Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S p l i t

Poslovni broj: P Ob-776/2015-142

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Dunji Rumora kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene-protutužiteljice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica OIJ, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u nazočnosti pun. tužitelja-protutuženika VI, odvjetnika u [adresa], tužene-protutužiteljice osobno i pun. tužene-protutužiteljice OIJ, odvjetnice u [adresa], objavljene 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužene-protutužiteljice i to s naslova polovine plaćenih iznosa kredita za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. sa zaračunatim zateznim kamatama do 16. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 41.607,66 eur, s naslova polovine plaćenih godišnjih premija osiguranja kredita za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. u iznosu od 789,92 eur te s naslova polovine bračne stečevine zadržane na računu tužitelja-protutuženika s pripadajućim zateznim kamatama zaračunatim do 16. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 10.842,83 eur, dakle sveukupno potraživanje u iznosu od 53.240,41 eur.

II. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja-protutuženika s naslova stjecanja bez osnove – polovine iznosa zakupnine za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. sa zaračunatim kamatama do 16. rujna 2024. te s naslova polovine bračne stečevine podignute i zadržane od strane tužene- protutužiteljice s računa Favorit štednje broj 1886042358 otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. s pripadajućim kamata zaračunatim do 16. rujna 2024. u iznosu od 53.240,41 eur.

III. Prebija se potraživanje tužitelja-protutuženika s potraživanjem tužene- protutužiteljice do iznosa od 53.240,41 eur.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice u dijelu kojim je ista s naslova polovine plaćenih rata kredita zatražila isplatu iznosa od 34.321,08 eur, s naslova polovine plaćenih godišnjih premija osiguranja kredita iznos od 1.178,66 eur, te s naslova polovine bračne stečevine zadržane na računu tužitelja-protutuženika isplatu iznosa od 4.250,00 eur i 3.364,52 eur, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 9.428,65 eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. rujna 2024. pa do isplate.

VI. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana isplati tuženoj- protutužiteljici iznos od 388,00 eur s naslova polovine dospjelih i plaćenih iznosa komunalne naknade te iznos od 173,45 eur s naslova polovine dospjelih i plaćenih iznosa naknade za uređenje voda sve za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 14. rujna 2020., te sve sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Za više traženo i to s naslova komunalne naknade u iznosu od 26,76 eur, protutužbeni zahtjev se odbija.

VII. Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka, a na kojoj su oni suvlasnici u jednakim dijelovima predstavlja motorno vozilo marke Mercedes Klase C,

broj šasije: [broj šasije].

VIII. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka, a na kojoj su oni suvlasnici u jednakim djelovima predstavljaju motorno vozilo marke BMW broj šasije [broj šasije] kao i namještaj dječje sobe: dva ležaja sa ispodkrevetnim sanducima, jednokrilni ormar, viseći ormar i radni stol; lijevana peć za grijanje na drva tip Plamen, LCD televizor Philips, klima uređaj marke Daikin; te rasvjetna tijela (stropne svjetiljke u kuhinji i blagovaonici te dnevnom boravku), bonogracije i zavjese (u kuhinji i blagovaonici, dnevnoj sobi, spavaćoj sobi); i ormarić za cipele u verandi, a sve naprijed i onako kako je to fotografirano i prikazano fotografijama i u Očevidnom izvješću i stručnom mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Darka inž. Smodlake iz travnja 2019. predanog sudu dana 15.04.2019., a sve u vrijednosti od 1.269,76 eur prema procjeni prometne vrijednosti iz stručnog mišljenja vještaka ing. JI od 12. travnja 2019., s time da će se suvlasnički dijelovi namiriti tako što će NI pripasti motorno vozilo marke Mercedes Klase C, broj šasije:

WDB203007A743418, a CI naprijed opisano vozilo marke BMW, dok će se naprijed opisani namještaj popisati, procijeniti i prodati te tako dobiveni iznos novca podijeliti na dva jednaka dijela."

IX. Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka, a na kojoj su oni suvlasnici u jednakim djelovima predstavljaju namještaj kuhinje: ugradni ormar, radna ploha sa ugradbenim elementima i uređajima-suđerica marke Gorenje, pećnica, kuhalo (3+1) sveukupne dužine 3,40 m, viseći kuhinjski elementi dužine cca 2,50 m, hladnjak-zamrzivač marke LG; namještaj dnevnog boravka: regal-vitrina, garnitura za sjedenje (trosjed, fotelja, tabure, stolić), a sve naprijed i onako kako je to fotografirano i prikazano fotografijama i u Očevidnom izvješću i stručnom mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Darka inž. Smodlake iz travnja 2019. predanog sudu dana 15.04.2019., a sve u vrijednosti od 2.048,30 eur prema procjeni prometne vrijednosti iz stručnog mišljenja vještaka ing. JI od 12. travnja 2019., s time da će se naprijed opisani namještaj popisati, procijeniti i prodati te tako dobiveni iznos novca podijeliti na dva jednaka dijela.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužiteljev-protutuženikov prigovor radi prebijanja i to u odnosu na potraživanje tužitelja-protutuženika na ime vlastite imovine prije stupanja u brak u iznosu od 662,09 eur.

II. Odbacuje se prigovor radi prebijanja tužene-protutužiteljice i to glede potraživanja iste s naslova ulaganja u imovinu tužitelja-protutuženika od strane tužene-protutužiteljice izvođenjem radova na opremanju i uređenju stambenog prostora u [adresa] i to ulazne verande položene na prvom katu u iznosu od 2.043,93 eur.

III. Dužna je tužena-protutužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tužitelju- protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 19.805,00 eur zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 10. srpnja 2015. tužitelj-protutuženik je naveo da su stranke zaključile brak 30. rujna 2006., a trenutno da je u tijeku sudski postupak radi razvoda braka. U zemljišnoj knjizi suda kao vlasnik posebnog dijela zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], površine 160 m[2,] ZU 677, [broj poduloška], KO [katastarska općina], 5. ZK tijelo III-Etaža 0/0 i to baš prostorija u prizemlju zgrade prema nacrtu da je upisana tužena-protutužiteljica za cijelo. Predmetnu nekretninu tužena-protutužiteljica da je stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. lipnja 2013. i Tabularne isprave ovjerene od strane javnog bilježnika Ane Romac iz [adresa] pod brojem Ov- 4253/2013 od 19. kolovoza 2013. U konkretnom slučaju da nije sporno da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice slijedom čega da predstavlja bračnu stečevinu stranaka za po ½ dijela. Slijedom navedenog, tužitelj- protutuženik je predložio ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da posebni dio zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], površine 160 m[2,] ZU 677, [broj poduloška], KO [katastarska općina], 5. ZK tijelo III-Etaža 0/0 i to baš prostorija u prizemlju zgrade prema nacrtu, predstavlja bračnu stečevinu stranaka za po ½ dijela pa da je tužitelj-protutuženik ovlašten na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva zajedno sa svim drugim pripadnostima i služnostima na predmetnoj nekretnini na svoje ime za po ½ dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tužene-protutužiteljice za ½ dijela. Nadalje, predloženo je obvezati tuženu- protutužiteljicu da naknadi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 30. listopada 2015. tužena-protutužiteljica je navela da osporava tužbene navode i predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ista je pritom navela kako su istiniti navodi da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka, međutim da je samo dijelom plaćena novčanim sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja braka. Naime, predmetna nekretnina da je kupljena za cijenu od 100.000,00 eur, iznos od 50.000,00 eur da je plaćen iz sredstava stečenih radom za vrijeme trajanja braka, a iznos od 50.000,00 eur da je tužena-protutužiteljica dobila od svog oca, a zbog čega da je ista i navedena kao kupac u ugovoru te da se i knjižila kao vlasnik nekretnine. Bračnu stečevinu parničnih stranaka da predstavljaju i novčana sredstva koja su iste uštedjele za vrijeme trajanja braka, a koja se nalaze na računima tužitelja-protutuženika kod Zagrebačke banke d.d. i Societe Generale – Splitske banke d.d., vozilo marke Mercedes koje je u posjedu tužitelja-protutuženika, a koje je kupljeno za vrijeme trajanja braka, kao i namještaj i stvari koje se nalaze u stanu u kojem su parnične stranke zajedno živjele, a glede kojih će tužena-protutužiteljica postaviti protutužbeni zahtjev.

3. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 29. ožujka 2017. tužena- protutužiteljica je postavila protutužbeni zahtjev kojim je zatražila isplatu iznosa od ukupno 91.270,70 kn s naslova plaćenih iznosa ½ dospjelih obroka kredita kojeg je tužena-protutužiteljica podigla u svrhu kupovine poslovnog prostora koji je predmet tužbenog zahtjeva, te ½ dospjelih i plaćenih premija osiguranja korisnika kredita, naknade za uređenje vode i komunalne naknade do 15. ožujka 2017., a sve to uvećano za zatezne kamate koje je na 1/2 iznosa plaćenih premija osiguranja dospijevaju jedanput godišnje i to 27. rujna 2013. do 27. rujna 2016., na ½ iznosa plaćenih obroka kredita svakog prvog u mjesecu od 1. siječnja 2014. do 1. ožujka 2017., a na ½ iznosa plaćene naknade za uređenje voda i komunalne naknade svakog petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec od 1. siječnja 2017. pa do 15. ožujka 2017., odnosno od 1. kolovoza 2015. pa do 15. ožujka 2017.

4. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 14. travnja 2017. tužitelj- protutuženik je glede postavljenog protutužbenog zahtjeva istakao prigovor visine i prijeboja potraživanja.

5. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 6. studenog 2017. tužena- protutužiteljica je navela da je od iznosa odobrenog kredita u visini od 70.000,00 eur iznos od 50.000,00 eur vratila II dok da je preostali iznos od 20.000,00 eur vratila u zajedničku imovinu stranaka, a od tog iznosa parnične stranke da su pred kraj 2013. najprije kupile vozilo marke Mercedes Klasa C 200 CDI broj šasije [broj šasije] na ime tužitelja-protutuženika, s potom i vozilo marke BMW broj šasije [broj šasije] za tuženu-protutužiteljicu. Tužitelj-protutuženik da je prije formalnog razvoda braka stranaka, a u vrijeme kada stranke nisu živjele skupa, s bankovnog računa Splitske banke d.d. 0101022275900 9. srpnja 2015. digao i za sebe zadržao iznos zajedničke štednje stranaka od 8.500,00 eur, a s računa Splitske banke d.d. 4017047100300 23. srpnja 2015. digao i za sebe zadržao iznos zajedničke štednje od 30.700,00 kn, dakle ukupan iznos od 94.450,00 kn, pa da iz navedenog proizlazi osnovanim da tužena-protutužiteljica ima naspram tužitelja-protutuženika pravno osnovan zahtjev za isplatu ½ tog iznosa budući da isti predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog za po ½ dijela i koja polovina da predstavlja iznos od 47.225,00 kn pa ako se taj iznos koji pripada tuženu-protutužiteljicu s osnove bračne stečevine odbije od iznosa od 106.867,50 kn da proizlazi da obveznopravni zahtjev tužitelja-protutuženika u tom slučaju može iznositi 59.642,50 kn. Parnične stranke da su u braku uložile i iznos od najmanje 20.000,00 eur za uređenje verande na kući tužitelja-protutuženika na kući u [adresa] te da su u braku temeljem prihoda od rada kupile zajedno namještaj i uređaje koji su ostali u toj kući, kao i uređaji i namještaj koji je posebno vlasništvo tužene-protutužiteljice. Protutužbenim zahtjevom postavljenim u navedenom podnesku tužena-protutužiteljica je zatražila utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka, a na kojoj da su iste suvlasnici u jednakim dijelovima predstavljaju motorna vozila Mercedes Klasa C 200 CDI broj šasije [broj šasije] i BMW broj šasije [broj šasije], te gotovina u iznosu od 8.500,00 eur i 50.700,00 kn kao i namještaj dječje sobe: dva kreveta, zidni ormar, samostojeći ormar i radni stol; namještaj kuhinje: kuhinjski elementi, hladnjak, keramička ploča štednjaka, ugradbeni zidni ormar s kliznim vratima i peć za grijanje na drva; namještaj dnevnog boravka: regal, stolić, TV prijemnik, trosjed, dvosjed, fotelje i klima uređaj te sva rasvjetna tijela u kući i sve bonogracije sa zavjesama kao i ormar za cipele iz predsoblja i ugradbene stepenice za potkrovlje, time da će se suvlasnički dijelovi namiriti tako što će tužitelju-protutuženiku pripasti naprijed navedeno motorno vozilo marke Mercedes, a tuženoj-protutužiteljici naprijed opisano vozilo marke BMW, dok da će se naprijed opisani namještaj popisati, procijeniti i prodati te tako dobiveni novac podijeliti na dva jednaka dijela, a ujedno da je tužitelj- protutuženik dužan isplatiti tuženoj-protutužiteljici iznos od 4.250,00 eur i iznos od 25.350,00 kn sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i iznos od 108.521,63 kn s naslova ½ plaćenih iznosa dospjelih obroka kredita te ½ dospjelih i plaćenih premija osiguranja korisnika kredita, ½ naknade za uređenje vode i ½ komunalne naknade do 31. listopada 2017., a sve to uvećano za zatezne kamate koje je na ½ iznosa plaćenih premija osiguranja dospijevaju jedanput godišnje i to 27. rujna 2013. do 27. rujna 2017., na ½ iznosa plaćenih obroka kredita svakog prvog u mjesecu od 1. siječnja 2014. do 31. listopada 2017., a na ½ iznosa plaćene naknade za uređenje voda i komunalne naknade svakog petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec od 1. siječnja 2017. pa do 15. listopada 2017., odnosno od 1. kolovoza 2015. pa do 15. listopada 2017.

