Poslovni broj: Us I-115/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PROJEKT WHITE d.o.o., OIB: 10841463190, Zagreb, Trg Josipa Jurja Strossmayera 8, zastupanog po zakonskom zastupniku SJA, direktoru trgovačkog društva, a ovaj po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva „Lovrić & Klobučar“ j.t.d., Zagreb, Gundulićeva 19/1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Dubrovnik, Ispostave III. kategorije Orebić, OIB: 22874515170, Orebić, Fiskovićeva 2, zastupanog po opunomoćeniku SJ, višem inspektoru i zaposleniku tuženika, radi zabrane daljnje upotrebe i korištenja pomorskog dobra, nakon javne i usmene rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Dubrovnik, Ispostave III. kategorije Orebić, KLASA: UP/I-342-24/24- 03/1143, URBROJ: 530-04-11-3-24-5 od 11. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 20. siječnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Dubrovnik, Ispostave III. kategorije Orebić, KLASA: UP/I-342-24/24- 03/1143, URBROJ: 530-04-11-3-24-5 od 11. prosinca 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 7. svibnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je rješenjem tuženika tužitelju određena zabrana daljnje upotrebe i korištenja pomorskog dobra uz obrazloženje da, prema propisima, investitor zahvata na pomorskom dobru mora biti jedinica lokalne samouprave, odnosno zbog toga što je uvidom u Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić za razdoblje od 2024. -2028. (dalje: Plan upravljanja pomorskim dobrom) utvrđeno da radovi koje je izvodio tužitelj nisu utvrđeni predmetnim Planom upravljanja pomorskim dobrom, kao i zbog toga što je, prema mišljenju navedenog tijela, odredba iz čl. 7. st. 2. Plana upravljanja pomorskim dobrom protivna propisima, dok je za valjanost samog Plana potrebna suglasnost nadležne Lučke kapetanije. Predmetno rješenje tuženika je u cijelosti nezakonito zbog toga što su prilikom donošenja istog pogrešno primijenjeni propisi na temelju kojih je trebalo riješiti ovu upravnu stvar, kao i zbog toga što se u prvostupanjskom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, uslijed čega je u konačnici i činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Stoga tužitelj ovom tužbom pobija opisano rješenje tuženika u cijelosti. Donoseći opisano rješenje tuženik je u više navrata povrijedio propise na temelju koji je trebao riješiti ovu upravnu stvar. Tako se prvenstveno ističe da je donoseći predmetno rješenje tužitelju zabranjena daljnja upotreba i korištenje pomorskog dobra radi izvođenja radova sanacije mola i skalina uz obrazloženje da investitor zahvata na pomorskom dobru mora biti jedinica lokalne samouprave, odnosno da to, argumentum a contrario, ne može biti neka druga fizička ili pravna osoba, te da takvo što treba biti propisano Planom upravljanja pomorskim dobrom. Pritom tuženik pravnu osnovu takvih svojih navoda pronalazi u čl. 37. st. 2. i 3. i čl. 41. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23., dalje: ZPDML). S tim u vezi, tuženik zaključuje da je odredba iz čl. 7. st. 2. Plana upravljanja pomorskim dobrom Općine Orebić, prema kojoj općinski načelnik može uz suglasnost Lučke kapetanije kada se pojavi interes i opravdani razlog za saniranje pomorskog dobra od strane druge osobe donijeti odluku o tome da ta osoba o svom trošku, a u ime i za račun Općine Orebić izvrši sanaciju pomorskog dobra-protivna propisima. Opisano rezoniranje tuženika je pravno pogrešno i neutemeljeno. Naime, spomenutim čl. 37. st. 2. i 3. ZPDML-a propisano je da jedinice lokalne samouprave redovno upravljaju pomorskim dobrom i održavaju ga u općoj uporabi sukladno Planu upravljanja pomorskim dobrom te da jedinice lokalne samouprave smiju izvan područja danog u koncesiju i lučkog područja luke otvorene za javni promet graditi isključivo građevine i izvoditi zahvate u prostoru pomorskog dobra koji trajno službe općoj upotrebi, dok su čl. 41. ZPDML-a određena sredstva koja jedinice lokalne samouprave mogu koristiti u svrhu redovitog upravljanja. Međutim, suprotno zaključcima tuženika, citiranim odredbama nigdje nije propisano da predmetne radove, u ime i za račun jedinice lokalne samouprave, a o svome trošku, ne smije izvršiti neka druga osoba. Štoviše, iz odredaba ZPDML-a jasno proizlazi da investitori zahvata na pomorskom dobru mogu biti i druge pravne i fizičke osobe, a ne samo jedinice lokalne samouprave. S tim u vezi, tužitelj posebno upućuje na odredbu iz čl. 12. st. 2. ZPDML-a prema kojoj pravne i fizičke osobe (dakle ne samo jedinice lokalne samouprave) mogu na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu steći pravo gradnje i/ili obavljanja drugih radova na pomorskom dobru. Slijedom navedenog, potpuno je razvidno da je tuženik pogrešno primijenilo odredbe čl. 37. st. 2. i 3. te čl. 41. ZPDML-a, ali i sve druge odredbe navedenog zakona, kada je, polazeći od toga da zahvate na pomorskom dobru mogu izvoditi samo jedinice lokalne samouprave, odredbu iz čl. 7. st. 2. Plana upravljanja pomorskim dobrom ocijenio protivnom propisu, te nastavno tome u potpunosti propustio uzeti u obzir činjenicu da tužitelj, kroz Suglasnost Općine Orebić za sanaciju mula od 13. travnja 2023., te Dopunu te suglasnosti od 2. svibnja 2023., ima valjanu pravnu osnovu za izvođenje radova čije mu je izvođenje zabranjeno. Osim toga, čak i kada bi tuženik bio u pravu, odnosno kada bi doista samo jedinica lokalne samouprave mogla izvoditi zahvate na prostoru pomorskog dobra, ističe se da bi tuženik i u tome slučaju donošenjem opisanog rješenja pogrešno primijenio materijalni propis na temelju koje je trebalo riješiti ovu stvar. Naime, kada se razmotri sadržaj spomenute Suglasnosti i Dopune Suglasnosti Općine Orebić za izvođenje radova sanacije razvidno je da se njima tužitelj ovlašćuje na poduzimanje radova sanacije o svome trošku, a u ime i za račun Općine Orebić. Iz navedene formulacije, odnosno njezina dijela koji glasi „u ime i za račun Općine Orebić“, jasno je da u konkretnom slučaju između tužitelja i investitora Općine Orebić postoji ugovor o nalogu iz čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (koji je pisano potvrđen davanjem navedenih suglasnosti), a na temelju kojeg je pravi investitor zahvata na pomorskom dobru Općina Orebić, a ne predlagatelj koji kao nalogoprimac