REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2484/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UPRAVITELJ GRADNJA – ODRŽAVANJE d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva ulica 25, OIB: 13039232608, zastupanog po opunomoćenici Suzani Budišćak-Kupčinec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Koharić & Budišćak-Kupčinec u Zagrebu, Nova Ves 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV., OIB: 18683136487, kojeg zastupa ŠG, službena osoba, radi poreza na dohodak i doprinosa za obvezna osiguranja, 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/231, URBROJ: 513- 04-23-2 od 31. ožujka 2023. i predmet se vraća tuženiku radi odluke o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja.
Tuženik je u ponovljenom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/231, URBROJ: 513- 04-23-2 od 31. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa, KLASA: UP/I-471-02/22-01/115, URBROJ: 513-07-01-22-2 od 28. travnja 2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od nesamostalnog rada te manje obračunati doprinosi za obvezna osiguranja, uz naloge za uplatu i provedbu odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovarajući utvrđenjima i zaključcima javnopravnih tijela u svezi troškova dnevnica i troškova korištenja privatnih automobila u službene svrhe te nepriznavanja iznosa koji je isplaćen zaposleniku DG na ime naknade za prijevoz. U odnosu na troškove dnevnica i korištenja privatnih automobila u privatne svrhe, navodi da se putem izlaznih računa za radove koje su obavili zaposlenici na spornim službenim putovanjima može pratiti tijek poslovnih događaja, s obzirom da su uz njih priložene narudžbenice i radni nalozi prema datumima koji odgovaraju putnim nalozima. Međutim, tuženik se nije očitovao na te navode i dokumentaciju, a koja dokazuje da su poslovi po izdanim računima i radnim nalozima izvršeni. Stoga, smatra nelogičnim osporavati putne naloge koji su izdani u svezi obavljanja tih poslova. Nadalje, u odnosu na izostanak računa za cestarinu, gorivo i parking, na što se poziva tuženik u osporenom rješenju, tužitelj obrazlaže da takvih izdataka nije ni bilo niti su oni isplaćivani, zbog čega takve račune ni ne posjeduje. Činjenicu da je na pojedinim putnim nalozima navedeno više različitih osoba kao vlasnik jednog automobila ne smatra odlučnom, već pretjeranim formalizmom. Vlasništvo automobila nije propisani uvjet da se vozaču prihvatnog automobila koji ga je koristio u službene svrhe isplati naknada po prijeđenom kilometru. S obzirom na djelatnost tužitelja koja se odnosi na hitne intervencije popravaka i održavanja, zbog čega mora imati na raspolaganju vozila, kao i broj zaposlenika, smatra logičnim odobravanje korištenja privatnih vozila za službene svrhe u situaciji kada su sva službena vozila tužitelja zauzeta, odnosno u korištenju za poslovne svrhe. Ne smatra spornim što nije vodio evidenciju korištenja službenih vozila, jer isto nije propisano kao obveza. U odnosu na osporavanje naknade za prijevoz na posao i s posla za zaposlenika ŽG koji je boravio u [adresa], tužitelj smatra da javnopravna tijela nisu dokazala da isti boravi u [adresa]. U svezi te naknade za prijevoz, suprotno stavu javnopravnih tijela, smatra da je raspolagao vjerodostojnom ispravom, odnosno predračunom za mjesečnu kartu. Prema važećim propisima, javno objavljeni cjenik ovlaštenog prijevoznika vjerodostojna je isprava, a za priznavanje naknade za prijevoz nije neophodno da je mjesečna karta doista i kupljena. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka te održao raspravu 5. svibnja 2025.
6. Prema članku 9. stavku 1. toč. 9. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16 i 106/18; dalje: ZPD) porez na dohodak ne plaća se na primitke radnika i fzičkih osoba iz članka 21. ZPD-a po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa, te primitke bivših radnika i nasljednika bivših radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, a koje su dospjele na isplatu za vrijeme trajanja radnog odnosa ili je pravo na isplatu nastalo za vrijeme trajanja radnog odnosa do propisanih iznosa.
Člankom 7. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17, 128/17, 106/18, 1/19 i 80/19; dalje: Pravilnik) propisane su naknade (naknada troškova prijevoza na službenom putovanju, naknada troškova noćenja na službenom putovanju, naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje dulje od 12 sati dnevno i dr.) koje se ne smatraju oporezivim primicima, odnosno propisano je do kojeg iznosa se te naknade ne smatraju oporezivim primitkom.
Prema članku 8. Pravilnika izdaci za službena putovanja iz članka 7. Pravilnika (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i drugo) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Neovisno u kojem obliku se izdaje, putni nalog kao vjerodostojna isprava sadrži osobito slijedeće podatke: nadnevak izdavanja, ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno putovanje, mjesto u koje osoba putuje, svrha putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme kretanja na put, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje (ako se putuje automobilom potrebno je navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila - kilometar/sat), vrijeme povratka s puta, potpis ovlaštene osobe, obračun troškova, likvidaciju obračuna te izvješće s puta. Uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci i to osobito: računi za cestarine, računi za parking, putne karate ili u iznimnim i opravdanim slučajevima preslike putnih karata, računi za smještaj i drugo, bez obzira na način podmirenja izdataka.