6. Očitujući se glede ovako postavljenog protutužbenog zahtjeva u podnesku zaprimljenom 21. studenog 2017. tužitelj-protutuženik je naveo da osporava u cijelosti ovako postavljeni protutužbeni zahtjev. Tužena-protutužiteljica da nije vratila iznos od 20.000,00 eur u zajedničku imovinu stranaka, a niti da je između stranaka postojao dogovor da će se od vraćenog iznosa kupiti tužitelju-protutuženiku automobil marke Mercedes, a tuženoj-protutužiteljici automobil marke BMW. Vozilo Mercedes da je kupljeno po cijeni od 45.000,00 kn ili 6.000,00 eur 22. kolovoza 2013., dakle prije zaključenja Ugovora o namjenskom kreditu. Tužena-protutužiteljica da je 17. rujna 2014. zatvorila račun i podigla iznos od 156.151,58 kn, a što da je razvidno iz Potvrde o prometu po računu Zagrebačke banke d.d. – stranica 217 spisa, pa da nije jasno kako se kupnja automobila Mercedes u kolovozu 2013. mogla izvršiti sredstvima kredita koja su podignuta tek u rujnu 2014. Glede vozila marke BMW broj šasije [broj šasije], a prema Uvjerenju MUP-a od 12. travnja 2016. tužena- protutužiteljica da nije evidentirana kao vlasnica istog. Tužitelj-protutuženik da ne osporava tuženoj-protutužiteljici pravo na isplatu plaćenih dospjelih rata kredita i osiguranja kredita, ali samo za razdoblje nakon faktičnog prestanka bračne zajednice, dakle od 1. travnja 2015. budući da tužena-protutužiteljica ne može potraživati iznose kredita i druge obveze koje su plaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice iz zajedničkih sredstava stranaka. S druge strane, tužena-protutužiteljica da od prestanka bračne zajednice onemogućava tužitelja-protutuženika u posjedovanju i korištenju predmetne nekretnine koja je njegovo suvlasništvo za ½ dijela, a za koje korištenje ona da tužitelju-protutuženiku ne plaća nikakvu naknadu, pa da na ovaj način dio imovine tužitelja-protutuženika prelazi u vlasništvo tužene-protutužiteljice bez valjane pravne osnove. Radi navedenog, tužitelj-protutuženik da za razdoblje od 1. travnja 2015. pa do sastava ovog podneska izjavljuje prigovor prijeboja između dospjelih potraživanja tužene-protutužiteljice prema tuženiku-protutužitelju s naslova plaćenih iznosa kredita i dospjelog potraživanja tužitelja-protutuženika prema tuženoj- protutužiteljici s naslova neosnovanog bogaćenja zbog isključivog korištenja predmetne nekretnine te da potražuje razliku od po 60,44 eur mjesečno s pripadajućim kamatama. Tužena-protutužiteljica da nema pravo na isplatu komunalne naknade i naknade za uređenje voda obzirom da predmetnu nekretninu isključivo ona koristi te da tužitelj-protutuženik nije dužan podmirivati te troškove koje terete posjednika, a što da je razvidno iz čl. 5. st. 1. Ugovora o zakupu zaključenog između tužene- protutužiteljice i Konzum d.d. od 5. srpnja 2013. Također, tužitelj-protutuženik da ne osporava tuženoj-protutužiteljici pravo na isplatu ½ premije osiguranja za kredit, ali samo za razdoblje nakon 1. travnja 2015., odnosno za 2016. i 2017. u iznosu od 1.481,00 kn. Tužena-protutužiteljica da ima pravo na isplatu ½ iznosa od 94.450,00 kn ili 47.225,00 kn s naslova bračne stečevine kojeg da je tužitelj-protutuženik podigao s računa u Splitskoj banci u srpnju 2015. Međutim, tužitelj-protutuženik da isto tako ima pravo na isplatu ½ iznosa kredita od 156.151,58 kn ili 78.075,79 kn, koji da predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a koji iznos da je tužena-protutužiteljica podigla i zadržala za sebe. Radi navedenog tužitelj-protutuženik da izjavljuje prigovor prijeboja u iznosu od 48.706,00 kn između dospjelih potraživanja tužene-protutužiteljice prema tužitelju- protutuženiku s naslova plaćenih premija osiguranja kredita i iznosa bračne stečevine podignutog i zadržanog od strane tužitelja-protutuženika kod Splitske banke d.d. u kolovozu 2015., te dospjelog potraživanja tužitelja-protutuženika prema tuženoj- protutužiteljici s naslova bračne stečevine podignutog od strane tužene-protutužiteljice kod Zagrebačke banke u rujnu 2014., te da potražuje isplatu razlike od 29.369,79 kn s kamatama koje teku od 1. travnja 2015. Tužena-protutužiteljica da je nakon prekida bračne zajednice sama izvršila diobu pokretnina i odnijela sve pokretnine za koje je smatrala da joj pripadaju osim spavaće sobe koju može preuzeti kad god želi. Slijedom navedenog, tužitelj-protutuženik je predložio donošenje presude kojom će se utvrditi da posebni dio zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], površine 160 m[2] , ZU 677 [broj poduloška], KO [katastarska općina] 5. ZK tijelo III. ETAŽA 0/0 i to baš prostorija u prizemlju zgrade prema nacrtu, predstavlja bračnu stečevinu stranaka za po ½ dijela, pa da je tužitelj- protutuženik ovlašten na temelju ove presude izvršiti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tužene-protutužiteljice za ½ dijela, a uz to je predložio presudom izvršiti prijeboj dospjelog potraživanja tužene-protutužiteljice prema tužitelju-protutuženiku s naslova plaćenih iznosa kredita i dospjelog potraživanje tužitelja-protutuženika prema tuženoj-protutužiteljici s naslova stjecanja bez osnove, za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. studenog 2017., te obvezati tuženu-protutužiteljicu na isplatu tužitelju- protutuženiku razliku ukupnog iznosa od 14.496,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od 453,00 kn petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate te prijeboj dospjelog potraživanja tužene- protutužiteljice prema tužitelju-protutuženiku u iznosu od 48.706,00 kn između dospjelih potraživanja tužene-protutužiteljice prema tužitelju-protutuženiku s naslova plaćenih premija osiguranja kredita za 2016. i 2017., iznosa bračne stečevine podignutog i zadržanog od strane tužitelja-protutuženika kod Splitske banke u kolovozu 2015. te dospjelog potraživanja tužitelja-protutuženika prema tuženoj – protutužiteljici s naslova bračne stečevine podignutog od strane tužene-protutužitlejice kod Zagrebačke banke u rujnu 2014., te kojom će se naložiti tuženoj-protutužiteljici da isplati tužitelju-protutuženiku razliku iznosa od 29.369,79 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2015. pa do isplate.

7. Na ročištu održanom 19. lipnja 2019. tužena-protutužiteljica je izvijestila ovaj sud da je promijenila prezime iz NI u CI.

8. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda na ročištu održanom 15. rujna 2020. tužena-protutužiteljica je istakla prigovor građansko-pravnog prijeboja pritom navodeći da ako sud utvrdi osnovanim potraživanje tužitelja-protutuženika na osnovu isplate temeljem neosnovanog bogaćenja od strane tužene-protutužiteljice u iznosu od 14.496,00 kn, to da tužena-protutužiteljica zahtjeva prebijanje tog potraživanja tužitelja-protutuženika s potraživanjem tužene-protutužiteljice, a temeljem stjecanja bez osnove u vidu ulaganja u imovinu tužitelja-protutuženika od strane tužene- protutužiteljice izvođenjem radova na opremanju i uređenju stambenog prostora u [adresa] i to ulazne verande položene na prvom katu u iznosu od 15.400,00 kn. U navedenom podnesku tužena-protutužiteljica je uredila protutužbeni zahtjev na način da je predložila donošenje presude kojom će se utvrditi da bračnu stečevinu stranaka, a na kojoj da su iste suvlasnici u jednakim dijelovima, predstavljaju motorna vozila Mercedes Klasa C 200 CDI broj šasije [broj šasije] i BMW broj šasije [broj šasije], te gotovina u iznosu od 8.500,00 eur i 50.700,00 kn kao i namještaj dječje sobe: dva kreveta, zidni ormar, samostojeći ormar i radni stol; namještaj kuhinje: kuhinjski elementi, hladnjak, keramička ploča štednjaka, ugradbeni zidni ormar s kliznim vratima i peć za grijanje na drva; namještaj dnevnog boravka: regal, stolić, TV prijemnik, trosjed, dvosjed, fotelje i klima uređaj te sva rasvjetna tijela u kući i sve bonogracije sa zavjesama kao i ormar za cipele iz predsoblja i ugradbene stepenice za potkrovlje, a sve u vrijednosti od 25.000,00 kn prema procjeni prometne vrijednosti iz stručnog mišljenja vještaka ing. JI od 12. travnja 2019., time da će se suvlasnički dijelovi namiriti tako što će tužitelju-protutuženiku pripasti naprijed navedeno motorno vozilo marke Mercedes, a tuženoj-protutužiteljici naprijed opisano vozilo marke BMW, dok da će se naprijed opisani namještaj popisati, procijeniti i prodati te tako dobiveni novac podijeliti na dva jednaka dijela, te kojom će se naložiti tužitelju-protutuženiku da isplati tuženoj-protutužiteljici iznos od 4.250,00 eur i iznos od 25.350,00 kn sve s pripadajućim zateznim kamatama, iznos od ukupno 167.625,33 kn do 11. rujna 2020. s naslova ½ plaćenih iznosa dospjelih obroka kredita, s naslova ½ dospjelih i plaćenih premija osiguranja imovine korisnika kredita do 14. rujna 2020. iznos od 5.183,55 kn, s naslova ½ dospjelih i plaćenih iznosa naknade za uređenje voda od 1. kolovoza 2013. do 14. rujna 2020. iznos od 1.306,80 kn i naslova ½ dospjelih i plaćenih iznosa komunalne naknade od 1. kolovoza 2013. do 14. rujna 2020. iznos od 3.125,00 kn, a sve to uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

9. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 23. rujna 2020. tužitelj-protutuženik je naveo da se protivi preinaci protutužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku tužene-protutužiteljice od 15. rujna 2020. Nadalje, tužitelj-protutuženik je istakao da se protivi potraživanju tužene-protutužiteljice s naslova ulaganja u verandu na kući anagrafske oznake [adresa], a sve s obzirom da tužena-protutužiteljica nije dokazala da bi u vrijeme izvršenih ulaganja tužitelj-protutuženik bio vlasnik predmetne nekretnine. Također, glede navedenog potraživanja tužitelj-protutuženik je prigovorio visini istog, a ujedno je istakao i prigovor zastare.

10. Na ročištu održanom 19. listopada 2020. tužitelj-protutuženik je naveo da s obzirom da isti ima dospjelo potraživanje prema tuženoj-protutužiteljici s naslova stjecanja bez osnove jer da se tužena-protutužiteljica koristi suvlasničkim dijelom predmetnog poslovnog prostora koji pripada tužitelju-protutuženiku, za što mu ne plaća nikakvu naknadu, to da tužitelj-protutuženik ističe i prigovor prijeboja za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 30. rujna 2020. u ukupnom iznosu od 84.150,00 kn zajedno s pripadajućim kamatama koje na iznose od po 2.475,00 kn mjesečno teku od 15og dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate.

11. Raspravnim rješenjem ovog suda donesenim na ročištu održanom 19. listopada 2020. dopuštena je preinaka protutužbe sadržana u podnesku od 15. rujna 2020.

12. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 10. svibnja 2023. tužena- protutužiteljica je uredila protutužbeni zahtjev, a s obzirom na činjenicu uvođenja eur kao službene valute u RH pa je umjesto iznosa od 25.000,00 kn kao procijenjene vrijednosti pokretnina navela iznos od 3.318,07 eur, a s naslova ulaganja u tuđu imovinu – verandu navela iznos od 2.043,93 eur umjesto iznosa od 15.400,00 kn.

13. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 15. listopada 2023. tužena- protutužiteljica je protutužbenim zahtjevom koji se odnosi na isplatu polovine plaćenih iznosa dospjelih obroka kredita i to za razdoblje do 15. rujna 2023. zatražila isplatu iznosa od 31.583,92 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od 15og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, s naslova polovine dospjelih i plaćenih premija osiguranja imovine korisnika kredita sve do 4. listopada 2023. isplatu iznosa od 1.082,43 eur, s naslova polovine dospjelih i plaćenih iznosa naknade za uređenje voda od 1. kolovoza 2013. do 14. rujna 2020. isplatu iznosa od 173,45 eur te s naslova polovine dospjelih i plaćenih iznosa komunalne naknade od 1. kolovoza 2013. do 14. rujna 2020. isplatu iznosa od 414,76 eur, sve sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

14. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 21. veljače 2024. tužitelj- protutuženik je iskazao da se protivi preinaci protutužbenog zahtjeva izvršenoj u podnesku od 15. listopada 2023. U navedenom podnesku tužitelj-protutuženik je predložio donošenje presude kojom će se prebiti dospjelo potraživanje tužene- protutužiteljice s naslova posebne imovine, s naslova plaćenih iznosa kredita i premija osiguranja kredita za razdoblje od 1. travnja 2015. do 19. listopada 2019. s pripadajućim kamatama, te dospjelo potraživanje s naslova bračne stečevine zadržano na računima tužitelja-protutuženika s pripadajućim kamatama, sve u ukupnom iznosu od 32.293,60 eur, s dospjelim potraživanjem tužitelja-protutuženika s naslova posebne imovine, s naslova stjecanja bez osnove za razdoblje od 1. travnja 2015. do 19. listopada 2019 s pripadajućim kamatama, te dospjelo potraživanje s naslova bračne stečevine podignute i zadržane od strane tužene-protutužiteljice s računa Favorit štednje broj 1886042358, otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. s pripadajućim kamatama, sve u ukupnom iznosu od 41.404,15 eur te kojom će se naložiti tuženoj- protutužiteljici da isplati tužitelju-protutuženiku razliku iznosa od 9.110,55 eur s kamatom koja na navedeni iznos teče od 20. listopada 2019. pa do isplate.

15. Na ročištu održanom 26. veljače 2024. rješenjem ovog suda je dopuštena preinaka protutužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice sadržanog u podnesku od 15. listopada 2023. Na ročištu održanom 19. ožujka 2024. tužitelj-protutuženik je istakao prigovor prijeboja i za razdoblje od 19. listopada 2020. do 15. rujna 2023. u iznosu od 11.550,00 eur s kamatom koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 330,00 eur teče od 15og dana u mjesecu do isplate.

16. U ovom predmetu je 14. svibnja 2024. donesena djelomična presuda pod posl. br. P Ob-776/2015 kojom je utvrđeno da posebni dio zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], površine 160 m[2] , Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ZK TIJELO III-5.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) prostorije u prizemlju zgrade prema nacrtu, predstavlja bračnu stečevinu stranaka za po ½ dijela, pa da je tužitelj- protutuženik ovlašten na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva zajedno sa svim drugim pripadnostima i služnostima na predmetnoj nekretnini na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tužene-protutužiteljice za ½ dijela.

17. Povodom pravodobne žalbe tužene-protutužiteljice Presudom Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž Ob-166/2024-3 od 12. sprnja 2024. odbijena je navedena žalba te je potvrđena djelomična presuda ovog suda pod posl. br. P Ob-776/2015 od 14. svibnja 2024.

18. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 17. rujna 2024. tužena- protutužiteljica je povećala dio protutužbenog zahtjeva predloživši donošenje presude kojom će se tužitelju-protutuženiku naložiti da isplati tuženoj-protutužiteljici iznos od ukupno 34.612,57 eur s naslova polovine plaćenih iznosa dospjelih obroka kredita za razdoblje do 15. rujna 2024. sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku počev od 15og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, iznos od 1.178,66 eur s naslova polovine dospjelih i plaćenih premija osiguranja imovine korisnika sve do 16. rujna 2024., iznos od 173,45 eur s naslova polovine dospjelih i plaćenih iznosa naknade za uređenje voda od 1. kolovoza 2013. do 14. rujna 2020. i iznos od 414,76 eur s naslova polovine dospjelih i plaćenih iznosa komunalne naknade za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 14. rujna 2020., sve uvećano za zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate. Nadalje, protutužbenim zahtjevom tužena- protutužiteljica je zatražila utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka uz pokretnine navedene u podnesku od 6. studenog 2017. predstavlja i gotovina u iznosu od 8.500,00 eur i u iznosu od 6.729,05 eur s naslova novčanog iznosa kojeg je tužitelj- protutuženik podigao i zadržao za sebe po prekidu bračne zajednice parničnih stranaka, te kojom će se naložiti tužitelju-protutuženiku da tuženoj-protutužiteljici isplati iznos od 4.250,00 eur, kao i iznos od 3.364,52 eur s kamatama koje na iznos od 4.250,00 eur teku od 9. srpnja 2015. pa do isplate, a na iznos od 3.364,52 eur teku od

23. srpnja 2015. pa do isplate.

19. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 17. listopada 2024. tuženik- protutužitelj je naveo da se protivi preinaci protutužbenog zahtjeva. U navedenom podnesku tužitelj-protutuženik je pored prigovora prijeboja za razdoblje od 19. listopada 2020. do 15. rujna 2023. u iznosu od 11.550,00 eur istaknuo i dodatan prigovor prijeboja za razdoblje od 15. rujna 2023. do 15. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 3.960,00 eur sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos od 330,00 eur teče od 15og dana u mjesecu.

20. Na ročištu održanom 18. listopada 2024. tužena-protutužiteljica je precizirala tužbeno traženje na iznos od 34.321,08 eur umjesto do tada označenih 34.612,57 eur. Na istom ročištu dopuštena je preinaka tužbe kako je to navedeno u podnesku tužene-protutužiteljice od 17. rujna 2024.

21. Povodom pravodobnog prijedloga za dopuštenje revizije tužene- protutužiteljice Rješenjem VSRH broj Revd-4957/2024-2 od 10. prosinca 2024. odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, dok je odbačen u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.

22. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 31. ožujka 2025. tužena- protutužiteljica je uredila protutužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje pokretnina kao bračne stečevine na način da iza riječi "i namještaj dječje sobe" treba stajati "dva ležaja sa ispodkrevetnim sanducima, jednokrilni ormar, viseći ormar i radni stol; namještaj kuhinje: ugradni ormar, radna ploha sa ugradbenim elementima i uređajima-suđerica marke Gorenje, pećnica, kuhalo (3+1) sveukupne dužine 3,40 m, viseći kuhinjski elementi dužine cca 2,50 m, hladnjak-zamrzivač marke LG; lijevana peć za grijanje na drva tip Plamen; namještaj dnevnog boravka: regal-vitrina, garnitura za sjedenje (trosjed, fotelja, tabure, stolić), LCD televizor Philips, klima uređaj marke Daikin; te rasvjetna tijela (stropne svjetiljke u kuhinji i blagovaonici te dnevnom boravku), bonogracije i zavjese (u kuhinji i blagovaonici, dnevnoj sobi, spavaćoj sobi); i ormarić za cipele u verandi, a sve naprijed i onako kako je to fotografirano i prikazano fotografijama i u Očevidnom izvješću i stručnom mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Darka inž. Smodlake iz travnja 2019. predanog sudu dana 15.04.2019.".

23. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 1. travnja 2025. tužitelj- protutuženik je predložio ovom sudu donošenje presude kojom će se prebiti dospjelo potraživanje tužene-protutužiteljice s naslova posebne imovine prije stupanja u brak u ukupnom iznosu od 193,55 eur, s naslova plaćenih iznosa kredita s pripadajućim kamatama u ukupnom iznosu od 41.720,96 eur za razdoblje od 01. travnja 2015. do 16. rujna 2024., s naslova plaćenih godišnjih premija osiguranja kredita s pripadajućim kamatama u ukupnom iznosu od 1.096,34 eur za razdoblje od 01. travnja 2015. do 16. rujna 2024., s naslova bračne stečevine zadržanog na računu tužitelja-protutuženika s pripadajućim kamatama u ukupnom iznosu od 10.842,83 eur za razdoblje od 01. travnja 2015. do 16. rujna 2024., a što predstavlja sveukupni iznos od 53.853,68 eur, s dospjelim potraživanjem tužitelja-protutuženika s naslova posebne imovine prije stupanja u brak u ukupnom iznosu od 662,09 eur, s naslova stjecanja bez osnove s pripadajućim kamatama u ukupnom iznosu od 45.526,52 eur za razdoblje od 01. travnja 2015. do 16. rujna 2024., s naslova bračne stečevine podignutog i zadržanog od strane tužene-protutužiteljice s računa Favorit štednje broj 1886042358, otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. s pripadajućim kamatama u ukupnom iznosu od 17.093,72 eur za razdoblje od 01. travnja 2015. do 16. rujna 2024., a što predstavlja sveukupni iznos od 63.282,33 eur, te kojom će se naložiti tuženoj-protutužiteljici da isplati tužitelju-protutuženiku razliku iznosa od 9.428,65 eur sa kamatom koja se na navedeni iznos od 17. rujna 2024. pa do isplate.

24. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom vjenčanog lista za parnične stranke, ZK izvatka za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 677, [broj poduloška], KO [katastarska općina], Presude Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Sinju pod posl. br. P ob-590/2015 od 21. prosinca 2015., dopisa odvjetnika VI " [adresa], **.**.2015.", dopisa odvjetnika Nediljka Ivančevića, spisa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, Odjela za zemljišne knjige pod posl. br. Z-1430/2013 i Z-1536/2013, Uvjerenja MUP PU Splitsko-dalmatinska PP Sinj od 12. travnja 2016., podataka o prometu računa za tužitelja-protutuženika kod HPB d.d., podataka o prometu računa za tužitelja- protutuženika kod Erste bank, dopisa Kreditne banke Zagreb, dopisa Zagrebačke banke d.d., dopisa PBZ d.d., ispisa prometa po računima tužitelja-protutuženika i tužene-protutužiteljice kod Splitske banke d.d., dopisa Addiko bank, ispis prometa po računima tužene-protutužiteljice kod Zagrebačke banke d.d., Potvrda o prometu po računu tužene-protutužiteljice kod Zagrebačka banke d.d., Ugovora o namjenskom kreditu broj 3233456197 zaključenog između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužene-protutužiteljice kao korisnika kredita 2. rujna 2013., Potvrde (solemnizacija) privatne isprave ovjerene kod javnog bilježnika Vladimira Delonge iz [adresa] pod brojem OV-6943/2013 od 6. rujna 2013., Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužene-protutužiteljice kao zakupodavca i Konzuma, trgovine na veliko i malo d.d. kao zakupnika 5. srpnja 2013., Zapisnika o primopredaji poslovnog prostora sastavljenog 31. srpnja 2015., dopisa Konzum, trgovina na veliko i malo d.d. "Zagreb, 10. veljače 2015.", Obavijesti o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke d.d. od 2. prosinca 2016., otplatnog Plana Zagrebačke banke d.d. za kreditnu partiju broj 7106190848, Rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv "Cetina" od 2. siječnja 2017. i 21. kolovoza 2015., izvoda komunalnih naknada, Police osiguranja imovine broj 9901101- 171897628 Allianz osiguranja, dopisa Splitske banke d.d. od 22. svibnja 2017. s izvodima iz prometa po računima tužitelja-protutuženika u prilogu, dopisa Splitske banke d.d. od 6. listopada 2017. s prometom po računu tužene-protutužiteljice u prilogu, dopisa Zagrebačke banke d.d. od 3. studenog 2017., preslika prometne dozvole za vozilo BMW, Potvrde o visini dohotka za 2011. i 2012. za tužitelja- protutuženika, Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između ŠI kao prodavatelja i tužitelja-protutuženika 22. kolovoza 2013., Potvrde o plaćenom porezu na stjecanje rabljenih motornih vozila, preslika uplatnice, preslika prometne dozvole za vozilo marke Mercedes KLASA C 200 CDI, godina proizvodnje 2005., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između AI kao prodavatelja i FI kao kupca **.**.2015., izvoda prometa po kreditu tužene- protutužiteljice kod Zagrebačke banke d.d., izvoda Grada Sinja o naknadama za uređenje voda, Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužene- protutužiteljice kako zakupodavca i Školske knjige d.d. kao zakupnika 25. lipnja 2020., Aneksa broj 1. Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužene- protutužiteljice kako zakupodavca i Školske knjige d.d. kao zakupnika 25. lipnja 2020., Aneksa broj 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužene- protutužiteljice kako zakupodavca i Školske knjige d.d. kao zakupnika 21. srpnja 2020. te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika i tužene-protutužiteljice u svojstvu parničnih stranaka, saslušanjem II, EI, DI, ŽI, AI u svojstvu svjedoka, dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke ing. JI, vještačenjem po vještaku građevinske struke ing. JI, vještačenjem po vještaku financije struke dipl. oec. Srđanu Kovačiću, kao i dokaz dopunskim vještačenjima po vještaku financijske struke dipl. oec. Srđanu Kovačiću.