o svome trošku samo izvodi radove u ime i za račun Općine Orebić. Stoga tuženik nije bio ovlašten zbog navedenog zabraniti tužitelju daljnju upotrebu i korištenje dijela pomorskog dobra, odnosno izvođenje radove, a budući da je to ipak učinio, to je pogrešno primijenio, odnosno nije uopće primijenio čl. 763. ZOO-a na temelju kojeg je trebalo riješiti ovu upravnu stvar. Zaključno, ističe se da je tuženik pogrešno primijenio propise na temelju kojih je trebao riješiti stvar i kada je predmetnim rješenjem tužitelju zabranio daljnju upotrebu i korištenje pomorskog dobra, odnosno izvođenje radova zbog toga što je odredbe iz čl. 7. Plana upravljanja pomorskim dobrom, te Suglasnost i Dopunu suglasnosti koje su izdane na temelju istih, ocijenio nevaljanima jer on (tuženik) nije dao suglasnost na sam Plan upravljanja pomorskim dobrom, sukladno čl. 39. st. 4. ZPDML-a. Naime, čl. 39. st. 4. ZPDML-a, na koji se poziva tuženik, glasi: „Po provedbi javnog savjetovanja Plan upravljanja pomorskim dobrom za jedinicu lokalne samouprave donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, a Plan upravljanja pomorskim dobrom unutar zakonom zaštićenog dijela prirode za javnu ustanovu za zakonom zaštićene dijelove prirode donosi upravno vijeće te javne ustanove te Plan dostavlja jedinici područne (regionalne) samouprave i nadležnoj lučkoj kapetaniji radi davanja suglasnosti“. Dakle, osim što navedenom odredbom nije propisano da se suglasnost lučke kapetanije mora pribaviti (već da joj se Plan samo treba dostaviti radi davanja suglasnosti-koju onda niti ne mora dati), ističe se da takva obveza dostave Plana, kako je to razvidno iz citirane odredbe, postoji samo u odnosu na Plan upravljanja pomorskim dobrom unutar zakonom zaštićenog dijela prirode za javnu ustanovu za zakonom zaštićene dijelove prirode koji donosi upravno vijeće te javne ustanove. Za Plan upravljanja pomorskim dobrom koji donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave potrebno je, uz iznimku iz čl. 39. st. 5. ZPDML-a, pribaviti samo prethodnu suglasnost javnopravnog tijela nadležnog za prostorno planiranje i gradnju (čl. 39. st. 2. ZPDML-a); što je učinjeno kada su Upravni odjeli za prostorno uređenje i gradnju, te za poduzetništvo, turizam i more Dubrovačko-neretvanske županije, dali svoje suglasnosti na Plan upravljanja pomorskim dobrim Općine Orebić dana 16. i 31. svibnja 2024. Jedina suglasnost Lučke kapetanije koja je bila potrebna jest ona koja je i naknadno predviđena čl. 7. st. 2. Plana upravljanja pomorskim dobrom, i koju je Općina Orebić zahtijevala od tuženika za Suglasnost za sanaciju od 13. travnja 2023. te Dopunu te suglasnosti od 2. svibnja 2023., a glede kojeg zahtjeva tuženik nije odlučio niti nakon proteka 30 dana od primitka; slijedom čega je, sukladno čl. 21. st. 3. ZUP-a, donesen akt, odnosno izdana suglasnost u korist ovdje tužitelja - društva Projekt White d.o.o. koje izvodi radove u ime i za račun Općine Orebić. Međutim, bez obzira na navedeno, odnosno činjenicu da je Plan upravljanja pomorskim dobrom donesen na temelju svih potrebnih suglasnosti, kao i da se uslijed pravilne primjene čl. 21. st. 3. ZUP-a smatra da je tuženik dao svoju suglasnost na izdavanje Suglasnosti za sanaciju te Dopunu te suglasnosti, tuženik je zbog ne postojanja neke svoje suglasnosti koja uopće nije potrebna, donio rješenje kojim se tužitelju zabranjuje daljnja upotreba, odnosno korištenje pomorskog dobra. Postupivši tako, tuženik je, odnosno njegova službena osoba pogrešno primijenila odredbu čl. 39. st. 4. ZPDML-a jer ju nije pravilno primijenila, kao i ostale odredbe iz čl. 39. ZPDML-a i čl. 21. st. 3. ZUP-a, jer ih nije uopće primijenila. Slijedom svega navedenog, potpuno je jasno da je službena osoba tuženika u više navrata pogrešno primijenila propise na temelju koji je trebalo riješiti ovu upravnu stvar. Nadalje, donoseći pobijano rješenje, tuženik, odnosno njegova službena osoba nije vodila računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari. Naime, u obrazloženju predmetnog rješenja službena osoba tuženika navodi kako se u okviru radova postavljaju oplate zida platoa, cca 30 cm u more izvan postojećih gabarita; iz čega zatim izvodi zaključak da se kroz sanaciju mola isti proširuje 30 cm izvan postojećih gabarita. Navedeno nije točno, odnosno, točno je da se na mol, tj. okolo njega postavljaju betonske oplate, međutim, predmetne oplate ne predstavljaju konstrukciju mola, već građevinska pomagala kojima će se privremeno oformiti okvir mola prema njegovim sadašnjim gabaritima, kako bi se u taj okvir izlio beton. Odmah nakon izlijevanja betona, odnosno nakon što se isti stegne, predmetne betonske oplate se miču, a na licu mjesta ostaje samo mol u svojim sadašnjim gabaritima. Člankom 8. ZUP-a je propisano da „U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari“. Nadalje je čl. 51. st. 2. ZUP- a propisano da će službena osoba odrediti izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari. Zaključno je čl. 65. st. 1. ZUP-a propisano „Kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem.“; dok je čl. 47. st. 2. ZUP-a propisano da će službena osoba po službenoj dužnosti pribaviti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi sud ili neko drugo javnopravno tijelo. Uvodno istaknute okolnosti, odnosno činjenicu da se oplatama samo privremeno formira okvir za izlijevanje betona, uslijed čega neće doći do proširenja gabarita mola, službena osoba očito nije mogla sama utvrditi jer očito ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem o osnovnim tehnikama gradnje, niti podacima/ispravama o izvornim gabaritima mola od tijela nadležnog za katastar, odnosno nekog drugog javnopravnog tijela. Međutim, bez pribave predmetnih podataka na temelju čl. 47. st. 2. ZUP-a, odnosno nužnog provođenja građevinsko geodetskog vještačenja, službena osoba tuženika je, bez potrebnih stručnih znanja, kao i podataka o izvornim gabaritima mola, samostalno donijela zaključak da se spornim radovima proširuju gabariti mola, odnosno postojećih građevina na pomorskom dobru, te nastavno tome zabranila tužitelju daljnju upotrebu i korištenje dijela pomorskog dobra. Takvim postupanjem službena je osoba tuženika povrijedila odredbe čl. 51. st. 2., čl. 65. st. 1. te čl. 47. st. 2. ZUP-a jer za utvrđivanje