REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-137/2021-25

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEXO GRADNJA d.o.o. Mlini, Kupari 18A, OIB: 72846023466, zastupan po punomoćniku Vedranu Gjenero, odvjetniku u Dubrovniku protiv tuženika Stečajna masa iza GORICA d.o.o. u stečaju, Preradovićeva 25, Zagreb, OIB: 44333210224, zastupan po punomoćniku Dejanu Stajčiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 5. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Fabijanovića, odvjetnika u Dubrovniku i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Ljubičića, odvjetnika u Dubrovniku, objavljenoj dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl.br. Ovr. 362/2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 3.517,90 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi kako je zaključkom suda u postupku Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Ovr-362/2023 upućen ovršenik pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe kako ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50 st. 1 toč. 7 Ovršnog zakona), odnosno kako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (čl. 50 st. 1 toč. 9 OZ-a). Tužitelj navodi kako ugovor o zakupu nekretnina i pokretnina sklopljen između tuženika kao zakupodavca i tužitelja kao zakupnika, od dana 25.studenog 2015.g., solemniziranog istog dana kod Javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika pod posl.br. OV-5205/15 prestao je 31.srpnja 2022.g., i to na način da je nakon što je predmet zakupa u ovršnom postupku kupilo trgovačko društvo DUBROVNIK GRADNJA d.o.o. Zagreb, I Vidovčica 23 d,10000 Zagreb, OIB: 67618556289, koje trgovačko društvo je nakon pravomoćnosti dosudnice od 08.srpnja 2022.g. od ovrhoditelja, dana 22.srpnja 2022.g. preuzelo posjed predmet zakupa. Tužitelj upućuje na čl. 88 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, u daljnjem tekstu: OZ) kojim je propisano da Ugovori o najmu, odnosno zakupu nekretnine koji su sklopljeni i upisani u zemljišnu knjigu prije stjecanja založnoga prava ili prava na namirenje radi čijega se ostvarenja ovrha traži, ne prestaju prodajom nekretnine, te da kupac stupa na mjesto najmodavca, odnosno zakupodavca od trenutka stjecanja vlasništva nekretnine, te da ugovori o najmu ili zakupu koji nisu upisani u zemljišnu knjigu prije stjecanja založnoga prava ili prava namirenja radi čijega se ostvarenja ovrha traži, prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine kupcu, pa da je predmetni ugovor prestao, te da ovrhovoditelj nema pravo na tražbinu koju potražuje ugovorom, a pokretanje postupka predstavlja zlouporabu prava.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže tužbeni zahtjev odbiti te tuženik ističe da tužitelj svojoj tužbi nije priložio potvrdu pravomoćnosti rješenja o dosudi pa nije dokazao da je isto postalo pravomoćno, te da odredba članka 88. stavka 2. OZ-a propisuje prestanak isključivo ugovora o zakupu nekretnina, a ne i ugovora o zakupu pokretnina, pa nema govora o tome da je predmetni Ugovor o zakupu nekretnine i pokretnina prestao pravomoćnošću rješenja o dosudi. Naprotiv tuženik ističe kako predmetni Ugovor uopće nije prestao danom pravomoćnosti rješenja o dosudi predmetne nekretnine kupcu u ovršnom postupku, već otkazom ugovora od 26. srpnja 2022. godine kojim je tuženik, kao zakupodavac, otkazao predmetni Ugovor, a sve iz razloga što ovršenik nije podmirivao dospjele zakupnine, te da je tužitelj predmetni otkaz zaprimio dana 28. srpnja 2022. godine, te da je predmetnim otkazom, tuženik pozvao tužitelja da mu preda posjed predmetne nekretnine i pokretnina, a na što je bio ovlašten temeljem odredbe članka 8. predmetnog Ugovora prema kojoj otkazom ugovora zakupnik je dužan predati zakupodavcu predmet zakupa opisan u članku 2. ugovora, slobodan od svojih stvari i osoba, i to najkasnije prvog idućeg radnog dana nakon prestanka ugovora. Tuženik upućuje na odredbu članka 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (NN 125/11; dalje u tekstu: ZZKPP), te ističe kako tužitelj nikada nije predao posjed predmetne nekretnine i pokretnina tuženiku, te bez obzira što je tuženik prestao biti vlasnikom predmetne nekretnine pravomoćnošću rješenja o dosudi, isti je i dalje imao obveznopravnu tražbinu prema tužitelju za povrat posjeda nekretnine i pokretnina koje su bile predmet Ugovora o zakupu, te budući da tužitelj do dana podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetnom postupku ovrhe nije predao posjed predmetne nekretnine i pokretnina tuženiku, tužitelj je u tom razdoblju bespravno koristio predmetnu nekretninu i pokretnine pa je bez ikakve osnove stekao korist barem u visini mjesečnih zakupnina za predmetnu nekretninu i pokretnine, a u iznosu određenom predmetnim Ugovorom. Ističe da obzirom da tužitelj nikada nije tuženiku naknadio korist koju je ostvario, i to u iznosu koji je predmet ovog postupka, tuženik je bio ovlašten temeljem predmetnog Ugovora kao ovršne isprave pokrenuti predmetni ovršni postupak.

