtva AS je potvrdio primitak iznosa od Skladgradnje pa je u tom pravcu umanjio svoj im. pravni zahtjev za naknadu štete te je sud obvezao optuženika da ovome naknadi pričinjenu štetu u umanjenom iznosu tj. 191.00,00 EUR- a umanjeno za 450.000,00 kn/59.725,26 EUR-a.

26. Kako to proizlazi iz obrane optuženika pa tako i iskaza oštećenika AS sačinjena je Izjava na listu 10 spisa od 18. siječnja 2019. iz koje jasno proizlazi da je optuženik kao fizička osoba od AS pozajmio iznos od 277.600,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti te se obvezao navedeni iznos "u najkraćem roku" vratiti AS. Međutim ova Izjava ne sadrži podatke iz kojih bi se došlo do zaključkao kada je došlo do pozajmice i kako je onaj tko je sačinio potom i potpisao Izjavu došao do iznosa koji je naveden. Stoga sud ovu Izjavu cijeni samo kao dokaz da je pozajmica realizirana tj. da je optuženik primio novac od oštećenika AS, ali kada, u kolikom iznosu, što bi se eventualno odnosilo na glavnicu iz ove Izjave se ne može zaključiti. Sve što prelazi iznos od 291.000,00 EUR-a je sporno na što upućuje i nacrt Sporazuma koji je pripremljen a nije potpisan u kojem je naveden veći iznos. Konačno optuženik je u podnesku od 6. rujna 2023. (list 223) naveo da je "nesporno da je od oštećenika svojedobno pozajmio ukupan iznos od 291.000,00 EUR-a za osobne potrebe".

26.1. Nedvojbeno da iznos naveden u Izjavi i novac koji je optuženik pozajmio od oštećenika AS i DS, nisu suglasni kao ni iznos iz nacrta Sporazuma, što je logično jer Izjava nije sačinjena u vrijeme pozajmice tj. tijekom 2016. godine, sačinjena je na inicijativu optuženika i predstavlja pokušaj optuženika da prikaže oštećeniku AS da je na taj način njegova pozajmica sigurna jer je dugu pristupila i Skladgradnja.

26.2. Nadalje iz povijesnog izvatka za Skladgradnja proizlazi da je trgovački sud tek 18. prosinca 2019. odredio zabranu protivniku osiguranja BS svaku prodaju i optećerećenje poslovnog udjela u trgovačkom društvu Skladgradnja d.o.o. 100% temeljenog kapitala potom rješenjem od 18. prosinca 2019., kojim rješenjem je i Skladgradnji zabranjena prodaja i opterećenje svih nekretnina i pokretnina u vlasništvu društva.

27. To što je optuženik u navedenoj Izjavi navodio da je vlasnik i odgovorna osoba društva Skladgradnja d.o.o. Split nije od značaja jer je jasno navedeno da je iznos pozajmljen optuženiku kao fizičkoj osobi, to što dalje u Izjavi navodi da tvrtka Skladgradnja pristupa dugu prema AS također ne utječe na činjenicu da je upravo optuženik kao fizička osoba preuzeo novac, pa tako i obvezao se isti vratiti u što kraćem roku, jer oštećeniku nije bitno tko će mu pozajmljeni novac vratiti već samo da vrati pozajmljeni novac.

28. Što se tiče Sporazuma o priznanju duga (list 12-) datiranog s 30. srpnja 2019., isti nije potpisan, a slijedećeg dana oštećenik se odlučio na podnošenje kaznene prijave te istu i podnio protiv optuženika, tri godine nakon pozajmice.

29. Optuženik nije sudu pa tako ni oštećeniku dao valjano i logično obrazloženje zašto do danas pozajmljeni novac nije vratio oštećenicima. Optuženik iskazuje imovina da mu je opterećena ili je pak riječ o imovini Skladgradnje, a obiteljsku kuću koja nije podijeljena nedvojbeno ne može opterećivati pa tako ni prodavati. Što sud nije prihvatio kao valjan razlog jer je novac pozajmio kao fizička osoba i sebi pribavio protupravnu imovinsku korist.