činjenice za čijoj je utvrđivanje bilo potrebno stručno znanje nije provela dokaz vještačenjem niti pribavila potrebne podatke, ali i odredbu čl. 8. ZUP-a jer protivno načelu utvrđivanju materijalne istine nije utvrdila sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Slijedom navedenog, jasno je da službena osoba tuženika prilikom donošenja predmetnog rješenja nije vodila računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove stvari. Zaključno, osim što je uslijed prethodno opisanih povreda odredaba postupka pobijano rješenje doneseno polazeći od pogrešno utvrđene činjenice da se spornim radovima građevina izvodi izvan postojećih gabarita, ističe da se da je, pored navedenog, u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrđeno da sporni radovi nisu uključeni u Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić. Naime, u čl. 7. st. 1. al. 7. Plana upravljanja pomorskim dobrom, kojim se specificira plan održavanja pomorskog dobra u općoj uporabi, je kao stavka jasno navedeno: „Uređenje dotrajalih i oštećenih površina zbog djelovanja mora betonskih/drvenih/metalnih dijelova pomorskog dobra (mulića, sunčališta, zidova, skakaonica, klupica, ograda, rukohvata, skalica za izlazak iz mora i ulazak u more i dr.)“ Slijedom navedenog, kako sporni radovi, čije je izvođenje predlagatelju zabranjeno, u naravi predstavljaju uređenje dotrajalih i oštećenih površina zbog djelovanja mora – betonskih/drvenih/metalnih dijelova pomorskog dobra, to je jasno da su ti radovi previđeni Planom upravljanja pomorskim dobrom, a da je tuženik, kada je tužitelju zabranio izvođenje tih radova jer isti u taj Plan navodno nisu uključeni, pogrešno utvrdio činjenice koju su bitne za rješavanje ove upravne stvari. Pritom se ističe da su predmetni radovi, kada su bili započeti u 2023., bili uključeni te izrijekom specificirani u toč. II. podtočki 2. al. 1. retku 10. i 11. Godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić za 2023., koji je potvrđen od strane Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more Dubrovačko- neretvanske županije. Slijedom svega navedenog, jasno je da su prilikom donošenja pobijanog rješenja u više navrata pogrešno primijenjeni pravni propisi na temelju kojih je trebalo riješiti ovu upravnu stvar, odnosno da se prilikom donošenja ovog rješenja nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, te da je, pored navedenog, samo rješenje doneseno na temelju pogrešno utvrđenih činjenica. S obzirom da sve prethodno opisane povrede čine opisano rješenje u cijelosti nezakonitim, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a također predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju. Tužitelj također smatra kako bi mu daljnjim izvršenjem pobijanog rješenja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, tužitelj je društvo koje svoje prihode primarno stječe kroz iznajmljivanje nekretnina u svojem vlasništvu, pri čemu bi glavninu prihoda trebao ostvariti upravo od iznajmljivanja nekretnine u svome vlasništvu na adresi [adresa] koja se nalazi ispred dijela obale na kojem se izvode sporni radovi. Uređena i održavana obala koja se nalazi neposredno ispred kuće za najam čini jedan od ključnih faktora prilikom odabira objekta u kojem će se osobe provesti svoj odmor, a nerijetko i uvjet za najam objekta. Uslijed pobijanog rješenja tuženika kojim je zabranjena daljnja upotreba i korištenje dijela pomorskog dobra koje u naravi čini morska obala ispred adrese [adresa], radovi na sanaciji mola i skalina su djelomično izvršeni, a sama morska obala, koje centralni dio predstavljaju upravo mol i skaline kojih je sanacija bila vršena, je ostala neuređena, te turistički neprivlačna. Daljnjom prolongacijom zabrane izvođenja radova, sve dok predmetno rješenje ne bude poništeno u okviru ovog upravnog spora, predmetni se radovi neće moći na vrijeme izvesti, te će morska obala ispred kuće koju je tužitelj imao namjeru iznajmljivati ostati neuređena i zapuštena. Zbog navedenog, tužitelj će izgubiti veliki dio prihoda koje je po redovitom tijeku stvari opravdano očekivao. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je tužitelj uložio značajna sredstva u kupnju i uređenje kuće koja se nalazi na adresi [adresa] i koja je opravdano mislio „pokriti“ prihodima od najma navedene kuće, to je jasno da bi se daljnjom prolongacijom zabrane radova tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti jer bi se zbog pomanjkanja najvećeg dijela očekivanih prihoda s jedne strane, te potrebe za ispunjavanjem svojih tekućih obveza s druge strane, dovela u pitanje sama egzistencija tužitelja, nakon prestanka koje tužitelj više ni od koga neće moći ostvariti naknadu štetu. Stoga, kako odgoda izvršenja pobijanog rješenja nije protivna javnom interesu, to se predlaže na temelju čl. 42. ZUS-a donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, pa je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 14. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zakonski zastupnik tužitelja i opunomoćenik tuženika, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da su u ovom sporu u svojstvu svjedoka sasluša JJ, iz [adresa], te da se u svojstvu stranke sasluša zakonskog zastupnika tužitelja JJA, na adresi tužitelja, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, te tuženika da se u ovom sporu u svojstvu svjedoka sasluša ŽJ, kapetana ispostave Orebić te da se provede vještačenje po vještaku geodetske struke, to na okolnosti precizirane u odgovoru na tužbu, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Dubrovnik, Ispostave III. kategorije Orebić, KLASA: UP/I-342-24/24-03/1143, URBROJ: 530-04-11-3-24-5 od 11. prosinca 2024., točkom 1. zabranjuje se tužitelju kao investitoru radova, daljnja upotreba i korištenja pomorskog dobra kojeg u naravi čini morska obala na dijelu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u mjestu [adresa], a koja uključuje zabranu obavljanja svih djelatnosti, obustavu građenja i/ili izvođenje radova, te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja predmetnog dijela pomorskog dobra i njegovih pripadnosti zbog izvršene gradnje bez pravne osnove, dok je točkom 2. riješeno da protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbu članaka 181. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 83/23).