7. Tuženik u osporenom rješenju, pozivajući se na utvrđenja prvostupanjskog tijela, obrazlaže da je pravilno utvrđeno kako putni nalozi temeljem kojih je tužitelj iz blagajne isplaćivao dnevnice i troškove korištenja prihvatnih automobila u službene svrhe ne predstavljaju zakonom propisane vjerodostojne isprave, podobne za knjiženje u poslovnim knjigama. Uz putne naloge nisu bili priloženi računi za cestarine, gorivo, parking, itd., nisu bila upisana početna i završna stanje brojila prijeđenih kilometara, nema izvješća s putovanja, nije bilo navedeno kada je putovanje započelo odnosno završilo. Stoga se isplate zaposlenicima od strane tužitelja na ime dnevnica i troškova korištenja prihvatnih automobila u službene svrhe ne mogu smatrati neoporezivim primicima u smislu članka 9. stavka 1. toč. 9. ZPD-a, već se imaju smatrati dohotkom od nesamostalnog rada na koji treba obračunati porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i doprinose za obvezna osiguranja. Dodatno tuženik navodi da tužitelj, na kojem je teret dokaza u smislu članka 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; dalje: OPZ), nije dostavio dokaze koji bi mogli utjecati na smanjenje ili ukidanje poreza i nije postupio u skladu s člankom 69. OPZ-a u svezi sudjelovanja u poreznom postupku.
8. Prema stanju koje za sada proizlazi iz spisa upravnog postupka, sud ne može prihvatiti zaključke tuženika u svezi osporavanja onih izdataka na ime dnevnica i naknade za korištenje privatnih vozila u službene svrhe za koje je tužitelj priložio dokumentaciju, a na koju se izričito poziva u žalbi. Navedena dokumentacija ukazuje na postojanje poslovne veze između izdanih putnih naloga, putovanja radi obavljanja poslova u službene svrhe tužitelja i osporenih izdataka, a što je od relevantnog značaja za ispravnu primjenu članka 9. stavka 1. toč. 9. ZPD-a. Primjerice, u svezi putnih naloga br. 75/19, 76/19, 77/19 i 78/19 od 7. veljače 2019. tužitelj prilaže radni nalog br. 54. od 7. veljače 2019. (i račun br. 127/POSL1/1 od 19. ožujka 2019.) u kojem je kao naručitelj navedeno trgovačkog društvo Hostin d.o.o. u mjestu Tisnom (mjesto obavljanja radova koje je naznačeno u putnim nalozima), kao djelatnici su navedeni oni zaposlenici tužitelja kojima je isplaćena dnevnica, odnosno naknada za korištenje privatnog automobila (koji odgovaraju zaposlenicima navedenim u putnim nalozima), naznačen je opis izvedenih radova, naznačeno je vrijeme dolaska i odlaska (koje odgovara broju dana navedenom u putnim nalozima i početnom danu putovanja), a radni nalog je ovjeren potpisom i pečatom naručitelja. Istovjetna veza se može ustanoviti u odnosu na drugu dokumentaciju na koju se tužitelj izričito poziva u žalbi (npr. radni nalog br. 72. od 1. ožujka 2019. koji se vezuje uz putne naloge br. 130/19, 131/19, 132/19 i 133/19 od 1. ožujka 2019. i račun br. 127/POSL1/1 od 19. ožujka 2019.). U odnosu na predmetnu dokumentaciju koja nije isključivo jednostrano sastavljena od tužitelja, ne mogu se, bez daljnjih provjera ili barem adekvatnog obrazloženja tuženika koje se konkretno odnosi upravo na tu dokumentaciju i razloga zbog kojih ista nije prihvatljiva, otkloniti žalbeni navodi općenitim pozivanjem tuženika na pojedine odredbe OPZ-a. Navedeno čini osporeno rješenje nedostatno obrazloženim a zaključke u pogledu primjene poreznih propisa nedostatno utemeljenim u stanju spisa, što posljedično sprječava rješavanje ove stvari. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio nezakonitim te je valjalo temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) pod točkom I. izreke navedeno rješenje poništiti i predmet vratiti pred drugostupanjsko javnopravno tijelo na ponovni postupak. Drugostupanjsko javnopravno tijelo dužno je pridržavati se primjedbi i pravnih shvaćanja suda (članak 119. stavak 4. ZUS-a), zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
9. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom III. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na raspravu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, što ukupno daje 2.500,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnica Suzana Budišćak-Kupčinec, Odvjetničko društvo Koharić & Budišćak-
Kupčinec, Nova Ves 4, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška ulica 43/IV., [adresa] Zagreb – uz spis tuženika
3. u spis