25. Među strankama u ovom postupku je sporna visina protutužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na potraživanje s naslova polovine plaćenih iznosa kredita i polovine plaćenih godišnjih premija osiguranja kredita. Također, među strankama je sporna osnovanost i visina protutužbenog zahtjeva u dijelu kojim se potražuje polovina isplaćene komunalne naknade, polovina naknade za uređenje voda, te utvrđenje da bi osobno vozilo marke BMW kao i pokretnine koje se nalaze u stanu na adresi [adresa], predstavljale bračnu stečevinu parničnih stranaka te zahtjev za diobu iste. Nadalje, sporna je osnovanost prigovora prijeboja potraživanja tužitelja-protutuženika s potraživanjem tužene-protutužiteljice u vidu ulaganja u verandu na istoj adresi, te osnovanost prigovora zastare istaknutog glede tog potraživanja. Također, sporna je osnovanost prigovora prijeboja potraživanja tužene-protutužiteljice s potraživanjem tužitelja-protutuženika i to s naslova posebne imovine tužitelja-protutuženika prije stupanja u brak, s naslova stjecanja bez osnove, te s naslova bračne stečevine u vidu novčanog iznosa kojeg je tužena-protutužiteljica podigla s računa Favorit štednje.

26. Temeljem dokaza izvedenih u ovom postupku utvrđeno je:

- da su parnične stranke sklopile brak 30. rujna 2006. u [adresa],

- da su parnične stranke tijekom postupka navele da je bračna zajednica između istih prekinuta tijekom ožujka 2015.,

- da je brak stranaka razveden Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju pod posl. br. P ob-590/2015 od 21. prosinca 2015.,

- da je tužena-protutužiteljica kao korisnik kredita sa Zagrebačkom bankom d.d. kao kreditorom zaključila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3233456197 2. rujna 2013., a temeljem kojeg joj je isplaćen iznos od 70.000,00 eur te je ugovoren rok otplate kredita od 180 mjeseci, a iznos mjesečnog anuiteta je utvrđen u visini od 596,40 eur, koji je Obaviješću banke od 2. prosinca 2016. izmijenjen od 1. siječnja 2017. na iznos od 539,12 eur,

- da je tužena-protutužiteljica kao ugovaratelj osiguranja zaključila s Allianz osiguranjem kao osigurateljem Policu osiguranja imovine broj 9901101- 171897628 (polica za osiguranje korisnika kredita od nezgode, požara i nekih drugih opasnosti), a koje osiguranje počinje od 27. rujna 2013. i traje do 27. rujna 2028., te je istom određena godišnja premija osiguranja u iznosu od 197,47 eur, a koja dospijeva na naplatu 27. rujna svake godine do prestanka osiguranja,

- da je tužena-protutužiteljica temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. lipnja 2013. i Tabularne isprave ovjerene kod javnog bilježnika Ane Romac iz [adresa] pod brojem Ov-4253/2013 od 19. kolovoza 2013. upisana kao vlasnica za cijelo čest. zgr. [katastarska čestica], površine 160 m[2] , ZU 677, [broj poduloška], KO [katastarska općina], 5. ZK tijelo III-Etaža 0/0 i to baš prostorija u prizemlju zgrade prema nacrtu,

- da je tužena-protutužiteljica kao zakupodavac zaključila s Konzumom, trgovina na veliko i malo d.d. kao zakupnikom Ugovor o zakupu poslovnog prostora 5. srpnja 2013., a predmet kojeg su prostorije u prizemlju zgrade ukupne površine 99 m[2] , ZU 677 KO [katastarska općina], ZK tijelo III, čest. zgr. [katastarska čestica] – 5. Etaža 0/0, te da su istim stranke suglasno utvrdile da se zakupnik u trenutku sklapanja ovog Ugovora već nalazi u zakupu predmetnog poslovnog prostora temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog s Eurovibom d.o.o. na neodređeno vrijeme, da je zakupodavac postao isključivi vlasnik zakupljenog poslovnog prostora temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. lipnja 2013. s Eurovibom d.o.o. kao prodavateljem, pa da se ovim Ugovorom u cijelosti zamjenjuje prethodno sklopljeni Ugovor o zakupu, koji se smatra raskinutim od trenutka početka trajanja zakupa iz ovog Ugovora. Navedeni Ugovor o zakupu zaključen je na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2020. (uključujući i navedeni dan). Naprijed navedenim Ugovorom o zakupu ugovorena je mjesečna zakupnina u iznosu od 660,00 eur s dospijećem petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec, a sukladno odredbi članka 5. Ugovora utvrđena je i obveza zakupnika snositi i plaćati režijske i komunalne troškove i to: električne energije, vode prema stvarnoj potrošnji, komunalne i vodoprivredne naknade (odnosno kakva druga davanja koja umjesto tih naknada budu propisana od nadležnih tijela), odvoza komunalnog i drugog otpada,

- da je sukladno dopisu Konzuma d.d. od 10. veljače 2015. Konzum d.d. izvijestio tuženu-protutužiteljicu da prihvaća njezin zahtjev da otkazni rok od tri mjeseca može početi najranije nakon isteka dvije godine trajanja zakupa te da Konzum d.d. predlaže datum 31. srpnja 2015. kao datum primopredaje prostora, a pregledom Zapisnika o primopredaji poslovnog prostora sastavljenog 31. srpnja 2015. utvrđeno je da se istim konstatira da je predstavnik Konzuma d.d. vratio predstavniku zakupodavca ključeve prostora u kojem se nalazio,

- da je tužena-protutužiteljica kao zakupodavac zaključila Ugovor o zakupu poslovnog prostora sa Školskom knjigom d.d. kao zakupnikom 25. lipnja 2020., a pregledom kojeg Ugovora je utvrđeno da je predmet istog poslovni prostor upisan u ZU 677 KO [katastarska općina], približne površine 96,53 m[2] , a koji se sastoji od prodajnog prostora i skladišta s nusprostorijama. Navedenim Ugovorom i to člankom 4. istog ugovorne strane su ugovorile da je zakupnik dužan snositi troškove korištenja uređaja i obavljanja zajedničkih usluga u zgradi (struja, voda, odvoz smeća). Člankom 8. Ugovora određeno je da se isti sklapa na rok od deset mjeseci koji počinje teći 1. kolovoza 2020. Aneksom broj 1. Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužene-protutužiteljice kako zakupodavca i Školske knjige d.d. kao zakupnika 25. lipnja 2020. ugovorne strane su ugovorile zakupninu u iznosu od 4.000,00 kn mjesečno, a Aneksom broj 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između tužene-protutužiteljice kako zakupodavca i Školske knjige d.d. kao zakupnika 21. srpnja 2020. ugovorne strane su odredile da će zakupnik prvu zakupninu platiti počevši od listopada 2020.

- da je pregledom Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između ŠI kao prodavatelja i tužitelja-protutuženika kao kupca 22. kolovoza 2013., utvrđeno da je predmet tog Ugovora osobni automobil marke Mercedes, KLASA C 200 CDI, godina proizvodnje 2005., broj šasije

WDB2030071A743418, reg. oznake [registarska oznaka],

- da je sukladno Uvjerenju MUP RH PU Splitsko-dalmatinska PP Sinj od 12. travnja 2016. tužitelj-protutuženik evidentiran kao vlasnik vozila M1, marke Mercedes, KLASA C 200 CDI, godina proizvodnje 2005., broj šasije

WDB2030071A743418, reg. oznake [registarska oznaka],

- da je sukladno Uvjerenju MUP RH PU Splitsko-dalmatinska PP Sinj od 12. travnja 2016. tužena-protutužiteljica evidentirana kao vlasnik vozila M1, marke BMW 318TDS, godina proizvodnje 1997., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka],

- da je pregledom Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između AI kao prodavatelja i FI kao kupca **.**.2015. utvrđeno da je predmet navedenog Ugovora vozilo marke BMW, serija 1, godina proizvodnje 2005., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], a da je kupoprodajna cijena određena u iznosu od 15.000,00 kn.

27. U svom stručnom nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog suda 25. svibnja 2020. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je naveo da je tužitelj- protutuženik imao na bankovnom računu na dan stupanja u brak 30. rujna 2006. 4.988,52 kn, a tužena-protutužiteljica da je na dan stupanja u brak na bankovnim računima imala ukupno 1.458,31 kn. Koncem ožujka 2015. kada da je prema izjavama parničnih stranaka došlo do prekida bračne zajednice, na računima tužitelja- protutuženika da je bilo 31.226,96 kn, te 8.500,00 eur, a na računu tužene- protutužiteljice da je bilo -4.278,24 kn, dakle sveukupno da je bilo 91.927,74 kn. Na računu tužitelja-protutuženika u razdoblju od prekida bračne zajednice pa do donošenja sudske presude o razvodu braka, da je podignut iznos od 8.506,75 eur te 30.700,00 kn, odnosno sveukupno 95.092,65 kn. Na dan prekida bračne zajednice (31. ožujka 2015.) parnične stranke da su imale obvezu po kreditu podignutom kod Zagrebačke banke 2. rujna 2013., za glavnicu duga u iznosu od 64.480,79 eur ili protuvrijednost od 489.476,45 kn.

28. U podnesku od 26. kolovoza 2020. tužitelj-protutuženik je naveo da nema primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke dipl. oec. Srđana Kovačića.

29. Rješenjem ovog suda pod posl. br. P Ob-776/2015 od 13. travnja 2022. odlučeno je izvest dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oec. Srđanu Kovačiću na okolnost utvrđenja visine dospjelih potraživanja stranaka i razliku istih za razdoblje do 19. listopada 2019.

30. U svom dopunskom nalazu i mišljenju broj 1. zaprimljenom kod ovog suda 7. travnja 2023. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je naveo da je u vrijeme prekida bračne zajednice parničnih stranaka i to na dan 31. ožujka 2015. tužitelj-protutuženik imao na svojim računima 96.206,03 kn, a tužena-protutužiteljica - 4.278,29 kn, te da ovu novčanu imovinu treba podijeliti na način da se najprije pokrije minus na računu tužene-protutužiteljice, a preostali iznos od 91.927,74 kn podijeli na dva jednaka dijela, svakom po 45.963,87 kn. Iz navedenog da proizlazi kako bi tužitelj- protutuženik trebao uplatiti tuženoj-protutužiteljici 50.242,16 kn (4.278,29 kn + 45.963,87 kn) što da predstavlja protuvrijednost od 6.572,25 eur. Tužena- protutužiteljica da za razdoblje od 1. travnja 2015. do 19. listopada 2019. ostvaruje pravo na isplatu ½ anuiteta kredita i to od 1. travnja 2015. do 1. siječnja 2017., isplatu za 22 anuiteta x 298,20 eur, odnosno sveukupno 6.560,40 eur, a za razdoblje od 1. veljače 2017. do 19. listopada 2019. isplatu za 33 anuiteta x 269,56 eur, dakle sveukupno 8.895,48 eur, odnosno za cijelo razdoblje u iznosu od 15.455,88 eur. Pored toga, tužena-protutužiteljica da je u navedenom razdoblju imala troškove osiguranja kredita u iznosu od 987,35 eur (197,47 eur x 5 godina), pa polovina tog iznosa da daje trošak od 493,68 eur. Sveukupno taj trošak koji se raspodjeljuje na obje stranke da iznosi za svakog po 15.949,56 eur. U istom tom razdoblju tužena-protutužiteljica da je trebala ostvariti prihod od zakupa poslovnog prostora za razdoblje od 1. travnja 2015. do 19. listopada 2019. u ukupnom iznosu od 36.058,00 eur (660,00 eur x 54 mjeseca + 418,00 eur za 19 dana u listopada 2019.) prema iznosu najamnine po Ugovoru s Konzum d.d., a radi čega da svakom od suvlasnika pripada po ½ ili 18.029,00 eur. Slijedom navedenog, kada se od navedenih prihoda tužitelja-protutuženika oduzmu troškovi koje bi isti trebao podmiriti da proizlazi da bi mu tužena-protutužiteljica trebala podmiriti iznos od 2.079,44 eur, a kada se ovaj iznos prebije s obvezom tužitelja- protutuženika prema tuženoj-protutužiteljici, to da proizlazi obveza tužitelja- protutuženika prema tuženoj-protutužiteljici u ukupnom iznosu od 4.492,81 eur (6.572,25 eur – 2.079,44 eur).

31. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 19. travnja 2023. tužitelj- protutuženik je prigovorio naprijed navedenom dopunskom vještvu dipl. oec. Srđana Kovačića iskazujući da isto ne obuhvaća potraživanja tužitelja-protutuženika s naslova polovine preostalog neiskorištenog iznosa kredita uvećanog za kamate u ukupnom iznosu od 156.151,58 kn (20.742,88 eur).

32. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 10. svibnja 2023. tužena- protutužiteljica je glede naprijed iznijetog dopunskog vještva vještaka financijske struke dipl. oec. Srđana Kovačića navela da je predmetno vještvo trebalo obuhvatiti razdoblje do 19. listopada 2020., a jednako tako da bi izračun dospjelih anuiteta trebao uključivati razdoblje od 1. rujna 2013. do 31. ožujka 2015. te od 19. listopada 2019. do 19. listopada 2020.

33. U nastavku postupka sud je izveo dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnost potraživanja parničnih stranaka i razlike istih, a sve za razdoblje do 19. listopada 2020.