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužitelju naredi upravna mjera koja je precizirana u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 37. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23) propisano je da jedinica lokalne samouprave redovno upravlja pomorskim dobrom i održava ga u općoj upotrebi sukladno Planu upravljanja pomorskim dobrom.

Stavkom 3. istog članka je pored ostalog, propisano da je jedinice lokalne samouprave smiju graditi isključivo građevine i izvoditi zahvate u prostoru pomorskog dobra koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, koje trajno služe općoj upotrebi (potporni i zaštitni zidovi, šetnice, odmorišta, održavanje, rekonstrukcija ili uklanjanje postojećih građevina i sl.). Člankom 41. istog Zakona propisano je da su sredstva za upravljanje pomorskim dobrom: sredstva od naknada za koncesije, sredstva od naknada za posebnu upotrebu, sredstva od naknada za dozvole, sredstva od naknade koju za upotrebu pomorskog dobra plaćaju vlasnici brodica i jahti upisanih u Upisnik brodova, sredstva koja se osiguravaju u državnom proračunu, proračunu jedinica područne (regionalne) samouprave i proračunu jedinica lokalne samouprave odnosno koja su prihod javne ustanove za zaštićene dijelove prirode i sredstva od novčanih kazni naplaćenih za prekršaje propisane odlukom o redu na pomorskom dobru. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", br. 83/23) propisuje javni red na pomorskom dobru na način da određuje pomorsko dobro kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku koje ima njezinu osobitu zaštitu i koje se upotrebljava ili koristi pod uvjetima i na način propisan Zakonom (članak 4. stavak 1.), da upotreba pomorskog dobra može biti opća, posebna i na gospodarsko korištenje, da opća upotreba podrazumijeva da svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni, da je posebna upotreba vremenski ograničeno pravo upotrebe pomorskog dobra u svrhu obavljanja djelatnosti koja se ne obavlja radi stjecanja dobiti, s ili bez prava korištenja građevina i zahvata u prostoru te u skladu s uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, da je gospodarsko korištenje pomorskog dobra vremenski ograničeno pravo korištenja pomorskog dobra sa ili bez prava korištenja građevina i zahvata u prostoru, te u skladu s uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona (članak 11.), da nitko nema pravo bez pravne osnove na posebnu upotrebu, gospodarsko korištenje, obavljanje djelatnosti, gradnju i/ili obavljanje drugih radova i/ili zahvata u prostoru pomorskog dobra koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, kao i uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, ograničavanje i/ili isključivanje opće upotrebe pomorskog dobra, te zaposjedanje pomorskog dobra na bilo koji način za sebe ili drugoga (članak 12. stavak 1.), da je pravna i fizička osoba koja je, na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu određenu ovim Zakonom, stekla pravo posebne upotrebe i/ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, gradnje i/ili obavljanja drugih radova, ograničenja ili isključenja dijela pomorskog dobra od opće upotrebe te drugog ovlaštenja stečenog na temelju odredbi ovoga Zakona, dužna to pravo koristiti na način, u opsegu i granicama određenim aktom kojim je to pravo stekla te u skladu s odredbama ovoga Zakona (članak 12. stavak 2.), da se na dijelu pomorskog dobra opća upotreba može ograničiti, ili iznimno isključiti na određeno vrijeme na temelju koncesije i posebne upotrebe pomorskog dobra (članak 13.), da je koncesija na pomorskom dobru, u smislu ovoga Zakona, koncesija za gospodarsko korištenje općeg dobra, koja predstavlja vremenski ograničeno pravo gospodarskog korištenja pomorskog dobra, sa ili bez prava na gradnju, a koje se stječe ugovorom o koncesiji (članak 48.), da se koncesija na pomorskom dobru daje za namjene planirane prostornim planom, pored ostalih navedenih, i za privezište (članak 49. stavak 1.) odnosno da se koncesija iz stavka 1. istog članka može dati za već izgrađene i/ili izvedene građevine i/ili zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, a može uključivati gradnju i gospodarsko korištenje građevina na pomorskom dobru te izvođenje i gospodarsko korištenje zahvata u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem te sukladno uredbi iz članka 14. stavka 4. točke 11. istog Zakona i prostornim planovima (članak 49. stavak 2.).

Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o lučkim kapetanijama („Narodne novine", br. 118/18) propisano je da je ovlašteni službenik ovlašten, pored ostalih ovlasti, pregledati pomorske objekte, pregledati pomorsko dobro i sve ono što je s pomorskim dobrom trajno spojeno na površini ili ispod nje (pripadnosti pomorskom dobru), kao i sve ono što je izgrađeno ili postavljeno na pomorsko dobro, izricati zabranu upotrebe ili korištenja pomorskog dobra koja uvijek uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru, obustavu građenja i izvođenja radova na pomorskom dobru te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti koji je protivan odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru te sigurnost plovidbe, narediti uklanjanje svih pripadnosti pomorskom dobru i svega onog što je izgrađeno ili postavljeno na pomorsko dobro, a rezultat je ljudskih radnji koje su poduzete protivno odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru te sigurnost plovidbe, davati druga upozorenja, naredbe i zabrane te poduzeti druge mjere odnosno izvršiti druge radnje za koje je ovlašten ovim Zakonom, pomorskim i plovidbenim propisima, zakonom kojim se uređuje prekršajni postupak i drugim propisima.

Člankom 43. stavkom 3. istog Zakona propisano je da ovlašteni službenik tijekom pregleda pomorskog dobra, kada okolnosti slučaja zahtijevaju hitno izvršenje radi onemogućavanja daljnjeg protupravnog postupanja koje je u suprotnosti s odredbama zakona i drugih propisa kojima se ureduje pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru te sigurnost plovidbe, može donijeti usmeno rješenje kojim se subjektu nadzora naređuje zabrana upotrebe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, koja uvijek uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru, obustavu građenja i/ili izvođenja radova na pomorskom dobru, te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti, koja se izvršava na licu mjesta, pečaćenjem objekta nadzora ili postavljanjem službenog znaka, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je tužitelju naredio upravnu mjeru naprijed citiranog sadržaja, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za naređivanje takve upravne mjere propisane naprijed citiranim odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i Zakona o lučkim kapetanijama, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Sud najprije nalazi potrebnim navesti kako iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, proizlazi da je inspekcijskim nadzorom pomorskog dobra, u [adresa], obavljenim temeljem predstavke građana dana 12. studenog 2024. od strane ovlaštenog djelatnika Lučke kapetanije Dubrovnik - kapetana ispostave Orebić, o čemu je sastavljen zapisnik, Klasa: UP/I- 342-24/24-03/1143, Urbroj: 530-04-11-5-24-1 koji prilože spisu zajedno s fotografijama snimljenim na mjestu očevida, utvrđeno da se na nespornom dijelu pomorskog dobra čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], vrše pripremni radovi sanacije/gradnje obalnog zida/stepeništa, grubi radovi (sa bagerom) uklanjanja betonskog pokrova platoa i razbijanja postojećeg vrha mola/pristaništa, lijevo i desno u dužini cca 400 x 30 cm, postavljanja oplate za proširenje/učvršćivanje zida platoa, cca 30 cm u more izvan postojećih gabarita, te odlaganje materijala u more iza oplate, od strane investitora radova, tužitelja u ovom sporu, bez valjane pravne osnove, čime da je subjekt nadzora postupio suprotno odredbi članka 12. stavka 1. točke 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Iz spisa proizlazi da je inspekcijskim nadzorom nadalje utvrđeno protupravno postupanje, zbog čega je ovlašteni službenik, kapetan ispostave Orebić, sukladno članku 43. Zakona o lučkim kapetanijama, izdao usmeno rješenje prvo zatečenom izvođaču radova i to obrtu za usluge „ [obrt]" (vl. JJ, [adresa]), koji je temeljem ugovora sa investitorom, sklopljenim dana 6. svibnja 2023. obavljao predmetno radove, zabranivši korištenje pomorskog dobra koje uključuje obustavu građenja i/ili izvođenja radova, te svaki drugi oblik upotrebe predmetnog pomorskog dobra, o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra Klasa: UP/I-342-24/24-03/1143, Urbroj: 530- 04-11-5-24-1 s početkom inspekcijskog nadzora dana 12. studenog 2024., a potom i samom investitoru, budući isti nije bio dostupan tijekom nadzora, dostavom zapisnika na očitovanja na adresu sjedišta pravne osobe, a kojeg je zaprimio 22. studenog 2024. Iz spisa proizlazi i da se investitor 3. prosinca 2024. putem elektroničke pošte očitovao na zaprimljeni zapisnik, te je dostavio Suglasnost Općine Orebić, Klasa: 342-02/23- 01/03, Urbroj: 2117-17-2-23-02 od 13. travnja 2023. i dopunu Suglasnosti Općine Orebić od 2. svibnja 2023., te je u očitovanju naveo kako se ne radi o nezakonitoj gradnji u [adresa], niti se radovi na predmetnoj lokaciji mogu smatrati građevinskim radovima, jer se radi o sanaciji mola u postojećim gabaritima ispred kuće na adresi [adresa], o vlastitom trošku, a u ime i za račun Općine Orebić, te je tužitelj ostao pri identičnim tvrdnjama iz očitovanja i prilikom saslušanja u uredu tuženika 11. prosinca 2024., o čemu je sastavljena službena zabilješka. Prema podacima spisa razvidno je i da je uvidom u Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić za razdoblje 2024.- 2028. od 5. lipnja 2024. te Izmjene i dopune istog od 26. srpnja 2024., kao i suglasnosti izdane investitoru od strane Općine Orebić na koje se tužitelj pozvao, utvrđeno da navedeni radovi nisu uključeni u predmetni Plan upravljanja pomorskim dobrom Općine Orebić za period od 2024. -2028.godinu (u daljnjem tekstu Plan), da su suglasnost i dopuna iste izdane prije stupanja novog ZPDML-a (Narodne novine br. 83/23) dana 29. srpnja 2023., da je predmetnim Planom člankom 7. stavkom 2., suprotno odredbama važećih propisa, propisano da ukoliko se pojavi interes i opravdani razlog za saniranje pomorskog dobra od strane fizičke osobe, odluku o tome da fizička osoba o svom trošku, a u ime i za račun Općine Orebić izvrši sanaciju oštećenog pomorskog dobra donosi općinski načelnik, uz suglasnost Lučke kapetanije i poštivanje zakonskog propisa, da za predmetni Plan upravljanja pomorskim dobrom do izdavanja ovog rješenja nije izdana suglasnost nadležne Lučke kapetanija sukladno čl. 39. st. 4. ZPDML-a, kao i da je nadležno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture dopisom od 22. listopada 2024. uputilo nadležnu jedinicu lokalne samouprave Općinu Orebić na poštovanje zakonitosti i usklađenje svih spornih odredbi Plana, uključujući i gore navedene nepravilnosti, u zakonom propisanom roku. Prema obrazloženju osporenog rješenja tuženik zaključuje kako sukladno propisanom, investitor zahvata na pomorskom dobru u općoj upotrebi mora biti jedinica lokalne samouprave, te da takvo što treba biti propisano Planom, ujedno i da je pored inspekcijskog nadzora na predmetnom dijelu pomorskog dobra izvršen uvid i u svu raspoloživu dokumentaciju među kojom je i ponuda obrta „ [obrt]" [adresa]-2023, iz koje je razvidno da se radi o izvođenju opsežnih armirano-betonskih radova, iskopima i bušenjima podvodnog dijela obale za izvedbu sidara. U odnosu na doneseno usmeno rješenje o zabrani korištenja pomorskog dobra tuženik ističe da je subjekt nadzora zatečen u protupravnom obavljanju radova na pomorskom dobru - gradi i/ili obavlja druge radove i/ili zahvate u prostoru pomorskog dobra koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, protivno odredbi članka 12. stavka 1. točke 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, što je kažnjivo po odredbi čl. 197. st. 4. istog Zakona, a koje protupravno ponašanje je bilo potrebno hitnom mjerom onemogućiti i tako spriječiti daljnje protupravno korištenje pomorskog dobra, te da su se time ispunile sve zakonske pretpostavke iz članka 43. Zakona o lučkim kapetanijama za donošenje usmenog rješenja o zabrani korištenja pomorskog dobra, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju, kako bi se na taj način osigurao javni red na pomorskom dobru kao općem dobru od posebnog interesa i pod osobitom zaštitom Republike Hrvatske. Uslijed navedenog, a s obzirom da su okolnosti slučaja zahtijevale hitno izvršenje radi onemogućavanja daljnjeg protupravnog korištenja pomorskog dobra, odnosno vršenja radova na pomorskom dobru bez pravne osnove, te radi osiguranja javnog reda na pomorskom dobru kao općem dobru od interesa i pod osobitom zaštitom Republike Hrvatske, tuženik zaključuje kako je valjalo na licu mjesta donijeti usmeno rješenje, te odlučiti kao u izreci osporenog rješenja naprijed citiranog sadržaja, a protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetnu upravni spor.