30. Svjedok oštećenik žrtva AS je potvrdio navode iz obrane optuženika da optuženika poznaje još od 1993. i da je ovaj kršteni kum njegovom sinu i da je od 2003. godine bio zaposlenik t.d. Skladgradnja d.o.o. na radnom mjestu voditelja nabave. Upravo optuženik da je od njega zatražio pozajmicu tijekom 2016. godine kada je oštećenik podigao kredit od 100.000,00 EUR-a jer je namjeravao graditi kuću, što je optuženik znao. Nesporno je ovaj novac optužeku predao potom 100.000,00 EUR-a koje je pozajmio od punca MS, te oko 70.000,00 EUR- a svoje ušteđevine.

31.1. Novac mu je optuženik trebao u skladu usmenim dogovorom vratiti u roku od jedne godine. Tijekom ljeta 2017. godine da je optuženiku dao pozajmicu od 15.000,00 Franaka u protuvrijednosti EUR-a koji novac je pozajmio od prijatelja iz Švicarske, a trebao ih je vratiti za 15-tak dana. Više puta ga je molio da mu vrati novac jer je plaćao kredit da bi u siječnju 2019. godine, optuženik mu potpisao Izjavu da priznaje dug, dok do potpisivanja ugovora o založnom pravu nije došlo. Obećavao mu je dati u zalog neku nekretninu tj. robnu kuću "Ima" ali nije. Svjedok navodi da Skladgradnja d.o.o. tijekom 2017. godine nije bila u financijskim problemima te je imala sredstava za vratiti novac. Oko pozajmica je uvijek razgovarao sa BS i da mu je kazao da mu novac treba za osobne potrebe. Tek prilikom potpisivanja Izjave mu je kazao da mu je novac trebao za Skladgradnju što mu je sumnjivo jer da mu je to odmah kazao oštećenik logično navodi da mu novac ne bi davao na ruke već bi ga uplatio na račun Skladgradnje.

31.2. Oštećenik smatra da ga je optuženik prevario, zbog ovih laži da mu je gotovo upropastio obitelj i da jedva financira mlađeg sina i da optuženik ima novac, živi na visokoj nozi". Cijelo vrijeme da nije imao saznanja da je račun tvrtke u blokadi posljednji puta je u tvrci bio 2021.

31.2. Ovaj sud je utvrdio da oštećenik nedvojbeno nije imao saznanja poslovanju tvrtke Skladgradnja, a što je i logično obzirom na vrstu i opseg njegovog radnog mjesta i posla, što nije od značaja jer mu je optuženik tražio pozajmicu za osobne potrebe, optuženik je iskoristio dobro poznanstvo i prijateljstvo s oštećenikom kako bi od ovoga ishodio pozajmicu koju je trebao vratiti u roku od jedne godine. Optuženik je na ovaj način oštećenika doveo u zabludu i održavao ga u zabludi, a ovaj je upravo zbog tako lažno prikazanih činjenica od strane optuženika ovom vjerovao i ovom pozajmio novac i tako ga je optuženik naveo da na štetu svoje imovine nešto učini a što je ovaj i učinio jer je pozajmio novac optuženiku koji je već tada nedvojbeno tj. u trenutku traženja pozajmice i primanja novca bio svjestan činjenice da pozajmljeni novac nije u mogućnosti vratiti oštećeniku u usmeno ugovorenom roku, u ljeto 2017. godine kada je od oštećenika dodatno pozajmio iznos od 15.000,00 Švicarskih franaka u protuvrijednosti u EUR-ima, koja pozajmica nije predmet ovog kaznenog djela, kako je novac pozajmio za osobne potrebe onda je ovaj nedvojbeno imao namjeru sebi pribaviti protupravnu imovinsku korist, na što je novac trošio nije od značaja za obilježje ovog kaznenog djela. Oštećenik je vjerovao optuženiku tijekom 2016. godine, a ovaj je nedvojbeno iskoristio njegovo povjerenje tj. prijateljske odnose s oštećenikom i njegovim puncem MS.