34. U svom dopunskom nalazu i mišljenju broj 2. zaprimljenom kod ovog suda 19. listopada 2023. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je naveo da potraživanje tužitelja-protutuženika prema tuženoj-protutužiteljici na ime ½ zakupnine, i to za razdoblje od 1. travnja 2015. do zaključno s 1. listopada 2020. iznosi 22.110,00 eur s naslova glavnice i 4.194,39 eur s naslova kamata, dakle ukupno 26.304,39 eur. Nadalje, ukupno potraživanje tužitelja-protutuženika prema tuženoj-protutužiteljici s naslova polovine iznosa podignutog s računa Favorit štednje 17. rujna 2014. da iznosi za glavnicu 78.075,79 kn i 32.163,14 kn za kamate, dakle ukupno 14.631,22 eur. Iz pretodnog izračuna da proizlazi da je sveukupno potraživanje tužitelja-protutuženika prema tuženoj-protutužiteljici na dan 19. listopada 2020. iznosilo 40.935,61 eur (26.304,39 eur + 14.631,22 eur). Potraživanja tužene-protutužiteljice prema tužitelju- protutuženiku da bi se sastojala od iznosa već ranije utvrđenog u dopunskom vještvu ovog vještaka i to u visini od 6.572,25 eur za glavnicu, a što uvećano za kamate u visini od 2.707,42 eur daje sveukupni iznos od 9.279,67 eur. Glede potraživanja polovine plaćenih rata kredita i to za razdoblje od 1. travnja 2015. do 1. listopada 2020. potraživanje tužene-protutužiteljice da iznosi 18.661,96 eur za glavnicu i 3.626,21 eur za kamate, odnosno ukupno 22.288,17 eur. Potraživanje tužene-protutužiteljice za plaćenu polovinu premija osiguranja kredita za razdoblje od 1. travnja 2015. do 1. srpnja 2020. da iznosi 592,43 eur za glavnicu i 133,33 eur za kamate, dakle ukupno 725,76 eur. Potraživanje tužene-protutužiteljice za polovinu mjesečnog troška za komunalnu naknadu za razdoblje od 1. travnja 2015. do 1. listopada 2020. da iznosi 6.633,00 kn za glavnicu i 1.258,32 kn za kamate, odnosno ukupno 7.891,32 kn, što da iznosi protuvrijednost od 1.047,36 eur ukupno. Potraživanje tužene-protutužiteljice za plaćenu polovinu naknade za uređenje voda za razdoblje od 1. travnja 2015. do 1. listopada 2020. da iznosi 1.989,90 kn za glavnicu i 377,49 kn za kamate, odnosno ukupno 2.367,39 kn, a što da iznosi protuvrijednost od 314,21 eur.

35. Raspravnim rješenjem ovog suda pod posl. br. P Ob-776/2015 od 18. listopada 2024. odlučeno je izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oec. Srđanu Kovačiću na okolnost utvrđenja visine dospjelih potraživanja stranaka i razliku istih za razdoblje do zaključno s rujnom 2024.

36. U svom dopunskom nalazu i mišljenju broj 3. zaprimljenom kod ovog suda 11. prosinca 2024. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je utvrdio ukupni izračun polovine prihoda od najamnine kao da je poslovni prostor bio cijelo vrijeme u najmu od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. i to za vrijeme kada poslovni prostor nije bio u najmu (od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2020.), te je pritom prikazao cijenu najma kao da se nastavio iznajmljivati po cijeni koja je bila ugovorena s društvom Konzum d.d., a prema tom izračunu da bi po ovom osnovu dugovanje tužene- protutužiteljice prema tužitelju-protutuženiku iznosilo za glavnicu duga 34.521,60 eur i za kamate 11.003,92 eur, odnosno ukupno 45.525,52 eur. Uz pretpostavku da se u obračun međusobnih potraživanja među strankama u sporu, uzme i iznos Favorit štednje od 156.151,58 kn koji da je 17. rujna 2014. tužena-protutužiteljica podigla s računa, sukladno vještakovom izračunu polovine iznosa Favorit štednje za razdoblje od prekida bračne zajednice pa do 16. rujna 2024. proizlazi da na ime glavnice iznosi, 78.075,79 kn i 50.716,87 kn za kamate, što da ukupno daje iznos od 128.792,66 kn, odnosno u protuvrijednosti iznos od 17.093,72 eur. Glede potraživanja tužene- protutužiteljice prema tužitelju-protutuženiku na ime polovine novčanog iznosa koji je tužitelj-protutuženik podigao sa svog bankovnog računa po prekidu bračne zajednice, vještak je na navedeno dugovanje u iznosu od 6.572,25 eur izračunao kamate zaračunate do 16. rujna 2024. koje iznose 4.270,58 eur, dakle sveukupno glavnica i kamate da daju iznos od 10.842,83 eur. Glavnica i kamate koje da treba platiti tužitelj- protutuženik tuženoj-protutužiteljici za ½ plaćenih rata kredita s izračunom zateznih kamata na plaćene rate kredita od 15. listopada 2013. do 16. rujna 2024. da iznose 34.412,35 eur za glavnicu i 12.598,47 eur za kamate ili ukupno 47.010,82 eur. Potraživanje tužene-protutužiteljice za plaćenu polovinu premije osiguranja kredita (sa zateznim kamatama zaračunatim do 16. rujna 2024.) da iznosi 987,40 eur za glavnicu i 338,20 eur za kamatu, odnosno ukupno 1.325,60 eur. Potraživanje tužene- protutužiteljice za ½ plaćenog troška za komunalnu naknadu (sa zateznim kamatama zaračunatim do 16. rujna 2024.) da iznosi 2.923,41 kn za glavnicu i 1.216,57 kn za kamate ili ukupno 4.139,98 kn što da iznosi protuvrijednost od 549,47 eur. Iznos potraživanja tužene-protutužiteljice za plaćenu polovinu naknade za uređenje voda (sa zateznim kamatama zaračunatim do 16. rujna 2024.) da iznosi 1.336,51 kn za glavnicu i 431,05 kn za kamate ili ukupno 1.767,56 kn, što da iznosi protuvrijednost od 234,60 eur.

37. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 31. siječnja 2025. tužitelj- protutuženik je naveo da nema primjedbi na naprijed iznijeti matematički izračun vještaka financijske struke.

38. Očitujući se na naprijed iznijeto dopunsko vještvo vještaka financijske struke tužena-protutužiteljica je na ročištu održanom 3. veljače 2025. navela da nema primjedbi na matematički obračun financijskog vještaka.

39. Odlučujući o dijelu protutužbenog zahtjeva kojim je zatražena isplata polovine rata namjenskog kredita, a kojeg je podigla tužena-protutužiteljica kod Zagrebačke banke d.d., valja istaknuti da među strankama nije sporno da je nakon prestanka bračne zajednice tužena-protutužiteljica otplaćivala navedeni kredit isključivo svojim sredstvima. Sukladno tome, obveza tužitelja-protutuženika na plaćanje polovice rate kredita proizlazila bi iz odredbe članka 44. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15., dalje: ObZ). Naime, odredbom članka 44. stavak 1. ObZ-a propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Nadalje, iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine, dok stavak 3. propisuje kako se smatra da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. tog članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili. Također, sukladno prijelaznim i završnim odredbama Obiteljskog zakona objavljenog u "Narodnim novinama", broj 103/15. propisano je da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu tog Zakona, ako tim Zakonom nije drukčije određeno (članak 551. stavak 1. ObZ-a). Dakle, u konkretnom slučaju radi se o regresnom potraživanju jednog bračnog druga prema drugom za podmirenjem obveza bračne zajednice. Naime, tužena-protutužiteljica je trenutkom plaćanja rate namjenskog kredita učinila isplatu za drugoga pridržavajući pri tome pravo da zatraži od tužitelja-protutuženika podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju). Sukladno tome, a kako se u konkretnom slučaju radi o solidarnoj obvezi bračnih drugova (članak 44. stavak 1. ObZ-a), to tužena- protutužiteljica ima pravo zahtijevati od tužitelja-protutuženika naknadu polovice iznosa plaćenog za namirenje obveza namjenskog kredita (članak 44. stavak 2. i 3. ObZ-a) i to za razdoblje počev od prekida bračne zajednice dakle od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. Iako je tužena-protutužiteljica protutužbenim zahtjevom zatražila s prednjeg naslova isplatu i za razdoblje od listopada 2013. do 31. ožujka 2015., sud nije ocijenio osnovanim navedeni dio protutužbenog zahtjeva. Naime, tužena- protutužiteljica je u svom iskazu navela da je rate kredita za vrijeme trajanja bračne zajednice otplaćivala od svoje plaće ali je također navela i da je ostatak novca od najma što ne bi bilo plaćeno za kredit u iznosu od nekih 100 eura, trošila u domaćinstvu. Sukladno takvim navodima tužene-protutužiteljice proizlazi da je ista mjesečni iznos kreditnog zaduženja podmirivala što novcem stečenim radom, što zakupninom temeljem zaključenog Ugovora o zakupu predmetne nekretnine s Konzum d.d., u trajanju od 1. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. , odnosno zakupninom stečenom za nekretninu koja je bračna stečevina parničnih stranaka. Dakle, iz naprijed navedenog jasnim proizlazi zaključak da je tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka kredit otplaćivan novcem koji u svakom slučaju predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka u jednakim dijelovima (sukladno odredbi čl. 36. ObZ), pa s tim u vezi tužena-protutužiteljica za navedeno razdoblje ne ostvaruje regresni zahtjev s prednjeg naslova spram tužitelja-protutuženika. U svom dopunskom nalazu i mišljenju broj 3. zaprimljenom kod ovog suda 11. prosinca 2024. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je utvrdio da glavnica i kamate koje treba platiti tužitelj-protutuženik tuženoj-protutužiteljici za ½ plaćenih rata kredita s izračunom zateznih kamata na plaćene rate kredita od 15. listopada 2013. do 16. rujna 2024. iznose 34.412,35 eur za glavnicu i 12.598,47 eur za kamate ili ukupno 47.010,82 eur, pa kada se od navedenog iznosa oduzmu iznosi glavnica za razdoblje od listopada 2013. do 1. travnja 2015. odnosno iznos od 4.978,81 eur te iznosi kamata za razdoblje od 15. listopada 2013. do 1. travnja 2015. odnosno iznos od 424,35 eur, proizlazi da je tužitelj-protutuženik s prednjeg naslova u obvezi isplatiti tuženoj-protutužiteljici iznos od 29.433,54 eur na ime glavnice te iznos od 12.174,12 eur na ime kamata zaračunatih do 16. rujna 2024., dakle sveukupno iznos od 41.607,66 eur. Za više traženo s naslova glavnice i to za iznos od 4.887,54 eur s pripadajućim zateznim kamatama, potraživanje tužene- protutužiteljice se ne ukazuje osnovanim.

40. Na istom pravnom temelju kao i gore navedeno, sud je ocijenio osnovanim potraživanje tužene-protutužiteljice s naslova polovine plaćenih premija osiguranja kredita, ali jednako kao i glede rata kredita osnovanim je ocjenjeno navedeno potraživanje za razdoblje od 01. travnja 2015. pa nadalje, ali ne i za razdoblje trajanja bračne zajednice s obzirom da tužena-protutužiteljica nije dokazala da bi navedene premije osiguranja podmirivala novcem koji bi predstavljao njezinu vlastitu imovinu. U svom dopunskom nalazu i mišljenju broj 3. zaprimljenom kod ovog suda 11. prosinca 2024. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je utvrdio da potraživanje tužene-protutužiteljice za plaćenu polovinu premije osiguranja kredita (sa zateznim kamatama zaračunatim do 16. rujna 2024.) iznosi 987,40 eur za glavnicu i 338,20 eur za kamatu, odnosno ukupno 1.325,60 eur. S obzirom da je sud neosnovanim ocijenio potraživanje za razdoblje od rujna 2013. do 31. ožujka 2015., to je od prednjeg izračuna vještaka s naslova glavnice trebalo oduzeti iznos od 197,48 eur, slijedom čega osnovanim proizlazi potraživanje tužene-protutužiteljice u iznosu od 789,92 eur s naslova glavnice (na navedeni iznos tužena-protutužiteljica je zatražila kamate od presuđenja pa do isplate). Za više traženo s naslova glavnice i to za iznos od 388,74 eur protutužbeni zahtjev s prednjeg naslova ne proizlazi osnovanim.

41. Glede potraživanja tužene-protutužiteljice s naslova bračne stečevine i to novčanog iznosa kojeg je tužitelj-protutuženik imao na svom bankovnom računu u trenutku prekida bračne zajednice, valja navesti da je odlučujući o osnovanosti i visini istog, valjalo primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne imovine, dakle odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje: ObZ/03). Odredbom članka 247. ObZ/03 određeno je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, dok je odredbom članka 248. ObZ/03 određeno da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Odredbom članka 249. st.1. ObZ/03 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.