14.Glede tužbenih navoda tužitelja u kojima osporava činjenična utvrđenja u provedenom inspekcijskom upravnom postupku, prvenstveno je za istaknuti kako iz upravnom spisu priloženih zapisnika o inspekcijskom nadzoru, kao i iz cjelokupne dokumentacije upravnog spisa, nedvojbeno proizlazi da je tužitelju kao investitoru radova zabranjena daljnja upotreba i korištenje pomorskog dobra kojeg u naravi čini morska obala na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u mjestu [adresa], a koja uključuje zabranu obavljanja svih djelatnosti, obustavu građenja i/ili izvođenja radova, te svaki drugi oblik upotrebe i korištenja predmetnog dijela pomorskog dobra i njegovih pripadnosti zbog izvršene gradnje bez pravne osnove, to stoga što je opisano protivno odredbi čl. 12. st. 1. toč. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Naime, u postupku je neprijeporno utvrđeno da se na predmetnom dijelu pomorskog dobra, obavljaju pripremni radovi sanacije/gradnje obalnog zida/stepeništa, grubi radovi (sa bagerom) uklanjanja pokrova platoa i razbijanja postojećeg vrha mola/pristaništa, lijevo i desno u dužini cca 400 x 30 cm, postavljanja oplate za proširenje/učvršćivanje platoa, cca 30 cm u more izvan postojećih gabarita, te odlaganje materijala u more iz oplate, a što proizlazi i iz fotografija sačinjenih na mjestu očevida koje su sastavni dio zapisnika, s tim da takvo što proizlazi i iz same ponude zatečenog na licu mjesta ugovornog izvođača tužitelja - obrta „ [obrt]" br. 3-1-2023, prema kojoj je jasno da se radi o izvođenju opsežnih armirano-betonskih radova, iskopima, te bušenjima podvodnog dijela obale za izvedbu sidara na predmetnom području.

15.Vezano za tužiteljevo pozivanje na suglasnost Općine Orebić za sanaciju mula u postojećim gabaritima izdanu 13. travnja 2023. i dopunu iste radi sanacije postojećih dotrajalih skalina (hrđavi rukohvati i baza željeznih konstrukcija) izdanu 2. svibnja 2023., prije svega je za navesti kako sud primjećuje kako su navedene suglasnosti izdane izričito i isključivo zbog sigurnosnih razloga te poboljšanja vizualnog identiteta, koji bi pak zbog sigurnosnih razloga trebali pretpostavljali i samu hitnost izvođenja radova sanacije, no tužitelj se za izvođenje radova odlučio tek godinu i pol nakon izdanih suglasnosti i to sukladno tada važećem Godišnjem planu upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić za 2023. godinu donesenog na osnovu podzakonskog propisa - Uredbe o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru (Narodne novine br. 36/04, 63/08, 133/13, 63/14) i tada važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19.). Nadalje, prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj između ostalog obavljao i radove rekonstrukcije betonskog platoa površine 80 m2 koji nisu navedeni u niti jednoj priloženoj suglasnosti, na što s pravom ukazuje i sam tuženik. Isto tako, iz podataka spisa proizlazi kako je tužitelj u potpunosti uklonio skaline (stepenice), dok je prema citiranim suglasnostima imao mogućnost isključivo sanacije „hrđavih rukohvata i bazu željeznih konstrukcija".

16.Nadalje, glede Godišnjeg plana iz 2023. godine na koji se tužitelj poziva, za kazati je kako se u niti jednoj od točaka istog ne navodi kako radove koje je izvodio tužitelj može izvoditi bilo koja fizička ili pravna osoba, u ime i za račun općine, o svom trošku putem izdavanja bilo kakve suglasnosti od strane općine, a na koju se poziva tužitelj jer niti tada nije bilo moguće ovlastiti, odnosno prenijeti svoje dužnosti na bilo koga da radi u ime jedinice lokalne samouprave (gradovi/općine) budući je i sukladno tada važećim člancima 10., 11. i 12. Zakona pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19.) zaštita, održavanje, uređenje i izgradnja pomorskog dobra u općoj upotrebi, u sklopu redovnog upravljanja pomorskim dobrom, propisano kao izvorna ovlast i dužnost jedinice lokalne samouprave na osnovu koje su se sva ulaganja na pomorskom dobru morala nužno planirati, sukladno postojećim propisima neophodnim potrebama i raspoloživim sredstvima (iz zakonom propisanih naknada za koncesiju/koncesijskog odobrenja, naknada za upotrebu pomorskog dobra koje plaćaju vlasnici brodica i jahti upisanih u očevidnik brodica/jahti, naknada od šteta nastalih onečišćenjem pomorskog dobra odnosno iz sredstava koja su se osiguravala iz proračunu županije i grada/općine za pomorsko dobro na njihovom području) i provoditi redovno upravljanje putem propisanog godišnjeg plana upravljanja pomorskom dobrom koji se primjenjivao i vrijedio samo za tekuću godinu, kao i u predmetnom slučaju samo za 2023. godinu te su se svi radovi isključivo mogli izvoditi od strane općine kao investitora putem odabranog, ugovorenog izvođača, registriranog za obavljanje potrebnih radova i to na osnovu osiguranih propisanih namjenskih sredstava, dok nikako nije bilo moguće ovlastiti kao investitora radova vlasnika čestice zemlje koji se nalazi ispred područja pomorskog dobra na kojem se izvode radovi.