3. Tijekom postupka tužitelj u bitnome izlaže i predlaže kao u tužbi, te predlaže saslušati parnične stranke na okolnosti prestanka ugovornog odnosa, odnosno prestanka zakupa, te predlaže da sud pribavi spis Ovr-39/2017 iz kojeg bi bilo vidljivo da je zakup postojao i prestajao.

4. Tijekom postupka tuženik izlaže i predlaže kao odgovoru na tužbu.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu: izvadak iz zemljišne knjige, rješenje i zaključak Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-362/2023 od 16.8.24, rješenje o dosudi Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-39/2017 od 18.3.22., zaključak Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-39/2017 od 20.7.22., otkaz Ugovora o zakupu nekretnine i pokretnina od 25.11.15. od 26.7.22. sa potvrdama o primitku i povratnicom, ugovor o zakupu nekretnine i pokretnina od 25.11.15., te je sud izveo i dokaz pregledom spisa Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-362/2023 i Ovr-39/2017 i , te je u ovaj predmet spisa kopirao i sravnao s originalima isprave iz navedenih predmeta, te je sud izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Sud je iz svih izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku.

6. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li ovrha nedopuštena koja je određena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr. 362/2023 po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) protiv ovršenika (ovdje tužitelja) u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-362/2023.

7. Zastupnik po zakonu tužitelja VĐ saslušan kao stranka iskazuje da je društvo TEXO GRADNJA d.o.o. imalo sklopljen ugovor s GORICOM u stečaju o zakupu, a da ta nekretnina je na javnoj dražbi prodana i kupila ju je DUBROVNIK GRADNJA, te da mu je u jednom trenutku predstavnik DUBROVNIK GRADNJA d.o.o. prišao, pokazao rješenje o dosudi i rekao da je kupio nekretninu i pitao ga je li zainteresiran za nastaviti ugovor o zakupu, a kako mu je odgovorio da je zainteresiran, te da je tada nazvao tadašnjeg stečajnog upravitelja GORICE OĐ i rekao mu da će nekretninu predati u posjed novom vlasniku, a OĐ mu je rekao da ne može njemu predati nekretninu već da mora iz nje iseliti, pa da je preda njemu kao stečajnom upravitelju. Inače navodi kako je OĐ stalno tamo radio nekakve probleme, a i žalio se na tu dosudu, ali da žalba nije bila uspješna. Iskazuje kako je nekretninu predao novom vlasniku, a da mu je OĐ poslao bianco zadužnicu na naplatu koja je bila sredstvo osiguranja ugovora o zakupu, te da su sve zakupnine bile plaćene stečajnoj masi, odnosno stečajnom upravitelju Maroju Stjepoviću do mjeseca dosude, odnosno do trenutka kada je kupac postao vlasnik. Po zadužnici iskazuje kako je naplaćeno 100.000,00 kuna sa računa TEXO GRADNJA, a također kako je naplaćena zadužnica i po društvu PIZZA SHOP d.o.o. koje društvo je bilo kao jamac obvezi plaćanja zakupa društva TEXO GRADNJA. Ističe kako je njegovo društvo TEXO GRADNJA, bilo u zakupu 5 godina i kako su platili svu dužnu zakupninu za ono vrijeme dok su bili u tom prostoru dok nekretnina nije predana novom kupcu koji je nekretninu kupio na dražbi. Navodi kako je u prostoru za vrijeme trajanja zakupa plaćao sve obveze koje je stečajni upravitelj fakturirao: struja, voda, čistoća, a nikada od njega nije tražio da se plati naknada za komunalno Župe dubrovačke, niti mu je to ikada fakturirao, a sada to traži 5 godina unazad. Do trenutka predaje nekretnine novom kupcu nije imao dug prema stečajnom dužniku, a svakako navodi da nije imao dug u iznosu koji je naplaćen zadužnicama, te da je nastavio koristiti zakupljeni prostor s novim zakupodavateljem DUBROVNIK GRADNJA d.o.o.