42. Glede navedenog potraživanja tužene-protutužiteljice valja istaknuti da isto tužitelj-protutuženik nije osporio već je i u svom stranačkom iskazu naveo da je kod njega na računu ostao iznos od nekih oko 90 tisuća kuna. U svom stručnom nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog suda 25. svibnja 2020. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je naveo da je tužitelj-protutuženik imao na bankovnom računu koncem ožujka 2015. kada da je prema izjavama parničnih stranaka došlo do prekida bračne zajednice iznos od 31.226,96 kn, te 8.500,00 eur. U svom dopunskom nalazu i mišljenju broj 1. zaprimljenom kod ovog suda 7. travnja 2023. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je naveo da je u vrijeme prekida bračne zajednice parničnih stranaka i to na dan 31. ožujka 2015. tužitelj-protutuženik imao na svojim računima 96.206,03 kn, a tužena-protutužiteljica -4.278,29 kn, te da ovu novčanu imovinu treba podijeliti na način da se najprije pokrije minus na računu tužene- protutužiteljice, a preostali iznos od 91.927,74 kn podijeli na dva jedna dijela, svakom po 45.963,87 kn. Iz navedenog da proizlazi kako bi tužitelj-protutuženik trebao uplatiti tuženoj-protutužiteljici 50.242,16 kn (4.278,29kn + 45.963,87 kn) što da predstavlja protuvrijednost od 6.572,25 eur. U svom dopunskom nalazu i mišljenju broj 3. zaprimljenom kod ovog suda 11. prosinca 2024. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je glede potraživanja tužene-protutužiteljice prema tužitelju- protutuženiku na ime polovine novčanog iznosa koji je tužitelj-protutuženik podigao sa svog bankovnog računa po prekidu bračne zajednice, utvrdio da na navedeno dugovanje u iznosu od 6.572,25 eur kamate zaračunate do 16. rujna 2024. iznose 4.270,58 eur, dakle sveukupno glavnica i kamate da daju iznos od 10.842,83 eur. Poklanjajući vjeru naprijed navedenom izračunu vještaka kao stručnom i argumentiranom proizlazi da bračnu stečevinu parničnih stranaka čini novčani iznos u u visini od 13.144,50 eur, a kojeg su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima, slijedom čega osnovanim proizlazi potraživanje tužene-protutužiteljice u visini polovine navedenog iznosa na temelju odredbi čl. 248. i 249. ObZ/03 i to u iznosu od 6.572,25 eur, a što zajedno sa zateznim kamatama zaračunatim za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. u iznosu od 4.270,58 eur, sveukupno daje iznos od 10.842,83 eur. Za više traženo s naslova glavnice i to za iznos od 1.042,27 eur s pripadajućim zateznim kamatama, potraživanje tužene-protutužiteljice se ne ukazuje osnovanim.

43. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 21. studenog 2017., tužitelj- protutuženik je istaknuo prigovor prijeboja potraživanja tužene-protutužiteljice s protraživanjem kojeg isti ima spram nje s naslova stjecanja bez osnova te polovine bračne stečevine-novčanog iznosa kojeg je tužena-protutužiteljica podigla s računa Favorit štednje otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. dok je podneskom zaprimljenim kod ovog suda 1. travnja 2025. tužitelj-protutuženik zatražio da se u prijeboj potraživanja tužene-protutužiteljice i to s naslova polovine plaćenih rata kredite, polovine plaćenih premija osiguranja, vlastite imovine tužene-protutužiteljice i bračne stečevine – novčanog iznosa zadržanog na računu tužitelja-protutuženika, stavi tužiteljevo-protutuženikovo potraživanje s naslova njegove vlastite imovine prije stupanja u brak, s naslova stjecanja bez osnova, te polovine bračne stečevine- novčanog iznosa kojeg je tužena-protutužiteljica podigla s računa Favorit štednje otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. Iz naprijed navedenog procesnog disponiranja tužitelja-protutuženika razvidno je da tužitelj-protutuženik ne tvrdi da je potraživanje tužene-protutužiteljice postojalo i prestalo građanskopravnim izvanprocesnim prijebojem već ističe postojanje svojeg kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva te zahtjeva da sud svojom presudom izvrši prijeboj međusobnih potraživanja stranaka. Dakle, riječ je o kompenzaciji u parnici (compensatio per iudicem) koja može nastati u dva slučaja i to isticanjem prigovora radi prebijanja ili podnošenjem kompenzabilne protužbe. Kako u konkretnom slučaju tužitelj-protutuženik nije postavio samostalni tužbeni zahtjev koji bi za predmet imao potraživanja koja stavlja u prijeboj, to se u konkretnom slučaju ne radi o kompenzabilnoj protutužbi, odnosno tužbi, već o prigovoru prijeboja, a o kojem sud može odlučiti samo u granicama postavljenog u konkretnom slučaju protutužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice.

44. Odlučujući o istaknutom prigovoru radi prebijanja i to glede potraživanja tužitelja-protutuženika s naslova njegove vlastite imovine prije stupanja u brak u visini od 662,09 eur, valja navesti da je tužitelj-protutuženik prigovor glede tog potraživanja istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari (rješenje o zaključenju je doneseno na ročištu održanom 23. studenog 2017.). Cijeneći okolnost da se ovaj procesni prigovor prijeboja, sukladno odredbi članka 288.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a što tužitelj-protutuženik nije uradio, to je taj prigovor valjalo odbaciti kao nepravovremen, a kako je to i odlučeno pod toč. I. izreke ovog rješenja.

45. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

46. Odredbom članka 1120. ZOO određeno je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik da može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

47. Odlučujući o osnovanosti prigovora radi prebijanja glede potraživanja tužitelja-protutuženika s naslova stjecanja bez osnove i to u sveukupnom iznosu od 45.526,52 eur, za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. valja navesti da je pravomoćnom djelomičnom presudom ovog suda pod posl. br. P Ob-776/15 od 14. svibnja 2024. utvrđeno da predmetni poslovni prostor označen kao posebni dio zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], površine 160 m[2] , ZU 677, KO [katastarska općina], ZK tijelo III-5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) prostorije u prizemlju zgrade prema nacrtu, predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka i to svakog za po ½ dijela. Temeljem provedenog dokaznog postupka proizlazi da je u proteklom razdoblju i to od 1. travnja 2015. kada je prekinuta bračna zajednica parničnih stranaka pa do 16. rujna 2024. upravo tužena-protutužiteljica bila u posjedu predmetnog poslovnog prostora, ista ga je u dva navrata davala u zakup, istovremeno osporavajući tužitelju-protutuženiku bilo kakva vlasnička prava glede te nekretnine, štoviše, unatoč zahtjevu tužitelja-protutuženika da istom ustupi ključeve predmetnog poslovnog prostora i uvede ga u suposjed (a što je tužitelj-protutuženik zatražio dopisom od 2. studenog 2015.), ista navedenom nije udovoljila. Iz naprijed iznijetog razvidnim proizlazi da je tužena-protutužiteljica kao suvlasnica bez naknade koristila suvlasnički dio tužitelja-protutuženika te se time ista neosnovano obogatila za visinu zakupnine koju bi inače morala plaćati pa navedeno predstavlja korist koju je ista obvezana naknaditi tužitelju-protutuženiku. Pri tom valja istaknuti da je tužena- protutužiteljica kao suvlasnik koji se koristi suvlasničkim dijelom drugog suvlasnika, dužna drugom suvlasniku, odnosno tužitelju-protutuženiku platiti naknadu prema pravilima stjecanja bez osnove bez obzira na to je li ona korištenjem suvlasničkog dijela drugog suvlasnika ostvarila kakvu korist. S tim u vezi, proizlazi zaključak da bez obzira na činjenicu što je tek dijelom utuženog razdoblja tužena-protutužiteljica ostvarivala zaradu s naslova zakupnine, ista je u obvezi naknaditi tužitelju- protutuženiku korist koju je ostvarivala koristeći navedeni poslovni prostor u cijelosti tijekom utuženog razdoblja i to upravo u visini zakupnine koju bi ona inače platila za takvo korištenje. U dopunskom nalazu i mišljenju broj 3. vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić je visinu predmetnog potraživanja tužitelja-protutuženika utvrdio u iznosu koji odgovara cijeni zakupa kao da se predmetni poslovni prostor nastavio iznajmljivati po cijeni koja je bila ugovorena s društvom Konzum d.d., i to u sveukupnom iznosu od 45.525,52 eur (glavnica u iznosu od 34.521,60 eur i zatezne kamate zaračunate do 16. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 11.003,92 eur). Poklanjajući vjeru naprijed iznijetom dopunskom vještvu vještaka dipl. oec. Srđana Kovačića kao stručnom i argumentiranom, sud je pozivom na naprijed citirane odredbe čl. 1111. i 1120. ZOO, ali i na odredbu čl. 1115. ZOO, a temeljem koje je tužena- protutužiteljica u obvezi kao nepošteni posjednik platiti kamate na ostvarenu korist od dana stjecanja iste, sud je utvrdio postojanje potraživanja tužitelja-protutuženika s naslova stjecanja bez osnove u ukupnom iznosu od 45.525.52 eur.

48. Glede utvrđenja postojanja potraživanja tužitelja-protutuženika s naslova bračne stečevine i to iznosa za koji tužitelj-protutuženik tvrdi da ga je tužena- protutužiteljica podigla s računa Favorit štednje broj 1886042358, valja navesti da je vještak financijske struke dipl. oec. Srđan Kovačić naveo u svom stručnom nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog suda 25. svibnja 2020. da je tuženoj-protutužiteljici kao korisniku kredita Zagrebačka banka d.d. odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 70.000,00 eur s naslova namjenskog kredita u rujnu 2013., a da je tužena- protutužiteljica 17. rujna 2014. s računa Favorit štednje broj 1886042358 otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. podigla iznos od 156.151,58 kn (20.742,88 eur) i zatvorila račun. Saslušan u svojstvu stranke tužitelj-protutuženik je u svom iskazu naveo da je tužena-protutužiteljica podignula kredit i to iznos od 70.000,00 eur kako bi vratili novac koji im je II pozamio za kupovinu poslovnog prostora u Vrličkoj ulici, a ostatak novca od kredita i to 20.000,00 eur tužena-protutužiteljica da je zadržala za sebe te da on pretpostavlja da je od tog novca ona kasnije kupila automobil BMW. Vozilo marke Mercedes da je kupljeno dvije godine prije nego li su podigli kredit, a između njega i tužene-protutužiteljice da nikada nije bilo dogovora da on kupi Mercedes, a ona BMW. U svom stranačkom iskazu tužena-protutužiteljica je navela da je kod Zagrebačke banke podignula kredit u iznosu od 70.000,00 eur kako bi vratila 50.000,00 eur pozajmljenih od II u svrhu kupovine predmetnog poslovnog prometa, a 20.000,00 eur viška od kredita da je vratila u kuću, štoviše da je taj iznos vratila tužitelju-protutuženiku na ruke i da mu je rekla da joj treba auto, a kako se on nije s tim složio, da je ona od tog novca uzela sebi za kupnju auta i to iznos od 6.000,00 eur, međutim u tom trenutku da ona još nije znala za vozilo BMW koje će kasnije i kupiti s tim novcem, niti da je tada još pregovarala s čovjekom koji će joj ga kasnije prodati. Vozilo marke BMW da je kupila kada je došlo do razvoda braka, a tužitelj-protutuženik da je od ostatka novca kupio vozilo marke Mercedes. Pritom da je vozilo marke BMW stavila na svoju sestru kako joj se ne bi dogodilo da joj to vozilo uzme tužitelj-protutuženik pa da nema čime doći na posao. Saslušani svjedok AI je naveo da je vozilo marke BMW prodao tuženoj-protutužiteljici odnosno ona da mu je dala novac i to 6.000,00 eur za vozilo dok on da je zaključio kupoprodajni ugovor s njezinom sestrom. Pritom da mu je tužena-protutužiteljica navela da auto kupuje za sebe, s njom da je i pregovarao vezano za tu prodaju, a tužena- protutužiteljica da mu je rekla da je napisala auto na svoju sestru nešto vezano za razvod braka. Cijeneći sadržaj naprijed navedenog Ugovora o kupoprodaji osobnog vozila marke Mercedes razvidno je da je to vozilo kupljeno prije nego je tuženoj- protutužiteljici uopće odobren kredit Zagrebačke banke d.d. pa s tim u vezi neosnovanim proizlaze njeni navodi kako je dio iznosa od 20.742,88 eur upotrijebljen za kupovinu vozila marke Mercedes. S druge pak strane cijeneći sadržaj Ugovora o kupoprodaji motornog vozila BMW zaključenog između AI kao prodavatelja i FI kao kupca **.**.2015., razvidnim proizlazi da je navedeni Ugovor realiziran po prestanku bračne zajednice parničnih stranaka. Štoviše, okolnost da je vozilo marke BMW kupljeno na ime sestre tužene-protutužiteljice, a kako tužitelj- protutuženik sukladno navodima tužene-protutužiteljice, ne bi uzeo to vozilo pa da ona nema čime doći na posao, svjedoči da među parničnim strankama nije ni postojao dogovor vezano za kupovinu predmetnog vozila marke BMW, jer bi u tom slučaju bilo za očekivati da će tužena-protutužiteljica to vozilo kupiti na svoje ime. Imajući u vidu da je navedeni iznos od 20.742,88 eur ishođen namjenskim kreditom tijekom trajanja bračne zajednice i očito zajedničkom voljom stranaka jer je njegovo ishođenje prvenstveno imalo za cilj vraćanje pozajmice ishođene za kupovinu nekretnine koja je bračna stečevina, to isti sukladno odredbi čl. 248. i 249. ObZ/03 predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka koje su isti suvlasnici svaki za po ½ dijela. Tužena- protutužiteljica tijekom ovog postupka nije pružila uvjerljive dokaze na okolnost da bi taj novac bio potrošen tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka za namirenje potreba navedene bračne zajednice, a niti da bi uporaba navedenog novca u svrhu kupovine vozila BMW bila predmet dogovora parničnih stranaka, već upravo suprotno tome, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi zaključak da je tužena- protutužiteljica kupovinom tog vozila na ime svoje sestre htjela onemogućiti tužitelja- protutuženika u ostvarenju bilo kakvih potraživanja glede navedenog vozila. Slijedom naprijed iznijetih utvrđenja razvidnim proizlazi zaključak da je u vrijeme prestanka bračne zajednice parničnih stranaka postojao novčani iznos od 20.742,88 eur kao bračna stečevina istih i to u posjedu tužene-protutužiteljice, pa osnovanim proizlazi zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenjem postojanja potraživanja polovine navedenog iznosa, a koji zajedno sa zateznim kamatama obračunatim na taj iznos od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. sveukupno daje iznos od 17.093,72 eur (glavnica 78.075,79 kn i 50.716,87 kn za kamate) sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke dipl. oec. Srđana Kovačića u dopunskom nalazu i mišljenju broj 3 zaprimljenom kod ovog suda 11. prosinca 2024., a koji ovaj sud prihvaća stručnim i argumentiranim.

49. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je utvrditi postojanje potraživanja tužene-protutužiteljice i to s naslova polovine plaćenih rata kredita s pripadajućim kamatama u ukupnom iznosu od 41.607,66 eur za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024., s naslova polovine plaćenih godišnjih premija osiguranja kredita u iznosu od 789,92 eur za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. (tužena- protutužiteljica je na navedeni iznos zatražila isplatu zateznih kamata od presuđenja pa do isplate), s naslova polovine bračne stečevine zadržane na računu tužitelja- protutuženika u iznosu od 10.842,83 eur za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. s pripadajućim kamatama zaračunatim do 16. rujna 2024., dakle u sveukupnom iznosu od 53.240,41 eur, a sve kako je to i odlučeno pod toč. I. izreke presude. Pritom valja navesti da iako je tužitelj-protutuženik zatražio da se u prijeboj stavi i potraživanje tužene-protutužiteljice s naslova posebne imovine u iznosu od 193,55 eur, navedeno potraživanje nije bilo predmet protutužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice pa se isto ne može ni prebiti.

50. Nadalje, valjalo je utvrditi potraživanje tužitelja-protutuženika s naslova stjecanja bez osnove-polovine zakupnine u iznosu od 45.525,52 eur za razdoblje od 1. travnja 2015. do 16. rujna 2024. s pripadajućim kamatama zaračunatim do 16. rujna 2024., te s naslova polovine bračne stečevine podignute i zadržane od strane tužene- protutužiteljice s računa Favorit štednje broj 1886042358 otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. s pripadajućim kamatama zaračunatim do 16. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 17.093,72 eur, dakle u sveukupnom iznosu od 62.619,24 eur. Kako kod istaknutog prigovora radi prebijanja, sud uz utvrđenje postojanja potraživanja tužene- protutužiteljice, utvrđuje i postojanje potraživanja tužitelja-protutuženika koje se stavlja u prijeboj i to do visine potraživanja tužene-protutužiteljice, to je valjalo utvrditi postojanje potraživanja tužitelja-protutuženika do iznosa od 53.240,41 eur, a kako je to i odlučeno u toč. II. Izreke ove presude.

51. Slijedom naprijed iznijetog, a s obzirom da su potraživanja stranaka uzajamna, istovrsna i dospjela, sud je izrekom presude konstitutivno kompenzirao naprijed navedenu tražbinu tužene-protutužiteljice s tražbinom tužitelja-protutuženika, a kako je to i odlučeno pod toč. III. izreke ove presude. Nadalje, sud je odbio protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice do visine do koje je kompenzirao njezina potraživanja s potraživanjem tužitelja-protutuženika, dakle za isplatu iznosa od 53.240,41 eur, ali je odbio i protutužbeni zahtjev za isplatu više traženog od naprijed utvrđenih potraživanja tužene-protutužiteljice, slijedom čega je odbijen zahtjev tužene- protutužiteljice za isplatu s naslova polovine plaćenih rata kredita u iznosu od 34.321,08 eur, s naslova polovine plaćenih godišnjih premija osiguranja kredita u iznosu od 1.178,66 eur, te s naslova polovine bračne stečevine zadržane na računu tužitelja-protutuženika u iznosu od 4.250,00 eur i 3.364,52 eur s pripadajućim zateznim kamatama, a sve kako je to i odlučeno pod toč. IV. Izreke presude. Također, odbijen je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 9.428,65 eur sa zateznim kamatama od 17. rujna 2024. pa do isplate, jer o prigovoru radi prebijanja sud može odlučivati samo u granicama postavljenog zahtjeva tužene-protutužiteljice. Slijedom čega je odlučeno kao pod toč. V. izreke ove presude.

52. Sud je osnovanim ocijenio potraživanje tužene-protutužiteljice s naslova plaćene komunalne naknade te naknade za uređenje voda. Naime, prema članku 22. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 93/13 i 153/13, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) komunalnu naknadu plaća vlasnik, odnosno korisnik nekretnine. Odredbom članka 93. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18., 32/20. – dalje: ZKG) propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik, odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavak 1. ovog Zakona. Prema stavku 2. iste zakonske odredbe korisnik nekretnine iz stavka 1. ovog članka plaća komunalnu naknadu, ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom (broj 1), ako nekretninu koristi bez pravne osnove (broj 2), te ako se ne može utvrditi vlasnik (broj 3). Sukladno odredbi čl. 14. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (NN-153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17 i 66/19, dalje ZFVG) određeno je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine. Drugi zakoniti posjednik nekretnine je najmoprimac, zakupnik, plodouživatelj, nositelj prava građenja, koncesionar, imatelj drugih prava nad nekretninom koja mu omogućuju zakonit posjed i korištenje nekretnine te tijela i pravne osobe koje prema posebnim propisima imaju pravo upravljanja, gospodarenja ili korištenja nekretnine. Suvlasnici su solidarni obveznici naknade za uređenje voda. Drugi zakoniti suposjednici su solidarni obveznici naknade za uređenje voda. Cijeneći sadržaj naprijed iznijetih odredbi proizlazi zaključak da su obveznici plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenje voda vlasnici nekretnine, a korisnik nekretnine samo ako su vlasnik i korisnik takvu obvezu korisnika i ugovorili. U konkretnom slučaju, a sukladno sadržaju Ugovora o zakupu zaključenog između tužene-protutužiteljice i Konzum d.d. i to čl. 5. navedenog Ugovora, proizlazi da je uistinu navedenim Ugovorom određena obveza zakupnika da podmiruje komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda. Glede zakupnog odnosa ostvarenog između tužene-protutužiteljice i Školske knjige d.d., isto nije ni relevantno budući da se potraživanje tužene-protutužiteljice s naslova komunalne naknade i naknade za uređenje voda odnosi na razdoblje do 14. rujna 2020. dakle do početka realizacije navedenog zakupnog odnosa. Sukladno tome, za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 1. kolovoza 2015., a do kada je bio na snazi Ugovor o zakupu s Konzum d.d. neosnovanim se ukazuje potraživanje tužene-protutužiteljice s prednjeg naslova jer ista u tom razdoblju nije ni bila obveznik plaćanja te naknade već Konzum d.d. Glede preostalog razdoblja, dakle od 1. kolovoza 2015. pa do 14. rujna 2020., osnovanim se ukazuje potraživanje tužene-protutužiteljice, a sve s obzirom da su tijekom tog razdoblja obveznici plaćanja navedenih naknada bile parnične stranke kao suvlasnici, razmjerno svom suvlasničkom dijelu, pa je tužena-protutužiteljica plaćanjem tih naknada u cijelosti, a pozivom na odredbu članka 44. ObZ stekla regresni zahtjev spram tužitelja-protutuženika za isplatu polovine navedenih naknada, a sukladno suvlasničkom udjelu tužitelja-protutuženika na navedenoj nekretnini. U svom dopunskom nalazu i mišljenju broj 3 zaprimljenom kod ovog suda 11. prosinca 2024. vještak dipl. oec. Srđan Kovačić je utvrdio da bi potraživanje tužene-protutužiteljice s naslova polovine plaćenog troška za komunalnu naknadu za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa nadalje iznosilo 2.923,41 kn, odnosno u protuvrijednosti 388,00 eur, a da bi potraživanje tužene-protutužiteljice za plaćenu polovinu naknade za uređenje voda iznosilo 1.336,51 kn, odnosno u protuvrijednosti iznos od 177,33 eur. Poklanjajući vjeru naprijed navedenom izračunu vještaka dipl. oec. Srđana Kovačića sud je osnovanim ocijenio protutužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo obvezivanje tužitelja- protutuženika da isplati tuženoj-protutužiteljici 388,00 eur s naslova polovine dospjelih i plaćenih iznosa komunalne naknade, te zatraženi iznos od 173,45 eur s naslova polovine dospjelih i plaćenih iznosa naknade za uređenje voda. Za više traženo i to s naslova komunalne naknade u iznosu od 26,76 eur, protutužbeni zahtjev je odbijen. Na dosuđene iznose tuženoj-protutužiteljici su priznate zatražene zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. VI. izreke ove presude.

53. Protutužbenim zahtjevom tužena-protutužiteljica je zatražila utvrđenje da su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima na motornom vozilu marke:

Mercedes Klase C, broj šasije: [broj šasije]. Sukladno sadržaju Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između ŠI kao prodavatelja i tužitelja-protutuženika kao kupca 22. kolovoza 2013., a predmet kojeg je upravo navedeno vozilo marke Mercedes, proizlazi da je navedeno vozilo stečeno tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka. Imajući u vidu da je i sam tužitelj- protutuženik u svom stranačkom iskazu naveo da to vozilo predstavlja bračnu stečevinu, to je pozivom na naprijed citirane odredbe čl. 248. i 249. ObZ/03 sud osnovanim ocijenio protutužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da vozilo marke Mercedes, KLASA C 200 CDI, godina proizvodnje 2005., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka u jednakim dijelovima, a kako je to i odlučeno u toč. VII. izreke ove presude.

54. Protutužbenim zahtjevom je nadalje zatraženo utvrđenje da vozilo marke BMW broj šasije [broj šasije] predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, a na kojem su isti suvlasnici u jednakim dijelovima. Cijeneći sadržaj naprijed navedenog Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između AI kao prodavatelja i FI kao kupca **.**.2015., razvidnim proizlazi da predmetno vozilo predstavlja vlasništvo treće osobe – sestre tužene-protutužiteljice te da je kupljeno nakon prestanka bračne zajednice parničnih stranka. S tim u vezi, a pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 248. i 249. ObZ/03, predmetno vozilo ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka pa je u navedenom dijelu protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a kako je to i odlučeno pod toč. VIII. izreke presude.

55. Sud nije osnovanim ocijenio ni protutužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo da će se suvlasnički dijelovi tužene-protutužiteljice namiriti tako što će tužitelju-protutuženiku pripasti naprijed opisano motorno vozilo marke Mercedes, a tuženoj-protutužiteljici naprijed opisano vozilo marke BMW. Naime, uz činjenicu da vozilo BMW sukladno naprijed iznijetom zaključku ovog suda ni ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, tužena-protutužiteljica tijekom postupka ničim nije ni dokazala da bi među strankama postojao sporazum kojim bi vozilo marke Mercedes pripalo u isključivo vlasništvo tuženiku-protutužitelju, a osobno vozilo marke BMW u isključivo vlasništvo tuženoj-protutužiteljici. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. VIII. izreke presude.

56. Protutužbenim zahtjevom tužena-protutužiteljica je nadalje zatražila utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka, a na kojem su oni suvlasnici u jednakim dijelovima predstavljaju namještaj dječje sobe, dva ležaja sa ispodkrevetnim sanducima, jednokrilni ormar, viseći ormar i radni stol; namještaj kuhinje: ugradni ormar, radna ploha sa ugradbenim elementima i uređajima-suđerica marke Gorenje, pećnica, kuhalo (3+1) sveukupne dužine 3,40 m, viseći kuhinjski elementi dužine cca 2,50 m, hladnjak-zamrzivač marke LG; lijevana peć za grijanje na drva tip Plamen; namještaj dnevnog boravka: regal-vitrina, garnitura za sjedenje (trosjed, fotelja, tabure, stolić) , LCD televizor Philips, klima uređaj marke Daikin; te rasvjetna tijela (stropne svjetiljke u kuhinji i blagovaonici te dnevnom boravku), bonogracije i zavjese (u kuhinji i blagovaonici, dnevnoj sobi, spavaćoj sobi); i ormarić za cipele u verandi, a sve naprijed i onako kako je to fotografirano i prikazano fotografijama i u Očevidnom izvješću i stručnom mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina ing. JI iz travnja 2019. predanog sudu 15. travnja 2019. a sve u vrijednosti od 3.318,07 eur prema procjeni prometne vrijednosti iz stručnog mišljenja vještaka ing. JI od 12. travnja 2019.