17.Također, dodatno je za navesti kako pored toga što radove kakve je izvodio tužitelj nije bilo moguće izvoditi niti sukladno odredbama ranije važećeg Zakona o pomorskom dobru, takvo što posebice nije moguće izvoditi nakon stupanja na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je pak mjerodavan za konkretnu upravnu stvar s obzirom na vrijeme izvođenja radova (studeni 2024.), a kojim Zakonom je uređen pojam i pravni status pomorskog dobra, zaštita pomorskog dobra, određivanje njegovih granica, evidencija i upis pomorskog dobra u katastru i zemljišnoj knjizi, imovinskopravna pitanja, upravljanje, upotreba pomorskog dobra te između ostalog i nadzor nad provedbom Zakona, sa ciljem Zakona za uspostavljanje integralnog, kvalitetnog i transparentnog sustava zaštite, upravljanja i korištenja pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj (čl. 1.), a koji je osobito razradio i detaljizirao način donošenja i sadržaj plana upravljanja pomorskim dobrom, pri čemu je za apostrofirati odredbe čl. 37. stavka 2. i 3., čl. 39. i čl. 41. Ujedno, Pravilnikom o sadržaju plana upravljanja pomorskim dobrom (Narodne novine br. 150/23) člankom 2. propisan je obvezni sadržaj plana koji donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

18.Stoga, sukladno citiranim odredbama jasno proizlazi da je jedinica lokalne samouprave u sklopu zakonskog prava i obveze redovnog upravljanja dužna navesti i planirati sve radove na pomorskom dobru u općoj uporabi koji je u području njene nadležnosti za predviđeno predmetno razdoblje (konkretno od 2024. -2028.) putem Plana upravljanja pomorskim dobrom, da isključivo u provođenju plana kao vlastite aktivnosti smije graditi (pravo gradnje odnosno investiranja gradnje na pomorskom dobru u općoj uporabi nije dano niti bilo kojoj drugoj pravnoj niti fizičkoj osobi) i to isključivo građevine i zahvate u prostoru koju se ne smatraju građenjem, koje služe općoj upotrebi, da je dužna ishoditi sve zakonom propisane suglasnosti uključujući i suglasnost lučke kapetanije na Plan upravljanja, da je kao investitor dužna osigurati sredstva za upravljanje pomorskim dobrom u proračunu jedinice lokalne samouprave koja su strogo namjenska i koriste se isključivo za uređenje pomorskog dobra u općoj upotrebi, pa tako i u odnosu na predmetne radove, što i po shvaćanju ovog suda nedvojbeno znači da investitor zahvata na pomorskom dobru u općoj upotrebi može i mora biti isključivo jedinica lokalne samouprave, što također treba biti propisano Planom.

19.U odnosu na sam Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić za razdoblje 2024. -2028. godine (Službeni glasnik Općine Orebić broj 6/24 - u daljnjem tekstu Plan), kojeg je Općinsko vijeće Općine Orebić donijelo 5. lipnja 2024., a kojim su između ostalog i utvrđene aktivnosti redovnog upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić, a sukladno čl. 3. Pravilnika o sadržaju plana upravljanja pomorskim dobrom (Narodne novine br.150/23 u daljnjem tekstu - Pravilnik) kojim se utvrđuje da planirane aktivnosti na pomorskom dobru uključuju sažeti prikaz aktivnosti koje se planiraju na pomorskom dobru u petogodišnjem razdoblju, sud primjećuje da je odredbom čl. 7. st. 2. Plana upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić za razdoblje 2024. -2028. godine, propisano da ukoliko se pojavi interes i opravdani razlog za saniranje pomorskog dobra od strane fizičke osobe (saniranje rive, pristupnog mosta i sl.) odluku o tome da fizička osoba o svom trošku, a u ime i za račun Općine Orebić izvrši sanaciju oštećenog pomorskog dobra, donosi općinski načelnik, uz suglasnost Lučke kapetanije i poštivanje svih zakonskih propisa, pa ne ulazeći u zakonitost same citirane odredbe jer takvo što nije predmet ovog spora, nedvojbeno proizlazi kako suglasnost na koju se tužitelj poziva nije ni izdana sukladno Planu za razdoblje 2024.-2028. godine jer je ista izdana 2023. godine prema Godišnjem planu iz 2023., koja je vrijedila za tada tekuću 2023. godinu i to Planu koji takvu odredbu nije ni sadržavao (koju nije ni mogao sadržavati sukladno Zakonu), a pored toga sukladno toj odredbi Plana Lučka kapetanija Dubrovnik nikad nije ni dala bilo kakvu suglasnost (niti ju je mogla dati sukladno Zakonu za takve vrste radova), pa sasvim jasno ista kao takva ne može predstavljati valjani pravni osnov za izvođenje bilo kakvih radova na pomorskom dobru u općoj upotrebi, posebice ne u 2024. godini ili razdoblju do 2028. godine koju sadrži važeći Plan upravljanja pomorskim dobrom općine Orebić.

20.Pored toga, za nadodati je kako iz podataka spisa proizlazi i da je tijekom postupka nadzora zakonitosti Plana upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Orebić za razdoblje od 2024. -2028. godine, nadležno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava pomorstva ocijenilo da odredba čl. 7. st. 2. navedenog Plana, nije u skladu s člankom 37. st. 2. i 3. te čl. 41. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, te je svojim mišljenjem sukladno čl. 80. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi dalo uputu predstavničkom tijelu da u roku od 15 dana od primitka upute otkloni uočene nedostatke. Također, općina Orebić je prema podacima spisa 19. veljače 2025. dostavila tuženiku na uvid i prijedlog izmijenjenog Plana upravljanja pomorskim dobrom 2024. -2028. godine postupajući po traženju i sukladno ocijeni zakonitosti tuženika od 22. listopada 2024. kojim je tuženik uputio nadležnu jedinicu lokalne samouprave Općinu Orebić na poštovanje zakonitosti i usklađenje svih spornih odredbi Plana sa Zakonom, u zakonom propisanom roku, uklanjajući u konačnici sve sporne odredbe uključujući i odredbu čl. 7. st. 2. navedenog Plana, s tim da općina Orebić još uvijek nije sukladno čl. 39. st. 4. ZPDML-a ishodila suglasnost Lučke kapetanije Dubrovnik na Plan upravljanja pomorskim dobrom 2024.- 2028. godine.