31.3. Iz Izjave bi proizlazilo da je optuženik u ukupnom iznosu pozajmio i veći iznos od onog kojeg potražuju oštećenici, ali kako je u optužnici navedeno ukupno 191.000,00 EUR-a plus 100.000,00 EUR-a, optuženik nije osporavao visinu „pozajmice“, niti su oštećenici to problematizirali, iznos postavljen na ime imovinsko pr. zahtjeva za naknadu štete prethodno od ukupno 291.000,00 EUR-a je nesporni iznos pozajmice. S tim da je sud prilikom odluke o im. pr. zahtjevu i naknadi štete uzeo u obzir da je šteta umanjena za iznos koji je u međuvremenu vraćen oštećeniku od Skladgradnje.

32. Svjedok oštećenik žrtva DS punac oštećenika AS nedvojbeno dugogodišnji poznanik optuženika kao i CS često su se družili iza nogometnih utakmica te je optuženika smatrao uspješnim poslovnim čovjekom jer je ovaj imao u vlasništvu tvrtku s preko 300 zaposlenih i nogometni klub, pa ga je tako optuženik jedne prigode tijekom 2016. godine, nakon nogometne utakmice kao i brata AS pozvao po strani i zatražio da on njega i AS pozajmi novac jer da je u "stisci" kao jamstvo naveo je stanove u izgradnji imao je nešto novca jer je gradio kuću i predao mu novac, a optuženik mu je obećao vratiti ga u što kraćem roku optuženik je zatražio da novac preda zetu tj. oštećeniku AS i da mu ovaj osobno donese novac i da je novac potreban njemu, nije spominjao probleme u poslovanju svog društva. Tako je na ovaj način AS u tri navrata dao osobno na ruke iznos od ukupno 100.000,00 EUR-a. Kojeg je ovaj predao optuženiku, da bi druženja nakon toga prestala. Optuženiku je predložio da prenese na oštećenika vlasništvo stana ali od toga nije bilo ništa smatra se prevarenim nije imao saznanja o poslovnim poteškoćama optuženika. Optuženik nije osporavao visinu pozajmice. Oštećenik je vjerovao optuženiku tijekom 2016. godine, ovaj je nedvojbeno iskoristio njegovo povjerenje tj. prijateljske odnose s oštećenikom i njegovim zetom AS.

32.1. Iskaz svjedoka je vjerodostojan logičan i ovaj nema razloga činjenice prikazuje neistinito te ga ovaj sud u potpunosti prihvaća tj. da je od strane optuženika doveden u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica radi čega je svom zetu AS predao pozajmicu u iznosu od 100.000,oo EUR-a, koju mu oštećenik do danas nije vratio pa je tako na svoju štetu poduzeo radnju.

33. Svjedok PS supruga oštećenika AS je potvrdila da je njezin suprug AS bio zaposlen u Skladgradnji 17 godina s kojim su bili prijatelji točnije kumovi, kada je BS zatražio od supruga pozajmicu ona je na to pristala i ovaj je obećao novac vratiti za 6 mjeseci, tako je i njezin otac pozajmio optuženiku novac na način da je njezin suprug novac preuzimao od MS i predavao ga optuženiku.

33.1. Svjedokinja je u potpunosti potvrdila iskaze AS i MS, iskaz je vjerodostojan te ista nema razloga da iskazuje neistinu sud ju je upozorio na dužnost da govori istinu kao i posljedice ako tako ne bi iskazivala, pa svakako nema razloga da sebe dovodi u situaciju da se protiv nje pokreće kazneni postupak. Ista je iskazala ukratko ono što joj je bilo poznato u bitnom da su suprug i otac optuženiku pozajmili novac kojim im do danas nije vraćen.