8. MĐ ističe kako je imenovan za stečajnog upravitelja 14. studenoga 2024. godine u predmetu Stečajna masa iza GORICA d.o.o. u stečaju, te da nema neposrednih saznanja, a sva saznanja koja ima crpi iz dokumenata priloženih u spisu, te misli da se radi o pravnom pitanju.

9. Iz pregleda spisa i zaključka Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Ovr- 362/2023 od 16.8.2024. sud je utvrdio da je tužitelj upućen pokrenuti predmetnu parnicu iz razloga čl. 50.st-1 toč.7 i 10 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024), te je u tom dijelu sud ispitivao je li ili nije ovrha nedopuštena. Sud je pregledao isprave i predmetni spis Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Ovr-362/2023 kao i spis predmeta Ovr-39/2017.

10. U predmetu Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Ovr-362/2023 sud je na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) na temelju ovršne javnobilježničke isprave radi nepodmirenih tražbina temeljem obveza preuzetih Ugovorom o zakupu nekretnine i pokretnina odredio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika rješenjem o ovrsi Ovr-362/2023-6 od 27. studenog 2023..

11. Pregledom spisa Općinskog suda Ovr-39/2027 na l.s. 455 sud je utvrdio kako je izdana potvrda pravomoćnosti na rješenje o dosudi ovr-39/2017-61 sa danom pravomoćnosti 8.7.2022. Iz uvida u zemljišno knjižni izvadak vidljivo je kako nije zabilježen ugovor o zakupu između stranaka u zemljišnim knjigama.

12. Čl. 88. st. 2 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, u daljnjem tekstu: OZ) propisuje da ugovori o najmu ili zakupu koji nisu upisani u zemljišnu knjigu prije stjecanja založnoga prava ili prava namirenja radi čijega se ostvarenja ovrha traži, prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine kupcu. U konkretnom slučaju to je datum pravomoćnosti 8.7.2022. Stoga nije osnovana tvrdnja tuženika kako je predmetni ugovor o zakupu prestao otkazom o ugovora od 26. srpnja 2022. jer je to datum nakon datuma pravomoćnosti dosude.

13. Nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, sud je prema čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 ,155/23

- dalje: ZPP) utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan i odlučio kao u toč. I izreke presude. Ovrha je nedopuštena i sud je našao opravdan temelj zbog kojeg je upućen tužitelj kao ovršenik po čl. 50 st. 1 toč. 7 i 10 Ovršnog zakona u ovu parnicu.

14. Naime, tuženik nije u ovom parničnom spisu dokazao one tvrdnje na koje se on poziva, odnosno niti dostavio račune kako bi sud uopće mogao utvrditi na što se odnose i na koje vremensko razdoblje, dok iz prijedloga za ovrhu sud zaključuje da se tražbina odnosi na razdoblje nakon pravomoćnosti dosude. Čak je i saslušani stečajni upravitelj tuženika naveo da nema saznanja i nije podrobnije iskazivao navodeći sva saznanja koja ima crpi iz dokumenata priloženih u spisu, te misli da se radi o pravnom pitanju. Nasuprot toga iz pregleda ovršnih spisa sud je utvrdio kako je nekretnina koja je bila u zakupu prodana u ovrsi i da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno i da stoga, a kako ugovor o zakupu nije bio upisan u zemljišnu knjigu takav je ugovor prestao pravomoćnošću rješenja o dosudi ovr-39/2017-61 sa danom pravomoćnosti 8.7.2022.g.

15. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

16. Budući da je uspio u sporu, tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tužitelja (l.s. 198), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 dalje: OT) osnovan je tužiteljev zahtjev za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova x 2 eura, te za zastupanje na ročištu 15.1.25., 17.2.25., 31.3.25 i 5.5.25 u iznosu od 250 bodova x 2 eura po ročištu , i trošak plaćene pristojbe na tužbu 196,45 eura i za presudu 196,45 eura, a što ukupno iznosi 3.517,90 eura, kao u toč. II izreke.

U Dubrovniku, dana 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.