21.U odnosu pak na tužbene navode tužitelja koji se odnose na činjenična utvrđenja u provedenom postupku, prvenstveno je za naglasiti kako je u provedenom postupku neprijeporno utvrđeno da se predmetni radovi izvode izvan postojećih gabarita i da su planirani za izvođenje u daleko opsežnijem obimu sukladno Ponudi izvođača na osnovu kojeg je i sklopljen ugovor od 6. svibnja 2023. između izvođača i tužitelja za rekonstrukciju mulića i kupališta osobito u dijelu rekonstrukcije mula koji je predviđao gradnju i pojačanje prednjeg dijela mula sa nosivim betonskim gredama visine 50 cm. Nadalje, u odnosu na tužbene navode kako je predmetno područje uvršteno u postojeći Plan iz 2024. godine, za istaknuti je kako postojećim Planom se samo općenito navode dijelovi pomorskog dobra, ali bez izričitog navođenja predmetne mikrolokacije, dok je u odnosu na tvrdnje tužitelja kako iz odredbi ZPDML- a jasno proizlazi da investitori zahvata na pomorskom dobru mogu biti i druge pravne ili fizičke osobe, a ne samo jedinice lokalne samouprave (koji inače imaju to isključivo pravo na dijelu pomorskog dobra u općoj uporabi) pozivajući se na odredbu čl. 12. st. 2. ZPDML-a koji predstavlja valjanu pravnu osnovu za gradnju i/ili obavljanje radova na pomorskom dobru, za kazati je kako je takvo što dopušteno, ali isključivo uz korištenje instituta raspolaganja pomorskim dobro sukladno članku 44. ZPDML-a, kao primjerice koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sa pravom gradnje, te posebne upotrebe pomorskog dobra koja može uključivati gradnju, što se stječe temeljem odluke nadležnog tijela i valjanog ugovora, o čemu ovdje nije riječ.

22.Glede problematiziranja pitanja radi li se u konkretnom slučaju o građenju građevine, za navesti je kako je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 10. Zakona o gradnji („Narodne novine" br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24) definiran pojam građenja, odredba čl. 3. st. 1. toč. 21. istog Zakona definira pojam održavanja građevine, dok Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine" br. 112/07, 34/18, 36/19, 31/20, 74/22 i 155/23) definira koje je radove moguće izvesti bez građevinske dozvole i glavnog projekta, međutim navedeni Zakon i Pravilnik općenito reguliraju gradnju, no istima nije uređeno pitanje gradnje jednostavnih građevina na pomorskom dobru, slijedom čega posebni propis kojeg se sudionici u gradnji moraju u tom slučaju pridržavati predstavlja upravo Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji, uz ostalo, propisuje da se za izgradnju jednostavnih građevina na pomorskom dobru ne primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje gradnja jednostavnih građevina, nego je potrebno ishoditi odgovarajuće dokumente za izgradnju, što pak znači da je za građenje građevina i izvođenje radova sadržanih u citiranom Pravilniku potrebno ishoditi građevinsku dozvolu ako se izvode na pomorskom dobru, dok Vlada Republike Hrvatske uredbom uređuje gradnju građevina i izvođenje zahvata u prostoru koji se prema propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, a koji je dopušten na pomorskom dobru (čl. 14. st. 4. toč. 9. i 11. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama). Stoga, ukoliko je tužitelj izveo predmetne radove isključivo u cilju zaštite već ranije izgrađenog mula, takvi radovi rekonstrukcije i održavanja se nesumnjivo smatraju građenjem, pa je tužitelj bio obvezan pozivajući se na sporne odredbe Plana, pored suglasnosti na koje se poziva ishoditi i suglasnost Lučke kapetanije (koja nije ishođena niti zatražena), te potrebne dozvole sukladno propisima iz područja gradnje i prostornog uređenja. Isto tako, za istaknuti je kako s obzirom da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama izričito isključuje postupanje po Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (čl. 14. st. 4. toč. 9. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama) istom nema mjesta primjeni, sve do donošenje uredbe Vlade Republike Hrvatske, s tim da su u konkretnom slučaju suglasnosti na koje se tužitelj poziva izdane u vrijeme važenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine" br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11, 56/16. i 98/19.), dok su predmetni radovi izvedeni u vrijeme nakon stupanja na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

23.Kod prethodno izloženog stanja stvari, da bi bilo koja pravna ili fizička osoba obavljala radove u vidu gradnje i/ili izvođenja bilo kakvih drugih radova, bilo za gospodarsko korištenje ili posebnu uporabu, tada mora ishoditi odluku i ugovor o koncesiji, odnosno posebnoj upotrebi kojim se detaljno uređuju odnosi između stranaka ugovora, a kojim se stječe ovlaštenje za koncesiju/posebnu upotrebu pomorskog dobra (čl. 44., 45. i 46. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama) i kojeg ne donosi jedinica lokalne samouprave (gradovi/općine) nego jedinica regionalne samouprave (županija). Nadalje, nije sporno da je tužitelja u konkretnom slučaju jedinica lokalne samouprave odlukom od 13. travnja 2023. ovlastila da u njeno ime, a za svoj račun, obavi zahvat na pomorskom dobru koji se nalazi u općoj upotrebi, no u međuvremenu je dana 29. srpnja 2023. na snagu stupio novi ZPDML (Narodne novine br. 83/23) koji je mjerodavan za konkretnu upravnu stvar s obzirom da je inspekcijski nadzor započeo 11. studenog 2024., a koji ne dopušta jedinicama lokalne uprave da fizičkim ili pravnim osobama daju suglasnost da obave zahvat na pomorskom dobru koji se nalazi u općoj upotrebi, slijedom čega postupanje tužitelja u konkretnoj upravnoj stvari nije zakonito, pa je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem tužitelju naredio predmetnu upravnu mjeru, na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

24.Stoga, kako je u provedenom inspekcijskom upravnom postupku neospornog dijela pomorskog dobra kojeg u naravi čini more (dio akvatorija) kao i morska obala unutar zakonskog minimuma od najmanje 6 metara na kopnenom dijelu č.z. 829 i 2943/3 k. o. [katastarska općina] u [adresa] na poluotoku Pelješac, nedvojbeno utvrđeno da se obavljaju naprijed precizirani radovi i to bez valjane pravne osnove, to pak znači da je tužitelj u konkretnom slučaju postupio protivno odredbi članka 12. stavka 1. točke 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, zbog čega mu je aktom tuženika pravilno naređena upravna mjera zabrane upotrebe i korištenja neospornog dijela pomorskog dobra, što je sukladno odredbama članka 41. stavkom 1. i članka 43. stavkom 3. Zakona o lučkim kapetanijama.

25.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27. Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o izvođenju radova na posebno zaštićenom području tj. pomorskom dobru koje je javno dobro u općoj uporabi, top pak znači da bi odgoda bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

28.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 3. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva „Lovrić & Klobučar“ j.t.d., Zagreb, Gundulićeva 19/1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučkoj kapetaniji Dubrovnik, Ispostavi III. kategorije Orebić, Orebić, Fiskovićeva 2, uz zapisnik od 14. svibnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.