34. Svjedok CS brat optuženika na raspravi nije želio svjedočiti i iskoristio blagodat jer je optuženik njegov brat, kako su se stranke suglasile sud je pročitao navedeni iskaz.

34.1. Potvrdio je kumstvo s AS i da su bili prijatelji. Smatra da je oštećeniku (AS) bila poznata situacija u kojoj se društvo nalazilo 2016. godine jer je ovaj radio poslove nabave u društvu i novac koji je dao optuženiku da je dao u cilju da pomogne firmi da ova opstane i ne dođe do blokade računa, visina pozajmice mu nije poznata. Poznato mu je da je novac koji je optuženik primio na ruke od oštećenika AS, optuženik uplaćivao na račun društva. Svjedok je pojasnio da je t.d. Skladgradnja imala projekt "Drava" u Crnog Gori u kojem projektu hipoteke nisu oslobođene na nekretninama u vlasništvu Skladgradnje. Smatra da je to razlog zašto oštećeniku nije vraćen novac, svakako da nije bilo prijevarne namjere, da je novac korišten isključivo za financiranje likvidnosti društva.

34.2. Svjedok je iskazivao na način da je potkrijepio obranu optuženika tj. da nije bilo prijevarne namjere i da upravo nelikvidnost tvrtke Skladgradnja i opterećenje svih nekretnina na što optuženik nije mogao utjecati je razlog zašto novac nije vraćen, a da je oštećeniku sve bilo poznato.

34.3. Iskaz svjedoka je nelogičan i neuvjerljiv, kao i obrana optuženika, kako je to sud već ranije obrazložio nije bila riječ o pozajmici fizičke osobe pravnoj osobi, već je bila riječ o pozajmici fizičke osobe AS i MS upravo optuženiku kao fizičkoj osobi koji se usmeno obvezao novac vratiti u što kraćem roku odnosno u roku od jedne godine, jer pisanog traga u tom pravcu nema što ovaj do danas nije uradio, a niti je oštećeniku dao logično obrazloženje zašto to do danas nije uradio. Od pozajmice je prošlo gotovo 9 godina što je predugo vrijeme da se pozajmica bilo koje vrste ne vrati. Nije jasno koliko bi to oštećenici trebali optuženiku tolerirati pozajmicu, da pri tome nemaju jasno ugovorene uvjete i rokove a kamoli sredstva osiguranja koja nisu ugovorili, što sud prepisuje upravo velikom stupnju povjerenja na strani obojice oštećenika jer iznos od ukupno 291.000,00 EUR-a je svakako značajna svota.

35. Sve upućuje na logičan zaključak suda da je optuženik iskoristio dobro poznanstvo tj. prijateljstvo s oštećenicima žrtvama i od ovih pozajmio znatan iznos novca, oštećenik kao djelatnik Skladgradnje i to u nabavci sigurno nije imao saznanja o eventualnim poslovnim poteškoćama pa tako i eventualnim blokadama a još manje oštećenik DS, da im je optuženik o tome i govorio tj. da su ovi o tome imali saznanja upitno je bi li taj novac optuženiku pozajmili. Optuženik je pokušao predočiti sudu da zbog opterećenja hipotekama imovine Skladgradnje nije u mogućnosti ovaj dug oštećenicima vratiti međutim iz izvatka iz zemljišnih knjiga (list 55-) jasno proizlazi da zabilježa na nekretnini u Splitu Gundulilćeva 33, u odnosu na KČZB broj 4335/2 datira od 28. siječnja 2020. dakle iza roka vraćanja pozajmice.