57. U svom stručnom nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog suda 15. travnja 2019. vještak građevinske struke ing. JI je naveo da su u stanu položenom na prvom katu u [adresa], anagrafske oznake [adresa] zatečene pokretnine: namještaj dječje sobe – samostojeći ormar, dva kreveta, radni stol i zidni ormar, namještaj kuhinje – ugradni zidni ormar s kliznim vratima, kuhinjski elementi, perilica suđa "Gorenje", keramička ploča štednjaka, dvodijelni hladnjak "LG" i peć za grijanje na drva "Plamen", namještaj dnevnog boravka – regal, tv prijemnik "Philips", klima uređaj, trosjed, fotelja, tabure, stolić, bonogracija i rasvjetno tijelo u dnevnom boravku, rasvjetna tijela, bonogracija i zavjesa u kuhinji i blagovaonici, bonogracija i zavjesa u sobi, ormar za cipele u verandi. Tijekom očevida da nije uočljiv dvosjed u dnevnom boravku i ugradbene stepenice za potkrovlje. Vještak da je prilikom očevida lica mjesta utvrdio da su sve pokretnine u ispravnom i uporabnom stanju, fizički neoštećene, dijelom zastarjele zbog napretka novih tehnologija u proizvodnji sličnih uređaja.

58. Očitujući se glede naprijed navedenog vještva vještaka ing. JI tužitelj-protutuženik i tužena-protutužiteljica su na ročištu održanom 19. lipnja 2019. naveli da glede istog nemaju primjedbi.

59. U svom stranačkom iskazu tužitelj-protutuženik je naveo da je tužena- protutužiteljica donijela svoju bračnu sobu, bračni krevet, ormar, noćne ormariće, a sve ostalo što se nalazi u stanu na adresi [adresa], da je on kupio prije braka. Po prekidu bračne zajednice, tužena-protutužiteljica da je i dalje imala ključeve kuće u [adresa], te da je ista dolazila i uzimala stvari.

60. Tužena-protutužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela da je ona donijela u brak, a što da je dobila na poklon, mašinu za suđe, mašinu za rublje, bračnu sobu i pećnicu, dok da su ostalo parnične stranke kupile za vrijeme braka jer da su ušle u "gole zidove". Prije nego su se stranke oženile, u predmetnom stanu da su živjeli roditelji tužitelja-protutuženika. Tužena-protutužiteljica da je iz tog stana odnijela samo svoje osobne stvari, a ništa od namještaja i aparata.

61. Saslušan u svojstvu svjedoka brat tužitelja-protutuženika EI je naveo da je kuća u [adresa] bila po pola od tužitelja-protutuženika i ovog svjedoka, s tim da je gornji kat bio tužiteljev-protutuženikov. Naime, ta kuća da je bila u vlasništvu njihovog oca, a nakon što se tužitelj-protutuženik oženio da je tako odlučeno te prepisano. U toj kući da su živjeli do 90-te i taj gornji kat da je bio sređen, a kada je tužena-protutužiteljica odlazila, neke stvari da je odnosila, a da je riječ o stvarima koje se mogu prebaciti automobilom. Prije vjenčanja parničnih stranaka u predmetnom stanu da je bilo nešto namještaja, da je vjerojatno da su i kasnije parnične stranke kupovale međutim svjedoku da nije poznato točno što.

62. Saslušan u svojstvu svjedoka otac tužitelja-protutuženika DI je naveo da je kuća u [adresa] na adresi [adresa], bila svjedokova kuća i on da je prepisao po jednu polovinu dvojici sinova i to na način da je prvi kat prepisao tužitelju- protutuženiku. Taj prvi kat da su prije toga koristili on i supruga te da je taj prvi kat bio namješten i podoban da se u njemu može živjeti. Tužena-protutužiteljica da je donijela svoju spavaću sobu. Tužena-protutužiteljica da je odnijela ono što je smatrala da je njeno i to na način da su kombijem odvezene navedene stvari, a ovaj svjedok da to nije vidio, već čuo.

63. Saslušana u svojstvu svjedoka ŽI, majka tužene-protutužiteljice je navela da su po zaključenju braka parnične stranke živjele u [adresa] u kući tužiteljevog-protutuženikovog oca i to na katu. Parnične stranke da su kupile namještaj za dnevni boravak, frižider, tužena-protutužiteljica da je kupila bračnu sobu, a stol i stolice da je dobila na poklon za vjenčanje, dok da je kuhinja kupljena kada su se oženili.

64. Sukladno iskazima saslušanih svjedoka EI i DI proizlazi da su predmetni stan u kojem se i nalaze predmetne pokretnine, prije parničnih stranaka koristili roditelji tužitelja-protutuženika te da je u istom prije dolaska parničnih stranaka i ostalo nešto namještaja tužiteljevih-protutuženikovih roditelja. Nadalje, saslušani svjedok EI je iskazao kako je vjerovatno da su parnične stranke i tijekom trajanja braka kupovale namještaj, dok je svjedokinja ŽI pritom navela da su parnične stranke kupile namještaj za dnevni boravak, frižider, te kuhinju. Poklanjajući vjeru takvom iskazu svjedokinje ŽI kao uvjerljivom, sud je pozivom na odredbu čl. 248. i 249. ObZ/03 osnovanim ocijenio protutužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka, a na kojoj su oni suvlasnici u jednakim dijelovima predstavljaju namještaj kuhinje: ugradni ormar, radna ploha sa ugradbenim elementima i uređajima-suđerica marke Gorenje, pećnica, kuhalo (3+1) sveukupne dužine 3,40 m, viseći kuhinjski elementi dužine cca 2,50 m, hladnjak-zamrzivač marke LG; te namještaj dnevnog boravka: regal-vitrina, garnitura za sjedenje (trosjed, fotelja, tabure, stolić), a sve naprijed i onako kako je to fotografirano i prikazano fotografijama i u Očevidnom izvješću i stručnom mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina ing. JI iz travnja 2019. predanog sudu 15. travnja 2019. te sve u vrijednosti od 2.048,30 eur prema procjeni prometne vrijednosti iz stručnog mišljenja vještaka ing. JI od 12. travnja 2019. Utvrdivši u navedenom djelu protutužbeni zahtjev osnovanim, sud je usvojio i protutužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatražena civilna dioba navedenih pokretnina koje predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka i to na način da se iste popišu, procjene i prodaju te tako dobiveni iznos podijeli na dva jednaka dijela. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. IX. izreke ove presude.

65. Glede preostalog dijela protutužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje da bi bračnu stečevinu parničnih stranaka, a na kojoj su oni suvlasnici u jednakim djelovima predstavljao namještaj dječje sobe: dva ležaja sa ispodkrevetnim sanducima, jednokrilni ormar, viseći ormar i radni stol; lijevana peć za grijanje na drva tip Plamen, LCD televizor Philips, klima uređaj marke Daikin; te rasvjetna tijela (stropne svjetiljke u kuhinji i blagovaonici te dnevnom boravku), bonogracije i zavjese (u kuhinji i blagovaonici, dnevnoj sobi, spavaćoj sobi); i ormarić za cipele u verandi, a sve naprijed i onako kako je to fotografirano i prikazano fotografijama i u Očevidnom izvješću i stručnom mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Darka inž. Smodlake iz travnja 2019. predanog sudu dana 15.04.2019., a sve u vrijednosti od 1.269,76 eur prema procjeni prometne vrijednosti iz stručnog mišljenja vještaka ing. JI od 12. travnja 2019., te kojim je zatraženo da se izvrši civilna dioba navedenog namještaja, sud je isti odbio kao neosnovan, a sve s obzirom da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi utemeljenost takvog potraživanja tužene-protutužiteljice. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. VIII. izreke ove presude.

66. Tužena-protutužiteljica je u podnesku zaprimljenom kod ovog suda na ročištu održanom 15. rujna 2020. istakla prigovor građansko-pravnog prijeboja pritom navodeći da ako sud utvrdi osnovanim potraživanje tužitelja-protutuženika na osnovu isplate temeljem neosnovanog bogaćenja u iznosu od 14.496,00 kn, to tužena- protutužiteljica da zahtjeva prebijanje tog potraživanja tužitelja-protutuženika s potraživanjem tužene-protutužiteljice na ime stjecanja bez osnove i to s naslova ulaganja u opremanje i uređenje verande na stambenom objektu anagrafske oznake [adresa] i to u iznosu od 15.400,00 kn.

67. Iako je naprijed navedeni prigovor tužena-protutužiteljica nazvala prigovorom građansko-pravnog prijeboja, isti po ocjeni ovog suda po svom sadržaju ne predstavlja građansko-pravnu kompenzaciju, već procesni prigovor radi prebijanja. Naime, kod građansko-pravne kompenzacije uređene odredbom članka 336. stavka 1. ZOO dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela. Prijeboj ne nastaje čim se steknu uvjeti za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog časa kada su se stekli uvjeti za to (članak 337. ZOO). U ovakvim slučajevima tuženik se isticanjem prigovora građansko-pravnog prijeboja brani poricanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva zbog prestanka potraživanja, dok sud treba odgovoriti samo na tužbeni zahtjev tužitelja jer tuženik u biti ni ne ističe neko svoje potraživanje prema tužitelju. Međutim u konkretnom slučaju tužena-protutužiteljica naprijed navedenim isticanjem prigovora prijeboja u suštini ne postupa sukladno naprijed iznijetoj definiciji građansko-pravnog prijeboja, već ista ističe da ako sud utvrdi osnovanim postojanje potraživanja tužitelja-protutuženika, u tom slučaju da ona ističe postojanje svojeg kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva. Pritom sud mora svojom presudom izvršiti prijeboj njihovih međusobnih potraživanja. Takav prigovor, dakle procesni prigovor prijeboja predviđa egzistiranje oba potraživanja i zahtjev za kompenzaciju istih konstitutivnom odlukom suda. Ovaj procesni prigovor prijeboja, sukladno odredbi članka 288.a ZPP može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a kako je u konkretnom slučaju tužena-protutužiteljica isti podnijela nakon donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka (navedeno rješenje je doneseno na ročištu održanom 23. studenog 2017.) taj prigovor je valjalo odbaciti kao nepravovremen, a kako je to i odlučeno pod toč. II. izreke ovog rješenja.

68. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno kojim zakonskim odredbama se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

69. Ocjenjujući uspjeh koji su stranke postigle s obzirom na visinu odštetnog zahtjeva ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj-protutuženik u postupku uspio u omjeru od 80%, a tužena-protutužiteljica u postotku od 20%, te kada se postotak uspjeha tužitelja-protutuženika od 80% umanji za postotak uspjeha tužene-protutužiteljice od 20% dobije se postotak od 60%, što znači da tužitelju-protutuženiku pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 60% ukupnog troška, vodeći računa da tužitelju-protutuženiku pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice. Tužitelju-protutuženiku bi za slučaj potpunog uspjeha u parnici pripadala naknada za sastav tužbe 250 bodova, za pristup ročištu od 29. siječnja 2016., 50 bodova, za sastav podneska od 21. ožujka 2016. 250,00 bodova, za pristup ročištima od 22. ožujka 2016., 29. studenog 2016., 12. listopada 2021., 24. ožujka 2025. po 250 bodova, za sastav podnesaka od 8. travnja 2016., 9. prosinca 2016. po 25 bodova, za pristup ročištima od 28. travnja 2017., 31. kolovoza 2017., 23. studenog 2017., 12. veljače 2018., 28. ožujka 2018., 25. travnja 2018., 5. rujna 2018., 19. lipnja 2019., 15. rujna 2020., 19. listopada 2020., 29. lipnja 2023., 11. srpnja 2023., 25. rujna 2024., 18. listopada 2024., 3. veljače 2025., 15. travnja 2025. po 500 bodova, za sastav podnesaka od 11. travnja 2017., 20. studenog 2017., 19. veljače 2018., po 500 bodova, za sastav podnesaka od 26. kolovoza 2020., 23. rujna 2020., 19. travnja 2023., 21. veljače 2024., 17. listopada 2024., 31. siječnja 2025., 1. travnja 2025. po 100 bodova, za pristup ročištima od 26. veljače 2024. i 19. ožujka 2024. po 510 bodova, za sastav odgovora na žalbu 250 bodova, ukupno dakle 13.070 bodova, a što pomnoženo s 2,00 eur koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim PDV-om daje iznos od 32.675,00 eur, a 60% toga iznosa daje iznos od 19.605,00 eur, te uvećano za 200,00 eur s naslova troškova vještačenja daje iznos od 19.805,00 eur. Sukladno navedenom tužena-protutužiteljica je u obvezi tužitelju-protutuženiku na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 19.805,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

U Splitu 3. lipnja 2025.

S U D A C

DUNJA RUMORA

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

– pun. tužitelja – protutuženika

– pun. tužene – protutužiteljice

– u spis