36. Uzevši u obzir činjenicu da je od sporne pozajmice prošlo devet godina, da se radi o velikoj novčanoj svoti od čega je optuženik samo dio vratio oštećeniku putem Skladgradnje, nakon što su u kaznenom predmetu zakazane rasprave, činjenica da je optuženik zaposlen i ima redovita primanja prema vlastitom iskazu od 700-800,00 EUR-a mjesečno druge imovine nema, da je trgovačko društvo SKLADGRADNJA d.o.o. Split, koje je "pristupilo spornom dugu", u inkriminirano vrijeme nedvojbeno u poslovnim poteškoćama, te kako sam optuženik navodi i danas ima milijunskih dugovanja koje nije podmirilo, čije su nekretnine nesporno opterećene višemilijunskim hipotekama, to je onda jasno da u konkretnom slučaju optuženik u vrijeme počinjenja djela tj. kada je od oštećenika žrtvi tražio pozajmicu nije znao kada i kako će vratiti pozajmljeni novac, osobito ne u roku od jedne godine, te je jasno da svoju obvezu prema oštećenicima nije bio u stanju izvršiti, glede čega ih je očito doveo u zabludu, i prevario, na taj način ostvario sva obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona/11.

37. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, optuženik je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, što mu je i bio cilj, htio je njegovo ostvarenje, tj. djelo je počinio s izravnom namjerom, čime su se njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 236. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

38. Što se tiče ubrojivosti ova nije bila sporna.

39. Nakon što je na ovaj način utvrđena kaznena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini sankcije koju joj je potrebno odmjeriti.

40. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio optuženiku njegove osobne i obiteljske prilike, da je neosuđivan, što je štetu u odnosu na AS dijelom naknadio.

41. Na strani optuženika sud nije utvrdio posebne otegotne okolnosti.

42. Imajući u vidu sve relevantne okolnosti, stupanj krivnje na strani optuženika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, procjenu ličnosti počinitelja, vodeći računa o ciljevima kažnjavanja, sud je optuženika proglasio krivim te ga temeljem članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 56. stavak 1., 2., 3. i 4. Kaznenog zakona/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako optuženik po pravomoćnosti ove presude u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

43. Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi optuženika, te smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja iz čl. 41. Kaznenog zakon/11, može ostvariti izricanjem uvjetne osude s duljim rokom provjeravanja, uz posebnu obvezu, tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

44. Temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. u vezi članka 58. stavak 5. Kaznenog zakona/11 obvezan je optuženi BS u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude popraviti štetu počinjenju kaznenim djelom te isplatiti oštećeniku žrtvi AS iznos od 131.274,74 EUR-a

(stotridesetjednatisućadvijestosedamdesetčetiri eura i sedamdesetčetiri centa), oštećeniku žrtvi MS iznos od 100.000,00 EUR-a (stotisuća eura), ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri navedenu obvezu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku.

45. Kako je optuženik jednim dijelom oštećeniku žrtvi AS naknadio štetu i ovaj je to jasno iskazao putem opunomoćenika u podnesku te postavio imovinsko pravni zahtjev na manji iznos to je sud uzeo u obzir iznos koji je oštećeniku uplaćen i obvezao optuženika da navedenom oštećeniku popravi štetu u umanjenom iznosu.

46. Kako su oštećenici postavili im. pravni zahtjev za naknadu štete, to je temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku obvezan je optuženik BS na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku oštećeniku žrtvi AS iznos od 131.274,74 EUR-a

(stotridesetjednatisućadvijestosedamdesetčetiri eura i sedamdesetčetiri centa), oštećeniku žrtvi MS iznos od 100.000,00 EUR-a (stotisuća eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude te se oštećenik s ostatkom postavljenog a nedosuđenog im. pravnog zahtjeva upućuje da ga može ostvariti pred nadležnim građanskim sudom imajući u vidu da je ovaj tražio i zatezne kamate.

47. Kako su tijekom postupka nastali troškovi, a optuženik je zaposlen i ima primanja to je temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku obvezan optuženik BS naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 400,00 EUR-a (dvjesto eura) koji iznos predstavlja paušalnu svotu u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Split, 3. lipnja 2025.

SUDAC

MARINA BOKO

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- optuženik

- branitelj Hrvoje Krišto, odvj. u Splitu

- oštećenik žrtva AS

- DS

- opunomoćenik oštećenika žrtvi OD Primorac i partneri u Splitu

- u spis